Pobuna protiv ratnih profitera i kriminala u RS

Pobuna protiv ratnih profitera i kriminala u RS

Karadžić i Mladić su se patološki mrzili

Oslobodite se Rusa! Oni ne mogu ni sebi pomoći!

Ratko Mladić i Radovan Karadžić
Ratko Mladić i Radovan Karadžić

• Ljuti protivnici - Radovan Karadžić je brojnim mahinacijama pokušao da ovlada Vojskom RS

• Mladićevi ratni dnevnici - Milošević se hvalio da je spriječio pad Banje Luke uz pomoć Amerikanaca i pregovorima izbjegao gubitak Republike Srpske

• Sjećanja naviru, mira mu ne daju - Mladić u dnevnicima govori o ulozi Srbije u ratu i činjenici da Republika Srpska bez nje ne bi ni nastala ni opstala

• Dnevnici generala Ratka Mladića, koji su prihvaćeni kao koristan dokaz za mnoga suđenja u haškom Tribunalu, pored toga što ukazuju na umiješanost političkog i vojnog vrha tadašnje SR Jugoslavije u ratna dešavanja u BiH, otkrivaju i previranja i zavjere koje su jedni protiv drugih kovali pripadnici državnog vrha Republike Srpske

Objavljeno: 03. jun 2010 | Mirha Dedić, Slobodna Bosna

Dnevnici Ratka Mladića koji su uvršteni u korisne dokaze haškog Tužilaštva na suđenjima pred Tribunalom, a čije je dijelove naš list ekskluzivno objavio u prošlom broju, izazvali su veliko interesovanje javnosti.

Srpska policija je, da podsjetimo, ove dnevnike, u čiji dio je naš list imao uvid, zaplijenila u Mladićevoj porodičnoj kući u Beogradu, 23. februara ove godine. U ovom broju objavljujemo Mladićeve zabilješke u kojima se on bavi analizom državnog rukovodstva Republike Srpske i iznosi malo poznate detalje o dubokom raskolu sa Radovanom Karadžićem.

General Mladić piše i o susretu sa Slobodanom Miloševićem nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma na kojem je od predsjednika Srbije tražio da poduzme sve moguće mjere kako bi ga zaštitio od izručenja haškom Tribunalu.

KARADŽIĆEV UDAR NA VOJSKU RS

Pobuna protiv ratnih profitera i kriminala

Plavšić, Karadžić i Mladić
Plavšić, Karadžić i Mladić

Na sastanku u Prnjavoru 12. septembra 1993. godine, na kojem se Karadžić susreo sa vojnim rukovodstvom VRS povodom akcije Septembar 1993., odnosno vojne pobune u Banjoj Luci, snage su odmjeravali Radovan Karadžić i Ratko Mladić.

Dva dana ranije, 10. septembra 1993. godine vojnici Šesnaeste motorizovane brigade, bataljona vojne policije i jedinice Prvog krajiškog korpusa zauzeli su Banju Luku. Za kratko vrijeme zauzeli su najvažnije objekte, osnovali krizni štab, smjenili opštinske funkcionere i čelne ljude u policiji.

Uhapsili su oko stotinu vojnih starješina VRS i imenovali nove direktore radija i televizije. Akcija je predstavljena kao pobuna protiv ratnih profitera i kriminala.

Pobuna vojske na ulicama Banje Luke izazvala je pravu pometnju u vojnom rukovodstvu Republike Srpske. Sasatanak je otvorio Radovan Karadžić, ali riječ je odmah uzeo general Stanislav Galić, komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa, koji je kazao da je u noći 9. na 10. septembra 1993. godine došlo do udara protiv komande korpusa i vojske:

- "Iz bataljona Vojne policije učestvuju kapetan Dragomir Babić, vodnik u bataljonu vojne policije Ostoja Zec, a Ostoju Bilaka smo ranije smenili sa dužnosti komandanta oklopnog bataljona 16. krajiške brigade. Iz bataljona Vojne policije učestvuje 190 ljudi. Iz 1. oklopne brigade učestvuje osam tenkova i dva transportera i BRDM-2 i praga (vojno vozilo). Ukupno je angažovano 330 ljudi. Prešlo je još još nešto dezertera tako da ima ukupno 400 ljudi. Prvo su išli na dokazivanje moga profiterstva tvrdeći da imam pola Bosne... Uzeli smo repetitor na Kozari i dva njihova čoveka su uhapšena. Repetitor drži pukovnik Zeljaja. Imaju nameru da uzmu kasarnu Kozara, ali je ona vrlo dobro zaštićena. Polarizacija u gradu za i protiv generala Momira Talića (načelnika Generalštaba vojske RS-a) je velika. Vojnici imaju naređenje da pucaju, ali su odbili da iz prage (vojno vozilo) pucaju. Dragomir Babić je najperfidniji među njima".

Karadžić je upitao ko kontroliše radio u Laktašima, i da ni po koju cijenu pobunjenici ne smiju doći do radija. Tražio je informaciju gdje su im usmjereni telefonski razgovori.

- "Miljan Žugić, penzionisani profesor, sve im piše, dolazi često i Nikola Poplašen. Imaju li kontakt sa Beogradom i da li ovim rukovodi neki Hrvat? Možemo im isključiti sve veze prema Beogradu? Ovo se danas mora prekinuti" - tražio je imperativno Karadžić.

Izvjesni Boško je kazao:

- "Glavni im je cilj bio Komanda korpusa gdje su odmah uhapsili 96 starešina sa kojima je brutalno postupano. Indikativno je što su priveli Đukića koji je dao Prvom krajiškom korpusu oko 700 tona goriva"...

Dragan Kijac, ministar unutrašnjih poslova RS, na sastanku je tražio da sudija Sušić, koji je bio i potpredsjednik SDS, donese odluku o prijekom sudu. Prisutne je obavijestio da je u Banjoj Luci plasirana informacija kako je Ratko Mladić išao u Krajinu da formira Socijalističku partiju i da on stoji iza puča.

Po ocjeni Kijca, cilj pobunjenika je bio da skinu Talića i Mladića. Po njegoj procjeni, cijela je Krajina napadnuta.

Karadžić je bjesnio i predlagao hitne mjere koje treba preduzete da se vrati vojna kontrola nad Banjom Lukom:

- "Ići na rad sa vojskom, objasniti im suštinu, obezbediti blokadu oko Banje Luke, blokirati Laktaše, spolja da bude vojska, a unutra da bude milicija. Politički je vrlo važno da smo na vratima Banje Luke. Ja ću im reći da ćemo amnestirati vojsku, svakog vojnika"...

Situacija je bila na rubu krvavog obračuna između pobunjenika i pripadnika Vojske RS kojom je komandovao Mladić.

Nekoliko dana kasnije Mladić ulazi u Banju Luku i sreće se sa vojnicima, ali ne i sa članovima kriznog štaba. Narednog dana dolazi do sukoba među članovima kriznog štaba i oni povlače svoje političke zahtjeve, prije svega smjenu Vlade RS, prijevremene izbore i smjene u Vojsci RS.

Kasnije će se saznati da je iza zahtjeva pobunjenika stajao lično Radovan Karadžić koji je preko svog prijetelja advokata Jovana Čizmovića podmetnuo pobunjenicima zahtjeve koje je trebalo prihvatiti političko i vojno rukovodstvo RS. Međutim, tako sročeni zahtjevi koje su pobunjenici prihvatili iskompromitovali su ih kao grupu željnu vlasti.

Po završetku pobune Karadžić je sa jakim policijskim obezbjeđenjem ušao u Banju Luku, sa čijih ulica su odmah povučeni tenkovi i čestitao sebi na dobro obavljenoj akciji. Po njegovom naređenju, vojnim organima nije bila dozvoljena istraga nad pobunjenicima, preuzela ih je policija.

MLADIĆ JE URLAO NA KARADŽIĆA

Nekoliko dana kasnije, tačnije 1. oktobra 1993. godine, zbog alarmantnog stanjau Vojsci RS, Karadžić je u Banjoj Luci održao sastanak sa generalima Vojske Republike Srpske:

- "Naša osnovna ideologija je srpstvo i srpska država. Nalazimo se na pragu haosa. Haos se desio u Republici Srpskoj Krajini, tamo nema političkog autoriteta. Jedan broj oficira radi protiv nas (protiv SDS). Mi imamo njihova imena". (Nije rekao koja, bilježi Ratko Mladić)

- "U jedinicama VP (Vojne policije) mnogo je onih sa kriminalnom prošlošću" - sugerisao je Karadžić.

