Intervju Dana - Muhamed Bešić

Intervju Dana - Muhamed Bešić

Ugljenov ubica nikada neće biti otkriven

Muhamed Bešić
Muhamed Bešić

Nisam siguran u kojoj mjeri će postojati volja za Abdićevim izručenjem, ali imam nadu da se i to može desiti

Naslijedio sam i Duška Zgonjanina i tada su od mene tražili istragu, a ja sam rekao: nek' vode istragu vlada i skupština, koje su ga držale toliko godina

Sve ono što je bosanska policija propustila uraditi od 1992. do konačnog odlaska Mehmeda Žilića iz ministarske fotelje, zateklo je nekadašnjeg nasljednika Duška Zgonjanina i sadašnjeg prvog federalnog policajca. Ako ništa, Muhamed Bešić je duboko svjestan gdje je došao, koliko njegovi potčinjeni ne mogu i šta nikada neće uraditi. Istina, i događaji su mu pomogli da to otkrije. Za njegovog je mandata iz zatvora izašao Alija Delimustafić, Ivan Andabak nije, niti će biti isporučen BiH, baš kao ni Fikret Abdić. Hercegovačkom se bankom umjesto domaće policije bavio OHR, a Ante Jelavić zna da ga niko od Orašja do Neuma ne može uhapsiti

Objavljeno: 08. jun 2001 | Vildana Selimbegović, BH DANI br. 209

:: Gospodine Bešiću, koje su najznačajnije promjene koje je MUP doživio Vašim dolaskom na čelo kuće?

Iako je od izbora Vlade i mene kao ministra unutrašnjih poslova prošlo tri mjeseca, čini mi se da je to kratak period za ozbiljniju analizu promjena, no priznat ću da sam polovično zadovoljan onim što je urađeno. Moja nastojanja za radikalne promjene, nažalost, idu sporo. Čini mi se da je problem u činjenici da još uvijek nema shvatanja značaja pozicije policije u društvu. Na policiju se i dalje pokušava uticati od strane dnevne politike, i mada ti bočni uticaji ne predstavljaju posebnu opasnost, oni su dovoljni da policija ne može funkcionirati kao profesionalna i depolitizirana.

Moć i snaga ministra mogu biti samo u zakonitosti, no iskustvo nam govori da je praksa u radu državnih organa ovdje da se neki ljudi vežu za pozicije i na taj način pokušavaju stvarati svoj imidž. Operisan sam od toga, pa možda i zato nemam dovoljno razumijevanja. Nova vlada, odnosno Alijansa za promjene je obećala radikalne promjene, a njih, nažalost, još uvijek nema i taj se proces dosta sporo realizuje. Po mom shvatanju, radikalne promjene na prvom mjestu zahtijevaju intervenciju u sferi zakonodavne strategije jer se sve oblasti rada i života moraju regulisati zakonom i stvaranjem uslova da mjera u radu svih, naravno i policije, bude u skladu sa zakonom. Poznato je da ima toliko praznih prostora i neregulisanosti da se čovjek osjeća nemoćnim u povećanju efikasnosti.

Ono što mi osobno najteže pada, jeste činjenica da upravo stoga u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala imamo tako tanke rezultate.

:: Istupe Vašeg zamjenika Tomislava Limova i direktora policije Dragana Lukača u kojima podvlače neingerencije MUP FBiH kada su djelovanja unutar kantona u pitanju, javnost već sada shvata i kao ispriku za neefikasnost upravo u tim segmentima.

Molim vas, ono čime sam prezadovoljan jeste moja suradnja sa zamjenikom Limovom. Za samo nekoliko dana ukinuli smo paralelizam u FMUP, dakle eliminirali smo sve duple kolosijeke u radu ove kuće. Više nema dvojnih i trojnih računa, nas dvojica djelujemo kao tim i smatram da je to ogroman pomak naprijed.

:: Da li ste napravili kompletnu reviziju unutar FMUP-a?

Ona debela knjiga na mom stolu je izvještaj o radu mog prethodnika, gospodina Žilića. Istina, to je izvještaj i ne piše šta je urađeno u skladu sa zakonom, a šta ne. Međutim, moram priznati da sam očekivao težu situaciju: ovo kažem zato što je u drugim ministarstvima bilo daleko većih zloupotreba nego ovdje. No, ja opet moram istaći da je taj odnos FMUP i kantonalnih MUP-ova jedan od razloga što ova kuća nije u mogućnosti da efikasno djeluje u one četiri oblasti koje su joj date u zadatak, naprosto zato što ustavno-pravni poredak Federacije ne funkcioniše na čitavom njenom prostoru.

