Dragan Čović, konstruktor trećeg entiteta

Dragan Čović, konstruktor trećeg entiteta

Tuđmanov miljenik, Jelavićev izabranik

Klein zna ko je ubio Leutara

Sve dijeli sa suprugom

Različite metode jedne te iste politike

Dragan Čović
Dragan Čović

• Kada se aktivirao u HDZ BiH, najveća mana mu je bila njegova današnja gotovo najveća preporuka: dugogodišnji (11) partijski staž u SKJ. No, priča kaže da se pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman osobno založio za njegov angažman: danas se Dragan Čović odbija slikati za stolom nad kojim sa zida bdije Gojko Šušak, no tu negdje i počinje i završava sve ono po čemu se aktuelni kandidat HDZ u biti razlikuje od svoga prethodnika koji mu je u amanet ostavio da završi ono što je započeo. I zbog čega je smijenjen: ne, naravno, nemaju Ante Jelavić i Dragan Čović gotovo ništa zajedničkog. Sem HDZ. Priča o njihovim osobnim razlikama zapravo je priča o različitim metodama iste politike

Objavljeno: 06. sep 2002 | Vildana Selimbegović, DANI br. 273

Ista je zgrada, isti luksuz, no već na ulazu nešto nedostaje: samo je jedan bezbjednjak zainteresiran za naš dolazak. Novembra 2000. godine čak su se četiri brinula za osobne podatke posjetilaca. Njihova kabina je sada prazna.

A i ne idemo ka istom kabinetu. Ante Jelavić gotovo da više i ne boravi tu, barem tako kažu naši ljubazni domaćini dok zamičemo pored tapaciranih vrata iza kojih je, koliko se sjećam, jedan od najvećih (i najskuplje opremljenih) radnih prostora na domaćoj političkoj sceni: više nalik na salu za sastanke negoli za rad, sa tek nešto literature u uglu glavnog stola, valjda za tu priliku brižljivo odabrane - dva primjerka Dana, Kratka povijest Bosne Noela Malcolma i, na vrhu, knjiga Ivana Lovrenovića uz obavezan komentar domaćina "evo, baš čitam"...

Naravno, i sva ikonografija HDZ BiH, u čijem se središtu kočoperio glavni lik tada netom organiziranog referenduma, a uskoro smijenjeni član Predsjedništva BiH (svom je nasljedniku u sarajevskom kabinetu na zidovima ostavio tamne mrlje na mjestima gdje su, dok je on bio tu, bile slike).

Dragan Čović nas dočekuje čitav sprat više, u prostoriji koja bi veličnom barem četiri puta stala u Jelavićevu sobu, i ne propušta objasniti kako on tu uopće ne boravi jer mu u stranci i ne treba kabinet.

Čak ne želi ni da se slika za stolom nad kojim bdije lik još jedne od HDZ-ovih (pokojnih) ikona: Gojka Šuška - mirno će proći i pored velikog portreta pokojnog vrhovnika.

Gojko Šušak
Gojko Šušak

Priča kaže da je upravo Franjo Tuđman skrenuo pozornost na ambicioznog, obrazovanog, sposobnog i nadasve zna se kome i čemu odanog inžinjera strojarstva. Dapače, Tuđman se i založio za Čovićevu promidžbu usprkos nevjernim Tomama koji su mu spočitavali kako je preveć komunista (u članstvu SKJ bio je od 1978. do 1989).

Da ironija bude cijela: danas se gotovo svi znalci HDZ-ovih nakana upravo tješe Čovićevim višegodišnjim partijskim stažom u SKJ.

Aktualni potpredsjednik HDZ BiH i kandidat za člana Predsjedništva, zamjenik Edhema Bičakčića u prošlom sazivu Vlade Federacije, od Jelavića se ne razlikuje samo po izboru ambijenta, no priča o njihovim razlikama zapravo je priča o različitim metodama iste politike. Jer, dileme nema: Draganu Čoviću Ante Jelavić je ostavio u amanet provedbu onog što je započeo. Samo drugim putem.

