Ulja, maslaci, macerati, voskovi, hidrolati

Ulja, maslaci, macerati, voskovi, hidrolati

(image)
Ulja, macerati i hidrolati

Šta je maslac?

Ulja, maslaci voskovi (lipidi) su (ovdje) masni proizvodi i spojevi koji se dobiju iz bilja određenim postupcima.

Šta je vosak?

Vosak je lipid koji obrazuje zaštitni sloj na koži, krznu i perju životinja, ili dijelovima biljaka. Najpoznatiji vosak je pčelinji vosak od koga pčele prave saće.

Šta je macerat?

Macerat je sekundarni proizvod koji nastaje zahvaljujući sposobnosti biljnih ulja da otapaju neke materije. Macerat nastaje potapanjem bilja u ulje . Tim postupkom se ekstrahiraju uljno topive komponente iz biljnog materijala - sam postupak maceriranja traje 3-4 sedmice.

Šta je hidrolat?

Hidrolat je Cvijetna Vodica - nusprodukt destilacije eteričnih ulja. Hidrolat je zapravo voda koja je bila korištena u procesu destilacije - kao takva iza postupka ostaje zasićena hidrofilnim komponentama eteričnih ulja (obično sadrži oko 0.1% eteričnih ulja).

Svi su osnova za aromaterapiju, dio fitoterapije, kao kontrolirano korištenje baznih i eteričnih ulja i esencija u svrhu očuvanja zdravlja duha, tijela i uma, te liječenja i prevencije bolesti.

Lipidi: biljna ulja, maslaci, macerati i voskovi

(image)
Ulja, macerati i hidrolati

Biljna ulja, maslaci i voskovi pripadaju velikoj skupini spojeva koje nazivamo lipidi. Kemijski, u skupinu lipida (masnih tvari) ubrajamo cijeli niz klasa kemijskih spojeva:

  • masne kiseline i svi produkti masnih kiselina (prostaglandini, leukotrieni…)
  • esteri (spojevi) masnih kiselina i glicerola, od kojih su glavni trigliceridi (osnovne molekule masti, maslaca i ulja), ali i mono‐ i di- gliceridi
  • glicerofosfolipidi, spojevi glicerola, masnih kiselina i fosforne kiseline, te najključnijih dijelova: kolina ili serina ili etanolamina. Vrlo su bitni sastojci staničnih membrana, a najpoznatiji predstavnik je lecitin
  • šećerni lipidi (saharolipidi) spojevi su koje obično nalazimo u staničnim stijenkama bakterija
  • prenolni lipidi; u tu grupu pripadaju karotenoidi poput poznatog β‐karotena, crveno obojenog spoja iz korijena mrkve, ali i vitamini A, E i K
  • steroli, među koje pripada svima poznati kolesterol - ali i vitamin D
  • sfingolipidi, s ceramidima kao predstavnicima, grupi spojeva poznata iz komercijalne kozmetike
  • voskovi, spojevi masnih kiselina i tzv. dugolančanih alkohola - koriste ih bakterije, životinje i biljke, prije svega kao zaštitu od nepovoljnih utjecaja okoliša

Lipidi imaju mnogobrojne funkcije, služe kao energetsko "skladište" poput klasičnih masti i ulja; u sastavu su staničnih membrana svih živih bića (fosfolipidi, ceramidi, steroli, sfingolipidi) i time štite stanicu i cijeli organizam od nepovoljnih utjecaja.

Lipidi sudjeluju u brojnim procesima za prijenos signala među stanicama (hormoni i lokalni hormoni) te potiču razne fiziološke procese (vitamini, masne kiseline, prostaglandini i leukotrieni, steroli).

Biljna ulja su hrana, lijek i kozmetika

Završilo je doba u kojem su se ulja promatrala kao nešto od čega se samo debljamo! Primjena biljnih ulja, poput lana i noćurka, kao lijekova, te masovna upotreba ulja iz riba i algi, otvorila su nov prostor za istraživanja i promijenila percepciju o uljima kao prognanicama iz kuhinje.

