ZLOČINI KOJI NE ZASTARIJEVAJU: Pljačka iz dobrih i najboljih namjera
RATNI FOND ZA POMOĆ MUSLIMANIMA U BiH:
- "PUSTI JEDNU SUZU TIHU I PROUČI MI FATIHU"
Kriminal težak stotine milijuna maraka
Objavljeno: 19. feb 2015 | Suzana Mijatović, Slobodna Bosna Izdanje 954
Predsjednik "Saveza za bolju budućnost" i novoizabrani delegat u Domu naroda Državnog parlamenta Fahrudin Radončić ovlastio je poznatog tuzlanskog odvjetnika Faruka Balijagića da podnese kaznenu prijavu protiv člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića i njegove najuže obitelji. Radončić optužuje Izetbegoviće za navodnu pljačku milijunskih sredstava (u gotovom novcu, bankovnim čekovima, vrijednom nakitu...), koja su u ratu prikupljena za pomoć BiH, a za koje nema službene evidencije kome su predata, odnosno, kada su i gdje potrošena.
O tome postoje video snimci i drugi dokazi - izjavio je Fahrudin Radončić aludirajući, dakako, na ratne video zapise na kojima su članovi obitelji Izetbegović, ali i saudijski biznismen Sulejman al-Šidi (Sulaiman al-Shiddi - vlasnik najvećeg shopping centra u Sarajevu) snimljeni dok skupljaju pomoć na donatorskim večerama u Turskoj, Švicarskoj i Saudijskoj Arabiji.
Kako god bilo, FOSS i federalni MUP su sredinom 2002. podnijeli Tužiteljstvu FBiH kaznenu prijavu protiv kontroverznog Sudanca Fatiha al-Hassaneina, koji je bio na čelu TWRA i njegovog najbližeg suradnika Hasana Čengića, koji su označeni kao vođe organizirane kriminalne grupe.
Pored Fatiha al Hassaneina i Hasana Čengića, kaznena je prijava podnesena i protiv:
- Senada Šahinpašića Šaje
- Edhema Bičakčića
- Bakira Alispahića
- Irfana Ljevakovića
- Alije Delimustafića
- Senaida Memića
- Murida Đulimana
- Fikreta Abdića
- ...
Dodajmo tome da su, po ovlašćenju tadašnjeg predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića koje je potpisao 1. januara 1994., sredstvima Fonda za pomoć muslimanima u BiH upravljali članovi Odbora:
- Fatih al Hassanein
- Hasan Čengić
- Irfan Ljevaković
- Husein Živalj i
- Derviš Đurđević
Odluke o uplatama
Odluke o uplatama do 1.000 dolara može donositi sam predsjednik Odbora al Hassanein, odluke o plaćanju do 500.000 dolara donose najmanje tri člana Odbora, a za isplate preko 500.000 dolara potrebna je saglasnost predsjednika Alije Izetbegovića. Sredstvima koja se doniraju i glase na državu upravlja Vlada BiH - napisao je Alija Izetbegović.
Desetak godina kasnije, kada su mediji objavili na stotine potvrda ispisanih rukom na komadima papira, hotelskim računima i svakojakim priznanicama, pokazalo se da su enormne cifre novca dijeljene bez ikakve evidencije, službenog pečata, pa čak i bez potpisa.
Na jednom takvom listu papira je, primjerice, Bakir Alispahić potvrdio da je Rasimu Deliću i Halidu Čengiću predao 800.000 njemačkih maraka, koje je Hasan Čengić poslao u torbi iz Zagreba.
Prema navodima iz povjerljivog izvješća federalne tajne službe, Hasan Čengić je kao glavni posrednik između Fatiha al Hassaneina i ostalih bošnjačkih prvaka, u austrijskoj Die Erste banci otvorio sedam računa, koji su svo vrijeme bili pod nadzorom Ureda za sprečavanje pranja novca i Specijalne jedinice austrijske policije za borbu protiv organiziranog kriminala i terorizma:
U izvještaju koji je za Ministarstvo industrije i energetike sačinio Hasan Čengić, vojnoj industriji na teritoriji RBiH je tokom 1992. dato 1,6 miliona njemačkih maraka i 830.000 američkih dolara.
Iznos je upitan jer nismo mogli doći u posjed pravdanja tih sredstava, niti je vođena uredna finansijska dokumentacija - upozorili su istražitelji FOSS.
Nadalje se navodi da je preko Logističkog centra u Zagrebu (Grupa Samobor), kojim su rukovodili Hasan Čengić i Šuajb Šeta, samo u prve dvije godine rata isplaćeno blizu dva milijuna njemačkih maraka i preko pola milijuna američkih dolara.
Novac je dijeljen u razne svrhe - za dnevnice, hotelske i telefonske račune, plaće, gorivo, avionske karte... ili kako se kome prohtjelo.