Zato se, valjda, stranka koja se posljednjih dvanaest godina predstavlja kao ekskluzivni vlasnik Hrvata na ovim prostorima i opredijelila da vojnika u politici zamijeni daleko obrazovanijim sveučilišnim profesorom od kojeg se očekuje da u treći entitet ugradi - ne barikade od vreća pijeska - već čvrste novčane poluge.

A da je Čović svjestan veličine svog zadatka, ali i onih barijera na kojima se njegov prethodnik pokliznuo, svjedoči gotovo svaka njegova rečenica: odmjerena, no nedvosmisleno jasna, sa dovoljno širine za sve one koji su spremni da sa njim podijele priču o lijepoj budućnosti ali na isparceliziranim prostorima, i vrlo oprezno upakovana da ništa ne tvrdi, već sve ćuti i osjeća.

Na prijeratnoj, ratnoj i poratnoj biografiji pozavidio bi mu čak i Jadranko Prlić: svoju doktorsku titulu Čović nije prljao velikim potpisima, odabrao je logistiku i sjenu za svoj oblik djelovanja, što mu, uostalom, danas priznaju i najveći oponenti te dodaju: koliko je mudriji, toliko je i jači i opasniji.

Dragan Čović
Dragan Čović

Živi i radi u Mostaru; u Sarajevu je boravio zbog postdiplomskog studija, doktorske disertacije i Federalne vlade koju je dijelio sa Bičakčićem.

Do 1998. bio je direktor mostarskog Sokola, a prva dva mjeseca rata logističar HVO.

Kad je Mostar oslobođen, kaže prisjećajući se juna 1992, dobio je zadatak da proba uspostaviti sustav SOKO-la u kojem su bile vidljive posljedice dvomjesečnog divljanja.

Dragovoljci i rezervisti JNA odnijeli su iz ove nekadašnje uzdanice namjenske industrije bivše Jugoslavije sve što se ikad i igdje moglo iskoristiti ili bar uništiti. Prva procjena štete kretala se oko 100 miliona maraka za zapaljena i uništena postrojenja i objekte, no daleko veća je bila u spoznaji da budućnosti, barem u komercijalnom zrakoplovstvu, više nikada i neće biti:

Došao je sukob Bošnjaka-muslimana sa Hrvatima, a mi smo i tada morali raditi. Bilo je izuzetno teško doći na posao, padale su i tada granate po Sokolu. Kad je došlo do smirivanja, već se moglo razmišljati o idejama kako nešto ponovo oživjeti: u tom vremenu smo imali jedno trideset-četrdeset potpuno novih proizvoda.

Soko je danas već prošao apsolutno restrukturiranje, organizacijsko, programsko i svako drugo, prošao je i program privatizacije i danas ima dvadesetak cjelina, jer je naše opredjeljenje bilo da svaku tehnološku cjelinu pretvorimo u jedan proizvodni segment i da se tako pokušamo tržišno orijentirati.

Dragan Čović će upravo na primjeru Sokola braniti Brajkovićevu poziciju u Aliminijskom kombinatu - "koji se uspio vratiti i nametnuti na tržište, pa zato i izazvao toliki interes čitave države, koja se danas bavi njegovom privatizacijom".

No, iako će reći da nije Edhem Bičakčić, već upravo on, kreirao kriterije po kojima je Aluminijski kombinat dospio u red Federaciji nezanimljivih firmi (upravo tako je i ustupljen Brajkoviću na milost i nemilost spram Finansijske policije) pa i podsjetiti kako su poslanici usvojili te kriterije, Dragan Čović neće propustiti priliku da naglasi kako se nada da će se vlasnička struktura Aluminija riješiti jer je "suludo da tako jedan ozbiljan kompleks bude u takvoj situaciji".