U živom organizmu, ulja su energetska skladišta, jer nagomilavamo višak energije u energetski bogate kemijske spojeve trigliceride, a iskorištavamo ih kada ponestane kalorija u prehrani -- sjemenke biljaka (iz kojih niče nova biljka), i sadrže ulja upravo iz tih razloga. Ulja su i zaštita - pogotovo životinjama, štite ih od hladnoće i ozljeda.

U kozmetici, ulja imaju dvojaku funkciju – hrane kožu (metabolizam kože iskorištava ulja), ili su zaštitna, odnosno sprečavaju isušivanje kože. Biljna ulja koja koristimo i u kozmetici i u prehrani moraju biti HLADNO PREŠANA i NERAFINIRANA.

Koji je smisao toga?

Kako se dobijaju biljna ulja

Dugo vremena su se ulja dobivala procesom hladnog tiještenja - prešanja. Biljni materijal se mljeo i blagim zagrijavanjem (60‐65 °C) i tiještenjem se dobivalo ulje.

Većina današnjih ulja na policama dobiva se postupkom vrućeg tiještenja, jer se podizanjem temperature povećava količina dobivenog ulja. Zbog toga su takva ulja jeftinija -- ali zbog zagrijavanja dolazi i do oksidacije osjetljivih masnih kiselina (polinezasićene masne kiseline), ulja tako gube ljekovitost.

Osim masnih kiselina, i druge tvari mogu biti osjetljive na povišenu temperaturu u procesu dobivanja, primjer za to je azadirahtin iz ulja neema. Zbog toga u prehrani i kozmetici koristimo samo hladno prešana ulja.

Relativno noviji način dobivanja biljnih ulja je proces ekstrakcije superkritičnim ugljičnim dioksidom (CO2 ekstrakcija). Na taj način se dobivaju ulja iz biljaka gdje je

prinos dobivanja ulja vrlo nizak. CO2 ekstrakcijom se biljni materijal uopće ne zagrijava, čime se još bolje sačuvaju osjetljive ljekovite tvari i polinezasićene masne kiseline.

Dio ulja na tržištu dobivao se ekstrakcijom organskim otapalima, poput heksana. I danas se na tržištu nađe ulje sjemenki grožđa dobivenom na ovaj način. Takva ulja ne koristimo u aromaterapiji, jer uvijek postoji zdravije dobivena varijanta bez zaostalih otapala u njima. Takva ulja nisu na cijeni.

Što znači nerafinirano?

Cilj rafiniranja je produljenje trajnosti ulja na policama, a to znači da je taj cilj potpuno trgovački. U njemu se ulje podvrgava ekstrakcijama i propuštanju kroz adsorbense. Prvo se neutralizacijom (lužinom) uklanja višak slobodnih masnih kiselina. Adsorbensi (bentonit, Fulerova zemlja) vežu na sebe obojene tvari poput karotenoida, klorofila i sličnih tvari. Na taj način ulje postaje uniformnije i vjerojatno za neke ljude vizualno prihvatljivije. No, ulje time gubi ljekovite tvari -- a samo da bi na policama trajalo malo dulje.

Treba biti fer: neka ulja naprosto zahtijevaju rafiniranje, poput ulja pamuka i riže.

Gotovo sva druga ulja su daleko hranjivija i ljekovitija ako nisu rafinirana. Navest ćemo primjer:

Shea maslac ima karakterističan, "orašast" miris i pomalo žućkastu boju -- nakon rafiniranja dobiva se idealan bijeli maslac gotovo bez mirisa. Kvaka 22 skriva se u gubitku ljekovitih neosapunjivih tvari, estera cimetne kiseline -- upravo onih koji štite kožu od ultra‐ljubičastih (UV) zraka... Rafinirano ulje badema sadrži manje voskova, ulje lješnjaka sadrži manje ljekovitih triterpena... Koliko kvalitetnog želite dati sebi?

Drugi postupci čišćenja ulja

Već u samom postupku rafiniranja radi se proces dezodoriranja, odnosno uklanjanja mirisa. Ulje se u posebnom reaktoru u vakuumu podvrgava vrućoj vodenoj pari ugrijanoj na 200 °C. Na taj način se uklanjaju mirisne tvari i ulje postaje posve neutralnog mirisa. Prema europskoj regulativi, proces dezodoriranja prihvatljiv je i kompatibilan s eko (bio) uljima. Primjenjuje se za ulja intenzivnog mirisa, poput argana, sezama i suncokreta, pogotovo kada su namijenjena za kozmetiku.