U praksi se, usuđujem se reći, realizira deset politika i deset poredaka, a treba li napominjati da je bezbjednosni prostor nedjeljiv: borba protiv organiziranog kriminala ne može se svesti na jedan kanton ili jednu općinu. Ako hoćemo efekte, ta borba mora pokrivati daleko veći prostor i ja iz toga izvlačim zaključak da policija mora biti visokoprofesionalna i depolitizirana, što za mene znači da borba protiv kriminala nije ono što neko kaže da je kriminal, nego ono što u zakonu piše da je kriminal.

:: Vi ste prije nekog vremena javno ustvrdili da raspolažete informacijom kako Ante Jelavić prodaje kuću i sprema se na bijeg, ali, iako je protiv njega pokrenuta krivična prijava od strane Vašeg kolege ministra Anića, niste poduzeli nikakve korake ka Jelavićevom hapšenju. Zašto?

Isto tvrdim i danas: to je informacija iz njegovih krugova, izvor su njemu bliski generali koji sada iskazuju lojalnost federalnom ministru odbrane gospodinu Aniću. To su provjereni izvori, od kojih neki čak tvrde da su zajedno s vojnicima učestvovali u iznošenju namještaja i čišćenju te kuće. Logika nalaže zaključak da su mnogi već shvatili kako priča o samoupravi nije nikakav politički konflikt nauštrb hrvatskog naroda, već maska za skrivanje nemalog broja ljudi koji su se nezakonitim radnjama obogatili na Herceg-Bosni. No, opet se vraćamo na glavni problem: domašaj ovog ministarstva ne doseže do kantona i županija pod kontrolom HDZ-a. Nije u pitanju samo policija, već i pravosuđe i organi uprave. Da je tako, potvrđuje i činjenica da je OHR planirao i organizirao akciju vezanu za Hercegovačku banku, a mi smo samo asistirali i to na njihov zahtjev.

:: Hoće li se čitava priča sa Hercegovačkom bankom završiti kao i ona sa BH bankom?

Ja mislim da se ni priča sa BH bankom neće završiti onako kako vi mislite.

:: Otkud znate šta ja mislim?

Dobro, da odgovorim ovako: i Hercegovačka i BH banka su procesi koji će biti dovedeni do svoga kraja. To se mora učiniti, inače svi možemo očekivati daljnji haos i stanje opće nesigurnosti. No, nemojte me pitati kako će sud odlučiti, jer mislim da i tu može biti problema pošto sve zavisi od toga koliko se posao radi profesionalno.

:: Znate li gdje je Alija Delimustafić?

Još uvijek ne znam, ali kantonalna policija je dobila zadatak da ga privede sudu, i nema nikakve dileme: to će biti i urađeno.

:: Gospodine Bešiću, rekli ste da imate izvještaj o radu svog prethodnika. Kada ćete početi otplaćivati njegove dugove i hoćete li ga pozvati na odgovornost za postupke za koje je i sud ustvrdio da nisu po slovu zakona?

Vlada je tražila inventuru od svih ministarstava i na svojoj posebnoj sjednici će razmatrati ukupnu situaciju vezanu za naslijeđene hipoteke. Niko neće biti zaobiđen od svoje odgovornosti tamo gdje je prekršen zakon. Najveće nezadovoljstvo građana i jeste u tome što se to veoma sporo radi, ali ipak treba imati u vidu da je nasljeđe vrlo teško, u nekim ministarstvima je bilo po pet-šest odvojenih računa, i ovo je ministarstvo bilo time opterećeno kao i sa principom - ministar i zamjenik su se dogovarali, pa je kako se dogovore, a ne onako kako kaže zakon. To je uzrok, a sve ostalo su posljedice.

:: Pitala sam Vas za sudsku presudu i dug koji stalno raste zahvaljujući kamatama, a tiče se ugovora koji je poništio Mehmed Žilić. Hoćete li to kazati da će Vlada raspravljati o sudskoj presudi?