Edhem Bičakčić
Edhem Bičakčić

Draganu Čoviću se spremnost za suradnju ne može osporiti: iako je, kako sam kaže, sa Bičakčićem jedva tri pića popio, dobro su surađivali, "iako apsolutno nije tačno da smo imali neki svoj plan i dogovor" - naprosto su se uvažavali, što je, objašnjava, njegova dimenzija odnosa spram kolega - "Gdje god radim, ja dobro surađujem, mogao je biti bilo ko drugi premijer; uostalom, pitajte Besima Mehmedića i Ramiza Mehmedagića je li to tako".

Ni ne trepnuvši, odbit će svaku podjelu po nacionalnom principu u tadašnjoj Vladi, tvrdeći pritom da je u Alijansinim ministarstvima ona daleko izraženija - "Pogledajte samo rasprave Mije Anića i njegovog zamjenika u Ministarstvu odbrane - ja mislim da Prce i Mahmuljin nisu tako razgovarali, a da ne govorim o Ministarstvu finansija i ministru Grabovcu i gospođi Šefiki Hafizović".

A i podjela je para, reći će, barem njemu - bila pravednija - "Nije se moglo dogoditi da se u zapadnu Hercegovinu, koja proračun puni sa 20 posto prihoda, ne vrati niti jedna marka, kakav je slučaj u zadnjih godinu i po: postojao je ključ, ali sa željom da najugroženiji dobiju najviše".

Da, Draganu Čoviću se prirodnom čini neskrivena želja HDZ da sebe poistovjeti sa hrvatskim narodom, Draganu Čoviću je podjela vlasti po nacionalnom ključu također prirodna jer se tek onda može okrenuti ekonomiji (zašto to tako podsjeća na retoriku iz 1990?).

Bakir Izetbegović i Dragan Čović
Bakir Izetbegović i Dragan Čović

Dragan Čović i ne krije da duboko cijeni dobro koordiniranu i organiziranu politiku unutar spskog naroda u zadnjih nekoliko godina:

Vjerujte, oni već danas znaju kako će završiti izbori u RS jer su se oko toga dogovorili i tu postoji konsenzus od ključnog nacionalnog pitanja srpskog naroda. Nađite mi ijedno otvoreno pitanje u RS na personalnoj ili na bilo kojoj drugoj razini; pa čak i ovo što se uvjetno komplicira između Dodika i Ivanića, mislim da je dio jedne političke igre i tu im skidam kapu, jer su znali sjesti i dogovoriti se kako bi možda njihovom narodu bilo bolje".

Treba li i pisati da ima osjećaj kako će SDA dobiti nešto više glasova nego na prošlim izborima, da također ima osjećaj da i vjerske vođe staju na stranu SDA, pa tako vjeruje da bi SDA mogla biti prva stranka u BiH.

Što se tiče Hrvata - "ne bi bili u tolikoj mjeri okupljeni oko HDZ da ćute kako su riješili svoje nacionalno pitanje kroz ustav BiH" - a nedavno mu je, ispričat će, jedan mladi sveštenik rekao - "Pa, Dragane, niste vi baš svi tako sjajni i besprijekorni, ali drugi su katastrofa, stoga smo još uvijek uz vas".

E, sad, nakon tolikih osjećaja Dragana Čovića, čiji suradnici, pak, također osjećaju kako će baš on, i to zahvaljujući prevashodno ženskim glasačima, ući u buduće Predsjedništvo, gotovo strčah niz stepenice. Gonjena osjećajem da će i međunarodna zajednica u Čoviću imati daleko ozbiljnijeg i visprenijeg - Jelavića?

Sve dijeli sa suprugom

Bernadica Čović
Bernadica Čović

Rođen 20. augusta 1956. (lav ♌), odrastao i školovao se u Mostaru, gdje je i završio strojarski fakultet, dok je u Sarajevu magistrirao i doktorirao. Profesor je na Ekonomskom i Strojarskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.

Oženjen više od 20 godina: supruga Bernadica je pravnik - nekad je bila sudac, danas je odvjetnik.

Sve dijele!

Njihove dvije kćeri se još školuju: Danijela (20) je student, Sanja (14) još osnovac.

