Izazov ruskog pada

Izazov ruskog pada

Rusija je jedina zemlja koja ima dovoljno raketa i nuklearnih bojevih glava da uništi SAD

S300
S300

Iako Rusija živi u dugoročnom padu, i dalje predstavlja vrlo realnu prijetnju za međunarodni poredak u Evropi i šire

Rusija se suočava sa veoma ozbiljnim problemima. Ona je i dalje država sa jednoličnom ekonomijom u kojoj energija predstavlja dvije trećine izvoza. Broj stanovnika u ovoj državi se smanjuje

Objavljeno: 03. maj 2015 | Joseph S. Nye

Dok se u Evropi nastavljaju rasprave treba li se zadržati sankcijski režim nametnut Rusiji, politika agresije koju Kremlj provodi prema Ukrajini nastavlja se jednakom žestinom. Iako Rusija živi u dugoročnom padu, i dalje predstavlja vrlo realnu prijetnju za međunarodni poredak u Evropi i šire. Naprotiv, pad Rusije mogao bi tu prijetnju učiniti još opasnijom.

Nema sumnje: to što se događa u Ukrajini jeste ruska agresija. Pretvaranje predsjednika Vladimira Putina da ruske trupe ne učestvuju u borbama nedavno je pobijeno, kada je ruski borac u Donjecku potvrdio za britansku TV stanicu BBC kako oni igraju odlučujuću ulogu u svakom napredovanju pobunjenika.

Prema njegovim riječima, ruski oficiri imaju direktnu komandu u velikim vojnim operacijama na istoku Ukrajine, kao što je to bio slučaj i za vrijeme opsade i osvajanja Debaljceva, važnog saobraćajnog centra u februaru.

Međutim, ruska prijetnja proteže se znatno dalje od Ukrajine. Uostalom, Rusija je jedina zemlja koja ima dovoljno raketa i nuklearnih bojevih glava da uništi Sjedinjene Američke Države.

Hladnoratovska taktika

Slabljenjem njenog ekonomskog i geostrateškog utjecaja, slabi i njena spremnost da razmotri odricanje od svog nuklearnog statusa. Zapravo, Rusija ne samo da oživljava hladnoratovsku taktiku nenajavljenog slanja svojih vojnih aviona u zračni prostor nad baltičkim zemljama i Sjevernim morem, nego je, također, počela upućivati prikrivene nuklearne prijetnje zemljama kao što je Danska.

Vladimir Putin
Vladimir Putin

Snaga Rusije ne počiva samo u oružju. Ova država također izvlači korist i iz svoje ogromne veličine, velikih prirodnih resursa te obrazovanog stanovništva, uključujući i mnoštvo obučenih naučnika i inženjera.

Međutim, Rusija se suočava sa veoma ozbiljnim problemima. Ona je i dalje država sa jednoličnom ekonomijom u kojoj energija predstavlja dvije trećine izvoza. Broj stanovnika u ovoj državi se smanjuje.

Više je razloga zašto je to tako, a jedan od najvažnijih jeste da Rusi u prosjeku umiru u 65. godini života, što je za čitavu deceniju kraći životni vijek nego u drugim razvijenim zemljama. Iako bi liberalne reforme mogle izliječiti bolesti sa kojima se suočava Rusija, takva politika teško da će biti prihvaćena u zemlji sa raširenom korupcijom i kategorički neliberalnim rukovodstvom.

Putin, nakon svega, nastoji promovirati neoslovenofilski identitet uglavnom definiran nepovjerenjem prema kulturnom i intelektualnom utjecaju Zapada.

Umjesto razvojne strategije za dugoročni oporavak Rusije, Putin je prihvatio reaktivan i oportunistički pristup - koji ponekad uspijeva, ali samo kratkoročno - u suočavanju sa nedostatkom unutrašnje sigurnosti, očekivanim prijetnjama izvana i slabosti susjeda.

Nekonvencionalni rat

Poveo je nekonvencionalni rat na Zapadu, nastojeći ostvariti bliže veze sa Istokom, čime bi se povećala mogućnost da Rusija postane mlađi partner Kine, bez pristupa zapadnom kapitalu, tehnologiji i kontaktima koji su joj neophodni za suočavanje sa problemom svoga pada.

