Dođi sebi, ako imaš kome

Dođi sebi, ako imaš kome

Stoče moj, budi mi silan i dobro mi stoj

Nisvet Džanko
Nisvet Džanko

Za prvi ljetni dolazak u Stolac dosta je znati da ima bazen, da je, ako ti nije do bazena, more daleko pola sata vožnje, Mostar sat, kao i Trebinje, vodopad Kravice još i bliže, Međugorje tu negdje, od pećine Badanj do pećine Vjetrenice začas. Od šestog do osmog jula se nije moralo nigdje ići - u Stocu je tada bio veliki Prvi festival kratkog filma

Tekst Nisveta Džanke malo je podsjećanje na stolački festival kratkog filma. Održana su ukupno tri i kroz Stolac su provela čitav niz značajnih filmskih radnika, književnika, bendova... Dok se organizatori nisu umorili od ignorancije vlastodržaca i spletki sitnih duša -- nadamo se da su sad kad Festivala više nema mnogima srca na mjestu

Objavljeno: 13. jul 2007 | Nisvet Džanko - BH DANI

Dvanaest godina nakon završetka rata, u Bosni i Hercegovini je još uvijek previše crnih tačaka u kojima je život gotovo nemoguć. Različiti su razlozi zbog kojih je to tako, ali je u većini slučajeva glavni razlog mraku politika lokalnih moćnika. Ti misle samo na sebe i uzak krug svog biračkog tijela. Ostalima kako bude. Ostalima je obično tako da im je štrik često napameti.

Dođi sebi, ako imaš kome

Jedan od načina na koji se može razbiti mrak i upaliti svjetlo je model koji je od šestog do osmog jula ponudila grupa relativno mladih i pametnih ljudi u Stocu. Grad koji izgubi tu kritičnu masu ljudi koji kreativno promišljaju život u svome mjestu življenja je otpisan. Iz Stoca su u bijeli svijet otišli mnogi Stočani, ali na sreću po ovaj grad, (da, kada se kaže Stolac riječ je o gradu a ne o kasabi), u njemu se, u svaka doba, još uvijek može naći neko sa kim se kafa može popiti.

I upravo se na jednoj od kafa, a ne u kabinetu načelnika općine ili na sjednici općinskog vijeća, rodila ideja da se u Stocu organizira filmski festival. Zašto ne? Upravo u malim urbanim sredinama bilo kakav festival, pa tako i filmski, ima svoj puni smisao. Primjera u svijetu je više. Motovun i Široki Brijeg su najbliži. U velikim sredinama se festival izgubi u masi drugih sadržaja, dok male čaršije svim svojim bićem žive za festival. Tako je bilo i u Stocu za trajanja Prvog festivala kratkog filma, u organizaciji Udruženja građana Art Festival Stolac.

Kad je Stolac upitanju, nažalost, još uvijek treba naglašavati da u pomenutom Udruženju građana participiraju i Hrvati i Bošnjaci, a možda se i koji Srbin da nahvatati, što bi se inače trebalo podrazumijevati kad se građanstvo spominje. Ono što je sigurno je da niko živ, sve i da je htio, nije mogao publici festivala prebrojati krvna zrnca. Puna i prepuna bašča Gradske kafane, svako sjedeće mjesto, računajući i okolne zidove, popunjeno do zadnjeg, govori da je Festival više nego u potpunosti ispunio očekivanja organizatora. A kažu da se prvi mačići u vodu bacaju.

Vodič za početnike Stoca

Interes publike za film je pokazao da nije postojao ni jedan valjan razlog da se ne organizira filmski festival u Stocu, gradu u kome kino ne postoji. Za trajanja SFF-a, kroz Sarajevo su prolazili Bono Vox, Mike Leigh, Steve Buscemi, Nick Nolte i ne znam ti ko sve ne, i ti prolazi zvijezda kroz Sarajevo više nikome nisu zabremede. Stocu je golemo kad tamo dođe Francis Bueb, direktor Centra Andre Malraux i stalno se nastani, pa kad se Stocu vrati i glumac Mirso Tuka, pa kada kroz grad prođe i festival, a otvori ga redateljka Jasmila Žbanić. Pa kad vreli hercegovački dan svojim prisustvom uljepšaju Boris Dežulović i Predrag Lucić iz Feral Tribunea, hrvatskog kultnog tjednika koji je iz Stoca ratnih devedesetih izvještavao istinu, kada to niko drugi nije htio, da ne kažemo smio.

Inače, ni jednom, koliko-toliko radoznalom, gostu u Stocu ne može biti dosadno. Vruće jeste, ali Stočani imaju bazene još iz doba vladavine Austrougarske i zovu ih Kupalje. Bregava je čista i preporučljiva jedino za hlađenje pića, kao uostalom i Una, Drina, Neretva. Bregava je lijepa i za gledati, a u nju se zagledao, ni u jednu drugu, rođeni Stočanin Mehmedalija Mak Dizdar kad je pisao antologijsku pjesmu Modra rijeka. Ima ih pa kažu da Mak nije mislio na Bregavu kad je pisao pjesmu, ali u Stocu ima pekar koji je Maka ranom zorom zatekao na jednom od bregavskih mostića kako sa Bregavom razgovara i tepa joj da je modra.

Stočani su zapravo najveća vrijednost Stoca. Ne moraju to biti znameniti političari, revolucionari, intelektualci ili umjetnici kojih je Stolac iznjedrio bezbroj, to je svaki čovjek Stoca koji je raspoložen popiti kafu sa gostom. Možda je subjektivno, ali kafa najbolje prija kada se pije sa Zizom. To je onaj Zizo što je u Gradskoj kafani otvorio izložbu fotografija obješenih na štrik pod nazivom Slike stare iz stolačke vale. Ako jedna slika govori više nego hiljadu riječi, ni sto hiljada slika ne može ispričati ni deset posto od onoga šta bi trebalo da se o Stocu zna.

Ko nije za Kupalje, ima šta raditi. Pravac Daorson. Ili od najstarijeg krenuti. Dakle paleolit. Polupećina Badanj sa gravurom u stijeni staroj nekih 12.500 godina p.n.e., čiji je autor kromanjonac iz kasne epigraventinske kulture. Badanj vrijedi kao najstariji spomenik paleolitske umjetnosti na jugoistoku Evrope. Sama stolačka jezgra nastala je na neolitskom naselju Čairi. Pa tek onda dolazi željezno doba i ilirski helenizam sa Daorsonom, glavnim gradom Daorsa. Antiku, kasnu antiku, srednji vijek, romaniku i gotiku treba ostaviti za drugi put. Osmanski period za treći dolazak, austrougarski za četvrti, i to bi bio i posljednji. Jer više dolaziti ne treba. Treba ostati i ostatak gledati iz vlastite kuće. A kuću u Stocu trenutno nije problem kupiti, ako se imalo para ima. Stan od 45 kvadrata u srcu grada neki dan otišao za dvadeset hiljada maraka. Zašto se onda ne pridružiti na kafi na Bregavi jednom Buebu, Mirsi Tuki, Zizi, Muameru Kodriću, Igoru Borozanu... Upisati su u Klub ljubitelja Stoca.

izvor: infobiro.ba-355046

In Memoriam Nisvet Džanko

Pretraga: 4518 - Dođi sebi, ako imaš kome
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=4518