Dodik, jedini Putinov adut za povratak u Europu

Dodik, jedini Putinov adut za povratak u Europu

KOJI SU STVARNI INTERESI RUSIJE U BiH I REGIJI Dodik, jedini Putinov adut za povratak u Europu

Dodik i Putin
Dodik i Putin

• Rusiji svakako ne odgovara da BiH postane funkcionalna država koja vodi nesmetane pregovore oko pristupanja NATO i EU. Kremlj to želi onemogućiti, pogotovo jer ih to, u ovom slučaju, ništa ne košta

Objavljeno: 02. okt 2016 | Vlado Vurušić

Nova arena političkog suparništva i nadmudrivanja između Rusije i Zapada postaje Bosna i Hercegovina, kaže ugledni komentator moskovskog Kommersanta - Genadij Sisojev. Naime, Kremlj je (doduše neizravno), ali sasvim sugestivno odobrio nedavni referendum u Republici Srpskoj koji je, slažu se svi i u Moskvi i na Zapadu, tek repeticija za ono glavno izjašnjavanje o izdvajanju tog srpskog entiteta iz sastava BiH.

Ruski predsjednik Vladimir Putin tri dana uoči referenduma primio je u svom kremaljskom kabinetu lidera bosanskih Srba Milorada Dodika te mu tek kratko poručio da je "referendum pravo na koje svaki narod ima te da je to unutarnja stvar BiH".

Poruka sasvim dovoljna i bez ikakve daljnje elaboracije, pa i u pravcu toga da je on usmjeren na nepoštivanje pravnog sistema BiH. (Podsjetimo da je Ustavni sud BiH tražio odgodu referenduma).

Sisojev napominje da je ovo već drugi slučaj sukobljavanja Rusije i Zapada na terenu BiH - prvo je Moskva pomogla Srbiji (Vučić i Nikolić su doslovce molili Moskvu da stave veto) da se torpedira britanska rezolucija u Vijeću sigurnosti UN o Srebrenici.

Na ovogodišnjoj komemoraciji u Potočarima nije došao ruski veleposlanik u Sarajevu Pjotr Ivancov, koji je na sastanku međunarodnih predstavnika o referendumu dao podršku srpskom entitetu.

Uski prolaz

Rusiju je Zapad praktički istisnuo iz Europe, pa Moskva pokušava pronaći i najmanji prolaz da se ubaci te zakuha situaciju. Trenutno je najviše u igri Srbija, čije vodstvo balansira poput neodlučnog ekvilibrista između navodno sanjanog EU i sirenskog zova Rusije, ali adut koji se sam nudi u kremaljske ruke je Milorad Dodik.

Moskvi tako, barem u ovom trenutku, ne treba konstruktivna politika prema BiH ili jugoistočnom Balkanu, dovoljno joj je da bude faktor destabilizacije, odnosno da baci kakav kamen pod noge i onemogući ili uspori put zemalja s tog područja koje nisu u NATO i EU, a imaju tu želju ili tendenciju.

Rusiji svakako ne odgovara da BiH postane funkcionalna država koja vodi nesmetane pregovore oko pristupanja NATO i EU. Kremlj, kaže Maksim Samorukov, analitičar moskovskog Carnegie centra, želi to onemogućiti, pogotovo jer je to, u ovom slučaju, ništa ne košta.

Dodik pristaje na tu igru sam, pa je Putinu dovoljno da ga povremeno ugosti i potapša po ramenu da bi to izazvalo uzbunu na Zapadu i Balkanu taman kakvu Moskva hoće. Nakon toga Putin može mirno u svojoj podmoskovskoj rezidenciji pogledati noćni program ruske televizije zaogrnut dekicom dok mu bugarska ovčarka Bafi lijeno drijema uz noge.

Upravo zato je Moskva rado prigrlila neobuzdanog i pragmatičnog Dodika koji joj u ovoj fazi rusko-zapadnih odnosa služi svrsi - izvrstan je i pouzdani remetilački faktor. Vladimir Putin tako povremeno, kada Dodiku najviše treba, pred izbore i sada referendum, odvoji jedan sat (ili tu negdje) svog predsjedničkog vremena da popriča s njim.

Putin ne daje o tome izjave, Kremlj se ograniči na formalnu kratku noticu o susretu, (provladine novine Dodika će titulirati šefom države), ali sve je sa svrhom i porukom glasačima u RS - "Putin je uz mene/nas" - kao zaštitnik od Bošnjaka, zlog Zapada i svega onoga što Dodiku u tom trenutku treba.

Putina dakle to ništa ne košta, ali i on šalje poruku da je Dodik njegov adut u igri s EU i SAD-om oko Bosne, taman toliko da poruči kako je Rusija sugovornik bez kojeg se ne može odgovoriti na pitanja o njenim euroatlantskim integracijama, smirivanju političkog stanja, pa i samog državnog opstanka.

Putin čak nema ni potrebe pritiskati Dodika i moljakati ga za suradnju.

Dodik - Putin
Dodik - Putin

Putin je dakle našao instrument kojim može manipulirati u međunarodnim odnosima te stalno provocirati atmosferom raspada BiH, ali i mogućnošću novog ratnog sukoba. On sve radi sam i dobrohotno. Štoviše, Dodik je u znak zahvalnosti priznao pravo Rusije na pripajanje Krima, ali u isto vrijeme onemogućava da BiH recimo prizna neovisnost Kosova.