Zatim je riječ uzeo Mladić. Njegovo izlaganje jasno ukazuje da je između Karadžića i njega bjesnio sukob i da je Karadžić kao predstavnik civilne vlasti uzurpirao brojne vojne nadležnosti:

- "Širi se nepoverenje u Vojsku RS i sumnje u postojeći kadar. Ima pokušaja i da se degradira i diskvalifikuje Služba bezbednosti Vojske RS kao i stvori rascep u rukovanju i komandovanju od vrhovne komande pa do čete. Vodi se istraga van institucija vojske o vojsci. Meša se civilna bezbednost i radi poslove koje su u nadležnosti vojne bezbednosti. Daje se previše prostora drugim, pa i paraslužbama na račun vojske i njenih službi" - lamentirao je Mladić.

Mladićeva tirada po Karadžiću, sudeći po njegovim bilješkama, duže je trajala:

- "Nedefinisan je status pojedinaca koji ne odgovaraju ni zašto, a hoće da se pitaju o svemu i doprinose opštoj konfuziji mešanjem u rukovođenje i komandovanje raznih faktora sa strane"...

Mladić je tražio da se rasvijetli pozadina banjalučkog slučaja "i prema vinovnicima preduzmu energične mere". Sugerisao je da Služba bezbjednosti RS, Vojno tužilaštvo i Vojni sud tijesno sarađuju sa Službom nacionalne bezbednosti, MUP-om RS i imenovanom državnom Komisijom - "Vrlo je slab intenzitet i skromni rezultati ratne proizvodnje za potrebe vojske" - kritikovao je Mladić i tražio od Karadžića da povuče svoja ovlašćenja prema pojedincima i grupama koji to zloupotrebljavaju u odnosu na vojsku:

- "Briga države za stanje u vojsci je nedovoljna. Potrebno je reorganizovati vojsku, bolje je opremiti i učinitu što efikasnijom i maksimalno doprineti učvršćenju države. Potrebno je definisati na nivou države i vrhovne komande dalje ciljeve rata i zadatke vojske. Definisati sastav i zadatke vrhovne komande. Činiti sve da se što pre reši sistemsko i kontinuirano snabdevanje vojske municijom, gorivom, hranom, obućom, odećom, remontom, tehnike, nabavkom ili proizvodnjom novih ubojnih sistema"...

PLAVŠIĆEVA SATANIZOVALA MLADIĆEVE GENERALE

Na kraju sastanka Mladić je tražio da se sa SR Jugoslavijom usaglase i riješe sva pitanja Vojske RS "od interesa za zaštitu i borbu srpskog naroda".

Tri godine kasnije Mladić je vodio istu bitku protiv tadašnje predsjednice Republike Srpske Biljane Plavšić. Problemi koje mu je zadavala Plavšićeva u miru nisu bili ništa manji od Karadžićevih ambicija da rukovodi Vojskom RS tokom rata.

Kolegij Glavnog štaba Vojske RS Mladić je održao 27. novembra 1996. godine. General Zdravko Tolimir je informisao glavni Štab VRS da je Biljana Plavšić, predsjednica RS, na njihov zahtjev, nije dala nikakve garancije pripadnicima VRS i njihovim porodicama da neće biti uhapšeni i isporučeni Haagu.

Kritkovali su Plavšićevu što nije dala pismenu garanciju da neće doći do sukoba između pripadnika MUP-a RS i Vojske RS. Takođe, Plavšićeva nije dala garancije da se odmah povuku patrole i barikade MUP-a RS na putevima, ali i objektima koje pripadaju VRS.

Isto tako Plavšićeva nije htjela pismeno garantovati da se komande i ustanove VRS deblokiraju od strane MUP-a. Vojsci je u to vrijeme civilna vlast na čelu sa Plavšićevom zatvorila dotok vode, struje, i hrane u kasarne, takođe je obustavljeno i liječenje bolesnih i ranjenih pripadnika vojske i njihovih porodica u vojnim i civilnim zdravstvenim ustanovama.

Kritikovali su je da vodi medijsku satanizaciju pripadnika vojske:

- "Biljanine odluke su neopozive, znači da se oglušila na sva naša pitanja i sve naše procene i ocene" - bilježi Mladić.

Plavšićeva je, kako je Mladić napisao, smatrala da GŠ VRS ruši državu i da je Mladić taj koji drži vlast i želi da ima državnu vlast.

Uspon i pad Generala Mladića

Petnaest dana kasnije, tačnije 13. novembra 1996. godine, Mladić je zapisao samo jednu rečenicu:

- "Naš patrijarh Pavle traži da se povučem sa funkcije!? Snimljeno".

Mladić je podnio ostavku 27. novembra, četranest dana nakon susreta sa patrijarhom Pavlom i sva svoja ovlaštenja prenio na generala Manojla Milovanovića.

