Što povezuje i razdvaja Srbe i Hrvate

Što povezuje i razdvaja Srbe i Hrvate

Ante Tomić: Što povezuje, a što razdvaja Srbe i Hrvate, dva drevna naroda na ovim prostorima

Ante Tomić
Ante Tomić

• Ako vam je svejedno tko je Hrvat, a tko Srbin, ako to ne želite naučiti, tada i ne hoteći činite jednu vrstu etničkog čišćenja. Vi zaboravom istrebljujete narode

Objavljeno: 16. avg 2015 | Ante Tomić

Nevjerojatno je kako Hrvati slabo poznaju matematiku i fiziku, i kako su totalni antitalenti za kemiju, i kako ne umiju čitati note, i kako ne govore stranim jezicima, i kako nisu čitali ni Dickensa ni Balzaca, i kako mnogi ne bi znali pokazati Indijski potkontinet na karti Azije, niti blage veze imaju o atenskoj demokraciji ili o križarskim ratovima - ali svaki Hrvat i svaka Hrvatica, pa i da nemaju nego četiri osnovne, uvijek nepogrešivo znaju kad je netko Srbin.

Nešto je sramotno to znanje, pokazuje se obično u nelagodi, nevoljko i šapatom, kao nekakva luckasta nastranost, ali nije nužno loše. Naprotiv, znati tko je Hrvat, a tko Srbin, možda je i bolje od neznanja onih pacifističkih i liberalnih naivaca što se kunu da do devedesete uopće nisu marili za to. Dirljiva je neupućenost toga krasnog, odgojenog, tolerantnog, dobronamjernog svijeta - ali ne pomaže.

Kako bi inače nacionalni identiteti preživjeli da se za njih ne zna, da svi bezbrižno odmahujemo govoreći: "Ah, to nije važno!"

Važno je, pobogu.

Mora biti važno ako su tisuće zbog toga spremni poginuti ili ubiti. Ako i niste među njima, kao što ja nisam, pa i ako mislite da je to glupo, kao što ja mislim - valja opet cijeniti hrabrost i žrtvu i jednih i drugih, i Srba i Hrvata, i pamtiti tko su oni bili jer su oni željeli da to zapamtite.

Ako vam je svejedno tko je Hrvat, a tko Srbin, ako to ne želite naučiti, tada i ne hoteći činite jednu vrstu etničkog čišćenja.

Vaš je genocid intelektualne naravi, vi zaboravom istrebljujete narode. Istina, to je daleko ugodnije i čistije nego da ih istrebljujete kalašnjikovom, ali opet, ja mislim da to ne biste smjeli raditi. Valja te stvari naučiti i znati.

Glupo je pretvarati se da one nisu važne, kad jesu.

Zabavan seks

A životno je važno - zateći ću vas sada jednom politički nekorektnom tvrdnjom, i da se pretjerano ne miješamo - da i u Hrvata i u Srba uvijek postoji određeni dio onih što drže do nacionalne čistoće. Iako, znamo, za to nema nijednog razumnog razloga, iako je znanstveno potvrđeno da je seks između Hrvata i Srba jednako zabavan i osvježavajući i u više nego zadovoljavajućem postotku rezultira savršeno zdravim primjercima ljudske vrste - dobro je da postoje oni koji to nikada ne bi učinili.

Imam znanca koji je vrlo ponosan Srbin, rodom iz sinjskog kraja. Ako i jesmo različite nacionalnosti, po zavičajnoj se liniji nas dvojica odlično razumijemo i sve možemo reći jedan drugome. Prije nekog vremena on mi je tako priznao kako mu nije drag Milorad Pupovac, glavni politički predstavnik hrvatskih Srba.

- Nije on loš, ali...

- Ne razumijem, meni se čini pristojan čovjek - kazao sam začuđeno.

- Ma, nije on loš, ali mater mu je Hrvatica. Ne volim ti ja te miješane - objasnio mi je znanac bez nelagode i skanjivanja, a ja sam se složio, premda zaista ne dijelim njegovo mišljenje.

Zbog etničke je raznolikosti presudno da ima i takvih kao on. Jer, što bi ostalo i od Srba i od Hrvata da nije bilo blesavih nacionalnih tabua i zabrana, da su momci iz Islama Grčkog slobodno tražili divojke u Islamu Latinskom.

Identiteti bi se izmiješali, pretopili jedni u druge i to bi, jasno, u jednu ruku bilo super, jer se tada ne bi dogodili ni konclogor u Jasenovcu ni klanje na Ovčari, ali bi na drugoj strani i mnogo dobroga bilo izgubljeno.

Da nema onih što se mršte na matere krive nacionalnosti, ne bi bilo Desnice ni Matavulja, ni manastira Krka, ni Srpskog kulturnog društva Prosvjeta. Niti bi moj prijatelj Boris pisao za Srpske novosti, a moj drugi prijatelj Alem ilustrirao njegov tekst - da su se srpski penisi špancirali hrvatskim vaginama i obrnuto.

