Slučaj Alija Delimustafić

Slučaj Alija Delimustafić

Ko je Alija Delimustafić... đe izlazi... s kim se druži...

Kuhar a trgovac smrću - kriminalac a ministar policije

Bosnaski ministar koji se u Beogradu pojavljivao sa dokumentima na ime Gojko Mitrović

Alija Delimustafić
Alija Delimustafić

Prema srpskoj verziji rata Delimustafić bi trebao biti čovjek koji je ispred Bošnjaka objavio rat JNA; direktno odgovoran za ubistvo srpskog svata kojim je navodno započeo rat; direktno odgovoran za zločin u Dobrovoljačkoj i direktno odgovoran za formiranje zloglasnog odreda ŠEVE, koji je ubijao Srbe u Sarajevu i izvršio atentat na oficira KOS-a Sefera Halilovića... Za razliku od Jovana Divjaka, Srbi imaju Aliju Delimustafića - drže ga a ne sude mu, ne sude mu a odbijaju da ga isporuče BiH ili Haagu...

Objavljeno: 06. juli 2014

Prvi ratni ministar policije BiH

Alija Delimustafić je kriminalac, tajkun i jedan od najvećih trgovaca oružjem sa naših prostora. Tokom rata bio je ministar unutarnjih poslova BiH i direktor kompanije Cenex koja je poznata po saradnji sa srpskom i hrvatskom vojskom tokom rata u BiH.

Čak i oni koji su ranije sumnjali da je Delimustafić srpski špijun, ratni profiter, mafijaš, tajkun i trgovac oružjem - uvjerili su se u to tokom rata. Predstavništvo kompanije Cenex nalazilo se u industrijskoj zoni Sarajeva, koja je gotovo sva razrušena tokom 3 ipo godine opsade Sarajeva, sa oko 329 granata dnevno. Zgrada Cenexa iako sva od stakla ostala je netaknuta u ratu. Delimustafićeva imovina bila je "zaštićena" od srpskog razaranja kroz njegovo poslovanje sa JNA i četnicima. To je u ratu postalo toliko očito da je Delimustafić zapravo napustio Sarajevo na neko vrijeme - zbog neprijateljstva izazvanog tim glasinama.

Borisav Pelević, predsjednik Stranke srpskog jedinstva (SSJ) i drug po oružju najpoznatijeg srpskog paravojnog zapovjednika, Željka Ražnatovića Arkana, pokazao je svojevremeno (u februaru 2002. godine) dokument koji potvrđuje da su određeni oficiri vojske Jugoslavije (bivše JNA) (KOS), tokom najžešćih ratnih sukoba u BiH prodavali oružje i municiju iz fabrike "Prvi Partizan" u Užicu za hrvatsku vojsku, vojsku srpskih pobunjenika u Kninu i vojsku Bosne i Hercegovine. JNA je tokom rata oružje i municiju prodavala Delimustafiću, a on je dalje prodavao pomenutim vojskama i tako trgovao smrću u ime BiH i bivše JNA.

Od JNA smo to očekivali - ali od ministra bosanske policije nismo.

Alija Delimustafić
Alija Delimustafić

Predratni ministar policije. Kriminalac - a ministar policije. Alija Delimustafić - a Gojko Mitrović.

Alija Delimustafić je personifikacija najdrskijeg organiziranog kriminala u BiH. Osumnjičen je za državni udar, pokušaj svrgavanja i ubistva Alije Izetbegovića tokom rata u BiH.

Američki izvori optužuju Delimustafića za organizirani kriminal i za saradnju sa al-Qaedom. Amerikanci navodno imaju dokaze po kojima je Delimustafić bio jedan od ključnih zavjerenika u organizaciji "Third World Relief Agency" (TWRA), dobrotvornoj organizaciji koja je radila za bin Ladena u ranim 1990-im godinama. Amerikanci su uspjeli razbiti tu organizaciju a njeni osnivači su odležali zatvorske kazne, ili su još uvijek na robiji ili čekaju da budu pozvani na zabavu.

Delimustafić je 2003. osuđen na četiri godine zatvora zbog pljačke, ucjena i otmice iz 1996. godine u Minhenu. U aprilu 2005. uputio je prvu molbu vlastima BiH za pomilovanje. U toj molbi pozvao se na zdravlje zbog kojeg neprestano mora biti pod kontrolom ljekara, navodeći da mu je potrebna tuđa njega i konstantna pratnja, kao i da mu je psihičko stanje delikatno i zabrinjavajuće. Krajem jula 2005. tadašnji predsjednik FBiH Niko Lozančić ga je oslobodio neizdržanog dijela kazne. Kasnije mu je ta kazna potpuno oproštena i izbrisana iz sudske evidencije BiH.