Dodik 3 prsta

KLJUČNI DOKAZI HAŠKOG TUŽILAŠTVA

SUKOBI U VRHU RS - NEZAVISNA REPUBLIKA SRPSKA NEMA ŠANSU

Agencija za iseljavanje muslimana

• Nikola Koljević za Biljanu Plavšić ustvrdio da je bolesno ambiciozna i dvolična osoba

Ove mape i granice su fiksne i ne mogu se menjati lokalnom i globalnom vojnom akcijom i to se ne bi smatralo ratom već čisto terorističkom akcijom. Nema više krojenja mapa, Rato

Krajem januara 1996. godine došlo je do sastanka Nikole Koljevića sa Ratkom Mladićem. Kako Mladić bilježi, do sastanka je došlo na Koljevićev zahtjev. Koljević je tom prilikom kazao:

- "Grčka je odredila za nas 100 miliona dolara. Oni nalaze privatnike, procenjuju vrednost naše građevinske operative, njihova vlada im daje kredit. Treba IFOR iskoristiti. Razgovarao sam sa Englezima i oni kažu da IFOR treba da iskoristimo i vi i mi. Pitao sam ko smo mi, a ko vi. A oni kažu da su oni Evropa. Glavni naš problem je politička situacija. Biljana je moje najveće razočarenje. Ona je bolesno ambiciozna i dvolična. Ona se postavila između Predraga Radića (gradonačelnika Banje Luke, op.a.) i Rajka Kasagića (tadašnjeg premijera RS, op. a.), ali se privolela uz Kasagića, koji je imao ogromnu moć u Banjoj Luci. On je usmeravao novac. Imao je i svoju agenciju za iseljavanje muslimana. Ja sam pod velikim pritiskom. Slobodan Milošević mi je rekao - što ti ne raskrstiš sa tim rukovodstvom. Dolazim po savet. Ja ne mogu ovo što traži Slobo. Nemam svoje ljude. Nisam njih ni stvarao, nisam postavljao svoje ljude, kao što je ovaj. Zna se da je Kasagić na daljinsko Momino upravljanje". (Koljević pod "Momino" vjerovatno misli na Momčila Krajišnika, dugogodišnjeg predsjednika Skupštine RS.)

PREGOVORI O SREBRENICI

GRČEVITA BORBA UNPROFOR-a I MLADIĆA OKO SREBRENICE

Morillon od Mladića tražio da zaštiti 40 hiljada žena i djece u Srebrenici

Mladićevi ratni dnevnici
Mladićevi ratni dnevnici

Sastanci generala UNPROFOR-a Morillona sa Mladićem na kojima je tražio da Vojska RS ne napada Srebrenicu nisu imalinikakvog uspjeha

U dnevnike, u koje smo imali uvid, Mladić ne unosi niti jednu riječ vezanu za akciju koju je poduzeo u Srebrenici 11. jula 1995. godine. Međutim, bilježi sastanke koje je imao sa visokim dužnosnicima međunarodne zajednice koji su pokušavali da nagovore Mladića da se ne protivi rješavanju problema ove enklave. Većina ovih sastanaka, kako navodi Mladić, bila je neuspješna.

U pokušaju da riješe problem Srebrenice, u Beogradu je 9. aprila 1993. godine došlo do sastanka tadašnjih čelnika UNPROFOR, generala Lars-Erica Wahlgrena i generala Philippea Morillona, pomoćnika generalnog sekretara UN Cedrica Thornberryja sa generalom Ratko
Mladićem, generalom Milanom Gverom i Petrom Salapurom.

General Wahlgren je kazao:

- "Veoma sam srećan što smo skupa i ja sam u Sarajevu istakao da će biti dobro da se sve strane još jednom sretnu. Zamolio sam da predsednik Milošević organizuje ovaj sastanak, voleo bih da odvojeno diskutujemo o temi zbog koje sam došao. Neprihvatljivo je da vi zaustavljate generala Morillona kada on treba imati slobodu kretanja. Nadam se da ćete Vi preduzeti mere u vezi sa tim. Namera je bila na sastanku 6. aprila 1993. godine da se produži sa prekidom vatre. Obe strane su se optuživale, a po izveštaju generala Morillona, sve tri strane su kršile prekid vatre. Uložili smo napore da sve strane dođu na sastanak. Bili smo u kontaktu sa Alijom Izetbegovićem i ubeđivali ga da je za njega korisno doći na sastanak. Doneli smo dve odluke. Da se nastavi sa prekidom vatre i da se organizuje novi sastanak na najvišem nivou. Ako bismo mogli rešiti Srebrenicu, onda bi mogli ići dalje - došli smo do zaključka da bismo u tom rejonu trebali imati posmatrače UN, da bismo znali ko tamo krši primirje. Da pojačamo slobodu kretanja osoblja UN, UNHCR-a zonom plavih puteva, što će koristiti svima. Generalni sekretar UN mi je preneo, a ja sam naredio generalu Morillonu, da postavi kanadsku četu u Srebrenici".

