Fahrudin Radončić Miloševićev najbolji poručnik

Fahrudin Radončić Miloševićev najbolji poručnik

Masovna pobuna ili kontrolirani haos: Fahrudin Radončić - Miloševićev najbolji đak

Fahrudin Radončić pripada "srpskim šovinistima" koji su kreirali genocid i inicirali raspad bivše Jugoslavije

Fahrudin Radončić
Fahrudin Radončić

"Stav" analizira posljednje nastupe Fahrudina Radončića i dovodi ga u vezu s njegovim uzorima - srpskim šovinistima koji su kreirali genocidnu politiku i inicirali masovno zlo koje je zahvatilo prostore bivše Jugoslavije. Radončićev javni poziv na masovnu pobunu tumači se kao najava rušilačkih pohoda, koji bi Federaciju BiH mogli gurnuti u potpuni haos s nesagledivim posljedicama po građane

Objavljeno: 29. apr 2015 | Filip Mursel BEGOVIĆ

Prvi intervju nakon formiranja vlasti predsjednik opozicijskog SBB Fahrudin Radončić dao je 16. aprila 2015 u Brifingu emisije Zabranjeni forum Televizije Pink. Izborni je gubitnik populistički najavio i javno pozvao na "organiziranje masovne pobune" protiv tek formirane vlasti, a velikodušno je ustvrdio da će novoformiranu vlast ipak demokratski štedjeti prvih 100 dana vladanja.

Ako Dnevni avaz shvatimo kao privatno glasilo lidera SBB, a s obzirom na sadržaj jedino ga je tako i moguće promatrati, onda se priča o poštedi čini bespredmetnom.

Dnevni avaz kontinuirano i uporno konstruira jednu te istu priču, čija se suština odražava u riječima njegovog osnivača na TV Pinku - "na vlasti su bošnjački mafijaši iz ratne hobotnice, kriminalci, reketari, korumpirani radikali koji žele erdoanizirati te osmanizirati BiH i udaljiti je od Evrope, oni koji od BiH prave policijsku i paravojnu državu, političke budaletine koje šire strah među građanima i žele povratak ideje muslimanske državice, za koju bi bili krivi Srbi i Hrvati"...

Radončić podsjeća na automat koji je programiran na ponavljanje već rečenog. Neprestano vrti jednu te istu priču, lišenu smislene argumentacije, uz potpuni nedostatak vizije kako tačno zemlju izvući iz krize.

Masovna pobuna ili posvemašnji nered

Fahrudin Radončić najavljuje "masovnu pobunu na miran način", a sebe vrlo otvoreno vidi kao njenog inicijatora i organizatora. Izjava je to koja priziva onu iz 1991. godine, kada je jedna prosvjednica na sarajevskim ulicama uzviknula: "A sad idemo mirno i dostojanstveno demolirati skupštinu".

Njegova teza da predstavlja "konstruktivnu i preciznu opoziciju" mogla bi funkcionirati isključivo kada bi se prezentirao alternativni, ali konkretan program koji se ne sastoji samo od niza niskih udaraca upućenih nekolicini vodećih ljudi iz SDA - prije svega Bakiru Izetbegoviću.

Protesti mogu imati dva cilja: izraziti nezadovoljstvo protiv loše vladavine pa da je na koncu smijene, ili stalnim neredima suštinski onemogućiti vlast da funkcionira. Ova druga opcija, po svemu sudeći, najviše zanima Radončića, jer on može funkcionirati samo ukoliko vlada posvemašnji nered.

Nešto slično pokušano je ove godine uoči godišnjice socijalnih nemira 7. februara, kada je Dnevni avaz nekoliko sedmica pozivao građane na ponavljanje sličnog scenarija. Međutim, rezultat je bio više nego razočaravajući za samoproglašenog narodnog lidera. Radončićev je Avaz u Sarajevu 7. februara uspio okupiti tek pedesetak ljudi. Unatoč tome, moguće je da su narcisoidnog političara njegovi dvorski pisari uspjeli slagati i uvjeriti da je neodoljivo karizmatičan i da je moguća medijska slika kako predvodi goloruki narod protiv legalno izabrane vlasti.

Na vlastitu žalost, izborni gubitnik Radončić morat će pojesti još puno soli - da bi dosegao probojnost boksačkog prvaka Vitalija Klička, lidera ukrajinskih prosvjeda i novopečenog gradonačelnika. I po dužini i po širini.

Teško da mu u tom njegovom naporu mogu pomoći bosanski boksači. Sjetimo se samo tragikomične situacije kada je izviždan u zeničkoj Areni, pokušavši na K1 meču Dževada Poturka, usred predizborne kampanje, pokazati da osim opozicijske uzdignute šake ima i nokauterske predispozicije. Političar koji svoju muškost traži među nogama boksača na zalazu karijere i ne zaslužuje ništa drugo nego da bude ismijan, i valjda je jasno zašto mu je politika izrijekom - impotentna.

Profesor likovnog vaspitanja Univerziteta u Nikšiću opredijelio se za pogrešnu taktiku, po sistemu: napad je najbolja odbrana. U sportu može proći, u politici jako rijetko.

Radončiću je narod ni više ni manje nego topovsko meso, koje misli koristiti za vlastiti politički probitak. Hoće li prilikom masovne pobune stradati policajci, kao što je to bilo 7. februara 2014. godine, ili će se u budućnosti dogoditi obrnuto pa će građani iskusiti da pravna država sasvim legitimno može i mora štiti institucije vlasti - Radončića suštinski nije briga. No, šta očekivati od čovjeka koji zgrće milione u ovoj i ovakvoj zemlji, a navodno se solidarizira s napaćenim narodom.

Dugogodišnje medijsko trovanje

Ukoliko aktualna vlast napravi bilo kakav pozitivni pomak, za Radončića će to značiti političku smrt, i to je nedvojbeno najbolji odgovor na njegove histerične demagogije. No, ovdje je na sceni kontinuirano stvaranje medijskog ambijenta opće nesigurnosti s ambicijom da se vlast isključivo prikaže nefunkcionalnom. Riječ je o dobro uhodanom sistemu širenja straha, sistemu u kojem se nakon operacije specijalnog medijskog rata građanima ostavljaju sljedeće opcije: ili se iseliti iz BiH, ili se ubiti samospaljivanjem, ili krenuti u rušilački pohod, ili postati posve apatičan i bezvoljan.

Na svu sreću, pogrešno se računa da je moguće izazvati šizofrenu temperaturu koja u pravilu stvara stanje moždane paralize. Bošnjaci, bez obzira na dugogodišnje trovanje medijskim psihoaktivnim drogama, nisu svi podlegli masovnoj hipnozi - mentalnom stanju Radončićevih sljedbenika čije bizarne deluzije i disocijativne poremećaje možemo čitati u Dnevnom Avazu.

Radončić kardinalno griješi i kada proziva turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana, koji se po njemu predstavlja kao zaštitnik Bošnjaka u BiH, a da "Bošnjacima u Turskoj nije zagarantirao manjinska prava". Zlonamjeran, kakav i jeste, namjerno izostavlja podatak da je turski odnos prema nacionalnim manjinama davno uspostavila i definirala sekularna vlast Mustafe Kemala Atatürka, a ne Erdoğanova AK partija, koju proizvoljno i konstantno optužuje za antidemokratsko djelovanje i pokušaj islamizacije i reinstituciju Osmanskog carstva na Balkanu.

Međutim, posve nenamjerno, kao zatočenik vlastitog neznanja, ustvrđuje da su Bošnjaci sekularni, prozapadni narod "svjestan svoje autohtone vjere". Budući da bosanski islam po svemu svoja ishodišta duguje Osmanlijama, Radončić nije znao objasniti gledaocima TV Pinka da pod "autohtonom bošnjačkom vjerom" može podrazumijevati samo protoreligijska čuvstva spiljskih ljudi Zelene pećine iz neolitske butmirske kulture.

Fahrudin Radončić pritom ulizivački ne štedi hvale za Amerikance, koji su po njemu za spas BiH "dali svoje najbolje sinove", samoprozivajući se tumačem i glasnogovornikom stavova međunarodne zajednice - valjda računajući da će od najvećih svjetskih vojnih sila dobiti dopuštenje i finansijsku pomoć za realizaciju svoje masovne miškaki-revolucije u svrhu bolje budućnosti BIH.

Miloševićev recept za preuzimanje vlasti

Masovna je pobuna na miran način ujedno recept kojim je Milošević u Srbiji kreirao državni udar i preuzeo vlast. Vrhunac masovnih mitinga te tzv. antibirokratske "jogurt revolucije" iz 1988. i 1989. godine odvija se na Gazimestanu, a samo godinu dana prije, Milošević se uspinjao na vlast i na Kosovom Polju poručio: "Niko ne sme da vas bije".

Ta parola inaugurirala je kreatora genocidne politike u narodnog tribuna i inicirala masovno zlo koje je zahvatilo prostore bivše Jugoslavije. Radončić je nakon paljevina temeljnih bosanskohercegovačkih institucija, paljevine koju s pozicije ministra sigurnosti nije želio spriječiti, gotovo identično tvrdio: "Neću tući vlastiti narod".

