Edina Latif: Vraćanje na Vašingtonski sporazum

Edina Latif: Vraćanje na Vašingtonski sporazum

Osovina Dodik-Čović ne miruje, "bošnjačko jedinstvo" uspavana princeza na zrnu graška

Edina Latif
Edina Latif

Objavljeno: 20. sep 2016

Osovina Dragan Čović - Milorad Dodik ne miruje. Godinama već ovaj dvojac korak po korak, strpljivo radi na razbijanju države Bosne i Hercegovine i najveća opasnost po njenu opstojnost leži upravo u njihovoj antidržavnoj i antibosanskoj politici.

I zeleno svjetlo Evropske unije za našu državu Čović je iskoristio da uz licemjerne poruke kako je "europska budućnost jedina budućnost naše domovine Bosne i Hercegovine" problematizira "hrvatsko pitanje" predstavljajući to kao borbu za ravnopravnost Hrvata u BiH.

Nažalost, narod ne shvata da ta pitka priča o lažnoj borbi za ravnopravnost se temelji na cijepanju teritorije i zatvaranjem još više u etno-nacionalne torove koji ne donose dobra nikome, osim "voždovima".

Narod tu gubi, postaje obespravljeniji, ali zato političke vođe, poput Čovića profitiraju dobijajući svoje feude kojima suvereno vladaju, i ekonomski i politički.

Dodik ima svoj feud, u koji više niko ne dira niti ga osporava, rasprostranjen na 49 posto teritorije i nedostaje mu jedino "muhur na državnost".

Čović se u zadnjih nekoliko mjeseci aktivirao žestoko te je uputio i pismo članicama Vijeća za implementaciju mira u BiH prizivajući vraćanje na Vašingtonski sporazum, odnosno oživljavanje tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne, čijim se vođama u Hagu (Prlić i drugi) očekuje izricanje pravosnažne presude za udruženi zločinački poduhvat.

Vraćanje na Vašingtonski, odnosno Dejtonski sporazum što zagovara njegov partner i prijatelj Dodik znači cijepanje države Bosne i Hercegovine, odnosno "teritorijalni preustroj" kako to voli suptilnije upakovati lider HDZ i HNS.

MegaKanton kao hacijenda

Hacijenda
Hacijenda

Nadalje, to znači i ukidanje svih nadležnosti njih oko 80 koje su sa entiteta prebačene na državu, ukidanje Oružanih snaga BiH, državnih policijskih agencija... Suda i Tužilaštva BiH i vraćanje svega na početne pozicije, odnosno na jačanje entiteta, a slabljenju države.

I Dodik i Čović već godinama taktiziraju sa strategijom iznurivanja međunarodne zajednice do krajnjih granica "saburanja".

Čekaju da im Brisel kaže da više ne može tako, da u Bosni i Hercegovini se mora nešto mijenjati, i da se napokon treba razići u tri državice mirnim putem, odnosno uniju državu kakvom je vidi Dodik.

Ne dira se u RS, ali se zato prepakuje Federacija u megakantone, koje Čović podmeće kao kukavičije jaje pod krinkom racionalizacije adminstracije.

Naravno - da neki od evropskih moćnika ne stoje iza njih - oni takvo što nikada ne bi radili. Dobijaju signale kada da pojačaju tempo, a kada da povuku ručnu.

Pisao je Čović ponovo visokim evropskim zvaničnicima, poručujući kako će on kao hrvatski član Predsjedništva BiH dosljedno raditi na ispunjavanju obaveza i uvjeta EU, te da je presretan što je prihvaćen zahtjev BiH za članstvo u EU.

Ali, kao Stevo Karapandža dodao je "žličicu vegete". Evropski intonirano pismo začinio je, a čime drugo do "hrvatskim pitanjem".

