Četiri namirnice koje treba izbjegavati

Četiri namirnice koje treba izbjegavati ako želite biti zdravi

Izbjegavaj sve što je bijelo!

Mi smo ono što jedemo

white-food

Amerika je zemlja sa najboljom zdravstvenom zaštitom na svijetu i istovremeno zemlja sa najvišim procentom dijabetesa, srčanih bolesti i raka. Malo ljudi razumije koliko hrana doista utiče na naše zdravlje. Živimo u doba industrijske, laboratorijske ili znanstveno-procesirane, hrane koja ima vrlo veliku sličnost sa prirodnom, ali vrlo malo od njenih kvaliteta. Ta hrana, industrijska hrana, čini vrlo veliki procenat prosječne američke prehrane. Ta hrana ne bi bila veliki problem ako bi je konzumirali samo povremeno, no, problem nastaje kada se konzumira iz dana u dan, pet puta dnevno i kada postane jedini izvor naše ishrane.

Ovo su četiri osnovne namirnice koje treba izbjegavati maksimalno ako želite biti zdravi. Četiri osnovne namirnice koje su vrlo korisne ako su nastale na tradicionalan način iz zdravih izvora - i vrlo opasne ako su nastale kao procesirane namirnice iz industrijskih procesa.

1. Bijeli rafinirani šećer

Šećer treba izbjegavati koliko je god moguċe. Prosječni Amerikanac pojede preko 160 kilograma šećera godišnje. Ako počnete čitati etikete na proizvodima, uskoro ćete naučiti da je šećer prisutan u većini, ako ne i u svim, proizvodima prerađene hrane. Gotovo je nemoguće izbjeći konzumiranje šećera - zato ga treba izbjegavati koliko god je moguċe.

Šećer proizveden na industrijski način štetan je za naše zdravlje čak i u malim količinama. Industrijski šeċer slabi imunološki sustav i igra značajan utjecaj na naše hormone. Izbacujući naše tijelo iz ravnoteže, dovodi ga u stanje biohemijskog haosa. Previše šećera u industrijskoj hrani je siguran put u bolesti koje najprije nazivamo "autoimune".

Šećer koji je nastao prirodnim putem izvor je velikih količina energije u našem organizmu. Šećer koji je nastao industrijskim putem zapravo je antinutrient, što znači da veže hranjive tvari iz našeg tijela i sprječava nas da pravilno procesiramo korisne sastojke iz hrane. Rafinirani šećer sadrži ostatke hemijske obrade koje naše tijelo ne može preraditi. Rafinirani šećer ispire minerale i kalcijum iz kostiju - tako je jedan od osnovnih uzroka koji dovode do osteoporoze. Velike količine šeċera u ishrani izazivaju depresiju i anksioznost.

Važno je razumjeti razliku između rafiniranog (bijelog) šećera i prirodnog šećera, koji je prisutan u voću i nekom povrću. Prirodni šećer je dobar za naše tijelo, daje nam energiju i podržava procese u organizmu. Rafinirani šećer, s druge strane, je destruktivan za ljudsko tijelo.

Više o procesiranom šećeru: "Gorka istina o šećeru" - autor: Anita Šupe

2. Bijelo rafinirano brašno

Gotovo sve vrste hljeba, tjestenine i pekarskih proizvoda izrađene su od bijelog rafiniranog brašnom. Ono je jednostavno za korištenje, jednostavno za čuvanje i gotovo nikad se ne kvari - može stajati mjesecima i godinama u prodavnicama - što uveliko odgovara proizvođačima, ali ne i potrošačima. Bijelo brašno sadrži vrlo malo korisnih materija, skoro nikako. Otrovno je, opasno i poput šećera je stvarni antinutrient koji smeta našem organizmu. Prosječni Amerikanac troši više od 200 kilograma bijelog brašna godišnje.

Bijelo rafinirano brašno obrađuje se u bezbroj procesa u kojima u gubi gotovo sve hranjive tvari koje se nalaze u organski proizvedenoj pšenici. Procesima uzastopnog sušenja i kuhanja i izbjeljivanja, bijelo rafinirano brašno gubi sve hranljive materije - zato i može stajati godinama u prodavnicama. Od svih tih procesiranja u bijelom brašnu zaostaju hemikalije koje smetaju našem organizmu i ponašaju se kao antinutrient - crpe minerale iz našeg organizma.

Kako bi izbjegli zdravstvene probleme povezane s procesiranim žitaricama, trebamo koristiti samo cjelovite žitarice kao što su: proso, zob, quinoa, pir, kamut i amarant i smeđa riža...

