Putin i Rusija na optuženičkoj klupi

Putin i Rusija na optuženičkoj klupi

Vladimir Putin
Vladimir Putin

• Možda je Vladimir Putin mogao staviti pravni sistem svoje države pod kontrolu, ali ostaje i dalje ranjiv na međunarodne presude

• Pad cijena nafte možda je opustošio finansije ove države, no po svemu sudeći, popularnost ruskog predsjednika do sada je netaknuta

Objavljeno: 23. avg 2015 | Paul Roderick Gregory

Dok čitate međunarodnu štampu, mogli biste pomisliti da su posljednje dvije godine bile dobre za ruskog predsjednika Vladimira Putina. Njegova kampanja u Ukrajini u velikoj mjeri postiže svoje glavne ciljeve; Rusija je preotela kontrolu nad Krimom i destabilizirala velike dijelove ostatka zemlje. Pad cijena nafte možda je opustošio finansije Rusije, no po svemu sudeći, Putinova popularnost do sada je netaknuta.

Međutim, dugi niz pravnih poraza, koje rijetko ko primijeti, mogao bi imati dramatičan utjecaj na Putinovu sreću. Tako je, naprimjer, u 2014. godini Evropski sud za ljudska prava donio 129 presuda protiv Rusije, dok je u januaru Vijeće Evrope odlučilo Rusiji uskratiti pravo na glasanje zbog kršenja međunarodnog prava. Kako su se presude počele gomilati, tako se pojavila prijetnja po međunarodni ugled Rusije, njenu finansijsku stabilnost i samog Putina.

U 2014. godini Evropski sud za ljudska prava donosi 129 presuda protiv Rusije, dok je u januaru Vijeće Evrope odlučilo Rusiji uskratiti pravo na glasanje zbog kršenja međunarodnog prava. Kako su se presude počele gomilati, tako se pojavila prijetnja po međunarodni ugled Rusije, njenu finansijsku stabilnost i samog Putina

Ove presude nisu bile samo simbolične. U julu 2014. godine je Stalni arbitražni sud u Hagu naredio Rusiji da isplati 50 milijardi dolara dioničarima naftne kompanije Yukos, zato što je firma na nezakonit način dovedena do bankrota, dok je njena imovina predana državnom proizvođaču nafte Rosneftu. Na vrhuncu poslovanja, 2003. godine, Yukos je vrijedio 30 milijardi dolara. Suma koju je odredio arbitražni sud smatra se najvećom u njegovoj historiji i na tu presudu ne postoji mogućnost žalbe. Francuska i Belgija počele su plijeniti rusku imovinu u cilju provođenja presude.

Odšteta Yukosu

U odvojenom slučaju, u junu 2014. godine, ECHR nalaže Rusiji da isplati više od dvije milijarde dolara odštete dioničarima Yukosa. To je bila najveća suma koju je arbitražni sud po tom osnovu odredio u svojoj historiji. Rusija, koja prolazi kroz krizu likvidnosti, morat će se dobro namučiti da prikupi ovako velika sredstva; s obzirom da nepoštivanje presuda može ugroziti buduća strana ulaganja u Rusiji.

Činjenica je da bi slučaj Yukosa mogao biti nagovještaj stvari koje su na pomolu. U aprilu je Evropska komisija uputila prigovor ruskom gigantu Gazpromu, optuživši ga za kršenje evropskih antimonopolskih zakona time što dijeli gasna tržišta Centralne i Istočne Evrope te zabranjuje prekogranične preprodaje i zatvara svoje cjevovode trećim stranama.

Gazprom se suočava s kaznom od 10 posto svojih prihoda, što iznosi 177 milijardi dolara u posljednjoj fiskalnoj godini. S obzirom da se već bori s niskim cijenama gasa, povećanjem konkurencije, a sada i padom proizvodnje, Gazprom će biti pod velikim pritiskom da pronađe neophodna sredstva, bez da žrtvuje hitne infrastrukturne projekte.

Rusija je, također, pod sve većim pritiskom u vezi s navodnim kriminalnim ponašanjem. Činjenica je da je ova država nedavno uložila veto na rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda predloženu od Malezije, Ukrajine, Holandije, Australije i Belgije s ciljem osnivanja krivičnog tribunala koji bi procesuirao odgovorne za obaranje aviona Malaysia Airlinesa MH17 u julu 2014. godine nad teritorijom pod kontrolom pobunjenika u istočnoj Ukrajini.