Proces vinterizacije uključuje uklanjanje voskova i drugih tvari koji izazivaju mutnoću ulja. Ulje se polagano hladi, što omogućuje pravilnu kristalizaciju voskova, a potom se ulje hladno filtrira preko tkanine. Proces vinterizacije primjenjuje se da bi se dobilo ulje veće bistrine, koje se zamućuje čak na temperaturama ispod sobne.

Premda proces vinterizacije ne uključuje tretman kemikalijama, takva su ulja manje vrijedna pogotovo u kozmetičke svrhe, jer prirodno prisutni voskovi imaju ljekovito i zaštitno djelovanje.

Klasifikacija ulja prema načinima dobivanja i tretmanu

Brut, rafinirana i djevičanska ulja

(image)
Ulja, macerati i hidrolati

Sirovo (brut) ulje je ono koje je dobiveno direktno nakon prešanja. Takvo ulje je obično mutno zbog sadržaja vlage i manjih nečistoća. Neka ulja na tržištu (npr. plod divlje ruže, pulpa pasjeg trna…) prodaju se u brut obliku.

Djevičansko ulje je prema definiciji dobiveno isključivo mehaničkim postupcima, bistri se isključivo fizički (npr. filtracijom) i nisu prošla proces rafiniranja. Sama filtracija se obično odvija u dva koraka, preko tkanine i preko papira, a ponekad se ulje bistri i centrifugiranjem (odvajanjem taloga)...

Rafinirano ulje nije nužno dobiveno vrućim tipom ekstrakcije, postoje i hladno prešana rafinirana ulja. Po definiciji, sva rafinirana ulja prolaze već opisani proces rafiniranja...

Što je to ljekovito u biljnim uljima?

U biljnim uljima ljekovite mogu biti razne tvari.

Masne kiseline u sastavu triglicerida. Tipični primjeri za to su biljna ulja noćurka ili boražine koja sadrže γ‐linolensku kiselinu, te ulja lana, konoplje ili oraha koji sadrže α‐linolensku kiselinu. Premda ta ulja sadrže i druge ljekovite tvari, njihova ljekovitost uglavnom je posljedica "hranjenja" organizma s esencijalnim masnim kiselinama koje nam trebaju u metabolizmu baš poput vitamina...

Tvari otopljene trigliceridima. Maslinovo ulje vjerojatno je najpoznatiji primjer. Ono kao dominantnu masnu kiselinu sadrži oleinsku kiselinu, koju ionako sami možemo stvoriti u stanicama. Stoga je očito da ljekovitost moramo objasniti na neki drugi način.

Druge tvari u maslinovom ulju, koje daju specifičan aromatično‐gorkast okus poput sterola, potiču lučenje žuči i zacijeljivanje kože zbog protuupalnog djelovanja. Većina takvih tvari su već spominjani fitosteroli. Ulja bogata fitosterolima obično dobro štite kožu od isušivanja (npr. argan). Osim fitosterola, aktivne tvari mogu biti tokoferoli (vitamin E iz ulja pšeničnih i kukuruznih klica, sjemenki borovnice), tokotrienoli (iz ulja čileanskog lješanjaka, sjemenki američke brusnice). Oni djeluju kao prirodni antioksidansi, smanjuju upalu kože, suhoću i crvenilo, te pomažu obanavljanju kože.

Karotenoidi iz ploda divlje ruže, pulpe i sjemenki pasjeg trna i sličnih ulja djeluju protuupalno, snažno potiču regeneraciju. Ulja i macerati bogati β‐karotenom, poput pulpe pasjeg trna, buritija i macerata korijena mrkve, koriste se i u preparatima za sunčanje jer štite kožu od oštećenja izazvanog UV zrakama.

Ugljikovodici, poput skvalena, omekšavaju kožu i ubrzavaju upijanje ulja u kožu. Esteri cimetne kiseline iz shea maslaca apsorbiraju UV zrake i time direktno štiti kožu tijekom sunčanja. Eterična ulja također mogu biti otopljena u uljima. Takav je primjer ulje crnog kima bogato eteričnim uljem s timokinonom.