To je još jedan presedan u BiH, da neko bude dva puta pomilovan za jedno te isto djelo - te da sva evidencija o tom sudskom slučaju bude potpuno izbrisana. Pomilovanje ne bi trebalo obuhvatati i brisanje presude.

Od piljara do trgovca smrću

Alija Delimustafić je rođen 1954. godine u Olovu. Završio je zanat za kuhara i dobio svoj prvi posao u hotelu "Evropa" odakle će sedamdesetih godina preći da radi kao kuhar u Domu JNA, gdje brzo biva unaprijeđen u šefa. Na tom poslu je podvrgnut istrazi zbog finansijskih malverzacija, a istragu nad njim obavljaju tada visoki oficiri Kontraobavještajne službe KOS JNA - Aleksandar Vasiljević i Slavoljub Belošević Beli.

Iako je u pitanju bila pronevjera velike količine novca, Delimustafić nije zatvoren, samo je odstranjen iz Doma JNA.

Aleksandar Vasiljeviċ
Aleksandar Vasiljeviċ

KOS je inače svoje suradnike tako regrutovao - pretjeranim optužbama koje su uvijek završavale velikodušnim "oprostom svih grijehova" - u zamjenu za kooperativnost. Očito - na svom prvom poslu u Domu JNA, Alija Delimustafić je vrbovan za "službu", aktiviran i postao špijun Aleksandra Vasiljevića i KOS JNA.

Isto kako je iznenada istjeran s posla u Domu JNA, Delimustafić u međuvremenu iznenada završava kurs za milicionera, i istovremeno pokreće lanac malih grilova i sistem pijačnih tezgi u Sarajevu. Dobio je posao milicionera pozornika u Sarajevu ali se istovremeno bavi švercom i nakupstvom. Tako je proveo period do 1983. godine kada biva suspendovan s mjesta pozornika zbog "mutnih" poslova - u obrazloženju je pisalo "narušava moralni lik milicionera".

Ubrzo nalazi novi posao - neupadljivo mjesto šefa stovarišta preduzeća "Voćar" iz Zagreba. Taj posao bio je samo pokriće za mutne poslove u privatnoj režiji od kojih je do 1986. godine postao jedan od najbogatijih u Sarajevu. Smatra se da je već tada počeo raditi sa ilegalnom prodajom oružja i narkotika - zajedno sa Momčilom Mandićem - kasnije poznatim srbijanskim kriminalcem.

Momčilo Mandić
Momčilo Mandić

vezano: Ko je Momčilo Mandić

Uskoro, kao vrlo bogat, počinje raditi s tada sitnim kriminalcem Ismetom Bajramovićem Ćelom i unajmljuje ga da jednom revnosnom tržišnom inspektoru zapali automobil. Bajramović je na sudu preuzeo svu odgovornost na sebe i odlazi u zatvor.

Delimustafić je ostao šef zagrebačkog "Voćara" sve do 1989. godine kada se potukao sa direktorom preduzeća. Nakon tri nedjelje provedene u bolnici zbog povreda zadobijenih u tuči, pritvoren je, ali je ubrzo pušten na slobodu. Istragu o ovom slučaju vodio je tadašnji krim-inspektor Momčilo Mandić, koji će devedesete, kada Delimustafić bude imenovan za ministra bosanske policije - postati njegov pomoćnik.

Početkom 1989. godine Delimustafić formira vlastito preduzeće "Cenex" sa tridesetak malih poslovnih punktova. Nakon izlaska iz KP Doma Zenica, Ismet Bajramović počinje raditi na obezbjeđenju jednog od objekata novootvorene Delimustafićeve firme.

Od trgovca smrću do ministra policije

Sada, nakon svega, znamo zasigurno da je preduzeće Cenex oduvijek bilo tek podružnica tadašnjeg jugoslovenskog i beogradskog preduzeća Genex - vlasnika Miroslava Miškovića - za koje se sada pouzdano zna da je trgovalo oružjem i drogama - a najveći dio svog profita uplaćivalo na račun JNA - dakle finansiralo rat u BiH. Cenex je osnovan udjelom Slobodana Miloševića, a njegov udio je razdijeljen od kako ga je nestalo u Haaškim ćelijama.

