Srbi, nemate šanse

Srbi, nemate šanse!

Kosovka devojka
Kosovka devojka

U Srbiji, koja živi duboko u prošlosti, moguće je, eto, da novine kao ekskluzivnu fotografiju uz današnju priču uredno objave stotinjak godina staru umjetničku sliku, a da uz ekskluzivnu priču staru stotinjak godina uredno objave današnju policijsku fotografiju

Objavljeno: 15. avg 2015 | Boris Dežulović

Prije tjedan-dva odlično obaviješteni portal "telegraf.rs" potresao je Srbiju i region velikim naslovom - "Ubijen Drašković!"

Koji Drašković? Upitao sam se u djeliću sekunda: da li Vuk Drašković, koji je nedavno - uzgred, baš u intervjuu Telegrafu - razgnjevio domaću javnost izjavom kako je više ljudi nastradalo od srpskih granata u Sarajevu nego Srba u NATO-ovom bombardiranju, ili Andrija Drašković, srpski biznismen koji je svega par dana ranije bestragom nestao iz Splita, gdje je zbog nekog posla čekao izručenje u Belgiju.

Koji god da je "ubijen Drašković!", ne mogu reći da me naslov pretjerano iznenadio: prvoga su onomad nekoliko puta pokušale da ubiju Miloševićeve službe, a drugoga ožalošćeni Arkanovi prijatelji. Pretjerano sam se, međutim, iznenadio kad sam naposljetku vidio da nije ubijen ni Vuk, ni Andrija, već Milorad Drašković, ministar unutarnjih dijela Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca! U vijesti pod naslovom "Ubijen Drašković: organizacija Crvena pravda ubila srpska političara!" - odlično obaviješteni Telegraf javlja da je atentat u Delnicama, "u znak prosvjeda zbog donošenja Obznane, izvršio Alija Alijagić, pripadnik ljevičarske organizacije Crvena pravda".

Nisam mogao vjerovati. Oca im jebem komunističkog, ubiše Milorada! Onakvog čovjeka! Ovjerio ga Kominternin crvendać bolesnog, na klupi u parku pred troje djece, s leđa, kao pička!

- Rose! - Povikah s terase - Evo ubili Milorada!

- Ajde?! Kad? - zaprepastila se ona načisto.

- Jutros valjda, čekaj da vidim! - čitao sam naglas do posljednjeg pasusa - evo: "Na današnji dan 1921. godine".

Samouvjereno sam tako mislio da sam sve vidio i sve pročitao, i da ništa u srpskom medijima ne može da me iznenadi poslije onog antologijskog slučaja iz ratne 1994., kada su odlično obaviještene Večernje novosti uz izmišljenu priču o siročiću iz Skelana - kome su mudžahedini ubili roditelje, pa je sada, usvojen od neke familije u Zvorniku, odličan učenik srednje vojne škole - uredno kao fotografiju nesretnog dječaka objavili vjerojatno najpoznatije djelo čuvenog srpskog slikara iz devetnaestog stoljeća Uroša Predića "Siroče na majčinom grobu".

Tako samouvjeren zaboravio sam, međutim, da onaj tko prati srpsku medije baš nikada nije vidio i pročitao sve.

Nikada, recimo, do nekidan nije taj vidio klasičnu rubriku "Dogodilo se na današnji dan" napisanu, naslovljenu i opremljenu kao ekskluzivnu vijest. A na zaboravljeni atentat iz davne 1921. godine odlično obaviješteni Telegraf podsjetio je upravo tako, ekskluzivno, kao da se maločas dogodilo: kako pak ne bi bilo nikakve sumnje u senzacionalnu vijest - znate već kako internet zna biti nepouzdan u tim stvarima - uz bilješku o atentatu iz 1921. uredno je objavljena i Tanjugova fotografija nekog nedavnog policijskog uviđaja, sa forenzičarima MUP Srbije u bijelim zaštitnim odijelima i policijskom trakom oko mjesta ubojstva!

Dva su moguća objašnjenja ove neobične pojave. Internet je, kako znate, smanjio naš svijet na veličinu bostana, povijest pratimo u realnom vremenu, i vijest s drugog kraja Kraljevine do čitatelja portala Telegraf.rs danas, zahvaljujući suvremenim tehnologijama, stiže za manje od stotinu godina. Cijeli jedan vijek, dvije Halejeve komete, tri kralja, četiri sustava, pet ratova, šest svjetskih kriza, sedam država i osam vladara protutnjalo je tako Srbijom dok se hrabri reporter Telegrafa probijao kroz ličke i bosanske gudure do redakcije na Novom Beogradu, posljednjim snagama bacivši uredniku vijest na stol.

- Što je ovo? - Iznenadio se urednik.

- Ubili ministra Draškovića - iscrpljeni je reporter hvatao zrak - Tu su i fotografije!

- I to je sve?! - popizdio je urednik - A gdje su uznemirujući snimci, djeca poprskana krvlju i ministrova raznesena glava? Ovo je bre internet, nije telegraf!

- U stvari, i jeste Telegraf - pokušao je siroti reporter biti duhovit, prije nego ga je urednik poslao preko tri pizde materine natrag u Delnice, upozorivši ga s vrata da mu je Dedlajn do nedjelje 21. jula 2109. godine u šest poslijepodne.

Jedna je, rekoh, mogućnost da je vijest o atentatu optičkim kablovima kraljevske pošte SHS putovala devedeset i četiri godine, a druga - posve nevjerojatna, mada ima dosta pobornika - da je to zato što Srbija živi duboko u prošlosti, trajno zapevši u živom blatu vlastite povijesti. U takvoj Srbiji moguće je, eto, da novine kao ekskluzivnu fotografiju uz današnju priču uredno objave stotinjak godina staru umjetničku sliku, a da uz ekskluzivnu priču staru stotinjak godina uredno objave današnju policijsku fotografiju.