Kako se ispituje kvaliteta biljnih ulja?

Biljna ulja prolaze razne tehnike ispitivanja kako bi se utvrdilo da li se radi o patvorini, te zadovoljava li kvalitetom za oralnu upotrebu i kozmetiku.

Analiza masnih kiselina danas se radi pomoću plinske kromatografije. Njime se ispituje, primjerice, koliko γ‐linolenske kiseline sadrži biljno ulje boražine. Može i otkriti patvorenja biljnog ulja, jer različita biljna ulja sadrže i različite udjele masnih kiselina.

Analiza sterola provodi se u cilju ispitivanja patvorenja. Tako se može dokazati da li se, primjerice, argan patvori s manje skupim uljima, ili se maslinovo ulje patovri repicom. Sastav sterola unikatan je za pojedinu vrstu, baš poput otiska prstiju ljudi. Stoga se koristi za tzv. fingerprint analizu sterola, a izvodi se također plinskom kromatografom.

Analiza neosapunjivih tvari, odnosno ukupna količina tvari koje nisu trigliceridi, provodi se za ulja bogata takvim tvarima. Tako shea maslac sadrži najmanje 4% neosapunjivih tvari.

Jodni broj govori koliko se grama joda veže na 100g nekog biljnog ulja. Jod se veže na nezasićene masne kiseline (dvostruke veze između dva atoma ugljika). Što je veći jodni broj, to znači da ulje sadrži više nezasićenih masnih kiselina. Jodni broj kokosa koji sadrži puno zasićenih masnih kiselina sigurno će biti manji od jodnog broja bademovog ulja.

Saponifikacijski broj govori koliko je potrebno kalijeve lužine da od jednog grama ulja nastane sapun, tj. da dođe do razgradnje svih estera triglicerida do soli masnih kiselina (sapuna). Ovaj broj ima značenje svim proizvođačima sapuna, jer govori koliko će morati uzeti lužine da naprave sapun, a da ne dobiju odveć lužnat i time za kožu štetan sapun.

Kiselinski broj govori koliko ima slobodnih masnih kiselina u ulju. Već je rečeno kako nerafinirana ulja imaju manje slobodnih masnih kiselina i time imaju manji kiselinski broj. U slučaju hladno prešanog maslinovog ulja, ulja s niskim kiselinskim brojem obično postižu veću cijenu.

Patvorenje biljnih ulja

Uobičajeno je patvorenje skupljeg biljnog ulja drugim jeftinijim, baš kao kod eteričnih ulja. Najčešće se patvori maslinovo ulje, i to s jeftinijim uljem repice ili suncokreta. Takva patvorenja teže je otkriti čak i analizom masnih kiselina ili olfaktornim putem (ispitivanje okusa ulja), ali se može otkriti analizom sterola u biljnom ulju.

Kod nas je vrlo učestalo i prodavanje rafiniranih biljnih ulja pod nazivom hladno prešano. Ovakvu prevaru je također teže otkriti, jer je sadržaj masnih kiselina, pa čak i sterola, jednak između rafiniranog i nerafiniranog. Kao i uvijek, glavni motiv je zarada – hladno prešana ulja uglavnom su puno skuplja od rafiniranih.

Za kozmetičke svrhe, biljna ulja se vrlo često patvore i otapalima. Uljima se dodaje otapalo propilen glikol i slična, koja ne mijenjaju znatno osjećaj na koži. Ovakva patvorenja lako se otkriju i jednostavnijim analizama (određivanje saponifikacijskog broja, jodnog broja…).

U kozmetici na našim policama zna se naći kozmetika gdje je deklarirano da sadrži, primjerice, ulje lješnjaka, dok proizvođač za proizvodnju koristi rafinirano ulje suncokreta. Premda je analitičkim postupcima moguće utvrditi prevaru, kod nas se provjere rijetko provode.

izvor: centarcedrus.hr

Pretraga: 366 - Ulja, maslaci, macerati, voskovi, hidrolati
Trajni link: http://sanela.info/blog/?p=366

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *