Bošnjak je slavenska riječ

Bošnjak nije turska riječ

Bošnjak je IZVORNO bosansko i slavensko ime koje označava pripadništvo srednjovjekovnoj bosanskoj državi

Upotreba imena Bošnjak zabranjena je zakonom 1906. godine

• Mnogi jastrebovi BOSANSTVA u Stocu i Sarajevu, pa i cijeloj BiH - koji svoje BOSANSTVO pakuju u najljepše omote ideološkog GRAĐANSTVA (oni to ponekad zovu i NEKONSTITUTIVNOST), mogu danima ponavljati kako je riječ "bošnjak" turskog porijekla - ili podrijetla - a nije. Bošnjak je slavenska riječ - koju su Turci, kao i svi ostali, samo posudili od Bošnjaka

Bošnjak - Etnonim i definicija

Prema unosu u riječniku "Oxford English Dictionary", prvu poznatu i sačuvanu upotrebu riječi "Bošnjak" (na engleskom "Bosnack") zapisao je britanski diplomat i povjesničar Paul Rycaut 1680. godine. On nije koristio riječ "Bosnian" - koristio je riječ "Bosnack".

Ta riječ srodna je:

  • post-klasičnoj latinskoj riječi "Bosniacus" (1682 ili ranije)
  • francuskoj riječi "Bosniaque" (1695 ili ranije) ili
  • njemačkoj riječi "Bosniak" (1737 ili ranije)

Moderni izgovor te riječi naveden je u enciklopediji "Penny Cyclopaedia" iz 1836. godine (V. 231/1) - gdje je definiran sljedećim odlomkom:

"Stanovnici Bosne su sastavljeni od Bošnjaka porijekla Sclavonian (Slaveni). U slavenskim jezicima nastavak "-ak" je čest sufiks koji se dodaje riječima da bi se tvorila muška imenica - primjerice u etnonimima Poljak (Pol-ak) i Slovak (Slov-ák)"...

Bosniaks - The Penny Cyclopaedia
Bosniaks - The Penny Cyclopaedia

Bošnjaci - The Penny Cyclopaedia iz 1923. godine, strana 231:
amazon.com-1173787658

Izvorno ime najbrojnijeg naroda u BiH

Najstarija potvrda etnonima "Bošnjak" pojavila se u obliku "Bošnjanin" (latinski: Bosniensis). Riječ "Bošnjanin" označavala je ljude srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva. Sufiksi "-in" i "-nin" su do 15. vijeka potpuno zamijenjeni dodatkom "-ak" kako bi tvorili formu etnonima "Bošnjak" (Bosniak), koja se pojavljuje u diplomaciji bosanskog kralja Tvrtka II, koji je 1440. godine poslao izaslanstvo (Apparatu virisque insignis) mađarskom kralju (poljskog porijekla, Władysław Warneńczyk - 1440-1444), da potvrdi "zajedničko slavensko porijeklo i jezik Poljaka i Bošnjaka".

Na osnovu toga je Leksikografski zavod Miroslav Krleža definirao pojam Bošnjak kao "izvorno ime" koje definira stanovnike srednjovjekovne bosanske države i sadašnji naziv za najbrojniji od tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini:

Bošnjaci, naziv za podanike bosanskih vladara u predosmansko doba, podanike sultana u osmansko doba, odnosno današnji naziv za najbrojniji od triju konstitutivnih naroda u BiH. Bošnjak, kao i stariji naziv Bošnjanin (u lat. vrelima Bosnensis), prvotno je ime koje označuje pripadništvo srednjovjekovnoj bosanskoj državi...

Bošnjaci - Leksikografski zavod Miroslav Krleža:
enciklopedija.hr-8952

Bosna (femininum),
Bošnjak (maskulinum)

Bošnjaci izvode svoj etnonim iz imena rijeke - Bosna. Vjeruje se da su nazivi Bosna i Bošnjak pre-slavenskog jezičnog porijekla.

Prema jezikoslovcu Anton Mayer-u imena Bosna i Bosanac trebala su biti izvedeno iz ilirskog izraza "bas-an-as" što bi bila modifikacija Proto-Indo-europskog korijena "bos" ili "bogh" - a koje je značilo "raskoš tekuće vode" (tlo bogato vodom i rijekama).

Kao takav, naziv "Bošnjak" je potpuni etimološki ekvivalent svojoj ne-etničkoj verziji "Bosanac" (koja je ušla u engleski jezik otprilike u isto vrijeme kroz francuski oblik "Bosnien"). Izraz je tada značio doslovno "rodom iz Bosne" ili "bosanskog porijekla".

Sa stajališta Bošnjaka, bosanstvo (Bosnianhood) i bošnjaštvo (Bosniakhood) usko su međusobno povezani - jer oboje podjednako obilježavaju pripadnost zemlji Bosni i Hercegovini.

izvor: en.wikipedia.org-Bosniaks

 

Upotreba imena Bošnjak zabranjena zakonom 1906. godine

Berlinski kongres 1878.
Berlinski kongres 1878.

Berlinski kongres, skup predstavnika tadašnjih velikih sila (Rusija, Austro-Ugarska, Francuska, Velika Britanija, Njemačka, Italija i Osmansko carstvo) održan je od 13. juna do 13. jula 1878. godine u Berlinu. Tadašnje velike sile su se na Berlinskom kongresu jednostavno dogovorile da Austro-Ugarska uđe s vojskom u Bosnu i Hercegovinu (pod izgovorom uspostave reda i mira) i da je aneksira kao svoju koloniju.

1878. godine Austro-Ugarska Monarhija je uspjela ući u Bosnu i uvesti vojnu upravu. 1882. godine vojna uprava zamijenjena je civilnim vlastima. 1906. godine Austro-Ugarska Monarhija je zakonom zabranila upotrebu imena "Bošnjak", zabranila je časopis "Bošnjak" i zabranila upotrebu termina bosanski jezik. Od te godine do 1993. godine bošnjačko ime bilo je ilegalno. Bošnjaci kao narod nisu bili priznati i bilo je zabranjeno da se ime "Bošnjak" koristi u javnim glasilima. Tokom tih 87 godina zabrane - mnogi Bošnjaci su potpuno zaboravili svoj identitet. Pravoslavci i katolici pogotovo, ali i dobar dio muslimana.

1908. godine Austro-Ugarska je odlučila potpuno anektirati BiH, izazvavši takozvanu "aneksijsku krizu". 1910. godine u Bosni je uveden normalan politički život. Ubrzo iza toga, 28. juna 1914. godine ubijen je Prestolonasljednik u Sarajevskom atentatu. Izbio je Prvi svjetski rat. Do novembra te godine moćna Austro-Ugarska Monarhija se potpuno raspala.

Od osnivanja Titove Jugoslavije do kraja njenog postojanja bosanski muslimani su tražili da im se vrati ime Bošnjak i da se prizna bosanski jezik. Predstavnici srpske nacije - ne srpski-nacionalisti - nego komunisti, vodeći ljudi Saveza Komunista iz srpskog naroda - uvjetovali su priznanje bošnjačkog identiteta i jezika.

Taj spor je završio međunarodnim priznanjem bosanskog jezika, države i bošnjačkog identiteta. 27. septembra 1993. godine, u jeku brutalne agresije na Bosnu i Hercegovinu, u opkoljenom Sarajevu održan je Bošnjački sabor - koji je samo verifikovao ono što je međunarodna zajednica već ranije uradila.

Bilo je krvavo - ali drugog načina nije bilo.

I sad smo - tu gdje jesmo.