Republika Srpska u Moskvi ima svoje predstavništvo, a "ambasador" Duško Perović sudionik je sastanaka Putina i Dodika. Za Perovića kažu da je osim što predstavlja RS, navodno, više zastupnik interesa samog Dodika u Rusiji.

Lojalni satelit

No, iako je službeni stav Rusije da, naravno, stoji iza teritorijalnog integriteta BiH (ali i RS), stoji činjenica da Putin ni u liftu nije naletio, recimo, na Bakira Izetbegovića. Na marginama parade povodom Dana pobjede nad nacifašizmom rukovao se s Mladenom Ivanićem, srpskim članom BiH Predsjedništva. To je jedini nekakav dodir Vladimira Putina s BiH kao državom.

Kako kaže Samorukov, tu poziciju koriste svi u BiH - Dodik i Srbi kao prijetnja Zapadu da ih ne diraju jer iza njih stoji Kremlj, a Bošnjaci, i donekle Hrvati, kao prijetnja Zapadu da konačno nešto učini za svoje saveznike u BiH kako Rusi ne bi odlučivali o sudbini te najnapaćenije postjugoslavenske države - te stvorili lojalni satelit usred Balkana i dugoročno zaustavili taj prostor od spajanja s Europom.

Izlazna strategija

Rusija svakako ima interes na Balkanu, prije svega kao dobra moneta za potkusurivanje u navlačenju sa Zapadom oko mnogih drugih pitanja, od sankcija do Ukrajine i Krima. Kako smatra Samorukov, Moskva u ovom trenutku drži BiH na laganoj vatrici, tek tako da podgrijava nestabilnost.

Naime, pita se on je li Moskvi u interesu od RS raditi "novo Pridnjestrovlje ili Južnu Osetiju", paradržavne proruske tvorevine na tlu Moldavije i Gruzije koje koče prozapadne integrativne procese u tim zemljama. Svakako da je to varijanta koju kremaljski balkanski stratezi ne isključuju i imaju u zadnjem džepu kao mogućnost koja se može aktivirati po potrebi.

No, Samorukov navodi da, drugog interesa, osim podmetanja klipova, Rusija u RS-u nema. Naime, ekonomski interes, kojim se Dodik hvali, zapravo je čista mistifikacija. Ukupno dosadašnje rusko ulaganje u RS ne prelazi 500 milijuna dolara, a ono je sada s padom cijena nafte te propašću plinovoda Južni tok i neizvjesnom sudbinom plinovoda Turskog toka, praktički stavlja RS, odnosno BiH na margine ruskog poslovnog interesa.

Dodik se hvalio da će Rusija dati RS-u kredit, prvo 70 milijuna eura, pa 200 milijuna eura, da bi pred zadnje izbore apetiti narasli u njegovoj interpretaciji do nedohvatnih 700 milijuna eura. No, sve je to bio tek propagandni trik, a Moskva nije uplatila nikakav kredit na bankovni račun srpskog entiteta.

Samorukov napominje kako se onda pojavio neki fantazmagorični investicijski fond s Floride, na čijem je čelu bio neki ruski poduzetnik, koji je trebao uplatiti pak 200 milijuna dolara, ali je i to, nakon što je bilo upotrijebljeno u predizborne svrhe, polako palo u zaborav.

Sada Rusi, čini se, imaju izlaznu strategiju iz rafinerije Bosanski Brod, kao što nemaju (više) veći interes daljnjeg ulaganja u energetski sektor RS.

No, Putin neće odustati od RS, a kako kaže ruski politolog Pavel Kandel, Dodik je dodatni kotačić u raspravama sa Zapada oko Srbije, koja je Kremlju važnija priča od nesigurne BiH.

Dok je pozicija prema BiH destruktivna, Srbija je u planovima Rusije kao zemlja kojoj je namijenila poziciju svog najvažnijeg saveznika i "svojih europskih vrata". No, Srbija se ne izjašnjava - još lavira. Doduše, Rusija nema ništa protiv srpskog pristupa Bruxellesu (tamo bi mogla igrati ulogu proruskog igrača), ali traži da se Beograd odredi jasno i glasno da se neće ni u košmarnom snu priključiti NATO.

No, Kandel nadalje smatra da do referenduma o neovisnosti neće doći, ali će se to pitanje stalno povlačiti i visjet će u zraku poput Damoklova mača.

Rusija ima svoje interese, Zapad svoje, Vučić pak igra svoju igru, Milorad Dodik smatra da mu ovakva napetost ide u prilog te da mahanjem s Putinom Zapadu pred očima (a pogotovo Izetbegoviću) može puno ušićariti, ali on je ipak, kako se zna, politički prevrtljivac, koji je recimo sredinom 90-ih, nakon rata u BiH, izigravao prozapadnog političara koji je tvrdio da je BiH njegova domovina (danas je ne priznaje i tvrdi da je građanina "srpske"), a zalagao se za haaško suđenje Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, dok se danas poziva upravo na njihovu secesionističku odluku od 9. siječnja 1992. godine te ih ne smatra ratnim zločincima.

U jednom trenutku shvatio je da to nema prođu te se prebacio u tabor nacionalističkih profitera. No, u ovom trenutku Dodik igra opasnu igru na rubu provalije i pameti, a koliki su njegovi kapaciteti da je odigra, na način koji se njemu čini svrsishodnim, tek ćemo vidjeti.

izvor: jutarnji.hr-4763606

Pretraga: 10926 - Dodik, jedini Putinov adut za povratak u Europu
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=10926