LATIĆ ANALIZIRA: ŠPAGA ZA BAKIRA

LATIĆ ANALIZIRA: ŠPAGA ZA BAKIRA

Ako padne Dodik - pada i Bakir

Umjesto grande koalicije dobili smo grande opoziciju

Nedžad Latić
Nedžad Latić

Nakon sabora HDZ-a i SNSD-a sasvim je jasno da su Dragan Čović i Milorad Dodik, nakon što je Bakir Izetbegović kao lider vladajuće koalicije izdeklamovao ko može i ko ne može biti u sastavu vladajuće većine, dogovorili strategiju "špage" kako bi bukvalno raščevrljili politiku SDA - odnosno njenog lidera Bakira Izetbegovića. Sa dvjema dekleracijama koje su usvojile HDZ i SNSD bukvalno su pobodene dvije seperatističke zastave na dva ekstremno daleka pola - nedostižna za rukohvat Bakira Izetbegovića

Objavljeno: 28. apr 2015 | Nedžad Latić

Od izbora, a potom formiranjem koalicije pa i vlasti u BiH, ipak nije bilo značajnijeg datuma i političkih događaja od onih koji su se desili te subote, 25. aprila. Da, na međunarodnom planu desili su se vrlo vidni pomaci na tranšeji euroatlanskih integracija. Tako da je BiH potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SPP). To je bio velik i značajan događaj za BiH, nema šta. Međutim sve to može biti mrtvo slovo na papiru ukoliko unutarnje političke prilike ne budu poboljšane. I to ovisi, naravno, isključivo o personalnim odnosima stranačkih lidera i onoga šta je u njihovim glavama.

Lideri o(p)staju

Kao što vidimo lideri o(p)staju, a politike se ne mijenjaju. Kongresi odnosno sabori triju stranaka HDZ-a, SBB-a i SNSD-a koji su se održali 25. aprila, demonstrirali su više političke ambicije, pa i moći od svega dosadašnjeg što je pokazala vladajuća koalicija na državnom i federalnom nivou koju predvodi SDA. Doduše, ove tri stranke, poput vladajuće koalicije i jesu i nisu opozicija. Samo se za SBB može reći da je klasična opozicija i da uopće ne participira u vlasti. SNSD je vladajuća stranka u RS-u, ali je opozicija državnoj koaliciji. HDZ je članica vladajuće koalicije, ali su joj politički ciljevi izravno suprotstavljeni DF-u, pa i SDA-u, te personalni odnosi lidera Čovića sa Dodikom bolji nego sa liderima iz koalicije, Izetbegovićem i Komšićem.

Tako su samo formalno pozicionirane ove tri vrlo moćne stranke. Suštinski one su mnogo bliže i imaju strateški jasnije ciljeve. Nakon njihovih sabora sasvim je jasno da su Dragan Čović i Milorad Dodik, nakon što je Bakir Izetbegović, kao lider vladajuće koalicije izdeklamovao ko može i ko ne može biti u sastavu vladajuće većine, već davno dogovorili strategiju "špage" kako bi bukvalno raščevrljili politiku SDA, odnosno njenog lidera Bakira Izetbegovića. Sa dvjema dekleracijama koje su usvojile HDZ i SNSD bukvalno su pobodene dvije seperatističke zastave na dva ekstremno daleka pola koja su izvan političkog rukohvata Bakira Izetbegovića.

Ako padne Dodik, pada i Bakir

Naravno, postoje glasine kako je međunarodna zajednica odlučila eliminirati Milorada Dodika sa političke scene. Opozicija iz Saveza za promjene trvdi da je sve spremno za njegovo hapšenje zbog ogromnog kriminala i korupcije koju je počinio - on osobno ili njegova vlada u RS. Ali, ne lipši magarče dok trava ne raste; strane diplomate ovakvog formata u BiH, kao i sam neautoritativni Valentin Incko, koji samo figurira u OHR-u, nemaju snage, volje niti ideje da išta učine po tom pitanju.

Ako bi se i odvažili na takav korak, onda bi se akcija morala odviti u paketu. Tako da bi sa Dodikovim padom sigurno bio povučen i sam Bakir Izetbegović. Zna to sigurno Bakir Izetbegović, ako ga još služi sjećanje, kada je njegov otac Alija Izetbegović, odbio ponudu Ričarda Holbruka da zabrani rad stranke Radovana Karadžića SDS-a kao zločinačke organizacije.

Zašto je to Alija Izetbegović odbio? Zato što je znao da bi se uskoro i od njega tražilo da se zabrani rad SDA kao terorističke organizacije. Što i jeste bilo aktualno pitanje nakon terorističkih napada na Njujork.

Ima li izlazne varijante za Bakira Izetbegovića? Teško ju je pronaći jer je on za sobom zatvorio sva vrata. Svu svoju političku snagu i energiju potrošio je na eliminiranje Fahrudina Radončića i njegove stranke sa političke scene. Haman da se nije ni obazirao na stvarne i vrlo moćne i opasne političke protivnike Milorada Dodika i Dragana Čovića. Njegova personalna mržnja prema Radončiću suzila mu je vidike i nije prihvatio ponudu Željka Komšića da prave grande koaliciju u kojoj bi bila i SBB.

Tako kad Dodik "na osnovu rezultata referenduma od organa vlasti Republike Srpske, shodno ulozi strane utvrđene Aneksom četiri Dejtonskog sporazuma, predloži Federaciji BiH mirno razdruživanje i obostrano istovremeno priznanje", Čović će uzviknuti: "Ovo je naša domovina i želimo je urediti po mjeri svog naroda!" A to znači da će Mostar postati hrvatski stoni grad.

Očito je Radončić, bez obzira što ima krivice kada je medijski pristao da se "zakrvi" sa Bakirom Izetbegovićem, bolje nazrio SDA-ov put u agoniju i distancirao se od ovih procesa. Stoga je sa kongresne bine poručio da neće dozvoliti cijepanje i podjelu BiH. Ali, kao opoziciona stranka i nije u mogućnosti takvo šta spriječiti. Više je to rečeno da kaže da su njegove ruke politički čiste od bilo kojeg oblike separatizma.

I sam Bakir Izetbegović bi se mogao ugledati na Radončića i učiniti sve da ne dozvoli izgovor i ne da argumente u kojima Dodik, pa i Čović nalaze razloge i uporišta za svoje separatističke politike.

Izetbegović bi se stoga pod hitno morao obračunati sa korupcijom u SDA-u i mnogo, mnogo radikalnijim tonom distancirati se, pa ako treba i obračunati, sa radikalnim vjerskim skupinama kod Bošnjaka koje truju društvo ksenofobijom i zazivaju sektaške sukobe. To su najubjedljiviji i najočitiji izgovori Dodiku i Čoviću za politiku "razdruživanja" sa Bošnjacima, bar pred kolebljivom i plašljivom međunarodnom zajednicom.

izvor: thebosniatimes.ba-38

Pretraga: 4557 - LATIĆ ANALIZIRA: ŠPAGA ZA BAKIRA
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=4557