Ne, nema rasprava o presudama. I to je sve samo dokaz više kakva je ovdje bila situacija. Svaka vlada bi u civiliziranoj zemlji, a kamoli ministar, pala da dovede u pitanje odluku suda. Nažalost, ta odluka je stara više od dvije godine pa se sad raspravlja o tome je li Ustavni sud u pravu ili nije. Kako onda možemo izvlačiti bilo kakve zaključke o funkcionisanju pravne države? Ali, ja vam moram i ovo reći: ne spadam u ljude koji smatraju da od njih počinje i s njima završava historija. Naslijedio sam i Duška Zgonjanina i tada su od mene tražili istragu, a ja sam rekao: nek' vode istragu vlada i skupština, koje su ga držale toliko godina. Neka nam daju zadatak, a mi ćemo kao služba svoje odraditi. Ja hoću da podvučem crtu, da se zna šta sam preuzeo i šta sam uradio. Mene i cijelu službu bi opteretilo kada bih ulazio u analizu svih postupaka koji su na kraju i evidentni: kako je, uostalom, moguće da se nemali broj ljudi u ratu obogati?

:: Kako se i kada kanite upustiti u borbu protiv korupcije?

Krećemo sa javnim konkursom i proširujemo one poslove u policiji koji su ključni i dominantni - to su krim-poslovi. Povećavamo broj ljudi na 120 jer hoćemo da uđemo u sve kantone. Opet kažem: mi ne možemo, dok su Ustav i zakoni ovakvi kakvi jesu, ulaziti u njihove nadležnosti, ali možemo da krim-poslovima pokrijemo sve kantone, sa ključnim zadatkom borbe protiv organiziranog kriminala. To ćemo uraditi vrlo brzo. Osobno smatram kako je došlo vrijeme da imamo agenciju za policijske poslove na nivou države BiH: ne mogu policije entiteta raditi taj posao na nivou države jer nemaju ovlaštenja i nemaju instrumentarij.

:: Ima i ono što mogu: u vašoj je nadležnosti bio Federalni zavod za zapošljavanje?

Podnesene su četiri krivične prijave, ali ne znam kakva im je sudbina. Ne petljam se u rad suda iako mislim da čitav pravosudni sistem i policija moraju imati daleko veću koordinaciju. Ne miješanje, nego koordinaciju upravo radi većih efekata, ustanovljavanja i ukazivanja na greške u postupku procesuiranja. Ukoliko bilo koji od ovih instrumenata ne funkcioniše, nema rješenja: mi moramo stvarati praksu koja će obuhvatiti najširi front u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, koja do te mjere nagriza sistem u samom njegovom biću i koja je, nažalost, institucionalizirana. Ono na čemu u policiji insistiram i na čemu ću istrajati jeste stvaranje takve organizacije da se ministri i zamjenici mijenjaju ali sistem funkcionira. Zato smo u našoj unutarnjoj organizaciji uzeli evropske standarde i, umjesto ranijih šest pomoćnika, sad imamo dvije pozicije: direktora, koji će biti vjerovatno komesar kad izvršimo izmjene zakona o našim unutrašnjim poslovima i dobiti upravu za policiju, i sekretara ministarstva, koji će pokrivati logistiku, a mi ćemo onda, da ojačamo, težište dati svome glavnom poslu - procesuiranju kriminala. Mislim da je tu napravljen veliki iskorak jer će te dvije funkcije imati i ovlaštenja i odgovornost.

:: Gospodine Bešiću, u kojim je fazama reorganizacija obavještajnih službi?

Formiranje nove agencije predstavlja možda i najradikalniji zahvat. Nema zemlje koja nema svoju obavještajnu službu i njeno postojanje se ne dovodi u pitanje, ali se dovode u pitanje njene nadležnosti i u kojoj je mjeri i pod čijom kontrolom. Odgovorno tvrdim da rješenja koja se nude u novom zakonu dokidaju sva policijska ovlaštenja ovoj službi. Služba, dakle, ne može privoditi, podnosti krivične prijave niti koristiti sredstva bez saglasnosti nadležnog sudije, već prikuplja obavještajne podatke koji moraju biti u funkciji državnih organa, prije svega policije, a ne da se političkim ili drugim ljudima u državnoj upravi daju informacije strogo povjerljivog karaktera i da te informacije završavaju u nečijim ladicama i koriste se kao argumenti protiv političkih protivnika. No, pazite, kada je riječ o AID-u, ima jedna stvar koju ne smijemo nikad zaboraviti: ogroman doprinos koji je dat u procesuiranju ratnih zločina.

:: Zar se i taj rad na dokumentiranju ratnih zločina ne derogira poslušnošću spram stranačkih lidera?

Pazite, treba imati i percepciju sistema u kojem je djelovao AID.