Osjetljiv je to ekosustav i mnoge različite, često i suprotstavljene vrijednosti moraju biti perfektno uravnotežene, da se pravoslavna i katolička sela s mrzovoljom i nepovjerenjem, izdaleka gledaju - a da se ipak ne krenu uništavati minobacačkom vatrom.

Zbog toga sam odobravajući klimnuo onome znancu - Srbinu iz sinjskog kraja.

On je, nesumnjivo, nacionalist, i to često zna biti odvratno, ali ne ide zapravo ni bez njih. Ekosustav bi se srušio. Nacionalisti su nezamjenjiva karika ovoga hranidbenog lanca.

Osim toga, tako me je ganuo, kao rod rođeni mi je bio kad je Pupovcu zamjerio mater Hrvaticu. Tako bi nešto, samo s drugim etničkim predznakom, rekla moja pokojna baba, ili moja tetka, ili ćaća, samo bi neodgojeni Vlaj iz Sinja, Drniša ili Imotskog tako otvoreno, neposredno i iskreno priznao nacionalnu netrpeljivost.

U trenutku sam se osjetio domaće - razumio sam toga Srbina kako njega nijedan Srbin iz Pomoravlja ne bi razumio. On je meni bio moj - više nego bi ijednog Hrvata iz Međimurja mogao držati svojim.

Idioti na kretene

Baš smo se krasno našli mi i Srbi, pomislio sam tada.

Namjerili se idioti na kretene.

I premda, ustvari, nije jasno tko su jedni, a tko drugi, i vjerojatno ni znanstveni kongres najboljih svjetskih biologa, sociologa, antropologa, psihologa i psihijatara ne bi rasvijetlio što točno čini Hrvate, a što Srbe, to nešto eterično i nedohvatljivo što nas razlikuje - nepogrešivo prepoznaju i oni s četiri razreda pučke. Sve je s nama i Srbima tako ludo i kontradiktorno, i smiješno i užasno, i odijeljeno i pomiješano.

Vjekovima smo se krivo gledali sa susjednih brda i mrko, bez pozdrava mimoilazili na drumovima, ali uistinu nismo mogli jedni bez drugih.

Često ništa nije presudnije određivalo naš identitet nego činjenica da nismo oni, i ništa njih nije definiralo kao činjenica da nisu mi. I kad danas gledam one dvadeset godina stare snimke Oluje, sve mi je bistrije - da je i dio nas tada - otišao preko Bosne na traktorima.

Mi idioti nemamo nikoga bližega od tih kretena, a ni oni kreteni, bogami, nemaju bližeg roda od nas idiota.

izvor: jutarnji.hr-1398878

Kritički žalac Ante Tomića

Kritički žalac prema hrvatskoj stvarnosti

Hrvatski prosvjed kontra ćirilice
Hrvatski prosvjed kontra ćirilice

Kritički pisati o suvremenoj stvarnosti nikad nije lako, a kad se to pokušava kroz oblik satire onda je to još teže. Ipak, hrvatskim čitateljima omiljeni Ante Tomić u tome je u znatnoj mjeri uspio u svom novom romanu "Veličanstveni Poskokovi" u kojem će svaki čitatelj koji prati zbivanja u Lijepoj našoj u posljednjih četvrt stoljeća

Objavljeno: 30. jun 2015 | Marinko Krmpotić

Kritički pisati o suvremenoj stvarnosti nikad nije lako, a kad se to pokušava kroz oblik satire onda je to još teže. Ipak, hrvatskim čitateljima omiljeni Ante Tomić u tome je u znatnoj mjeri uspio u svom novom romanu "Veličanstveni Poskokovi" u kojem će svaki čitatelj koji prati zbivanja u Lijepoj našoj u posljednjih četvrt stoljeća bez po muke pod imenima izmišljenih likova otkriti itekako jake poveznice sa osobama koje već poprilično dugo "drmaju" našom svakodnevicom.

Knjiga: Veličanstveni Poskokovi - Ante Tomić, HENA COM

Hrvatski tajkun

Temelj novog Tomićevog romana priča je o hrvatskom tajkunu Tomislavu Poskoku, vlasniku brojnih trgovačkih centara i svega što ih prati. Njegovo posvuda rašireno carstvo dolazi u veliku opasnost od potpune propasti u trenutku kada on i njegova supruga, čini se, stradaju u sumnjivoj pomorskoj nesreći nakon koje upravljanje imovinom pada na leđa njegova sina Zdeslava koji nije dorastao zadatku, pa se uskoro od jednog od najbogatijih pripadnika hrvatske zlatne mladeži pretvara u siromaška bez prihoda, mladića koji ovisi o pomoći dobrih ljudi i ljubavi trgovkinje Koraljke, djevojke u koju se zaljubio. Iako ga taj prisilni preobražaj pretvara u čovjeka koji ljude i život puno bolje razumije no prije dok je bio bogat, Zdeslav ipak neće ostati bez imovine jer se u dramatičnoj završnici ispostavlja kako je njegov otac - s namjerom da izbjegne opasne poteze svojih "prijatelja" - odglumio svoju i smrt supruge. Štoviše, Tomislav Poskok kažnjava svoje neprijatelje i vraća se jači no što je ikada bio...