Ali, problem Rusije nije samo Putin. Unatoč tome da Putin kultivira nacionalizam u Rusiji - prema Timothyu Coltonsu sa Harvarda, na nedavno održanoj debati, Putin sebe naziva "najvećim nacionalistom" u njegovoj zemlji - naišao je na plodno tlo za sijanje ove ideje.

Ako uzmemo u obzir da su i drugi visoki zvaničnici - kao, na primjer, Dmitrij Rogozin, koji je u oktobru prošle godine objavio knjigu gdje poziva da se Aljaska vrati Rusiji - također veliki nacionalist, teško je pretpostaviti da će Putinov nasljednik biti liberal.

Nedavno ubistvo bivšeg zamjenika premijera i lidera opozicije Borisa Nemcova, dodatno osnažuje takvu pretpostavku.

Prema tome, izgleda da je Rusija osuđena da nastavi svoj pad - zbog čega Zapad ne bi trebalo da likuje. Države u opadanju - prisjetimo se Austrougarskog carstva 1914. godine - imaju tendenciju da postanu rizičnije, a samim tim i opasnije. U svakom slučaju, uspješna Rusija dugoročno gledano može više ponuditi međunarodnoj zajednici.

U međuvremenu, SAD i Evropa suočavaju se sa političkom dilemom. S jedne strane, važno je oduprijeti se Putinovom izazovu temeljnom principu da države ne bi trebale koristiti silu kako bi ugrozile teritorijalni integritet druge države.

Status Krima

Iako sankcije vjerovatno neće promijeniti status Krima, niti dovesti do povlačenja ruskih vojnika iz Ukrajine, njima se ipak podupire taj princip, pokazujući da njegovo kršenje ne može proći nekažnjeno.

S druge strane, važno je ne izolirati Rusiju u potpunosti, s obzirom na zajedničke interese sa SAD-om i Evropom u vezi sa nuklearnom sigurnošću i neproliferaciji nuklearnog oružja, te pitanjima terorizma, svemira, Arktika, Irana i Afganistana.

Od novog Hladnog rata niko ne bi imao koristi.

Neće biti lako uskladiti ove ciljeve, posebno u kontekstu nastavka krize u Ukrajini. Na Minhenskoj konferenciji o sigurnosti održanoj u mjesecu februaru, mnogi američki senatori zalagali su se za naoružavanje Ukrajine - što je pristup koji može dovesti do pogoršanja situacije s obzirom na Putinovu dominaciju tamo kada je riječ o konvencionalnoj vojsci.

Budući da se njemački lideri protive takvom pristupu, uključujući tu i kancelarku Angelu Merkel, njegovo provođenje također bi izazvalo podjele na Zapadu dodatno jačajući položaj Putina.

Drugi učesnici na konferenciji tvrdili su da Zapad treba promijeniti pravila igre tako što će izbaciti Rusiju iz SWIFT, Udruženja za svjetsku međubankarsku finansijsku komunikaciju. No, kritičari ovog prijedloga obrazložili su da će se takvim postupkom nanijeti šteta i SWIFT-u i Zapadu, čije bi banke izgubile stotine milijardi dolara koje im Rusija trenutno duguje.

Sa svoje strane, Rusi su nezvanično upozorili da bi to moglo predstavljati "stvarnu nuklearnu opciju".

Izrada i primjena strategije kojom bi se ograničilo Putinovo revizionističko ponašanje i istovremeno osigurao dugoročni međunarodni angažman Rusije, predstavlja jedan od najvažnijih izazova sa kojim se suočava SAD i njegovi saveznici danas.

U ovom trenutku čini se da je politički konsenzus usmjeren na nastavak sankcija, pružanje pomoći ukrajinskoj ekonomiji i dalje jačanje NATO (ishod koji Putin svakako ne želi). Osim toga, sve ono što se dešava mimo toga u velikoj mjeri zavisi od samog Putina.

izvor: balkans.aljazeera.net

Pretraga: 4604 - Izazov ruskog pada
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=4604