Kad zvizneš, pa te zviznu

Kad zvizneš, pa te zviznu

Julian Assange
Julian Assange

Objavljeno: 23. sep 2016 | Andrej Nikolaidis

Nedavno je, zbilo se to u Podgorici, građanka Patricija Pobrić postala zviždačica. U hotelu u kojem je radila otkrila je, čini mi se to u važećem novogovoru kaže: "koruptivno ponašanje". Pa je to prijavila: doduše ne medijima, nego političaru čiju, pokazaće se kasnije, stranku podržava.

No njeni su motivi posve nebitni i priča o njima ne smije zasjeniti ono što je suština stvari: jedna od vladajućih političkih partija u njenom je hotelu održala koktel, a račun je platila državna firma. To je šibicarska korupcija, jer je ceh iznosio manje od hiljadu eura. Što nije olakšavajuća, nego otežavajuća okolnost, koja zgodno ilustruje naviku političke kaste da se ponašaju kao Tito. On, kaže legenda, nije nosio novčanik. A ne nose ga ni oni, jer gdje god odu, jedu ili legnu, čine to o državnom trošku.

Aktivisti, mediji, bilbordi, pozivaju građane da postanu zviždači. Građane ohrabruju da širom otvore oči, uključujući i Treće oko, da primijete i prijave korupciju. Hoće se reći kako je zviždanje, stvar koja se u onim vremenima prije demokratske osviještenosti u Crnoj Gori zvala "špijanje" - danas ne samo društveno prihvatljivo, nego i poželjno ponašanje.

Narativ o zviždačima, međutim, ima ozbiljnu rupu. Ako su, kako nam se kaže, zviždači heroji našeg vremena, kako to da je najdemokratskija zemlja svijeta, glavni promoter zviždanja, tri najslavnija, najhrabrija zviždača današnjice proglasila što izdajnicima, što teroristima? Jedna od njih, Chelsea Manning, u zatvoru je. Drugi, Edward Snowden, krije se u Rusiji. Treći, Julian Assange, spas je našao u Ambasadi Ekvadora u Londonu, odakle nos ne smije promoliti.

Imperija proganja zviždače

Čovjek bi očekivao da se promoteri zviždanja svakodnevno javljaju saopštenjima u kojima od Vlade SAD izričito zahtijevaju slobodu za njih troje. Jer Vlada SAD tretmanom Manning, Snowdena i Assangea ohrabruje antizviždačke aktivnosti korumpiranih vlada. Ako Imperija proganja zviždače i goni ih kao izdajnike, šta očekivati od malih kolonijalnih vlada?

Uzgred, neka bude pomenuto: Jill Stein, kandidatkinja Zelene partije za predsjednicu SAD, tvrdi kako je Assange heroj, a ne zločinac. Ali o tome nećete pročitati ništa u mainstream medijima koji, je li, inače svesrdno podržavaju zviždanje. Koje je, u najkraćem, aktivnost od vitalnog značaja za demokratiju, sve dok se ne zviždi o korupciji u Vašingtonu. Tada zvižduk postaje mučki napad na demokratiju.

Tako vam je to: antikorupcijska borba je dobra - sve dok je to borba protiv korupcije u tuđim redovima. Kada je po srijedi naša korupcija, po pravilu postoji viši interes zbog kojega se time nije uputno baviti baš sada. Tada završite kao Snowden, Manning i Assange.

Osmog juna je na ulici u Vašingtonu ubijen Seth Conrad Rich, dvadesetsedmogodišnji "staffer" koji je radio u bazi podataka Demokratske stranke. Policija je saopštila da je motiv ubistva bila pljačka. Ubica, međutim, nije opljačkao Richa. Iako je ubijen u četiri i devetnaest ujutro, na pustoj ulici, ubica nije uzeo Richov sat, novčanik, niti telefon. Koliko je poznato, nije uzeo ništa. Ustrijelio je Richa s leđa i nestao.

