Naprijed Hrvatska... udbaškim stazama!

Naprijed Hrvatska... udbaškim stazama!

Okupljanje Radikalne Ljevice

Ivo Josipović
Ivo Josipović

Oko 400 građana okupilo se na osnivačkoj skupštini u zagrebačkom hotelu Internacional, na kojoj je Josipović poručio da će se boriti za napredak koji će omogućiti novi gospodarski uzlet Hrvatske, radna mjesta i pristojan život za svakog čovjeka. Naglasio je kako je vrijeme da se prestanemo pitati tko je gdje bio 1941., 1971. i 1991. godine, već se okrenuti budućnosti

Objavljeno: 29. maj 2015 | Vladimir Ružić

Starom navadom da političkim spinovima, klamfama i balonima maže oči hrvatskoj javnosti, Ivo Josipović je krenuo i u stvaranje svoje nove stranke - progresivnog saveza "Naprijed Hrvatska". Kroničnom neodlučnošću - što činiti nakon promašenog predsjedničkog mandata - promišljeno je odugovlačio sa stvaranjem stranke i imenima političara koje okuplja, pa je početkom maja/svibnja najavio i sam čin stvaranja stranke.

Prvo je rečeno da će se to dogoditi sredinom svibnja, da bi potom isplivao konačan datum - 30. svibnja.

Protudemokratsko okupljanje

Prva reakcija na taj datum je - smislena sramota. Jer, ima li većeg cinizma, provokacije i zloće, te ponajviše - bezobrazluka, u činjenici da ex-predsjednik Ivo Josipović, zajedno sa svojom okupljenom bratijom, mahom prononsiranih ultraljevičara, političkih amatera, ali i profesionalaca - većinom političkih luzera koji su redovito kad bi se okušali na izborima - gubili, za datum osnivanja svoje nove stranke dvojbena naziva "Naprijed, Hrvatska", odabire baš 30. svibnja? I to na 25. godišnjicu prve sjednice prvog višestranačkog Sabora 1990., koji se s razlogom u Tuđmanovo vrijeme slavio kao Dan hrvatske državnosti.

Taj dan su "crveni", čim su se ponovno dokopali vlasti 2001., jednostavno - ukinuli. Hrvatska će tako dobiti stranku koja na lijevom hrvatskom političkom spektru okuplja najradikalnije ljevičare, jugonostalgičare i titoiste.

Tuđmanova ideja da danom konstituiranja prvog demokratski izabranog državnog Sabora simbolički označi raskid s političkim totalitarizmom i to poveže s nacionalnom državotvornošću, četvrt stoljeća poslije bačena je u blato osnivanjem - antidemokratskog pokreta.

Uz to, nije bez značaja i podatak da se u BiH, 30. svibnja slavi kao Dan svehrvatske državnosti, u Zapadnohercegovačkoj županiji. Sve je to, barem kad je o tajmingu riječ, bilo previše i na asocijativnoj razini, pa su drugovi odlučili da stranka službeno ugleda svjetlo dana dan kasnije - 31. svibnja.

Josipović - Nikolić
Josipović - Nikolić

Političke biografije glavnih aktera novog pokreta nedvojbeno dokazuju da je riječ o okupljanju izrazito nedemokratski usmjerenih političkih snaga, počevši od samog Josipovića, izglednog predsjednika stranke/pokreta u nastajanju. O razlozima njegovog gubitka predsjedničkih izbora (uzgred, Josipović je prvi hrvatski predsjednik s jednim mandatom i jedini ex-predsjednik države u Europi koji se želi vratiti u politiku kao zastupnik u parlamentu) nije potrebno trošiti previše riječi.

Ja ću glasati protiv, a vi?

