Karamarko u krevetu s Poglavnikom

Karamarko u krevetu s Poglavnikom

Koalicija s ustašofilima nije mala zajebancija

Karamarko Tomislav
Karamarko Tomislav

Tako je HDZ prihvatio godinu dana stari poklič Josipa Miljka, u povodu "slučaja Perković": "Organizirajmo se, ujedinimo se protiv sotonske bagre koja se ruga s nama i našim stotinama tisuća mrtvih i palih za Domovinu. Oni nikada neće osuditi nikoga tko je ubijao naš narod, nikada. Dokrajčimo tu priču jednom za svagda. Bog i Hrvati! Za Dom spremni!"

Objavljeno: 28. nov/stu 2014 | Jasmin Klarić

U politici postoje velike geste, nabijene simboličkim značenjem i/ili skupovima sa stotinama tisuća oduševljenih (ili zapjenjenjenih) ljudi. Te, velike geste, bilo da su praćene narodnim okupljanjem, ili tek u formi izjave, ili pravnog čina, u stanju su protresti političku rutinu i dugogoročno mijenjati budućnost cijele nacije.

Postoje, jasno, i male geste; politički događaji koji fino dorađuju postojeće mehanizme i koji, bez prevelike pompe, lagano, evolucijski mijenjaju, nabolje ili nagore, život jedne zajednice.

Ulazak HDZ u koaliciju sa Hrvatskom čistom strankom prava (via HSP Ante Starčević) ne spada u male političke događaje.

Sotonska bagra

Stvari ovdje treba odmah nazvati pravim imenom: kako bi dograbio vlast, koja mu, zbog eksplozije popularnosti ultralijevog Oraha ipak neće tek tako pasti u ruke, Tomislav Karamarko spreman je (valjda samo metaforički) na glavu nabiti i zloglasnu crnu kapu, sa slovom U, simbol fašističkog zločina i veleizdaje u Hrvatskoj.

Na demontažu bijednog opravdanja kako ne idu oni u koaliciju sa "čistim pravašim", već HSP AS, ne treba trošiti previše prostora. Ukoliko netko u stranci koja je nekad s pravom pretendirala na to da zastupa europski desni centar u Hrvatskoj ne dođe sebi (a neće), na listama HDZ-ove koalicije za parlamentarne izbore će se naći i kandidati stranke koja uredno slavi 10. travnja - stranke čiji je predsjednik prijetio ravnateljici Jasenovca, bivšeg logora kojeg smatra tek "jugokomunističkom tvornicom laži".

"Za dom spremni" (pozdrav kojim završavaju svoje govore i dokumente) čisti pravaši, tako će na listama potencijalne buduće većine biti potpuno spremni za preferencijalne glasove ljubitelja idiotarije koja je zaključila ozbiljnu karijeriju Joea Šimunića i hardcore fanova ideologije Marka Perkovića Thompsona (bit će, usput, vrlo zanimljivo budu li Karamarkovoj gigakoaliciji za većinu u parlamentu nedostajali glasovi nacionalnih manjina...).

Ustaša

Tako je HDZ prihvatio godinu dana stari poklič Josipa Miljka, u povodu "slučaja Perković": "Organizirajmo se, ujedinimo se protiv sotonske bagre koja se ruga s nama i našim stotinama tisuća mrtvih i palih za Domovinu. Oni nikada neće osuditi nikoga tko je ubijao naš narod, nikada. Dokrajčimo tu priču jednom za svagda. Bog i Hrvati! Za Dom spremni!".

Ujedinjenje je, kako vidimo, krenulo. Sljedeći glagol je "dokrajčimo". Kako bi izbjegli suvišnu političku metaforiku, valja ukazati da naredni izraz "jednom za svagda" teško postoji kao kategorija u višestranačkoj demokraciji.

Otužni ludonja

Na nedavnoj svečanosti potpisivanja političke suradnje HČSP-a i nekadašnjih "Ružinih" pravaša (brakorazvodna parnica je bila brza i bolna), poslana je i poruka podrške predsjedničkoj kandidaturi Kolinde Grabar Kitarović.

Donedavna NATO službenica, čijeg lupanja šakom po stolu se, po njenom priznanju, boje i afganistanski talibani, tako je, u svoju kolekciju podrški, uz u javnosti omiljenog Zdravka Mamića, dodala i notornog Josipa "za dom spremnog" Miljka. Čovjeka koji je, nema tome ni dva mjeseca, izvalio kako je "Poglavnik Pavelić iskoristio povijesnu priliku i nakon 839 godina proglasio NDH na cjelokupnom povijesnom hrvatskom državnom prostoru. Ta država je bila daleko više nezavisnija i uređenija nego ova današnja".

Taj je, pak, 10. travnja ove godine, kazao kako se, zbog ogromnih žrtava nakon Drugog svjetskog rata "nitko tko sebe smatra Hrvatom nema pravo odricati Nezavisne države Hrvatske".

Taj, uostalom, vodi stranku čija je programska odrednica "oslobođenje cijeloga hrvatskoga etničkoga i povijesnoga prostora, za uspostavu potpuno samostalne i nezavisne Države Hrvatske na cijelom tom prostoru".

Bilo bi lijepo da HDZ-ova kandidatkinja javno kaže smatra li se ona Hrvaticom po Miljkovim mjerilima ili se odriče NDH.

Ili će se ipak javno zahvaliti na podršci takvog lika i njegove partije?

Kako je Miljak postao (polu)bračni "koalicijski partner" njenom šefu, iluzorno je vjerovati da će Grabar Kitarović imati toliko civilizacijskog i građanskog obzira da se javno odrekne ekstremističke potpore. Za nadati se tek samo da, kad ankete još malo pritisnu, neće potpuno preuzeti priču o "etničkim i povijesnim granicama".

Josip Miljak HČSP
Josip Miljak HČSP

Da se razumijemo, problem ovdje nije u Josipu Miljku. On je, jednostavno, kao i skoro svi ultraekstremisti raznih boja, tek jedan otužni ludonja.

Međutim, kad se takve likove istrgne iz njihove prirodne sredine, iz političke podrške od nekoliko desetina postotnog boda, njihovim idejama daje se puno pravo građanstva i dovodi ih se pod ozbiljna svjetla reflektora.

U zemlji koja je šestu godinu zaredom u recesiji, koalicija velike, mainstream stranke s ustašofilima nije mala zajebancija.

Nego velika politička gesta koju, ufajmo se, za pedeset godina povijesničari neće izdvajati kao - ključnu.

I kobnu.

izvor: novilist.hr