:: Međunarodna se zajednica jako angažirala na slučaju Leutar: u kojim je danas fazama izvođenje Andabaka pred sud?

Za koji dan počinje sudski postupak, ali bez Andabaka. Mi smo tražili izručenje, međutim, po Ustavu RH, oni to ne mogu da urade. Ipak smo dogovorili profesionalnu saradnju vezanu za dokumentaciju, i sa hrvatskim ministrom policije zajednički konstatirali da, bez obzira na sva ograničenja policije, dvije zemlje mogu jako puno da urade u razmjeni informacija vezanih za kriminal i izbjegavanju situacija da se u jednoj zemlji pokrene postupak, a optuženi samo pređe granicu.

:: Da li se taj dogovor tiče i Fikreta Abdića?

Samo jednim dijelom. Nisam siguran u kojoj mjeri će postojati volja za Abdićevim izručenjem, ali imam nadu da se i to može desiti.

:: Kako Vi, kao Krajišnik, gledate na ratna i poratna zbivanja u tome kraju i posljedice koje se u Krajini i danas osjećaju?

Možda su ti problemi u Krajini najizraženiji, ali tih problema ima i u drugim kantonima. Specifičnost Krajine je, nažalost, više od 2.000 ljudi koji su stradali u sukobima i, vjerujte mi, ja i danas mislim da se na tim prostorima još uvijek vodi specijalni rat. Još nisu poražene snage koje žele da svojom šapom pokriju Krajinu. Radi se o izrazito nerazvijenom prostoru, koji nije stagnirao samo zbog agresije, već stagnira i danas, pet godina nakon Daytona, i klizi sve dublje i dublje u krizu. Svi problemi vezani za vladu u Krajini samo su posljedica stanja koje nikada nije raščišćeno niti dovedeno do svoga kraja. Još se pouzdano i ne zna ko vuče konce iz sjene. Krajišnici to nisu zaslužili; uostalom, to su i u ratu pokazali - najviše su generala dali. Ono što se ne može objasniti, a mislim da je za to politika kriva, jeste da i dan-danas postoji latentna mržnja, i to ne samo između onih koji su direktno učestvovali u operacijama na suprotnim stranama nego i između cijelih porodica. I djeca su kriva, a to je nedopustivo. I nedopustivo je što to nije raščišćeno. Ako ova vlada i ova vlast uspiju da izvrše radikalne reforme u zakonodavnoj strategiji, to će biti velik iskorak za sve: po mom dubokom uvjerenju, bez stvaranja države i vladavine prava, priče o povratku, o ekonomskom razvoju, rješavanju socijalne sfere, čista su farsa. Država mora imati prioritet, inače ćemo stalno razgovarati o tome kako imamo puno korupcije i kako imamo puno kriminala, a dešava se obrnut proces, umjesto da zasluže kaznu po zakonu, kriminalci postaju politički faktori, i to moćni, jer imaju pare i maltene mogu da kupe sve.

:: Kako vidite ulogu međunarodne zajednice u podršci promjenama?

Obećano je da se podrži proces promjena. Koliko znam, podrška Vladi u smislu funkcionisanja budžeta nije data. Govorimo o velikom zaokretu, ali funkcioniranje institucija sistema ne može se završiti na niskim plaćama i slaboj opremljenosti. Priča o patriotizmu i motivisanju ljudi na toj osnovi, mislim da je promašaj. Poslovi koji predstavljaju stubove oslonce svake države i svakog sistema moraju biti dovoljno plaćeni da ne bi bili ranjivi od onog protiv čega se bore.

:: Možda međunarodna zajednica prije svoje podrške očekuje da Alijansa za promjene barem napravi reviziju utroška do sada doniranih sredstava.

Mislim da se Vlada i bavi time, i vrlo brzo će ići jedan set bitnih zakona. Dosadašnji su prijedlozi i povučeni da bi se pripremio set zakona koji će obezbijediti vladavinu prava. To i jesu namjere Vlade i Alijanse od kojih neće odustati. Ono što govorim jeste podrška međunarodne zajednice Alijansi, koja je svjesna da neće imati šanse za popravni ako danas mi propustimo ovu priliku. Pazite, vlast Alijanse je na granici. To je teška borba. S te strane, naravno, uvijek treba izdvojiti i naglasiti koliko nama treba međunarodna zajednica ovdje i koliko međunarodna zajednica zaista nastoji da pokrene te procese ovdje.