Ipak, vrijedno je upozoriti na neke protudemokratske poteze koje je na funkciji predsjednika bezobzirno vukao. Tako se, primjerice, na povijesnom, prvom građanskom referendumu u Hrvatskoj - referendumu o braku - bez zadrške uključio u kampanju protiv referenduma i kršeći sva demokratska načela po kojima bi se, ipak, trebao ponašati kao predsjednik svih građana, na sam dan referenduma pojavio na naslovnici Jutarnjeg lista s parolom - "Ja ću glasati protiv, a vi?"

Nakon što je 70 posto birača glasovalo ZA brak kao zajednicu žene i muškarca, tadašnji predsjednik, dakako, nije ponudio ostavku. Iako su nebrojeni antidemokratski postupci u vrijeme njegova stolovanja na Pantovčaku, ipak je kontinuitet Josipovićeva političkog djelovanja na predsjedničkoj funkciji - sprječavanje razotkrivanja komunističkih zločina, što je i konstanta njegove političke karijere, koja je svoj vrhunac doživjela otvorenim angažmanom u zaštiti udbinih dužnosnika - Zdravka Mustača i Josipa Perkovića.

Nalog iz Münchena

Josip Perković i Zdravko Mustač
Josip Perković i Zdravko Mustač

Zato se, vjerojatno, u političkim kuloarima s primjetnom dozom cinizma i ironije priča kako je "Naprijed, Hrvatska" prva prava udbaška stranka, doduše druge generacije, jer Saša Perković, sin Josipa Perkovića, odani Josipovićev pobočnik za sigurnost, navodno, već "radi na terenu", pa se logičnim čini i ocjena kako su tekovine crvene revolucije, ali i crvenog terora, zajedno s njihovim još živućim akterima, vjerojatno, jedan od temeljnih motiva osnivanja nove stranke ljevice.

Publicist Ninoslav Mogorović, bivši politički emigrant i građanski aktivist iz Pule je izravniji i tvrdi da je nalog za osnivanje stranke stigao iz Münchena, izravno od Perkovića:

- Tu je poruku prenio hrvatskoj javnosti Anto Nobilo u jednom od svojih javnih istupa u Hrvatskoj. Dakle, to je došlo od Mustača i Perkovića. Mustač je slabijeg zdravstvenog stanja, Perković nešto boljeg, ali oni znaju jako dobro da tu udbašku hobotnicu koja kontrolira hrvatskom politikom, medijima, gospodarstvom, kapitalom, valja održati. Sve oni drže. U Hrvatskoj je ljevica bogata, a desnica siromašna, to nigdje nećete naći - tvrdi Mogorović.

Anto Nobilo
Anto Nobilo

Doista, autor imena stranke, barem tako "legenda" kaže, je notorni Ante Nobilo, odvjetnički tajkun, jučer mladi amibiciozni državni tužitelj represivnog aparata totalitarne države, danas olinjali pseudo-ljevičar i zlostavljač neskrivenih političkih ambicija, aktivan akter i vjeran sljedbenik ideje o nužnosti rehabilitacije udbaških ubojica kao zaloga hrvatske budućnosti.

Rješavanje obiteljskih nesuglasica - šakama - nije samo Nobilova specijalnost. Tako doznajemo da je prvo mjesto organizacijskog tajnika stranke povjereno Mislavu Žagaru, političaru bez iskustva na nacionalnoj razini. Žagar u politiku ulazi kao kadar Srećka Ferenščaka i HNS u Skupštini Grada Zagreba, da bi se uskoro priključio Bandićevoj struji u SDP, zbog čega je uhljebljen na mjestu pomoćnika direktora zagrebačkog Autobusnog kolodvora.

Nakon skandala s vrijeđanjem interventne policije u kasnim noćnim satima ispred narodnjačkog kluba "Nec" u Zagrebu, afere zbog obiteljskog nasilja i primanja mita, bježi u Tajland, ostavljajući u Hrvatskoj više poduzeća s višemilijunskim dugovima. Ipak, valja biti pošten i reći da je, za razliku od Nobila koji je kukavički batinaš koji je tukao ženu, Žagar osuđen "samo zbog verbalnog nasilja u obitelji".