Krajem 1980-ih Delimustafić je iskoristio liberalizaciju jugoslavenskog tržišta, kao i sve većeg bezakonja u zemlji, sakupio je šokantno veliko bogatstvo, vjerojatno u vrijednosti od nekoliko stotina milijuna dolara. Smatra se da je već tada bio uključen u ilegalnu prodaju oružja - jer novac koji je imao - jednostavno nije mogao izvući samo iz BiH.

Pred prve višestranačke izbore 1990. godine, Delimustafić je uplaćivao donacije na račun nekoliko stranaka i javno obećao da će dati 440.000 dolara onoj stranci koja je sposobna da ga postavi na ministarsku poziciju. Alija Izetbegović ga je uskoro postavio na tu poziciju. Da li je uzeo onih 440.000 dolara muštuluka još uvijek se ne zna pouzdano.

Prema Zakonu o državnoj upravi BiH, pozicija ministra unutarnjih poslova BiH zahtjeva 5 godina radnog iskustva i visoku stručnu spremu - koju Delimustafić nije imao - pa barem nije imao potrebno radno iskustvo.

Bivši pokvareni policajac i piljar ostvario je svoj san - postao je ministar policije. Kako je Bosna tonula dublje u kriminal i anarhiju - ministar unutarnjih poslova postajao je sve bogatiji - i konačno - najbogatiji čovjek u BiH.

Zlatko Lagumdžija
Zlatko Lagumdžija

Prve višetranačke izbore Delimustafić je dočekao spreman k'o zapeta puška. Još u toku predizborne kampanje kada je pobjednik bio neizvjestan, u manjoj ili većoj mjeri donira skoro sve političke stranke. SDP BiH je od njega dobio novac za organiziranje nekoliko predizbornih skupova. Devizne iznose uplaćivao je na račun SDS i Saveza reformskih snaga. SDA BiH je od njega dobila na poklon blindiranu mazdu-626, a u samom finišu predizborne kampanje, kada je njihova pobjeda bila potpuno izvjesna, bošnjačkoj stranci donira "veću količinu" novca.

Kontakte sa SDA Delimustafić je održavao preko "poslovnog partnera", fočanskog nakupca i šibicara Senada Šahinpašića Šaje sa kojim je trgovao voćem, zatim Muhameda Čengića i kasnije Fikreta Abdića. Upravo je Abdić bio presudan za Alijino ministarsko mjesto u novoj Vladi, budući da su se tri nacionalne stranke u preraspodjeli funkcija dogovorile da mjesto ministra unutrašnjih poslova pripadne SDA.

Alija Delimustafić je bio sastavni dio Operacije RAM

Delimustafića be-ha mediji terete - a to niko ne demantuje - da je pred rat sa par pojedinaca u bivšoj Vladi Republike BiH, usporavao donošenje odluke o izbacivanju iz upotrebe starog ju-dinara. Istovremeno je organizovao otkup ogromnih količina tog ju-dinara u BiH - tek nakon što je u Hrvatskoj taj novac proglašen nevažećim. Taj kriminal odgovarao je jedino planovima srpske SANU, i njemu samom.

Poznat je i po tome što je tokom 1991. godine prvi predložio Vladi BiH da za pripremu odbrane Bošnjaka od agresije, izdvoji blizu 30 miliona DEM. Ta akcija je s razlogom nazivana malo drugačije "materijalno-tehničko konsolidiranje MUP-a BiH". Kada je Vlada BiH konačno izdvojila ta sredstva i krenula sa pripremama za odbranu BiH od agresije - novac je jednostavno nestao. Alija Delimustafić je taj novac samovoljno prebacio na račun njegove firme u Beču. Dakle spriječio pripreme za odbranu Bošnjaka od agresije.

Delimustafić je potom - sa pozicije ministra unutrašnjih poslova - sarađujući sa prvim ljudima kontraobavještajnih službi, angažirao amatere iz Patriotske Lige i Zelenih Beretki na postavljanju mješovitih straža. Te "straže" navodno su spriječile transport srpskog naoružanja kroz BiH i naoružavanje srpskih pobunjenika u Hrvatskoj. Za te stvari Delimustafić je svojevremeno smatran herojem - jer se nije znalo da je istovremeno sa komandom JNA - kao ministar policije - organizovao posebne puteve za transport tog istog oružja kroz BiH (o tome malo kasnije).