Dokazi koje su ovih pet država prikupile ukazuju na to da je projektil ispaljen iz ruskog sistema zemlja-zrak BUK kojim je upravljala ruska posada. Ukoliko se utvrdi da su Rusi krivi za obaranje aviona Malaysia Airlinesa MH17, Putinove tvrdnje da je njegova zemlja samo posmatrač u ukrajinskom konfliktu konačno će se pokazati kao laž. U svakom slučaju, ruski veto u Vijeću sigurnosti prešutno je priznavanje krivice, čime se Holandiji pruža prilika - koja je u napadu izgubila najviše državljana - da izvrši pritisak kako bi se Rusiji nametnule dodatne sankcije.

Ubistvo lidera opozicije

U međuvremenu je Velika Britanija u julu 2014. godine ponovno otvorila istragu o ubistvu Aleksandra Litvinenka, nekadašnjeg pripadnika ruske tajne službe koji je postao britanski državljanin, a otrovan je radioaktivnim polonijem u novembru 2006. godine. U Londonu su održana javna saslušanja kako bi se ustanovilo "gdje počiva odgovornost za smrt". U istrazi je posvećena posebna pažnja ruskom zakonu usvojenom u martu 2006. godine na osnovu kojeg se državi dozvoljava ubistvo svih onih koji se, poput Litvinenka, smatraju prijetnjom po nacionalnu sigurnost.

Ukoliko britanski sud ustanovi da je ruska vlada potakla ili naredila ubistvo Litvinenka, to bi onda moglo imalo dalekosežne posljedice. Ovakva presuda potvrdila bi vjerodostojnost drugih krivičnih optužbi, kao što je bombardiranje četiri ruska stambena bloka 1999. godine ili ubistava nekoliko istraživačkih novinara.

Time bi se, također, osnažio poziv Evropskog parlamenta na pokretanje nezavisne međunarodne istrage o ubistvu Borisa Nemcova, ruskog lidera političke opozicije i nekadašnjeg zamjenika premijera, te poduprla peticija njegove porodice za provođenje međunarodne istrage.

Putin se prevario u svojoj procjeni. Pored toga što će se suočiti s odgovornošću zbog štete nastale tokom sukoba u Ukrajini, Rusiji prijete zakonske sankcije koje dostižu četiri posto njenog BDP, što je otprilike novac koji se za godinu dana potroši u obrazovnom sektoru

Na koncu, pored toga što je Rusija uspostavila de facto kontrolu nad Krimom, postoje velike šanse da će se suočiti s mnogim pravnim izazovima zbog svog prisustva na toj teritoriji. Nijedna kredibilna vlada, niti međunarodna organizacija ne prihvata rusko objašnjenje da je aneksija poluotoka bila legalan demokratski čin krimskog naroda.

Ujedinjeni narodi, grupa G7, Evropska unija i Sjedinjene Američke Države ovakav čin okarakterizirali su kao nezakonit. U maju ga je njemačka kancelarka Angela Merkel, u prisustvu Putina, opisala kao "kriminalan i nezakonit čin prema međunarodnom pravu".

Pravni izazovi

U junu je Ukrajina Rusiji predstavila račun o gubicima u 17 dijelova, koji su nastali kao posljedica aneksije Krima, i to u iznosu od gotovo 90 milijardi dolara. Dodatni gubici mogli bi biti naplaćeni zbog rata koji Rusija podržava na jugoistoku Ukrajine a koji je iza sebe ostavio 6.000 žrtava i ogromnu štetu na infrastrukturi. Rusija će se zasigurno upetljati u višegodišnje pravne bitke u ECHR-u, Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova i sličnim institucijama. Ovi beskrajni pravni izazovi odvratit će investitore sa Krima, zbog čega će Rusija biti primorana godinama subvencionirati svoju okupaciju.

Putin se prevario u svojoj procjeni. Pored toga što će se suočiti s odgovornošću zbog štete nastale tokom sukoba u Ukrajini, Rusiji prijete zakonske sankcije u ukupnom iznosu od oko četiri posto njenog bruto domaćeg proizvoda, što je otprilike novac koji se za godinu dana potroši u obrazovnom sektoru.

Možda je Putin mogao staviti pravni sistem svoje države pod kontrolu, ali ostaje i dalje ranjiv na međunarodne presude. Budući da je Rusija suviše involvirana u međunarodni pravni i finansijski sistem da bi prekinula odnose i postala odmetnička država, vjerovatno će se njen predsjednik sve više suočavati s posljedicama svojih postupaka.

izvor: balkans.aljazeera.net

Pretraga: 5487 - Putin i Rusija na optuženičkoj klupi
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=5487