Obiteljsko nasilje je, očito, poželjna značajka pri članskom okupljanju i kadroviranju unutar nove stranke. No, samo da ne postane i politička metoda.

Mislav Žagar
Mislav Žagar

Početkom studenoga 2007. godine policija ga privodi u alkoholiziranom stanju, nakon što je s prijateljem pred narodnjačkim klubom Nec vrijeđao interventnu policiju. Tada izlazi iz politike, ali i iz Hrvatske nakon što je otišao na Tajland, a iza sebe ostavio dvije tvrtke u blokadi s dugom većim od četiri milijuna kuna. Osuđen je i za verbalno nasilje u obitelji nakon što se posvađao sa šogorom 2014. godine.

Politički dio stranke je i Tomislav Lacović, za kojeg je hrvatska javnost saznala kad je objavljeno kako se bez i jednog dana radnog staža zaposlio na savjetničkom mjestu u Predsjednikovom uredu. Dakako, u vrijeme Josipovićeva carevanja Pantovčakom.

Tuđmanova taktika za drobljenje ljevice

Prvi potporanj nove stranke je kontroverzni profesor sociologije na Pravnom fakultetu, Josip Kregar, koji je na Kukuriku listi dospio u Sabor, da bi danas imao status nezavisnog zastupnika. No, za njegovu pravu političku biografiju značajniji je podatak da je bio šef partijske ćelije na Pravnom fakultetu u Zagrebu i član najvišeg partijskog tijela - Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske.

Inače, Kregar godinama prati Josipovića u stopu, još od afere Komercijalna banka, poznatog slučaja izvlačenja dva milijuna kuna štednje iz posrnule banke posredstvom u međuvremenu već likvidirane štedionice "Zlatica", što dakako drugim štedišama i deponentima nije pošlo za rukom.

Vještim financijskim manevrima tada je spašen novac Ive Josipovića i članova njegove obitelji, Muzičke akademije i Pravnog fakulteta. Mozak i poveznica operacije bio je upravo Kregar s Udrugom "Posmrtna pripomoć" i njezinim poduzećem "Gaj grupa". U Josipovićevim životnim iskušenjima Kregar je odigrao ključnu ulogu i nakon debakla na predsjedničkim izborima. On je, naime, nakon Josipovićeva kraha u politici, u kabinetu na Pravnom fakultetu, potpuno očajnog, dezorijentiranog i depresivnog Ivu danima tješio i naposljetku uspio stabilizirati, nagovorivši pokolebanog Josipovića da osnuju stranku.

Kregaru je zato povjerena visoka dužnost - bit će potpredsjednik stranke.

Josip Kregar
Josip Kregar

Drugi potpredsjednik stranke je Ivica Pančić, ministar branitelja u vrijeme vlade Ivice Račana kada je s razlogom, zbog lošeg obavljanja svog posla, dobio nadimak - Proteza. Njegov projekt tadašnje revizije invaliditeta branitelja ostao je upamćen kao prvi nasrtaj na braniteljsku populaciju, čije posljedice oni, ali i hrvatsko društvo u cjelini, osjećaju i danas.

Ivica Pančić
Ivica Pančić

Treći potporanj buduće stranke je Nikica Gabrić, oftalmolog, osebujan tajkun iz Zagreba koji je svoj kapital namaknuo u zdravstvenom biznisu. Utemeljitelj je "Nacionalnog foruma", političkog pokreta koji je uz niz izbornih poraza uspio postati politička stranka sa stalnom mantrom nekakvoga "trećeg puta za Hrvatsku", ekspresnih rješenja i maglovitih obećanja kako preko noći može sve biti bolje, samo da se njima preda vlast.