Uskoro su se na internetu pojavile teorije zavjere o tome da je Rich ubijen zato što je upravo on bio zviždač koji je WikiLeaksu dostavio informacije o tome da je Demokratska stranka sustavno favorizovala Hillary Clinton u njenoj utrci za predsjedničku nominaciju, a na štetu Bernieja Sandersa. Ono što nije sporno i nije teorija zavjere: nakon što je WikiLeaks objavio informacije, Deborah Wasserman Schultz, predsjednica Demokratskog nacionalnog komiteta, zaduženog za sprovedbu unutarstranačkih izbora, podnijela je ostavku.

Onda je WikiLeaks objavio da nudi nagradu od 20.000 dolara za informaciju o Richovom ubistvu.

Šta je rekao Assange

WikiLeaks je optužen da dolijeva ulje na divlji plamen teorije zavjere. Plamen se razbuktao nakon Assangeovog gostovanja na holandskoj televiziji.
Nakon što je Assange najavio da će u oktobru objaviti još materijala o Hillary Clinton, voditelj ga je pitao za detalje o tome.

Razgovor je potom tekao ovako:

Assange: Zviždači čine značajne napore da nam dostave materijal i zbog toga se izlažu značajnim rizicima. Kao dvadesetsedmogodišnjak koji je radio za Demokratsku stranku, koji je ustrijeljen s leđa, prije svega nekoliko nedjelja, iz nepoznatih razloga, dok je hodao ulicom u Vašingtonu. Dakle...

Voditelj: To je bila samo pljačka, vjerujem? Zar ne?

Assange: Ne. Nema zaključka istrage. Dakle...

Voditelj: Šta time sugerišete?

Assange: Sugerišem da se naši izvori izlažu rizicima i postaju zabrinuti kada vide da se dešavaju takve stvari.

Voditelj: Je li on bio jedan od vaših izvora?

Assange: Mi ne komentarišemo ko su naši izvori...

Voditelj: Zašto onda tako sugerišete o mladom čovjeku ubijenom na ulicama Vašingtona?

Assange: Morate da razumijete kako su visoki ulozi u Sjedinjenim Državama i da se naši izvori suočavaju sa značajnim rizicima. Zato prilaze nama, jer mi možemo sačuvati njihovu anonimnost.

Voditelj: Ali doista je krupna stvar sugerisati ubistvo - jer to je ono što u osnovi činite...

Assange: Drugi su to sugerisali. Mi istražujemo da bismo shvatili šta se desilo sa Seth Richom. Još nismo voljni da ponudimo zaključak, ali smo veoma zabrinuti.

Paranoja činjenica

Paranoja je danas uobičajena stvar. Na nju nailazite i tamo gdje ne očekujete. Nedavno je pjevačica MIA dala vrlo čudan intervju za The Guardian. Slikala se u dizajnerskoj robi, pričala o svojiim zvijezdama-prijateljicama, Rihanni, na primjer, ali i iznijela tvrdnju da je na crnoj listi američke vlade i da strahuje zbog toga. Kao razlog za to navela je podršku koju je dala WikiLeaksu. Ako ste imali bilo kakvog kontakta sa WikiLeaksom, čak i ako ste samo radnik koji im je dostavio hranu, na crnoj ste listi - rekla je.

Paranoja je, kao što znamo, vrlo osebujan način interpretacije stvarnosti. Ono što je patološko u paranoji nisu činjenice na kojima je zasnovana, jer one nisu izmišljene, one zaista jesu činjenice, nego način na koji paranoik te činjenice povezuje u cjelinu.

U onome što je Assange rekao, sa druge strane, nema mnogo prostora za slobodne interpretacije. Posve je jasno šta je rekao. Ili laže i svjesno manipuliše, ili govori istinu. Jer Assange je rekao sljedeće.

Zvizneš. Onda te zviznu.

izvor: balkans.aljazeera.net

Pretraga: 10734 - Kad zvizneš, pa te zviznu
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=10734