Njegova primanja su, kaže, znatno manja nego prije dvije godine: kao zamjenik premijera Vlade imao je plaću od 1.100 do 1.200 KM, dok kao sveučilišni profesor ima 1.000 maraka plaće, a nema ni sve privilegije koje prate vlast. Zato, veli, ima mogućnosti da bude u trendu koji se sada zove - projekat, pa je i sam na taj način angažiran.

Najbolje je živio kao generalni direktor Sokola, sa zavidnim menadžerskim primanjima. Stan u Mostaru je otkupljen (vlasništvo dijeli sa suprugom); vozi Audi A4; njegova supruga također ima automobil; posjeduju kuću na selu, a odvjetnički ured supruga dijeli sa suradnicom.

Već 15 godina nije bio u kinu, povremeno na televiziji pogleda poneku utakmicu, čita stručnu literaturu, i, kad ima priliku, ode u pozorište. Slobodnog vremena nema, ali ima mnogo prijatelja ("svih nacionalnosti, i u Mostaru i 500 kilometara od Mostara"), sa kojima igra nogomet i tenis.

Među haškim zatvorenicima nema bliskih prijatelja - planira im posjet jer se, kako kaže, zbližio sa porodicama bojovnika optuženih za ratne zločine kojima su svi, kada su ih ispraćali, obećavali pomoć, a danas su ih naprosto zaboravili.

Tri vruća pitanja

Klein zna ko je ubio Leutara

O HDZ BiH PROTIV MEĐUNARODNE ZAJEDNICE

DragOn Čović
DragOn Čović

Ružno je reći 3:0 za međunarodnu zajednicu, jer smo nabrojali veoma tri teška slučaja kršenja svih ljudskih i građanskih prava po svim zakonima koji vrijede u modernoj Evropi i modernom svijetu.

Da li je moguće da neko iz svijeta smijeni predsjednika države bilo gdje, bez obzira šta je razlog?

Je li moguće da se jednostavno tenkom uđe u banku zato što ju je neko obilježio kao nacionalnu, a ona je sto posto privatna?

Kako je moguće da kad se sve to desi kao što je bilo 6. 4. 2001, godinu i pol dana iza toga ne bude ni 100 maraka od navodnih 50 miliona, a za to vrijeme komitenti te banke i sve što je radilo preko nje - ne mogu doći do svog novca iako se bar pedesetak stranih eksperata debelo plaća od tog novca?

Najviše me ipak pogađa, uistinu, insinuacija koju je gospodin Klein iznio kako je hrvatski narod pod vodstvom HDZ i njegovih generala ubio svog ministra Jozu Leutara, s obzirom da sam tad bio zamjenik premijera i jedan od onih koji su bili najodgovorniji za strukturu Vlade, a Jozo Leutar je bio ministar te Vlade. Neka se danas gospodin Klein očituje pred građanima šta misli o tom ubistvu i šta misli sa procesom i sa ljudima koji već dvije godine leže u zatvoru?

Apsolutno sam uvjeren da gospodin Klein zna ko je ubio Jozu Leutara, ali bilo bi mudro da to i kaže prije svog odlaska. Mi i sada imamo naznake da ćemo dobiti neke materijale od predstavnika međunarodne zajednice koji krajnje ozbiljno upućuju da neki ponovo u zatvorenim salama raspravljaju kako eliminirati neke ljude ili neke stranke poslije ovih izbora: to su krajnje opasne igre.

Ako nije dovoljno iskustvo od godinu i pol dana Alijanse, koja je vještački stvorena, koja je apsolutno neodrživa kad je u pitanju politika u području ekonomije, u području socijalnog segmenta, uzmite bilo koje područje pa ćete vidjeti kako je završilo bilo kakvo dogovaranje Alijanse, ako to nije poruka međunarodnoj zajednici i ovoj našoj javnosti u BiH, onda ne znam šta jeste?