Iako načelno tvrdi da neće ponovno u politiku jer je posvećen lukrativnom biznisu svoje očne poliklinike, aktivno podržava Josipovića donoseći mu politički miraz i "Nacionalni forum". Ta činjenica, uz aktualne organizacijske probleme s kojima se suočava druga trećeputaška ljevičarska tvorevina - ORaH Mirele Holy - dokazuje opravdanost teze da su svi ljevičarski pokreti, inicijative i stranke pokrenuti tijekom druge polovice Josipovićeva predsjedničkog mandata, ukorijenjeni u SDP-ovim podjelama nastalim pod Milanovićevom autokratskom vladavinom, kulminirajući sukobom Milanović-Josipović, u stvari - opaki "Plan B".

Naime, kako mu nije pošlo za rukom u stranci detronizirati Milanovića, Josipović prvo stvara niz političkih satelita, zatim formira stranku/pokret, okupljajući SDP-ove nezadovoljnike, da bi nakon izvjesnog Milanovićeva debakla na predstojećim parlamentarnim izborima, možda već sutra, nova lijeva stranka/pokret mogla progutati i čitav kolabirajući SDP. Dakako, izuzimajući pritom riječku, odnosno Primorsko-goransku frakciju.

Zanimljivo, sličnu je političku taktiku iskoristio i Tuđman u drugoj polovici devedesetih kad je spretno udrobio hrvatsku desnicu, što je događaj od kojeg se hrvatski desni politički spektar ni do danas nije oporavio.

Nerealizirani i propali političari

Puno je čudnih likova čija se imena vezuju uz progresistički blok u nastajanju. Primjerice, tu je i Gvozden Flego koji nikad nije bilo član SDP, a stranci duguje svu svoju političku karijeru, pa i profesionalna promaknuća, kontroverzni Račanov ministar i teoretičar markizma koji je nedavno po uzoru na svog duhovnog oca sačinio programski Manifest koji bi trebao učiniti nemoguće - spasiti posrnuli SDP pod Milanovićevom autokratskom vladavinom.

Onda i Velimir Srića, vječni mladac, pravo "dijete partije", koji se u panteon hrvatske političke gluposti upisao još osamdesetih, kad je u vrijeme dok je Srbija još u okružju raspadajuće Jugoslavije otvoreno pripremala agresiju na Hrvatsku, s pozicije tada aktivnog hrvatskog političara (bio je član republičke komunističke vlade Ive Latina), uznemirenoj javnosti priopćio kako "Hrvatska ne šuti, ali ni ne blebeće..."

Velimir Srića
Velimir Srića

Srećom, Hrvatska nije šutila i uskoro je izvojevala slobodu, dok je Srića nastavio blebetati, zamjenjujući kardeljevske frazetine o samoupravnom socijalizmu i dogovornoj ekonomiji novim mantrama neoliberalnog kapitalizma.

Naprijed aktivistice i feministice

Kako i doliči osnivačima, kao nekad i KPJ, stranka "Naprijed, Hrvatska" - Progresivni savez ima i svoj AFŽ. Očekivano, stranci će se najvjerojatnije pridružiti hiperaktivna Urša Raukar, te poznata feministica i aktivistica nevladinog sektora Rada Borić, imena uglavnom poznata kao podržavateljice iz Josipovićeve predsjedničke kampanje.

Novo ime je jedino mlađahna redateljica Irena Škorić o čijim vezama s Josipovićem, zasad, znakovito - šuti. Uspjeli smo doznati da ju je nedavno svemoćni direktor Hrvatskog audio vizualnog centra Hrvoje Hribar, uspješno torpedirao s mjesta predsjednice Društva hrvatskih filmskih radnika.

Inače, Hribara je godinama štitila ministrica kulture Andreja Zlatar, koja je i sama u međuvremenu postala - bivša. Zato je promoćurna Irena, znajući kako je politika moć, svoj politički background potražila u novoj stranci. Ne ulazeći u prosudbu je li dobro tipovala, talentirana redateljica, isto kao i operna diva Dunja Vejzović, trebale bi se zapitati - u kakvo su to društvo upale?

izvor: dnevno.hr-804889

Pretraga: 4899 - Naprijed Hrvatska... udbaškim stazama!
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=4899