Kod kanadske čete Mladić je stavio veliki upitnik.

- "Od mene je Savet bezbednosti tražio da pojačam pozicije UN u Srebrenici. To je korisno za nas, za vas i za Srebrenicu, da bi se ostvarili uslovi za međunarodnu pomoć. Medicinska situacija u Srebrenici je neprihvatljiva, da ne kažem strašna. Zato smo došli kod vas jer mi znamo da je tamo presečen vodovod. Pa bi želeli da odemo tamo. Dobro je da se ne stvara nova agresivnost. Namera je da se potpisima reši problem Srebrenice na miroljubiv način" - govorio je general Wahlgren.

Morillon je isticao da u Srebrenici ima 40 hiljada žena i djece.

- "Nemam ništa drugo nego da obavestim generalnog sekretara UN i predsjednika Miloševića kao i štampu, da ovaj sastanak nije uspeo" -  kazao je na kraju sastanka Wahlgren.

Mladić bilježi da ostaje na snazi prekid vatre od 26. 3. 1993. godine i da je planiran sastanak komandanata svih zaraćenih snaga na neutralnom mjestu.

Oslobodite se Rusa! Oni ne mogu ni sebi pomoći!

KO JE KOME NAPAKOVAO

CRKVENA ZVONA

Slobodan Milošević
Slobodan Milošević

Patrijarh Pavle je krajem 1996. godine tražio od Ratka Mladića da se povuče sa funkcije komandanta Vojske RS - što je on i učinio

Mladić je Slobodanu Milošević tvrdio da, ukoliko njega izruče Haagu, pred Tribunalom će odgovarati i Momčilo Perišić i sam Milošević

VOJNO-CIVILNI SEKTOR

MILOŠEVIĆEV TRIJUMFALIZAM NAKON DAYTONA

Petar Salapura
Petar Salapura

Postignuti strateški ciljevi Srba u BiH

Ko je zaista bio pretpostavljeni Ratku Mladiću jasno je iz razgovora vođenog između njega i Slobodana Miloševića

U Dobanovcima 27. novembra 1995. godine Milošević je održao sastanak sa političkim i vojnim rukovodstvom Republike Srpske na kojem se govorilo o rezulatima postignutim u Daytonu.

- "U Daytonu su Srbi zauzeli mesto u srcima Amerikanaca koje su do sada imali Muslimani. Mi smo dobili pola BiH, izlaz na more, nema nijednog grada na Savi koji nije naš, nema ni na Drini (sem Goražda) koji nije naš... Dobijena je država zapadno od Drine gde nikada nije postojala... Krajišnikove urlike da su nam SAD neprijateljska strana nastojao sam da stišam... Za nas je najbitnije da vojska ima pozitivan stav prema mirovnom procesu. Ove mape i granice su fiksne i ne mogu se menjati lokalnom i globalnom vojnom akcijom i to se ne bi smatralo ratom već čisto terorističkom akcijom. Nema više krojenja mapa, Rato" - obratio se Milošević Ratku Mladiću.

Svoje sagovornike Milošević je savjetovao:

- "Oslobodite se Rusa, oni ne mogu ni sebi pomoći... Rusi isključivo brinu o svom interesu i njima je bitno da imaju dobre odnose sa SAD i spremni su da nasprodaju."

Četiri dana kasnije o sastanku sa Miloševićem razgovarano je na sastanku Vrhovne komande RS održanom 1. decembra 1995. godine. Mladić bilježi da se Krajišnik u izlaganju "nije dotakao ključnih pitanja".

Slijede citati Karadžića i Buhe.

Karadžić je kazao:

- "U poslednjem trenutku smo se izvukli, mogli smo zaglaviti u unitarnoj Bosni".