Ostaje pitanje hoće li Bošnjaci napokon prepoznati tu vrstu pogubne retorike i sankcionirati je prije nego bude kasno.

Radončiću je, posebice je to bilo vidljivo u predsjedničkoj kampanji, kada su njegovi mediji opetovano isticali gostovanje svog vlasnika na muslimanskoj TV IGMAN, izrazito bitno da ga bošnjačko izborno tijelo prepozna kao muslimana. Međutim, tvrdio je za sebe, što god to značilo, da je on nešto drugačiji musliman - onaj evropski.

No, evropejac Radončić zadnjih godinu dana nimalo ne oklijeva u širenju antimuslimanske histerije.

Samoprozvani "najveći graditelj nakon Gazi Husrev-bega" (suluda izjava koju je Radončić davao za vrijeme predizborne kampanje, grubo vrijeđa islamsku instituciju vakufa. Radončićeva privatna imovina, naime, ne može se uspoređivati s Gazi Husrev-begovim vakufom za opće dobro).

Fahrudin Radončić nije islamofob. On se tek kao vrlo vješt manipulator služi prokušanom islamofobičnim rekvizitorijem u službi raspirivanja fame o navodno radikalnoj SDA. Kolika je ta tvrdnja neutemeljena govori i podatak da je SDA članica Evropske pučke stranke, najveće organizacije stranaka desne orijentacije u Evropskom parlamentu, koja u svom statutu ima usađenu programsku smjernicu "kršćanskih temelja na zasadama evanđelja".

Zar je moguće očekivati da bi takva organizacija kršćanskih temelja u svoja njedra primila i podržala radikalnu muslimansku stranku. Nije!

Zar je moguće da bi ijedna radikalna muslimanska stranka pristala biti dio političkog udruživanja na temeljima kršćanstva i evanđelja. Ne!

Možda je ta evropskost u duhu Dnevnog avaza, koji pretendira biti medijski advokat i glasnogovornik bošnjačkog naroda, prema potrebi i bosanskih muslimana, a bez imalo stida, očito i znanja, pod naslovom Ekskluzivno svaku sedmicu objavljuje feljton iz knjige jednog od najvećih islamofoba koji je hodao Evropom. Naime, francuski književnik Michel Houellebecq, u toj novoj viziji Radončićeve navodne sekularne BiH, vjerovatno će predstavljati obaveznu bosanskohercegovačku lektiru - u kojoj će se, uz Houellebecqov seksizam i rasizam, njegovati i njegove teze o pogubnom muslimanskom radikalizmu.

Radončićevi uzori u velikosrpskom šovinizmu

Radončićevi pozivi na "masovnu pobunu mirnim putem", u biti uličnu smjenu vlasti, dešavaju se u vrlo opasnom kontekstu i idu na ruku posrnuloj vlasti SNSD-a u RS. Događa se to u trenutku dok vožd Milorad Dodik ponovo svjesno diže tenzije raznim rezolucijama i deklaracijama, ne bi li povratio dio kredibiliteta "entitetskog baje", i da bi pažnju skrenuo s pravosudne bitke koja je pred njim.

Radončić očito, po receptu svog političkog uzora u RS, želi skrenuti pažnju s posebnih veza s Naserom Keljmendijem i teških optužbi pristiglih na njegov račun sa suđenja na Kosovu koje vodi -vrlo zanimljivo - američki tužilac. Federaciju BiH planira gurnuti u haos masovne pobune koristeći se dodikovskom vrstom retorike, koja, kao što smo već napomenuli, vrti pet izlizanih teza, neznatno ih modificirajući prema prigodi u kojoj se nalazi.

Vrlo dobar demagog u kontekstu pozitivnog poistovjećuje se s narodom, a kada se spominje negativan kontekst distancira se, proizvoljno odgovara na postavljena pitanja i prebacuje odgovornost na druge političare - u pravilu iz SDA. Dodik će ipak koristiti svojevrsni osigurač i znat će ostaviti prostor ne bi li se njegove izjave dvojako shvatile, što Radončić i sam pokušava činiti.

Ali, zašto se Radončić u svom zadnjem intervjuu koristi jezikom najnotornijih velikosrpskih šovinista, poput aktivista pokreta Obraz iz Bijeljine?

Neko nas, po riječima Fahrudina Radončića, gura u "nešto što se prije rata zvalo tamni vilajet".