:: Da li ste proučili slučaj Ugljen?

Nisam, iako sam se interesovao za taj slučaj, kao i za sva zbivanja koja se tiču ratnog djelovanja jedinice Ševe - ko ih je formirao, šta je bila njihova uloga, šta su radili. Vjerujte, sad mogu da konstatujem da je dokumentacija oko toga i dosta činjenica nestalo. Po onome što sam saznao, Nedžad Ugljen je bio jedan od onih koji je Ševe jedno vrijeme i vodio, koji je najviše, vjerovatno, znao o tome, pored nekih drugih ljudi koji znaju nešto, ali ne znaju pravu istinu. Bojim se da će taj slučaj Ugljen ostati jedno neriješeno pitanje, za koje se nikada neće saznati šta se zapravo desilo, ko je taj zločin uradio i koji su motivi. Kad se radi o takvim zločinima, motiv je jako bitan.

:: Ima li MUP uopće motiv da rasvijetli taj slučaj? Edin Garaplija je javno iznosio optužbe na račun Ševa, ali njegovo svjedočenje nije zatraženo ni do danas.

MUP, naravno, ima motiv i ja znam da bi razotkrivanje tih slučajeva dalo potpuno novu snagu i energiju ovoj kući. Ali, u profesionalnom smislu, sad konkretno govorim o Ševama - taj postupak je završen. Od nas niti tužilaštvo niti sud nisu zatražili da idemo u prikupljanje novih činjenica.

:: Da li to znači da zapravo tužilaštvo nije zainteresirano da se riješe ti slučajevi?

Bez dokaza, ne bih smio tako nešto tvrditi. Da imam barem jednu jedinu činjenicu koju mogu braniti, nema te sile koja bi me spriječila da sam ne prozovem ili nešto ne uradim, ali ovako...

:: Gospodine Bešiću, na stranicama ove novine, prije četiri mjeseca, od najviših sadašnjih i bivših dužnosnika u policiji iznesen je čitav niz tvrdnji, ali i činjenica upravo o slučajevima ubistva Nedžada Ugljena, jedinice Ševe, zločina u Velikom parku.... Podsjećam Vas, tada je i danas aktuelni direktor AID-a ustvrdio da iza Garaplije stoji Aktivna islamska omladina, što bi moralo biti i činjenica i podatak policiji s obzirom na okolnosti koje povezuju slučaj Herenda i slučaj Ugljen.

Moj lični stav je da na sve javne istupe treba reagirati. Ali to mora da radi tužilaštvo. Smatram da se to odnosi i na ove slučajeve - tužilaštvo je moralo ući u postupak i reći ili da su informacije lažne, odnosno da nema dokaza, ili da su tačne i da krene u procesuiranje. Nema ništa gore nego slaganje dosjea o ljudima, pogotovo o ovakvim stvarima o kojima razgovaramo.

:: O Velikom parku je vođena istraga: koji su rezultati?

Niko ništa ne zna. Ne zna se šta se desilo, ko je to uradio, kako je uradio. Evo, ja sam ministar i ne znam. Vrtio sam po našoj dokumentaciji da dođem bar do nečega, ali glavni akteri su ili mrtvi, ili su živi ali od njih ne možete izvući ni grama. Da li je to posljedica ratnog stanja ili plod nečega drugog, ne znam, ali mislim da bi svaka otkrivena istina bila dobitak.

:: Kakvi su zahtjevi Haaga prema Vama?

Sve ide preko tužilaštva: tužilaštvo za ono što je dokumentovano u Haagu traži provjere i pristup tim ljudima, a policija treba da omogući da taj proces bude proveden, i mi to radimo efikasno.

:: Znate li da se haški istražitelji zadnjih mjesec dana u Sarajevu intenzivno bave slučajevima Grabovice i Kazana?

Znam, i to je dobro.

:: Očekujete li skora hapšenja?

Ne znam u kojoj su mjeri ti slučajevi dokumentovani, ali sam siguran da Haag neće odstupiti. Kad je riječ o ovim zločinima, treba napomenuti da nema kolektivne odgovornosti; odgovornost može biti samo individualna i niko ne treba da se skriva iza naroda, vjere, nacije ili ne znam čega kad je to u pitanju. Po mom dubokom uvjerenju, to je jedini pravi način da naša budućnost bude svjetlija.

izvor: bhdani.ba-209

Pretraga: 4810 - Intervju Dana - Muhamed Bešić
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=4810