Ministar spoljnih poslova RS Aleksa Buha kazao je:

- "Mogli smo da biramo između nešto i ništa. Stav vojske sažet je bio u rečenici generala Tolimira: - Ovaj dokument je totalno neprihvatljiv, već je to okupacija od strane NATO... Vrši se
politička i vojna okupacija Balkana od strane NATO pakta".

Potom u Beogradu 28. decembra slijedi, kako ga Mladić u dnevniku naslovljava, "sastanak sa Predsednikom Miloševićem u njegovom kabinetu".

Među dokumentima nađenim u Mladićevoj kući nalazi se i stenogram sa tog sastanka. Sastanak je počeo Miloševićevim hvalospjevom:

- "Sprečio sam pad Banje Luke uz pomoć Amerikanaca; od početnih 30 odsto teritorije koliko su nam nudili došli smo do 49 odsto... Alternativa tome je bilo produženje rata protiv celog sveta i gubitak Republike Srpske" - rekao je Milošević.

Tokom sastanka Milošević je kritikovao rukovodstvo RS:

- "Nacionalizam je naopaka ideja i svest, to je izopačeno i mi smo to rekli rukovodstvu RS pre dve godine, a oni su mislili da uz pozajmljene ludake Šešelja i Draškovića mogu nešto napraviti, a evo imamo ogromne gubitke. NATO je bolji od UNPROFOR-a jer je došao da podeli Bosnu. Da je usvojen Krajišnikov predlog sarajevskog distrikta, to bi bila kopča za sve ostalo i mi bismo na kraju izgubili. Cenim da će Republika Hrvatska pripojiti svoj deo BiH, a muslimani će ići pre na saradnju sa SRJ nego sa Hrvatskom. Najveći strah za Krajišnika i Buhu je bio kada su me pitali da li bih primio u SRJ muslimane? Ja sam rekao - Da! Prvo: naša saradnja sa IFOR-om je dobra prilika i drugo: u RS je napravljena takva Vlada da je odmah treba uhapsiti".

Uz Miloševićevu rečenicu: "Nezavisna RS nema šansu" - Mladić je stavio dva znaka uzvika.

Potom je Mladić od Miloševića tražio da se založi da on ni po koju cijenu ne bude izručen Tribunalu.

- "Ja ne prihvatam da mene niko tako na sraman način ukloni, a pošto vidim da su se i ovi na Palama odrekli, mogu otići jer svugde će mi biti lično bolje jer na ovoj dužnosti sam živ pečen-nedopečen... Dejtonski sporazum ima nesagledive negativne posledice jer oko 150.000 ljudi moramo iseliti, nismo dobili izlaz na more što je šamar narodu, Hercegovina je odsečena - praktično je prirepak Crne Gore, Igman, Bjelašnica, Jahorina su nam uzeti. Vojsku Republike Srpske optužuju i za Krajinu i za 13 opština u našoj Krajini i da vas obavestim u Sarajevu niko neće ostati... Želim da vam kažem da će biti teškoća u sprovođenju Dejtonskog sporazuma. Skrenite im pažnju da mi nismo stoka i tražimo saradnju... jer kako nam danas ulaze u fabrike, sutra će u spavaće sobe. Neću moći sprečiti srpskog mladića da raspali zoljom po njima kada se ponašaju kao okupatori. Treba tražiti svugde saveznike i ne verujem da će SAD nama pomoći, a njima odmoći i mislim da smo i u prošlom vremenu ginuli za njih i njihov cvet na Balkanu zalivali našom krvlju. Ne želim da budem opterećenje srpskom narodu, ako trebam da odem - otići ću, ali odbijam sve napade na VRS, taman da su i od Gospod Boga".

Nakon ovog Mladićevog izlijeva žuči Milošević je kazao:

- "Nemamo nameru da izručujemo nikoga, čak ni Radovana Karadžića, a kamoli tebe, Ratko. Haški tribunal zaboravite. Nigde neće kročiti nogom da bi nekoga hapsili. To su političke igre i nema veze s pravosuđem. Ja sam u Parizu tražio da uđe u Sporazum klauzula sledećesadržine: 'Strane sarađuju u progonu odgovornih za ratne zločine' - to je univerzalno i ja bez toga nisam hteo da potpišem".

- "Niko ne može Ratka Mladića živog sahraniti. Oni će nas naterati da mene isporučite, a suđenje meni je suđenje srpskom narodu, i vama, i Perišiću" - kazao je Mladić Miloševiću na kraju sastanka.

Ratko Mladić
Ratko Mladić
Pretraga: 5159 - Pobuna protiv ratnih profitera i kriminala u RS
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=5159