Naime, povodom obilježavanja dvadesete godišnjice osnivanja Republike Srpske i "najave da će zločinci Ejup Ganić i Jovan Divjak biti oslobođeni optužnice zbog zločina nad srpskim narodom", Otačastveni pokret Obraz sve srpske rodoljube pozvao je 2012. godine na mobilizaciju, lijepeći uzduž Bijeljine plakate na kojima je Federacija BiH predstavljena kao tamni vilajet. U svom intervjuu zatim amnestira srpsku politiku, koja je dovela manji entitet u ekonomsko stanje potpunog urušavanja i naglašava da "Vlada RS radi svoj posao za razliku od Federalne Vlade, koja ne radi ništa".

Radončić tu vrstu vlastite opservacije na Pinku naziva - "poštenjem".

Nije zgoreg podsjetiti: tamni vilajet u jugoslavenskim okvirima bila je orijentalistička dosjetka omiljena među bardovima i doajenima velikosrpskog šovinizma. Nisu oni mogli gledati ni uspon Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, prerastanje sirotinjske pokrajine i državnog siročeta SFRJ u punopravnu i ravnopravnu federalnu jedinicu.

Drugim riječima - prije rata su ovdje, u nama, tamni vilajet vidjeli isti oni ljudi koji su agresiju na BiH kreirali te pokušali sprovesti genocid nad Bošnjacima.

Radončićev Glas Srpske

Predsjednik SBB-a u svom intervjuu BiH označava nedonoščetom kojeg Beograd, Podgorica i Zagreb moraju "ohrabriti i nahraniti da krene putem zapadne civilizacije".

Uvažavajući njegov crnogorski lokal patriotizam i zov zavičaja ostaje posve nejasno kojoj to zapadnoj civilizaciji Podgorica, a nekamoli Beograd mogu naučiti Sarajevo? Je li to ona civilizacija kojoj je Vladimir Putin neprikosnoveni uzor, je li to ona civilizacija u kojoj Šešeljev šegrt, premijer Srbije Aleksandar Vučić, na brdima iznad Sarajeva hladi ubilačke topovske cijevi?

Uz sve to, posve skandalozno, Radončić Bošnjake vidi kao glavne kočničare evropskih integracija BiH. Kao da nedavno Mladen Ivanić nije izjavio da BiH u NATO može samo nakon Srbije, kao da Milorad Dodik u redovnim mjesečnim intervalima ne izjavljuje da mu je RS preča od evropskih integracija.

Prelijepo Gusinje, rodno mjesto Fahrudina Radončića, moglo bi kao živopisna pastorala lahko ponijeti titulu balkanske Švajcarske, a budući da ga krase bogomolje triju konfesija, katolička i pravoslavna crkva te tzv. Radončićeva Džamija, može se s pravom gledati i kao crnogorski Jerusalem.

Otkud onda da opozicijski lider, ponikao iz jedne takve multikulture i suživota Bošnjaka, Crnogoraca i Albanaca, zagovara srednjovjekovne postulate sukoba civilizacija koje je potkraj dvadesetog stoljeća formulirao Samuel P. Huntington?

Huntington iz Gusinja

Huntington iz Gusinja želi sa svojim istomišljenicima iz RS stati na branik Zapada, jer, ako mu je vjerovati u zadnjem intervjuu, od "Sarajeva neko umišlja napraviti panislamistički nosač aviona koji će odatle vršiti distribuciju radikalnih ideja".

Ovako moćne metafore ne bi se postidio ni Nenad Kecmanović, velikosrpski ideolog na dvoru Milorada Dodika toliko omiljen da je njegova zbirka kolumni protiv Bosne i Hercegovine "Nemoguća zemlja" štampana i distribuirana putem režimskog Glasa Srpske - istih novina s kojima je 17. aprila Radončić podijelio da je "Bakir Izetbegović vođa bošnjačke mafije, koji postavlja ratne kadrove koji bi trebali upravljati ne samo Bošnjacima već i nadzirati i druge nacionalne i političke projekte kod Srba i Hrvata".

Kecmanović se, naime, 2014. godine u magazinu Standard pozvao na Huntingtona ovako: "Bečka filharmonija u Vijećnici i Hor Crvene armije u Andrićgradu. Falila je samo janjičarska Mehter-banda sa zurlama i dobošima u Tešnju pa da bosanska kakofonija bude zaokružena po Hantingtonovom scenariju".

I Radončić i Kecmanović pozivaju se na floskule o neo-osmanizmu.

Najgrlatiji je propagator te fame, recimo, beogradski orijentalist Darko Tanasković, jedan od nosilaca najcrnje antiislamske, antibošnjačke i antialbanske propagande iz osamdesetih i devedesetih. Teško je, i gotovo nemoguće, da se Radončić u takvom društvu našao sasvim slučajno.

izvor: faktor.ba

Pretraga: 4558 - Fahrudin Radončić Miloševićev najbolji poručnik
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=4558