Postojeće "hrvatsko pitanje u BiH" temeljeno na činjeničnoj institucionalnoj neravnopravnosti Hrvata u odnosu na druga dva konstitutivna naroda, je nešto što smo dužni kandidirati kao izazov za ovu zemlju i to je naša ustavna obveza, ali nikako na način da pretpostavljamo ta pitanja europskom putu, upravo znajući da su uzajamno potpuno kompatibilna.

Svjesni smo kako je nemoguće zamisliti zemlju članicu EU koja u sebi ima tako izraženu neravnopravnost i koja je u sukobu sa vlastitim temeljnim ustavnim propozicijama i kao hrvatski član Predsjedništva imam osobitu odgovornost i prema ovom pitanju.

U tom kontekstu skrećem vašu pozornost i na pismo koje sam 23. avgusta uputio zemljama članicama PIC kako bi ukazao na sav značaj otvorenih pitanja, gdje sam taksativno naveo u čemu se tačno sastoji neravnopravnost, te da je ona vrlo konkretna i dokaziva, a ne plod individualnih nahođenja ili subjektivnog osjećaja - napisao je Čović u svom evropskom pismu.

U zabludi su Hrvati i Srbi, kao ravnopravni i konstitutivni narodi u državi Bosni i Hercegovini ako misle da će im Čovićeva i Dodikova politika donijeti bilo šta dobroga.

Duh Karađorđeva kao nikada prethodnih godina, sada se opasno nadnosi nad Bosnom i Hercegovinom, i to u trenutku kada je dobila zeleno svjetlo za članstvo u EU. Referendum i hrvatsko pitanje, uz prepadanje naroda nekakvim ratom, dominantne su teme.

Bošnjaci, prvenstveno SDA i SBB, odnosno Bakir Izetbegović i Fahrudin Radončić nemaju adekvatnog odgovora na osovinu Čović-Dodik. Mlake su reakcije koje se šalju iz stranačkih centrala.

Uz to, naruku ne ide ni toplo-hladno odnos međunarodne zajednice prema ovoj državi, koja krene odlučno, a onda zastane i ukopa se. Kada bi se ona odredila jasno onda bi mnogo šta bilo drugačije.

Samo jedan potez bio bi dovoljan da BiH prodiše punim plućima, i da referendumske priče, zveckanje oružjem, ratnohuškačka retorika, oživljavanje tzv. HRHB i Karađorđevo postanu dio crnih strana historije ove zemlje.

Kada bi ta ista međunarodna zajednica pokazala odlučnost, ne prema Dodiku i Čoviću, već prema susjednim državama Hrvatskoj i Srbiji, ali i nekim evropskim partnerima, i odlučno rekla - ostavite BiH na miru.

A sa druge strane, Srbija i Hrvatska koje nisu garanti Dejtonskog sporazuma, već samo strane potpisnice, shvatile tu poruku krajnje ozbiljno, iskrene bile prema Srbima i Hrvatima u BiH te im poručile da svoju budućnost mogu graditi samo u ovoj zemlji zajedno sa Bošnjacima i Ostalima.

Dok se "bošnjačko jedinstvo" lagano ljuljuška uspavano na lokalnom nivou od Baščaršije do Marijin Dvora, u Banja Luci se završavaju sve pripreme za referendum, Dodik putuje u Moskvu kod Putina, Čović lukavo koristi sve to i piše pismo evropskim zvaničnicima sa jasnim porukama.

BiH će ispunjavati uvjete za članstvo u EU ali Hrvati moraju dobiti svoju etnički čistu teritoriju, svoju državu na nekih 25 posto od Federacije, a Bošnjacima koji dadoše 200.000 života za odbranu zemlje neka ostane 26 posto.

"Bošnjačko jedinstvo" ili ne shvata opasnost za državu za koju se ginulo i krvarilo ili sjedi i čeka da ponovo NATO reaguje, da nam stižu donacije i humanitarna pomoć.

izvor: nap.ba-156

Pretraga: 10680 - Edina Latif: Vraćanje na Vašingtonski sporazum
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=10680