Prvi njegov potez, nakon stupanja na mjesto ministra, bio je da rasformira Odjel za narkotike pri MUP-u BiH i formira "Biro za narkotike" - kojeg veže direktno za svoj kabinet i koji nikome nije podnosio račune izuzev samom ministru. Tako su kamioni Cenexa mogli nesmetano prevoziti oružje i narkotike po cijeloj BiH - jer te kamione kontrolirao je jedino Biro za narkotike - a Biro za narkotike kontrolirao je jedino Delimustafić. Svi su znali za to - ali niko se nije usuđivao stati na put velikom trgovcu smrću.

vezano: Bitka za Predsjedništvo - 02. maj 1992

Aliji Delimustafiću pripisuje se i pokušaj organiziranja državnog udara početkom maja 1992. godine, kao i atentat na prvog predsjednika BiH - onda kada je Jugoslovenska armija uhapsila Aliju Izetbegovića prilikom slijetanja na sarajevski aerodrom.

Ja sam ZlatAn Lagumdžija

Potpredsjednik Vlade RBiH - a Slučajni Prolaznik

Hapšenje Alije Izetbegovića prilikom slijetanja na sarajevski aerodrom

Ministar koji nije volio potpise

Alija Delimustafić poznat je u javnosti kao "nekonfliktna" ličnost - uvijek je izbjegavao sukobe i volio je raditi posredno preko nekog drugog. Tako je poznat i kao osoba koja nije voljela potpise. Iako je bio direktor BH banke i Cenexa - sve papire potpisivao je njegov brat Mirsad. Cenex je od početka bio vlasništvo Mirsada Delimustafića.

Alija je bio poznat i kao osoba nevješta javnim istupima - nikad nije komunicirao sa medijima - osim kad je baš morao.

Prvi be-ha ministar policije - od uvođenja višestranačja na ova naša povijesna raskrižja - bio je kadrovik SDA ali je za izbor na ministarsku poziciju bio svesrdno potpomognut glasovima HDZ BiH pa čak i SDS. Slovio je kao miljenik svih stranaka u BiH, prvenstveno zbog debelog novčanika - koji je nesebično otvarao i "pomagao" po potrebi malo jedne... malo druge... malo treće.

Delimustafić je iz tog vremena poznat kao izdašni donator be-ha stranaka i to je bio jedan od osnovnih razloga njegovog imenovanja za ministra policije - svima je bio "drag", svi su ga "volili" i svi su ga objeručke prihvatili - nikome nije smetalo što nije imao školu niti propisano radno iskustvo za poziciju ministra.

Reklo bi se da je Alija Delimustafić bio zlo koje je u BiH došlo sa nacionalnim strankama i takozvanim višestranačjem... ali ne treba zaboraviti da je Alija Delimustafić nastao u vrijeme bivše Jugoslavije, sredinom 70-ih, kao direktan proizvod Beograda, Aleksandra Vasiljevića i obavještajnih službi bivše Jugoslavije. Aliju Delimustafića stvorio je KOS, KOS ga je zaposlio, obogatio i nametnuo novim nacionalnim strankama u BiH. Ništa bolje ne stoje ni stranke u Hrvatskoj ili Srbiji. On je nasljeđe one SR Jugoslavije kojom se tako često kunemo.

Delimustafić je u svojstvu ministra RBiH optužen za zloupotrebu službenog položaja i ugovaranja kupovine 32 automobila "golf" kao i zbog toga što se neovlašteno poslužio sredstvima MUP-a tako što je 400.000 maraka sredstava za odbranu BiH dao na korišćenje sebi - svojoj firmi u Beču.

Stradao je, na kraju, prvenstveno zbog toga što je njegova BH banka "progutala" pogolemu svotu američkog novca. To mu američki ambasador u BiH Thomas Miller nikad nije oprostio.

Thomas J. Miller 2002
Thomas J. Miller 2002

Lišen je slobode 04. avgusta 2000. godine, u "spektakularnoj" akciji MUP BiH, nalik onima iz američkih krimića, i predat istražnim organima. Uhapšen je u Sarajevu usred njegovog veleljepnog šoping-centra. Pominjani su lažni papiri, potjernice Interpola po zahtjevu iz BiH (za pronevjeru i falsifikovanje službenih isprava), ali i krivična djela počinjena "na teritoriji SR Jugoslavije".