Premijer i nadbiskup

Prema vlastitim riječima, a vidi se to i po početku romana, Tomić je želio pisati satiru, ali ga je potom radnja odvela ka triler zapletu ojačanom ljubavnom pričom, pa smo na kraju dobili neobičnu kombinaciju satiričnog trilera i romantičnog ljubića s likovima iz različitih društvenih i socijalnih sredina. Uz ovu neobičnost Tomić čitatelju nudi i nimalo uobičajenu sliku mladog bogataša koji nije negativac i koji se, što priča više odmiče, pretvara u čitatelju drag lik. No, sva ova "iskakanja" u odnosu na klasičan pristup društveno kritičkih romana ne znače i nedostak kritike. Naprotiv, upravo zahvaljujući Zdeslavovom "silasku" u običan puk, oličen u liku prodavačice Koraljke koja je zaposlenica Poskokovih trgovina, jasnije postaju ne samo sve društvene razlike, već i brojne nepravde.

Vrhunac kritičarskog žalca rezerviran je za likove premijera Metera i nadbiskupa kardinala Lovrića, koji svom "prijatelju" Poskoku namještaju igru u kojoj bi trebao izgubiti svo svoje bogatstvo, a oni sami dobro zaraditi te, u slučaju premijera Metera, osvetom vratiti neke stare obiteljske dugove. Način života kojim žive ovi vodeći ljudi svjetovne i duhovne vlasti pun je podlosti, korupcije, kriminala i prijevare, a njihov sustav stjecanja novca čisti je kriminal kojem bi na organiziranosti i raširenosti mogla zavidjeti i zloglasna mafija, pri čemu su im glavno oružje lažno domoljublje i lažna religioznost kojom ti "strikani i netjaci" maestralno varaju uglavnom priglup narod, uspješno gradeći svoje bogatstvo kunući se u krunicu i šahovnicu do koje im je stalo kao i do lanjskog snijega.

Novinarsko iskustvo

Događaji koji se nižu čitatelju jasno razotkrivaju tu kulu laži izgrađenu na nezdravo patetičnom odnosu prema vjeri i domovini, a Tomić sve to ostvaruje na jednostavan, razumljiv i duhovit način pri čemu je čak i dobro da nije ostvario početnu ideju o satiričnom romanu jer realnost zbivanja kojoj svjedočimo nakon uvodne epizode, s očigledno nestvarnim i odveć karikaturalnim Bratstvom hrvatskog zavjeta, puno više pridonosi kritičnosti no što bi to činio okvir groteskne satire.

- "To je prvi roman u kojemu sam se uhvatio nečega čime se godinama već bavim u novinama, on je zapravo proizašao iz mojeg novinarskog iskustva" - rekao je Tomić govoreći za "Slobodnu Dalmaciju" o svojoj šestoj proznoj knjizi koja ne nosi urnebesnu duhovitost kakvu pamtimo iz zaista sjajnog prethodnika, satiričnog romana "Čudo u Poskokovoj Dragi" (2009) koji je s "Veličanstvenim Poskokovima" vezan utoliko što je riječ o likovima koji dolaze iz iste sredine dinarskog kamenjara. No, sve ostalo je drugačije jer kad Poskokovi stignu u grad i kad osjete da mogu svojom beskrupuloznošću dobro zaraditi, onda postaju opasni i smrtonosno otrovni pa i roman o njima ne može biti satira, već prije svega krimić jer, u srži, kod njih se i ne radi ni o čemu drugom no o - kriminalu.

Notu satiričnosti nosi već i naziv romana koji je parafraza naslova poznatog filma Orsona Wellesa "Veličanstveni Ambersonovi", a ne treba sumnjati da će i ovo Tomićevo prozno djelo doživjeti svoju preobliku u filmski ili kazališnji jezik, upavo onako kako je to već uspjelo njegovim ranijim romanima "Što je muškarac bez brkova" (2000) kojeg je u film 2005. godine pretvorio Hrvoje Hribar, da bi godinu dana kasnije Rajko Grlić po motivima romana "Ništa nas ne smije iznenaditi" (2003) snimio film "Karaula", a "Čudo u Poskokovoj Dragi" uspješno je u kazalištu Kerempuh na scenu postavio Krešimir Dolenčić. (Novi list)

izvor: neznase.ba

Pretraga: 5394 - Što povezuje i razdvaja Srbe i Hrvate
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=5394