Grad koji se užasavao akšama

Grad koji se užasavao akšama

Boris Dežulović
Boris Dežulović

Objavljeno: 25. avg 2016 | Boris Dežulović

Zvao me sinoć u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima i on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Elem, zaustavio Mujo hodžu na ulici da ga nešto pita. "Mogul' ja, efendija, bajram-namaz da klanjam kod kuće?", zanimalo Muju. "Sve ću ja", veli, "kako treba, sve isto ko i u džamiji, samo neće biti džematile." "Možeš, dragi Mujo, kako ne možeš", odgovorio mu hodža, "a imaš li slučajno u kući i kakav crni čaršaf?" "Imam, efendija, što?", upitao Mujo, a hodža mu odgovorio: "Pa da ga prebaciš preko frižidera, da odmah i hadždž obaviš."

Dobro, hodža se s Mujom baš zajebava, ali razmislite li bolje, nije li to suština svake vjere? To, naime, da je duboko privatna i intimna čovjekova stvar? U svijetu kakav bi, da ga ikako ima, uredio abrahamski Bog, ono što zovemo "prakticiranje vjere" ne samo da bi se moglo obavljati kod kuće, u ona famozna "četiri zida", nego bi se samo kod kuće, unutar četiri zida, obavljati i smjelo.

Svaka bi kuća bila bogomolja, svaki bi od četiri zida bio jeruzalemski Zid plača, svaki regal manastirski ikonostas, svaka televizijska antena Kristovo raspelo, a svaki frižider Ćaba u Meki. Ne bi onda to, kako se zove, "prakticiranje vjere" služilo zapravo za javnu demonstraciju, a džamije i crkve za zapišavanje teritorija.

Ne bi se, da Mujo namaz može i mora klanjati kod kuće, a sedam krugova tavafiti oko frižidera, dogodilo ono što se nekidan dogodilo na cesti između Širokog Brijega i Mostara, u mjestu Provo, gdje su usred bijela dana - dobro, više zapravo pred kraj bijela dana, u sedam sati - četiri nepoznata muškarca iz automobila bosanskohercegovačkih registarskih oznaka na parkiralištu kraj jedne gostionice prostrla ćebe, pa naočigled šokiranih gostiju i prolaznika - klanjala akšam-namaz!

Baš zapravo klanjala: osim ako jedan od njih nije u gostionici krenuo platiti pivo i shvatio da je izlazeći iz auta izgubio pet maraka, pa družina stala tapkati po parkiralištu tražeći "petaka" - a nije - bogami su četvorica u srcu hrvatske Hercegovine klanjala dnevnik-namaz.

Ništa strašnije nije se u širokobriješkoj općini vidjelo još od dolaska partizanske vojske u veljači četrdeset pete: prestravljeni su građani cijelu večer nazivali policiju, vatrogasce i novinare da prijave nezapamćeni užas, drhtavim su rukama očevici zapisivali registraciju i mobitelima snimali tu strahotu, pa se na hercegovačkim portalima već sutradan uz senzacionalnu vijest pojavila i uznemirujuća, eksplicitna snimka četvorice krvožednih džihadista Islamske države - nema tko drugi biti - gdje otvoreno klanjaju i mrmore, pod dramatičnim naslovom, citiram, "Klanjali namaz na području Širokog Brijega!".

"Klanjali namaz na području Širokog Brijega!" Sunce ti jebem, meni se govno smrzne i kad to napišem, a kamoli da tako nešto, gluho bilo, vlastitim očima vidim: da se muslimanska čeljad - onako javno, usred bijela dana, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu - mole Bogu.

I to nigdje drugdje nego na području Širokog Brijega! Ko biva, kad neće Brijeg Muhamedu, hoće Muhamed Brijegu.

Pa kao da to samo po sebi nije dosta, ispostavilo se da i nije neuobičajeno kao što zvuči.

Sedam dana ranije, recimo, ljubuška je Policijska uprava javila da je privela pet muškaraca koji su u mjestu Studenci kraj Ljubuškog sudjelovali u tučnjavi što je izbila kad su dvojica arapskih turista, državljanina Bahreina, na kupalištu Kravice usred bijela dana - ovaj put, naime, baš usred - krenula klanjati podne-namaz! Za razliku, naime, od magistralne ceste Široki - Mostar, na kupalištu Kravice u Studencima postoji vidljivo istaknuta ploča s natpisom "Zabranjeno obavljanje vjerskih obreda", ali samo na hrvatskom, engleskom i talijanskom, pa su trojica ljubaznih Ljubušaka to gostima iz Bahreina znakovnim pismom - šakama i nogama, kako god su znali i umjeli - preveli na arapski.

Kako vidimo, pojava s tim, kako se to zove, "obavljanjem vjerskih obreda" - "masovna histerija klanjanja na javnim mjestima", kako ju je nazvao lokalni portal - lijepo je uzela maha po Hercegovini. Pohvalno je stoga što su ljubuški sekularisti u Studencima postavili ploču s istaknutom zabranom.

Da je, recimo, takva ploča stajala na parkiralištu gostionice u mjestu Provo na cesti Široki - Mostar, ne bi muslimanima palo na pamet tamo opušteno u sumrak klanjati akšam-namaz, i ne bi Široki Brijeg bio "grad koji se užasavao zalaska sunca". Da takve table postoje i drugdje u Hercegovini, ne bi vjernicima padalo na pamet - a ako i bi, bogami bi im teško padalo - javno moliti Boga i "obavljati vjerske obrede" po kupalištima, parkiralištima, dvoranama, školama, nogometnim stadionima i gdje sve već posljednjih godina vlada, kako ono, "masovna histerija" moljenja na javnim mjestima.

Ne bi - da su se sekularisti u Stu­de­nci­ma sjetili ranije - bosanskohercegovački portali onomad objavljivali jezovite naslove poput, štajaznam, "Dario Kordić na velikom misnom slavlju u Studencima!". Niti bi se - da se ostatak Bosne i Hercegovine poveo hrabrim primjerom sekularnih općina Ljubuški i Široki - ljudi na javnim mjestima molili bogu, niti bi se u pola bijela dana bezočno krstili, križali i vrtjeli u rukama krunice, niti bi se javnim površinama, kao da je to najnormalnije na svijetu, valjale procesije s kandilima, raspelima i kipovima.

Ne bi portali sutra objavljivali strahotne priče poput "Molili očenaš na svadbi u području Dervente!", ili "Okitili božićnu jelku na području Tuzle!".

A već prekosutra, samo čekajte, "Klanjali se Gospi na području Međugorja!".

Elem, zaustavio Mujo hodžu na ulici da ga nešto pita. "Mogul ja, efendija, bajram-namaz da klanjam na parkiralištu u Širokom?", zanimalo Muju. "Sve ću ja", veli, "isto ko i u džamiji, samo neće biti džematile." "Možeš, dragi Mujo, kako ne možeš", odgovorio mu hodža, "a imaš li slučajno u kući i kakav čaršaf?" "Imam, efendija, što?", upitao Mujo, "jel za hadždž?"

"Ma jok, nego da se umotaš", odgovorio mu hodža, "pa odmah i dženazu da obaviš."

izvor: oslobodjenje.ba-178335

Pretraga: 10201 - Grad koji se užasavao akšama
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=10201