O BiH

Kordić - Čović
Kordić - Čović

Vrlo specifična i vrlo složena država koju sigurno ne žele građani Bosne i Hercegovine: mi smo željeli BiH u kojoj ćemo normalno živjeti, raditi i kretati se slobodno, a imamo državu gdje bar 300.000 umirovljenika gleda kako će preživjeti mjesec dana.

Dayton je podario neke okvire koji su, po meni, neodrživi, onda smo napravili organizaciju gdje imamo pet državnih razina, 'ajmo reći, upravljačkih razina unutar države, što je ekonomski neodrživo (općina, pa županija ili kanton, pa Federacija, pa RS, pa država), i još se u svakoj od tih struktura svi samo nadmećemo ko će se pitati oko proračuna novca i samo gomilamo ljude.

Prije svega, u BiH treba primjeriti Ustav interesima tri naroda i građanima. Mi nacionalno pitanje naglašavamo kao ključno jer ono nije riješeno da bismo se definitivno mogli ozbiljnije posvetiti drugim problemima.

Ja uistinu pokušavam biti odgovorna osoba jer promišljam na način da se više nikad barem naša djeca ne sakrivaju kako smo se mi morali sakrivati od nečijih granata, ili da naša djeca ne moraju bježati po svijetu kako bi preživjela i tamo negdje upražnjavala svoje potrebe za radom i studiranjem.

Ja sam zagovornik Sveučilišta u Mostaru na kojem će biti 20 tisuća studenata, umjesto da idu po Zagrebu i Splitu i više se nikad ne vraćaju, ili da iz Sarajeva ne hodaju po Maleziji i po Austriji. U ovoj zemlji nema niti jednog atributa pravne države, a ja mislim da je rješenje vrlo jednostavno naći - ako to uistinu želimo uraditi zajedno sa međunarodnom zajednicom i ako međunarodna zajednica nema posebne projekte za Balkan, a time i za BiH.

O TREĆEM ENTITETU

Milorad Dodik - Dragan Čović
Milorad Dodik - Dragan Čović

Osobno bih zagovarao državu vrlo jednostavno organiziranu: ili državu tri multietnička prostora, ali prepoznatljivo nacionalna, ili državu autentičnih kantona.

U ovom drugom slučaju čitav prostor BiH bi bio kantoniziran, a u prvom slučaju moguća su tri entiteta, tri prostora u kojima će se jasno znati što je njihov zadatak. Tada bismo mogli imati centraliziranu vlast na razini države, što je primjereno jednoj europskoj suverenoj državi: znači, monetarni sustav, fiskalnu politiku, sigurnosnu politiku, vanjsku politiku, i to bi bilo dovoljno, a ostalo bi, na primjeru Švicarske, trebalo decentralizirati i omogućiti ravnomjerni razvoj na cijeloj teritoriji.

Danas je 10 kantona/županija i RS, i već možete reći gdje se može živjeti a odakle će ljudi seliti, što se ne smije dešavati. No, rješenje se treba naći u našem parlamentu i mislim da za to postoji i interes: to rješenje ne traži čiste etničke prostore, ali bi omogućilo ljudima da koristimo sve instrumente zaštite građanskih prava koje koristi svijet i tada ne bi bili nacionalno opterećeni.

Obišao sam veliki dio BiH i evo kako razmišlja većina Hrvata: na razini RS imate pet ministara naroda drugog reda, ako ga smijemo nazvati narodom drugog reda, i to bi bio, recimo, bošnjački narod, i tri ministra onog trećeg naroda, recimo da bi to bio hrvatski; u Federaciji je samo obrnuto: imate osam ministara iz bošnjačkog naroda, pet iz hrvatskog i tri iz srpskog. To je eksperiment gdje hrvatski narod nigdje nije uvjetno narod prvog reda, to je pojednostavljeni doživljaj običnog građanina, no većina bi morala odlučiti što i kako, jer ja mislim da u BiH smiju biti maksimalno dvije razine vlasti - više narod neće moći nositi na leđima.