To je Srbija - rekao bi patrijarh svih srpskih laži Dobrica Ćosić, onom svojom strepnjom dubljom od nade, i ponosom dubljim od strepnje.

Dobar primjer za to o čemu govorim jeste odlično obaviješteni Informer, koji je nakon velike vojne parade u Zagrebu napravio usporednu analizu bojeve gotovosti srpske i hrvatske vojske, pa preko cijele naslovnice, pod egidom "Što bi bilo kad bi rata bilo" - zaprijetio komšijama - "Hrvati, nemate šanse!"

To, naime, kad se srpski tisak nakon četiri uzastopna izgubljena rata pita "što bi bilo kad bi rata bilo?", to je, priznat ćete, jebeno smjelo. Kao kad bi, što ja znam, hrvatske Sportske novosti mrtve ozbiljne objavile opširnu analizu o tome "što bi bilo kad bi Marin Čilić igrao protiv Novaka Đokovića".

Što bi bilo kad bi rata bilo?!

Pa sunce ti jebem kalaisano, posljednji put kad je uopće bilo rata u kojemu je Srbija pobijedila, sama je pola stoljeća kasnije iz čista mira potpisala kapitulaciju i upisala se u gubitnike! Lijepo će zato biti iznenađeni i uvrijeđeni kad Telegraf ove jeseni - uz fotografije s nedjeljnog dočeka vaterpolista pred Starim dvorom - objavi da su pripadnici ljevičarske organizacije "Prva proleterska divizija NOVJ" ušli u Beograd. Sve otada izlazit će srpske novine s masnim naslovima "Slovenci, nemate šanse!", "Hrvati, nemate šanse!", "Bošnjaci, nemate šanse!", "Albanci, nemate šanse!", "Amerikanci, nemate šanse!"... toliko će tih povijesnih šansi biti po beogradskim novinama da će Srbija na kraju ostati bez ijedne.

Sem dakle ukoliko analiza srpske vojne moći do urednika Informera i giganta srpskog predratnog novinarstva Dragana J. Vučićevića nije putovala kraljevskom poštom preko Delnica, jedino je preostalo prihvatljivo objašnjenje da Srbija zaista živi u trajnoj prošlosti, u paralelnom univerzumu između dva rata, u kojemu joj komunisti, oca im jebem ustaškog, ubijaju najbolje ljude, prijete ratom i sustavno uništavaju ekonomiju. Eno ga tako Blic, odlično obaviješten kao da ga uređuje Vučićević na amfetaminima, objavio prošlog tjedna dosje "Ljudi koji su upropastili Srbiju", među kojima nema Nedića i Ljotića, ali ima Hitlera i Clintona. Uz, razumije se, najgoreg satrapa kojega je zemlja Srbija ikad vidjela, ozloglašenog Srboždera Josipa Broza.

Prevejani je hrvatski crveni kmer, sjetit će se čitatelji, podmuklo potjerao naciste iz Srbije taman kad je predsjednik vlade Milan Nedić uz pomoć prijateljske Njemačke pripremio plan moderne, domaćinske, "seljačke Srbije" - "Beograd na selu", ili kako se već zvao projekt koji je trebao pokori (j)evropsku ekonomiju. Štoviše, agilni je srpski premijer sa feldmaršalom fon Vajhsom i đeneralom Mihailovićem istodobno dogovorio i antikomunističku vojnu strategiju, ali taj je plan odbio boljševički fanatik Adolf Hitler, još jedan - shvatili ste - od blicovih "ljudi koji su upropastili Srbiju". Deset mandata, oca im svima jebem komunističkog, biće malo Vučiću da osovi na noge Srbiju poslije Hitlera i Broza.

Bit će ovo, kako vidite, rijetko zanimljiva politička jesen. Koliko sutra Telegrafov će dopisnik iz Delnica ekskluzivno javiti da su ustaški ljevičari ubili kralja Aleksandra, Informer će divovskim naslovom zaprijetiti "Partizani, nemate šanse!", a Blic će već u nedjelju čitateljima pokloniti poster premijera Vučića pod naslovom "Ljudi koji su preporodili Srbiju". To, dabome, nije sve: Večernje novosti donijet će nepoznate detalje iz života Aleksandra Vučića, kome su - malo ko to zna - mudžahedini u Bosni ubili roditelje, pa je usvojen od neke familije u Zvorniku završio srednju vojnu školu, umalo kasnije kao dobrovoljac poginuvši na Kosovu kraj Knina, gdje mu je nepoznata mlada Srpkinja spasila život donijevši mu bokal hladne vode. Sve ilustrirano dramatičnom slikom s kninskog fronta 1995., čuvenom "Kosovka devojka" slikom njihovog legendarnog fotoreportera Uroša Predića.

I mislićete, kao i ja, da ste sve vidjeli, i da vas više ništa u srpskom novinama ne može iznenaditi. Čekajte tek kad na sutrašnji dan 1903. forenzičari MUP-a Srbije na uviđaju pod balkonom Starog dvora otkriju da ljevičarska organizacija srpskih časnika Crna ruka, oca im jebem komunističkog, stoji iza ubojstva kralja Aleksandra Obrenovića.

Srbi, nemate šanse!

izvor: portalnovosti.com

Pretraga: 5383 - Srbi, nemate šanse
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=5383