Bosanski Čičikovi i Gogoljeve Mrtve Duše

Bosanski Čičikovi i Gogoljeve Mrtve Duše

Gogolj - Mrtve duše
Gogolj - Mrtve duše

Sve ovo što se danas događa u BiH, neodoljivo podsjeća na vrijeme kmetstva u ruskom feudalnom periodu i nosi pečat do kraja birokratiziranih carskih službenika Kremlja.

"Mrtve duše" bi trebao pročitati svako ko danas živi u Bosni i Hercegovini. Mnogo naših današnjih ljudi, a prije svega mladi, hoće da iskoči iz vlastite kože zato što ne razumije šta se zbiva oko njih: stalno im "govore jedno a rade drugo" - pa siroti ljudi, pogotovo mladi, ne znaju više ni šta da misle. I onda im se život čini nepodnošljivim, a oni sami sebi ludim, nesposobnim i bezvrijednim.

Niko nije sa tolikom jasnoćom objasnio o čemu se tu radi kao što je to učinio Gogolj sa svojim "Mrtvim dušama". Sav mogući nitkovluk što postoji u našem današnjem društvu oslikan je u toj knjizi oštrije nego u ogledalu i mi iz nje možemo saznati sve principe na kojima se zasniva današnje bosanskohercegovačko društvo, što je prema mojoj računici znanje od neprocjenjive vrijednosti za nas koji smo tu sada; što bi rekao moj komšija Žan iz Švrakina: - "Sretan je onaj koji poznaje uzrok problema".

Poznavanje uzroka problema polovina je rješenja istog.

Glavni sastojci

Gogolj - Mrtve duše - Pljuškin
Gogolj - Mrtve duše - Pljuškin

Roman "Mrtve duše" je još jedan groteskni biser ruske realistične književnosti. Radnja je vrlo jednostavna i može se ispričati u svega nekoliko rečenica - komplikovana fabula zamijenjena je pikanterijama i humorističnim pripovjedanjem. Roman nije dovršen, ali se smatra dovršenim jer daje odličan prikaz ruske feudalne i birokratske vlastele u doba kmetstva.

Glavni lik romana "Mrtve duše" je Pavel Ivanovič Čičikov. Čičikov je anti-junak, ni junak ni pozitivan - običan čovjek kakvog možemo sresti u pravom životu na svakom koraku. Negativac je jer nepoštenim načinom i sumnjivim metodama pokušava doći do ostvarenja svog cilja - a čvrsto vjeruje da nikada neće biti otkriven.

Čičikov je bivši carinski službenik, ali je zbog nepoštenih radnji dobio otkaz - sarađivao je sa švercerima. Nakon otpuštanja iz službe, on pokušava da pronađe način da zaradi za život. Kako nije imao previše skrupula, nije se puno zamarao moralom ni zakonima, odlučio je da ponovo postane ugledan građanin pomoću nove prevare koju je sam smislio.

U to vrijeme ruski veleposjednici su držali kmetove i na njih plaćali namet. Kada kmet umre, veleposjednik bi nabavio novog. Ako "nije najbolje stajao" ne bi nabavio novog kmeta - ali ni umrlog često ne bi odjavio, plaćao bi porez uzalud, kako bi se hvalio da ima puno kmetova. Živi kmetovi zvali su se tada "duše", a mrtvi kmetovi "mrtve duše".

Čičikov - koji nije bio veleposjednik - smislio je da može sebe prikazivati vlastelinom ako imadne puno kmetova. Obzirom da nije imao novca da kmetove izdržava - odlučio je da kupuje samo "mrtve duše" i sebe prikazuje kao bogatuna koji "ima puno duša" - mrtvih kmetova. Namet na mrtve kmetove bio bi tako sitna cijena za ugled u društvu.

Čičikov je znao da mora početi ispočetka, u nekom manjem mjestu gde ga niko ne poznaje - jer je otpušten iz službe kao nepošten - i gde će zahvaljujući svom šarmu i slatkorečivosti postići svoj novi cilj. U naumu bi skoro uspio, prevario bi mnoge veleposjednike i nagovorio ih da mu "prepuste" mrtve duše - a čime ih Čičikov "velikodušno" oslobađa suvišnih nameta.

Čičikova prevara bi uskoro bila otkrivena i on bi morao bježati u neko drugo mjesto i nastaviti po starom. Na kraju završava u zatvoru - ali se ipak izvuče.

Kako roman nije dovršen pretpostavlja se kako se Čičikov do kraja života bezupješno trudio da na nepošten način stekne ugled u društvu. Do kraja života je bježao iz mjesta u mjesto - pokušavajući da postane vlastelin - onaj "koji ima puno duša".

izvor: prometej.ba

Pretraga: 11554 - Bosanski Čičikovi i Gogoljeve Mrtve Duše
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=11554