Više o procesiranom brašnu: "Kako ispeći kruh i kolače bez brašna" - autor: Anita Šupe

3. Rafinirana ulja

Mnogi ljudi misle da je niski udio masti u namirnicama veoma zdrav za naš organizam. To nije slučaj. Naš organizam treba zdrave masti da bi funkcionirao na normalan način. Naše stanice su okružene staničnim membranama koje su izgrađene od masnoċa. Važno je da konzumiramo dovoljno masnoċa - ali moramo koristiti visoko kvalitetne i prirodne masnoċe. Kada se ulja i masnoċe zagriju na temperaturu iznad 100 celzijusa (što je obično slučaj sa "brzom hranom" poput čipsa, žitarica za doručak, salata, sosova i bombona...) molekule masti mijenjaju oblik, pretvaraju se u vrlo otrovne kategorije masti koje nazivamo "trans-masti".

Ako konzumiramo puno rafiniranih ulja i masnoċa, membrane naših stanica, koje su izgrađene od masnoċa, postaju slabe i krhke. Ako veċina membrana u našem tijelu bude izgrađena iz ove vrste masti, imaċemo ozbiljne probleme. Zdravlje našeg tijela svodi se na zdravlje 75 trilijuna stanica u našem organizmu. Ako većina tih stanica oslabi - cijelo tijelo će biti slabo i bolesno. Vrlo je važno da u prehrani koristimo masnoċe - umjereno i samo one prirodne i najzdravije, poput djevičanskog maslinovog ulja, ulja od sjemenki konopolje, kokosovog ulja, lanenog ulja, bučinog ulja, organskog maslaca ili ghee-maslaca...

Više o procesiranim masnoćama: "LCHF prirodna i zdrava prehrana" - autor: Anita Šupe

4. Industrijski obrađeno mlijeko i gotovi mliječni proizvodi

Mliječni proizvodi od sirovog domaċeg, svježeg mlijeka imaju reputaciju vrlo hranjivih namirnica koje su potrebne svačijem organizmu - pa ipak, zemlje s najvećom potrošnjom mlijeka danas, imaju i najvišu stopu osteoporoze, raka dojke, alergija i dijabetesa. Smatra se da je oko 70 posto svjetske populacije tako siromašno da uopšte nisu u stanju da sebi priušte mlijeko i mliječne proizvode kao što su sir, jogurt i sladoled. Ta siromašna veċina bolje stoji sa zdravljem od bogatijih industrijskih zemalja koje konzumiraju velike količine mlijeka. Stvar je naravno u industrijski obrađenom mlijeku i procesiranim mliječnim proizvodima.

Najveći problem sa mlijekom je proces njegove pasterizacije koji hemijski mijenja prirodne mliječne bjelančevine. Taj proces zapravo mijenja molekularnu strukturu bjelančevina u mlijeku, tako da ih tijelo više ne može obraditi niti koristi proteine kojih ima u mlijeku. I ne samo to, čini se da proteini iz mlijeka, nakon procesa pasterizacije, zapravo postaju toksični za naš organizam.

Na svim mliječnim proizvodima piše kako su prirodno bogati kalcijem, ili je kalcij naknadno dodat u njih - uglavnom se to zove "obogaċeno kalcijem". Stvarnost je sasvim drugačija. Pasterizovano mlijeko se metabolizira jakim kiselinama koje mogu biti vrlo štetne za tijelo. Tvari zaostale iza hemijskih procesa, kojima se podvrgava industrijsko mlijeko, ustvari dodatno crpe kalcijum iz našeg organizma. Naše tijelo poseže za dodatnim kalcijem iz naših kostiju kako bi neutraliziralo one kiseline zaostale u mlijeku iza njegove hemijske obrade. Ne samo da izgubimo sav kalcijum kojeg u mlijeku ima, ili je naknadno dodat, nego još trošimo i prirodne rezerve kalcija iz organizma kako bi preradili kiseline zaostale iza hemijske obrade industrijskog mlijeka.

Više o procesiranom mlijeku: "Istine i laži o mlijeku" - autor: Anita Šupe

Sasvim je jasno da što je više hrana, koju jedemo, industrijski prerađena - to je opasnija za naš organizam i čini nas slabijima i bolesnijima.

Blog: "Istine i laži o hrani" - autor: Anita Šupe

Iz knjige: "Never Be Sick Again" - autor Raymond Francis

izvor: whydontyoutrythis.com

Pretraga: 344 - Četiri namirnice koje treba izbjegavati
Trajni link: http://sanela.info/blog/?p=344

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *