Rock'n'roll u Ošvama kod Maglaja

Rock'n'roll u Ošvama kod Maglaja

Izet Hadžić od alkoholičara do vahabije

ROCK'N'ROLL U OŠVAMA: Kako je muzičar postao glavni starješina selefijske zajednice

Izet Hadžić
Izet Hadžić

• Nepoznatim ženama više ne pruža ni ruku. Ali s vremena na vrijeme nešto otpjeva. Jedva da smo to zatražili on već pjeva nekoliko taktova. I pjeva upravo pjesmu Bore Đorđevića, srbijanskog rokera, koji se devedesetih godina stavio na stranu nacionalista

Objavljeno: 11. sep 2016

Bivši rock muzičar, koji je bijeg od neobuzdanog života pronašao u selefizmu, sanja o životu pustinjaka koji živi za sebe i za Boga. O njemu, između ostalog, piše štampa na njemačkom jeziku. Novinari Neue Zuercher Zeitunga su boravili u selu Ošve kod Maglaja u BiH gdje su posjetili selefijsko selo i tamošnjeg šefa lokalne zajednice Izeta Hadžića, prenosi Deutsche Welle.

Bijela pletena kapa na glavi, duga brada i kratke hlače do gležnjeva. Tako zamišljamo jednog selefiju. I upravo tako izgleda Izet Hadžić dok izlazi iz svoje kuće. Kaže da mu je žao, ali sada nije povoljno vrijeme za razgovor. Kaže da moramo čekati dok skloni oružje.

U svijetloplavim očima je mangupski pogled. Bio selefija ili ne - humor je nešto što je karakteristično za BiH. 50-godišnji Hadžić je šef ozloglašenog selefijskog sela Ošve u srednjoj Bosni. Televizijske ekipe iz BiH, Srbije, čak i iz Njemačke su posjetile ovo selo.

Moram razgovarati sa svima koji ovdje dolaze. To je jedina mogućnost da se zaustavi priča o logoru u kojem se koristi oružje i o postojanju kampa za obuku - kaže Hadžić.

No on sada zaista nema vremena jer mora popraviti kokošinjac. Hadžić nam pokazuje teške, tamne oblake na nebu.

Iz jedne ovisnosti u drugu

"Selo redovno pretresaju patrole SIPA (Državna agencija za istrage i zaštitu - op. red.). Ako bi se kod nas pronašla samo patrona, mi bi bili uhapšeni" - kaže Hadžić.

Oprez vlasti nije bez razloga. Prema informacijama bivšeg gradonačelnika Maglaja Dževada Galijaševića, proteklih godina je sedam osoba otišlo u Siriju i Irak kako bi se borili za božiju državu. Često nije riječ samo o pojedincima, već o čitavim porodicama koje putuju u područja koja kontrolira Islamska država kako bi tamo živjeli u skladu sa šerijatom.

Na pitanje o tome Hadžić priznaje da njegov utjecaj glavnog starješine sela ne dopire do svih porodica - "Nažalost postoje još dvije ili tri kuće u kojima žive mračni tipovi" - kaže on.

Na pitanje kako se on ophodi prema njima kaže da su oni izolirani od strane članova zajednice. A za zajednicu on stavlja ruku u vatru - "Sve što mi želimo jest da u miru možemo prakticirati izvornu formu islama i da možemo živjeti od našeg rada".

Zahvaljujući svom humoru i retoričkoj dovitljivosti Hadžić je jedan šarmantan i inspirativan partner za razgovor. Njegov šarm počiva na direktnom i slikovitom izražavanju, pobunjeničkom duhu i očito bezgraničnoj energiji.

Ali možda se varamo jer ovaj selefija je i neko ko inscenira željenu sliku o sebi. I to ne tek od jučer. Hadžić je odrastao u Maglaju gdje je, kao mladić, osnovao hard-rock band Black Lady. On je bio gitarista. Njegov bend je tokom ljetnih mjeseci nastupao širom bivše Jugoslavije. Bio je to neobuzdan život sa mnogo alkohola i žena.

A onda je došao rat. Hadžić je bio u službi u Armiji BiH. Nakon rata je svirao u kafanama na Balkanu. No od tada se više ne traži rok, već narodnjaci. Hadžić je pio još više i također još češće je varao svoju ženu - "Znao sam da da bih se oslobodio tog života, trebao sam još jaču ovisnost".

Jaču ovisnost našao je u islamu - odnosno u selefizmu. Od tada, od 1998. godine, Hadžićev život se iz temelja promijenio. Gitaru više ne uzima u svoje ruke, a o alkoholu potpuno šuti. Nepoznatim ženama više ne pruža ni ruku.

Ali s vremena na vrijeme nešto otpjeva. Jedva da smo to zatražili on već pjeva nekoliko taktova. I pjeva upravo pjesmu Bore Đorđevića, srbijanskog rokera, koji se devedesetih godina stavio na stranu nacionalista.

Ipak lakoća zabavljača, koju je Hadžić zadržao, je samo jedna strana. Možda je našao svoj mir s Bogom, ali njegov život nije lak. Opterećenje koje sa sobom nosi odgovornost za njegovu zajednicu ga pritišće. Nepovjerenje u okruženju i policijske kontrole su naporni, a sukob sa vlastima je bezgraničan.

Nekada mu bude svega dosta. U takvim momentima on razmišlja o tome da odustane i sve napusti. Zapravo je to njegov san o dobrom životu: napustiti sve i potpuno sam živjeti za sebe i za Boga - kao selefijski pustinjak u dubokoj bosanskoj šumi.

izvor: slobodna-bosna.ba-37439

 

Islamska država Ošve kod Maglaja

Reporteri Telegrama u srpnju su bili u bosanskom selu iz kojeg je najviše ljudi otišlo boriti se na strani ISIL

ISIL Vogue
ISIL Vogue

• Telegram je posjetio notorno selo Ošve, za koje svjetski mediji i stručnjaci kažu da je, u omjeru, mjesto iz kojeg je najviše ljudi na svijetu otišlo u ISIL. O tome smo razgovarali s kontroverznim lokalnim vjerskim liderom Izetom Hadžićem, koji tvrdi da je riječ o propagandi stranih tajnih službi

Objavljeno: 12. sep 2016 | Igor Alborghetti i Raif Okić

U tjednu u kojem je BBC emitirao dokumentarac Bosna, kolijevka modernog džihadizma i nedugo nakon što je utjecajni britanski Guardian objavio analizu mogućih posljedica regrutacijskog videa kojim je ISIL nedavno targetirao upravo Balkan, reporteri Telegrama posjetili su Ošve, selo o kojem se posljednjih mjeseci najviše polemizira.

Prema izračunima koje objavljuju regionalni mediji, iz tog malog mjesta nedaleko od Maglaja, tristotinjak kilometara udaljenom od Zagreba, u Siriju i Irak otišlo je, prema broju stanovnika, najviše ljudi. Iz Državne agencije za istrage i zaštitu BiH još prije tri godine potvrđeno je kako su se tamo nastanili pripadnici radikalnog krila vehabijskog pokreta.

Nedavno je objavljeno kako je u samoubilačkom ekscesu u Bagdadu poginuo mještanin Emrah Fojnica, svojedobno optužen za teroristički napad na američku ambasadu u Sarajevu.

Prema informacijama bosanskih medija, u selo se među prvima doselio Harun Mehičević za kojim je Australija izdala tjeralicu zbog terorizma.

Vehabija Harun Mehićević špijun Australije

Roditelji Haruna Mehićevića: Australija je tražila od našeg sina da špijunira IDIL

Harun Mehićević
Harun Mehićević

Vođa Al-Furqan centra iz Melbournea u Australiji Harun Mehićević, koji je porijeklom iz Mostara, više puta je optuživan za povezanost sa IDIL-om te za regrutovanje bh. građana i drugih mladih u IDIL. Njegovi roditelji tvrde da njihov sin nije ekstremista i da je vlada Australije tražila da od njega špijunira IDIL za njih -- sanela.info-8015

 

Dugogodišnje istraživanje

Ošve se kao jedna od najproblematičnijih točki spominju i u nedavno objavljenoj studiji Zov rata u Siriji i bosansko­hercegovački kontingent stranih boraca, koja je posljednjih tjedana izazvala veliku pažnju i javnosti i stručnih krugova. Studiju su, nakon trogodišnjeg istraživanja objavili Vlado Azinović, profesor na sarajevskom Fakultetu političkih znanosti, i Muhamed Jusić, islamski teolog i publicist.

Jedan od autora i vjerojatno najveći stručnjak za terorizam u regiji, Vlado Azinović, u razgovoru za Telegram objasnio je kako uvid u njihovo istraživanje sugerira da je od prosinca 2012. do prosinca 2014. na ratišta u Siriji i Iraku otišlo 156 muškaraca i 36 žena:

Naravno, radi se o osobama čiji su izlasci iz BiH registrirani na graničnim prijelazima. Sasvim je moguće da je brojka veća jer jedan broj izlazaka iz BiH nije registriran. Uz to, znatan dio ovih ljudi, gotovo petina, živi, radi ili privremeno boravi u inozemstvu i vjerojatno je značajan dio tih osoba otputovao iz drugih država. Ukratko, nemoguće je pouzdano utvrditi stvarne brojke - pojašnjava Azinović.

Prema raspoloživim podacima koje iznose autori istraživanja, do početka 2015. godine iz Sirije odnosno Iraka vratilo se 48 muškaraca i tri žene, dok 83 muškarca i 32 žene i dalje borave ondje.

Broj povratnika muškaraca iz Bosne i Hercegovine iznosi oko 30 posto i tako odgovara gornjoj granici prosjeka broja stranih boraca koji su se do sada vratili u svoje zemlje. Recentnim je istraživanjem također utvrđeno da je 26 državljana Bosne i Hercegovine, odnosno 25 muškaraca i jedna žena, do sada poginulo.

Profesor Azinović smatra da postoje dvije teorije zašto se selafisti naseljavaju upravo u selima poput Gornje Maoče ili Ošvi:

Prva teza je da se selafisti naseljavaju na prostoru u doticaju etničkih granica unutar BiH kako bi djelovali kao neka vrsta čuvara prostora i vjere. Ne vjerujem u to jer su te granice, zapravo, nastale na tadašnjoj liniji konfrontacije sukobljenih vojnih postrojbi. I tako su povučene.

Razumljivija je tvrdnja da su selafisti ušli na to područje jer su, uglavnom Srbi koji se ne žele vraćati, odlučili prodati svoja, doslovno, razrušena imanja koje nitko drugi nije želio kupiti.

Selefijama to savršeno odgovora. Žive daleko od moderne civilizacije, izolirani od svega izvanjskog - komentira profesor.

Propast dogovora s Turskom

Vlado Azinović
Vlado Azinović

U Bosni i Hercegovini još ne postoji jedinstvena, odnosno konsolidirana evidencija osoba za koje se pretpostavlja da su u Siriji i Iraku. Upravo ovaj pretpostavljeni status borca na stranom ratištu jedan je od razloga koji otežava nastanak takve evidencije. Naime, iz uvida u podatke o takvim osobama jasno je da u nekim slučajevima nije moguće utvrditi jesu li one zbilja otišle, borave li još uvijek, odnosno jesu li se vratile sa stranih ratišta.

Informacije o nečijoj namjeri da onamo ode ne dolaze uvijek iz pouzdanih izvora. U operativnim bilješkama često se navodi kako je netko nekome rekao kako namjerava ili se sprema otići u Siriju, ali nema potvrde takvog odlaska.

Evidentiranje građana Bosne i Hercegovine koji su otišli na teritorij ISIL­ dodatno je otežano i zbog toga što znatan broj osoba porijeklom i s državljanstvom BiH živi, privremeno boravi ili radi negdje vani. Domaće policijske agencije ne mogu steći uvid u kretanja tih ljudi, iako se tim problemom trenutačno bave 23 službe.

U brojnim istupima za strane medije, između ostalih i za Guardian, Azinović redovito ističe da Bosna i Hercegovina općenito ne radi dovoljno na ovom problemu. Tu tezu potvrđuju i brojni detalji iz njegova istraživanja. Primjerice, utvrđeno je kako je jedna od domaćih sigurnosnih agencija kontaktirala predstavnike Republike Turske i zatražila da se aktivira međudržavni sporazum iz 2001. godine o suradnji dviju zemalja u borbi protiv terorizma i organiziranog kriminala. Namjera je bila omogućiti policajcima iz Bosne i Hercegovine prisustvo na najfrekventnijim graničnim prijelazima u Turskoj kako bi zajedno s turskim kolegama motrili i izvještavali o dolasku državljana Bosne i Hercegovine koji putuju za Siriju. Turska strana je prihvatila ovu inicijativu i ponudila termine za održavanje sastanka u Ankari na kojem su se trebali utvrditi detalji takvog sporazuma. Nekoliko dana prije nego što su se trebali sastati, bosanskohercegovačka strana otkazala je susret jer se nije mogao postići dogovor o tome koja će policijska agencija predstavljati Bosnu i Hercegovinu na tom sastanku. Tako je propala i inicijativa o zajedničkom nadgledanju ulaska državljana BiH u Tursku.

Strani mediji posljednjih tjedana agresivno izvještavaju o naporima koje Islamska država ulaže u regrutaciju vojnika iz Bosne i Hercegovine, redovito ističući u svojim analizama kako je riječ o državi s najviše nezaposlenih mladih stanovnika na svijetu.

Kako se čini, trenutačno postoje dvije različite percepcije prijetnje islamskog terorizma iz BiH. Međunarodna zajednica tvrdi da je ona očita i stvarna, dok institucije u BiH, na stanovit način, tu opasnost umanjuju:

Percepcije nisu objektivna kategorija jer je riječ o dojmovima. Istina, od početka rata u Bosni i Hercegovini dolazi do uvoza radikalne islamske ideologije, radikalnog tumačenja islama. Nositelji su bili stranci iz zapadnih i islamskih država koji su se borili u ratu. Istodobno, iz istih krugova počela se širiti teza da muslimani u BiH stradavaju jer nisu bili "dobri muslimani". Ta teza, nakon 20 godina, ucijepila se i među domaće ljude. I nove generacije rođene su u toj ideologiji - objašnjava profesor Azinović.

Separatistička politika

Ipak, ne govorimo o nekom velikom broju ljudi. Možda par tisuća u Bosni i Hercegovini:

Istina je da su svi teroristički napadi što su se dogodili u Bosni i Hercegovini, recimo to tako, začeti u toj selafističkoj sredini koja je baštinila istu ideologiju kao i al­-Qaida, a sada i kao zagovornici Islamske države. To je jedna strana priče. Druga je politizacija tog problema u BiH u kojoj prednjači Republika Srpska zbog svoje independističke politike prema BiH. Vehabistički faktor vlasti u Banja Luci koriste kao razlog svoje separtističke politike. U svemu tome oni se i predstavljaju kao čuvari predziđa europskog kršćanstva.

Nedavno smo imali primjer da je policija RS dignuta na noge zbog, navodnih, terorističkih prijetnji pa su "duge cijevi" čuvale institucije. Talac takve situacije je golema većina muslimana u BiH.

Profesora smo pitali kakva je mogućnost ozbiljnog terorističkog napada u BiH ili regiji koji bi bio organiziran u vehabističkim krugovima u BiH. Kaže da to nitko ne može sa sigurnošću reći. U BIH se tim problemom bave 23 različite policijske i sigurnosne službe.

Tko može predvidjeti akciju nekog samotnjaka koji je pokrenut nizom faktora kao i onaj nedavni napad na policijsku postaju u Zvorniku? Stvaranje radikalnog pogleda na svijet najčešće uspijeva kod pojedinaca koji ionako imaju ozbiljnih problema u normalnom svakodnevnom funkcioniranju. Očajnici, marginalci, ljudi s psihičkim problemima koji se ne mogu nositi s modernim načinom života okreću se vrijednostima koje su ostale duboko u prošlosti - objašnjava.

To su ti psihološki trigeri koji ih pretvaraju u počinitelje treorističkih napada.

Društvene mreže su najčešći izvor radikalizacije takvih pojedinaca.

Samoinicirana radikalizacija

Direktor FBI James Comey svjedočio je pred Kongresom SAD­ i jasno optužio Twitter kao najsnažniji alat na društvenim mrežama koji je kanal takve radikalizacije - "Istodobno, važno je napraviti distinkciju u smislu da i oni koji prihvaćaju radikalno tumačenje islama često ne prihvaćaju nasilje i terorizam" - analizira Azinović.

Provedenim istraživanjem, objašnjavaju autori u studiji, nije bilo moguće utvrditi postojanje jednog, po karakteristikama i trajanju, tipičnog ili dominantnog oblika ideološke radikalizacije koja prethodi odlasku na ratišta u Siriji ili Iraku.

Na temelju uvida u otvorene i dio povjerljivih izvora koji im je bio dostupan, zaključili su da proces radikalizacije provode ili nadgledaju lokalni autoriteti. Odlascima u Siriju u nekim su slučajevima prethodile ubrzane radikalizacije, uglavnom mlađih, otuđenih i često dezorijentiranih osoba, moguće s narušenim mentalnim zdravljem.

U nekim slučajevima nad osobama koje se željelo radikalizirati provedeni su alternativni zdravstveni tretmani psihičkih poremećaja. U pravilu su ih izvodile osobe koje se u svojoj mikrozajednici smatraju univerzalnim autoritetom i kojima sljedbenici nerijetko povjeravaju vlastite živote.

Analiza sadržaja iz procesa ideološke mobilizacije za odlaske na ratišta sugerira kako se pojedinci ne radikaliziraju u vezi s nepravdom kojoj su neposredno izloženi u matičnoj sredini, nego u vezi s percepcijom patnje i stradalništva šire, globalne zajednice, koju doživljavaju kao svoju. Općenito, kod većine prevladava percepcija da je napadnut islam i da je njihova dužnost braniti ga. Poruke lokalnih ideoloških autoriteta, kao i one koje stižu s ratišta, formatirane su upravo kao ohrabrenje i poziv za obranu megazajednice i završni obračun s njenim neprijateljima. Iz istraživanja je također vidljivo da je radikalizacija, osobito među mlađim osobama, često samoinicirana. Prije svega na internetu, odnosno društvenim mrežama. Zahvaljujući novim tehnologijama, sudionici rata u Siriji i Iraku konstantno su u izravnom kontaktu s potencijalnom, globalnom bazom za vrbovanje novih boraca. Što se konkretno događa na društvenim mrežama nemoguće je pratiti.

Prema nekim procjenama, početkom 2015. godine ISIL je imao oko 25.000 registriranih Twitter adresa s kojih je tijekom prosječnog tjedna poslano oko 200.000 poruka. Takva komunikacija između fronte i populacijske baze pogodne za radikalizaciju i vrbovanje bez presedana je u povijesti. Zbog toga većina sigurnosnih agencija još nije ni tehnološki ni stručno osposobljena pratiti i analizirati ovaj proces.

Bosna i Hercegovina po tome ne predstavlja poseban izuzetak. Bosna i Hercegovina je pokušala zaustaviti odlaske svojih državljana na bojišta Iraka i Sirije donošenjem dopuna Kaznenog zakona koji se odnosi na protuzakonito formiranje i pridruživanje stranim paravojnim ili parapolicijskim formacijama. Međutim, kako stoji u istraživanju, Zov rata u Siriji kriminalizacija odlazaka na strana ratišta usmjerena je na suzbijanje posljedice, a ne na rješavanje uzroka odlazaka u Irak i Siriju. Bosna i Hercegovina je među prvim državama u regiji, ali i šire donijela zakon kojim se zabranjuje odlazak na strana bojišta.
Reporteri Telegrama u Ošvama su bili cijeli dan
Reporteri Telegrama u Ošvama su bili cijeli danVjekoslav Skledar/Telegram

Međutim, za razliku od drugih država, koje su razvile i počele primjenjivati programe prevencije takvih putovanja, Bosna i Hercegovina na tom planu nema nikakvu osmišljenu ni vidljivu strategiju. Bez nje, kriminalizacija i represija ne samo da neće biti dovoljne nego bi se vrlo lako mogle pokazati i kao kontraproduktivne, zaključuju autori istraživanja.

Na kraju razgovora s profesorom Azinovićem pitali smo ga smatra li da bi izvođenje Michela Houellebecqa na Dubrovačkim ljetnim igrama moglo isprovocirati neku reakciju radikalnih islamista - "Nisam detaljno pratio sve o tome. Ono što želim reći je da bi izvođenje predstave Michela Houellebecqa, za od svega izolirane vehabije u BiH, prošlo sasvim nezapaženo da se oko toga nije počelo govoriti u Hrvatskoj".

Muhamed Jusić
Muhamed Jusić

Razni svjetski mediji u posljednje vrijeme lamentiraju o Ošvama, selu od pedesetak stanovnika na brdu iznad Maglaja, gradića u središnjoj Bosni. Kakvo je stvarno stanje i što o sebi kažu pripadnici tamošnje selefijske zajednice, pokušali smo saznati posjetom mjestu o kojem se toliko piše.

Primio nas je Izet Hadžić, čovjek kojeg mnogi mediji opisuju kao vođu selefijske zajednice.

:: U posljednje vrijeme mnogi mediji pišu o odlascima građana BiH u ISIL. Jesu li organizirani?

Odlazak ne može biti organiziran. Razmislite samo tko će normalan pustiti petoricu bradonja sa ženama i djecom da idu. Uostalom, tko će normalan gurati žene i djecu u rat. To dovoljno govori da su svi koji su otišli, išli samoinicijativno. Vodili su sa sobom cijele svoje obitelji. To dovoljno govori o tome da su smatrali kako je Sirija obećana zemlja.

:: Postoji li financiranje odlazaka u Siriju?

Ma dajte, molim vas. Svatko može posuditi 200 eura od prijatelja, obitelji ili poznanika. Let do Turske košta stotinjak eura. Čovjek sjedne u avion i ode. Kakvo je to financiranje terorista?

:: Tvrdite da nitko ne financira odlaske na bojišta u Siriji. Tko je onda odgovoran za tolike odlaske državljana BiH?

Za odlaske u Siriju je, uvjetno rečeno, kriva država. Prije svega, ovo društvo odbacilo je te ljude, stavilo ih na margine. Prije svega mislim na činjenicu da ti ljudi nigdje ne mogu raditi. Bosna je i inače bijedna država, a ovi momci su prakticiranjem svoje vjere bačeni na samo dno. U takvim situacijama čovjek počne razmišljati, nemam posla, nemam ništa. Rat je dobra prilika, možda i nešto zaradim, a u ratu se ne radi, tamo se jede i spava. I onda su ljudi posuđivali novac, kupovali avionske karte i odlazili. Mislili su da je tamo obećana zemlja. Da su imalo znali što je to rat...

:: Imate li ikakvih kontakata s bilo kime iz ISIL?

Iz samozvanog hilafeta, kako je naziv za Islamsku državu među njenim pripadnicima, primam prijetnje otkako sam na Youtubeu objavio svoju poruku da Bošnjaci nikad nisu i, ako Bog da, nikad neće provoditi terorističke napade i u kojem sam naglasio da u Bosni ne postoje terorističke organizacije. Kažu mi da nisam musliman, da sam nevjernik, da me treba skratiti za glavu. Ove prijetnje shvaćam ozbiljno i već sam ih prijavio policiji.

:: Financira li vas netko?

Malo je to nekulturno pitanje. Ja nisam ni kriminalac ni lopov. Evo, u ovih dvadeset godina nitko nije dokazao da me netko financira. U prošlosti je bilo situacija da bi netko poslao novac iz dobročinstva ili za zekat, ali čak ni tad nisam bio sklon primanju tog novca. Međutim, ni toga više nema. Rekao sam ljudima, nemojte slati novac, stavit će vas na popis da pomažete teroristima. Tako da nam je skučen prostor života. Ovo prerasta u diskriminaciju, ali to nitko ne govori. Primjerice, ja ne mogu nigdje raditi, nitko me neće zaposliti.

:: Želite reći da nitko ne financira zajednice po bosanskim selima?

Neću reći da tog financiranja nema, vjerojatno ima ljudi koji dobivaju novac, a ne rade ništa. Ali pogledajte samo moje ruke, ovo nisu ruke glazbenika. Da mene netko financira, ja ne bih radio u poljoprivredi. Zašto bih čitav dan radio ako ne moram?

:: Imate li kakvih problema s Bošnjacima i susjedima, kako vas ljudi gledaju zbog brade?

Nemam problema zato što me ljudi poznaju. Ali pitanje je na mjestu zato što se moja populacija, ljudi s bradom, stavlja u kontekst s ljudima koji vode rat ubijanja. Ja ga neću nazvati džihadom jer je pitanje smijem li ga nazvati džihadom. Ljudi ovakvog profila su opisani, donekle i s pravom, kao ubojice, potencijalni teroristi. Ali, vidjeli ste ovog idiota na plaži u Tunisu, on nije imao brade. Dakle, čak i ljudi bez brade ubijaju.

:: Imate li problema s policijom?

Ma čujte, kako govorim braći (drugim selefijama) hajdmo gledati tuđim očima. Evo, da si ti policajac koji zaustavlja nekoga s bradom. Pa ti ne znaš hoće li on eksplodirati, ne znaš kako će reagirati. Mene zadržavaju satima na graničnim prijelazima. U takvim situacijama zamolim za kavu i sok i odgovaram na sva pitanja koja mi postave. Nemam drugog izbora.

izvor: telegram.hr

Pretraga: 10491 - Rock'n'roll u Ošvama kod Maglaja
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=10491