Rekli su o njemu

NIJAZ DURAKOVIĆ (univerzitetski profesor)

Nijaz Duraković
Nijaz Duraković

Čovjeka uopće ne poznajem. Iz medija i privatnih saznanja cijenim da je to školovan tehnokrata i tzv. osviješćeni nacionalist. Uvijek s druge linije, ali moćan i utjecajan.

MARKO TADIĆ (univerzitetski profesor)

Vrlo je iskusan, a imao je šansu da bude i ugledan političar. Ni riječi više o njemu.

SEJFUDIN TOKIĆ (predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH)

Sejfudin Tokić
Sejfudin Tokić

Nemam posebno mišljenje o Čoviću jer ga ne poznajem dovoljno. Ali, imam vrlo jasan stav o političkoj opciji koju je izabrao. Stav stranke kojoj Čović pripada nije nimalo afirmativan.

RAMIZ MEHMEDAGIĆ (ministar prostornog uređenja i okoliša u Vladi FBiH)

Vrlo mudar, vrlo pribran, ostvaruje svoje ciljeve upornim radom, moderni političar. Dobro sam sarađivao s njim dok je bio u Vladi.

MILORAD DODIK (predsjednik SNSD-a)

Upoznao sam ga kao dobrog operativca i čovjeka koji se, u svakom slučaju, više posvećuje tim operativnim potezima nego nekoj velikoj politici.

BESIM MEHMEDIĆ (ministar prometa i komunikacija u Vladi FBiH)

Dobro sam se slagao s njim dok je bio u Vladi. No, povremeno je dolazilo do političkih mimoilaženja, gdje je konkretan primjer Telecoma.

SULEJMAN TIHIĆ (predsjednik SDA BiH)

Sulejman Tihić
Sulejman Tihić

Nisam imao prilike surađivati, pa ni komunicirati sa njim, tako da ne mogu dati mjerodavnu ocjenu njegove ličnosti. Ukoliko njegovo djelovanje bude usklađeno sa onim za šta se on javno zalaže, to bi moglo biti značajno, imajući u vidu realnu mogućnost izbora za člana Predsjedništva BiH.

SEAD AVDIĆ (predsjednik Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH)

Čović je dojučerašnji dopremijer Vlade Federacije BiH. On je političar pragmatičar bez ideologije, političar koji, objektivno, sa svojom lucidnom inteligencijom, prije svega, jača svoju poslovnu, finansijsku moć, a kandidaturom za člana Predsjedništva jača i svoju političku moć.

HDZ je ovim potezom napravio odlučujući korak u smislu ponovnog povratka na političku scenu - što znači da Čović, kao predstavnik HDZ i mogući član Predsjedništva BiH, objektivno, može se reći, u najvećoj mjeri predstavlja najveći demokratski iskorak HDZ i samim time njegova kandidatura pokazuje da HDZ ide ka političkom centru i odustaje od svoje ekstremne politike, koja je bila promovirana proteklih godina.

On je, uslovno rečeno, najbolje ono što HDZ ima. Kao inžinjer, mašinac, doktor nauka, dominirao je Vladom Federacije do 2000. godine. Vrlo vješto je homogenizirao i vladao sa tzv. "hrvatskom vladom" u Vladi Federacije. Imao je apsolutnu kontrolu nad javnim preduzećima, fondovima, institucijama tzv. Herceg-Bosne u Mostaru.

SAFET HALILOVIĆ (predsjednik FBiH)

Nisam imao priliku da se neposredno upoznam sa g. Čovićem, a nemam ni neki direktniji uvid u njegov dosadašnji rad. No, na osnovu njegovog djelovanja, imam dojam da se radi o kompetentnom javnom radniku, koji je, nažalost, često bio u prilici da servisira pogrešnu politiku. Držim da bi u demokratskom ambijentu mogao uspješno zastupati interese BiH.

MIRKO BANJAC (poslanik u Parlamentarnoj skupštini BiH)

Ne znam tog čovjeka. Da li je to bivši potpredsjednik Vlade Srbije?

izvor: bhdani.ba-t27314

Pretraga: 10210 - Dragan Čović, konstruktor trećeg entiteta
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=10210