Šverc oružjem sa najvećim svjetskim mafijašima

Ministar MUP BiH, Alija Delimustafić, bio je direktno zadužen za sprečavanje šverca oružjem u BiH. Delimustafić je smatran herojem jer je angažovanjem totalnih amatera iz Patriotske Lige navodno blokirao transport srpskog oružja kroz BiH. Neuki dobrovoljci Patriotske Lige postavljani su po punktovima širom BiH da kontrolišu vozila i spriječe transport oružja i vojnih sredstava. Naređeno im je da pretresaju sva vozila - osim vozila Cenexa - čiji vlasnik je bio ministar. Transport oružja i vojnih sredstava obavljan je upravo tim vozilima - vozilima Miškovićevog Genexa. Delimustafićeva tvrtka, Cenex, bila je jedna od rijetkih čijim kamionima je bilo dopušteno da bez posebnih provjera prolaze kroz kontrolne tačke JNA na putevima u BiH tokom rata.

Umjesto da osujeti šverc oružjem, ministar Alija Delimustafić sklopio je "saradnju" sa tadašnjim načelnikom Uprave bezbjednosti JNA - generalom Aleksandrom Vasiljevićem - svojim starim prijateljem. Osnovni razlog za tu saradnju bio je snabdijevanje kninskih i drugih krajiških Srba novcem, oružjem, hranom i gorivom tokom 1991. godine. Jedini put za njihovo snabdijevanje iz Srbije bio je - preko teritorije BiH. Tada, 1991. godine, sklopljen je diskretni dogovor između Delimustafića i Uprave bezbjednosti JNA (KOS). Kontrolne punktove po BiH držala je tada milicija RSUP i propuštala oružje za kninske Srbe po naređenju ministra - a materijalnu korist od toga kriminala imali su jedino Delimustafić i Vasiljević. Tim putem JNA je naoružavala i Srbe u kninskoj krajini, i Hrvate u Hercegovini i muslimane u BiH, te Patriotsku Ligu i Zelene Beretke.

Njihov cilj nije bio ni rat ni ubijanje - već šverc i pljačka. Ali direktna posljedica tog šverca i pljačke - bilo je sveopšte ubijanje - od kraja Hrvatske do kraja Crne Gore. A možda i po cijelom svijetu jer malo ko sada može utvrditi kome je sve prodavano naoružanje bivše Jugoslavije ili naoružanje koje je dostavljano Hrvatima i Bosancima za odbranu od agresije.

Taj dogovor između Delimustafića i Vasiljevića, koji je bio obostrano poštovan, bio je kasnije potegnut kao jedan od glavnih razloga za hapšenje generala Vasiljevića u Srbiji 1992. godine. Ubrzo za njim pao je i Delimustafić, u proljeće 1992. godine.

Svi znamo za one priče iz rata, sa svih strana, kako nema oružja i municije i kako se nemamo čime boriti osim nekakvim starim "tandžarama". Svi su se žalili na to - Srbi, Hrvati i Bosanci jednako. Svi su "na liniju išli sa 5-6 markirnih metaka"... Josip Broz Tito i JNA su u strahu od Varšavskog Pakta i ruske odmazde 50 godina gomilali oružje za odbranu jugoslavenskog socijalizma - po mnogobrojnim skladištima, bunkerima, aerodromima i cijelim malim gradovima pod zemljom. JNA je, kao 4 vojna sila u Evropi, posjedovala enormne količine naoružanja. Sada - ako niko nije imao dovoljno naoružanja u ratu - postavlja se pitanje - gdje je nestalo to veliko naoružanje četvrte vojne sile u Evropi!? Gdje je nestalo silno i prilično moderno naoružanje koje je Josip Broz gomilao 50 godina? Nije moglo jednostavno nestati!?

Ako niko na tlu ex-YU nije imao dovoljno oružja tokom zadnjeg rata u BiH - onda je JNA svo to oružje prodala nekoj trećoj zemlji!? Ili zemljama...

Niko ne zna koliko oružja je tada nestalo iz Srbije; koliko je prebačeno u BiH ili Hrvatsku niti koliku zaradu su ostvarili - ali se zna, bez imalo sumnje, da je Srbija naoružavala svoje "neprijatelje" - cijelo vrijeme i sve do samog kraja rata. Pa i kad je Delimustafić uklonjen, posao je nastavio drugi njegov veliki saveznik i veliki politički protivnik Alije Izetbegovića - Fikret Abdić.

Ostaje nam da dumamo o tome do kraja života i dok nas ima koji pamtimo rat.

Nastavlja se...

Sve dok se ne opametimo...

Živorad Igrutinović zvani Života