ŠAJA JE U RATU DNEVNO TROŠIO 800 MARAKA
Oko Fatiha al Hassaneina, kao osnivača i direktora TWRA, okupila se grupa lica koja je instalirana i stavljena u funkciju posrednika između bogatih donatora iz islamskih zemalja i bosanskih institucija.
Pored Hasana Čengića i al Hassaneina, ključni ljudi ove organizacije su bili Salem Šabić (potpredsjednik SDA i direktna veza s Franjom Tuđmanom i Gojkom Šuškom) i Muhamed Ćatić (ekonomista, porijeklom iz Zvornika, zadužen za novčane transakcije i ulaganja u profitabilne poslove) - piše u izvješću federalne tajne službe.
Prema zvaničnim informacijama iz Erste banke, koje se odnose na razdoblje od 1992-5. godine, TWRA je raspolagala sa više od 350 milijuna američkih dolara. Istodobno su agenti FOSS napomenuli kako nezvanične procjene ukazuju da je izolirana vladajuća oligarhija, koju je činilo tristotinjak osoba od posebnog povjerenja, u ratu raspolagala sa preko dvije milijarde dolara.
S istom cifrom novca će kasnije baratati i istražitelji federalne Financijske policije, premda točan iznos novca, zasigurno, nikada neće biti utvrđen.
Treći čovjek u isturenom logističkom centru bio je Senad Šahinpašić Šaja, koji se pod istragom njemačkog tužiteljstva našao ubrzo poslije dolaska u tu državu, koncem 1992., zbog sumnji da se bavi švercom oružja, ali i drugim kriminalnim poslovima:
On je dobio zadatak da preuzme dogovorene aktivnosti u firmi Edelmann iz St. Ingberta. Troškove stanovanja, pretežno u hotelu Goldener Stern i Koenigshof, gdje jedan dan košta 800 DEM, plaćala je firma Edelmann i TWRA.
Kontakte s predsjednikom Predsjedništva BiH ostvarivao je preko njegovog sina Bakira Izetbegovića ili preko Fatiha al Hassaneina.
Istraga federalne policije i FOSS je utvrdila da je Šahinpašić novac za nabavku oružja za Armiju BiH nerijetko trošio u privatne svrhe, za kupovinu nekretnina, financiranje svoje obitelji i prijatelja:
Tokom 1993. Senad Šahinpašić i njegova grupa su uz pomoć bosanskih izbjeglica i turskih trgovaca oružjem; Hasipa i Mustafe Yilmaza, u Njemačkoj razvili ilegalnu trgovinu čija se vrijednost procjenjuje na oko 15 miliona dolara.
TWRA je u ovim poslovima bila finansijer trgovine oružjem.
Osim Senada Šahinpašića, kao njegovi najbliži poslovni partneri u brojnim financijskim malverzacijama u prijavi FOSS su označeni Fahim Sejari (vlasnik firme Sejari), Murid Đuliman (Šajin zemljak, predsjednik Ratnog predsjedništva Općine Foča i glavni povjerenik Merhameta za Hrvatsku), te Alija Delimustafić:
Delimustafić je 1993. bio blizak s Fikretom Abdićem, ali su se razišli zbog nekih neslaganja. Tada se ponovo vratio pod pokroviteljstvo Senada Šahinpašića i Bakira Izetbegovića.
"ČIŠĆENJE" BANKOVNIH RAČUNA
• Ejup Ganić kratak 3 milona
U Izvješću federalne tajne službe navedeno je i kako je austrijska policija '94. otkrila postojanje nelegalnih novčanih transakcija na računima Ambasade BiH u Beču, ali zbog ratnog stanja nisu poduzimali radikalne mjere.
Tada su bosanske diplomate diskretno upozorene da s računa povuku oko 60 milijuna američkih dolara, kako novac ne bi bio zaplijenjen u akciji austrijske financijske policije:
Sredstva su odmah prebačena na pojedinačne račune provjerenih dužnosnika: Hasana Čengića, Huseina Živalja, Irfana Ljevakovića, Derviša Đurđevića i Ejupa Ganića.
Prema nekim saznanjima, Ganić od tih sredstava tri miliona dolara nikada nije vratio.
Izvješće FOSS je koncem augusta 2002. godine, zajedno s obimnom dokumentacijom, dostavljeno federalnom MUP-u (koji će poslije podnijeti još jednu kaznenu prijavu), Kantonalnom tužiteljstvu u Sarajevu i Tužiteljstvu Federacije BiH, te Antikorupcijskom timu OHR. Premda je istraga zvanično otvorena, optužnica protiv Fatiha al Hassaneina, Hasana Čengića, Senada Šahinpašića Šaje i još desetak njihovih ratnih "suboraca" iz Beča i Zagreba, nikada nije podignuta.
Samo nekoliko mjeseci kasnije, podsjetimo, stranke okupljene oko Alijanse za promjene poražene su na izborima i sve poluge vlasti u Federaciji ponovo su preuzele SDA i HDZ.
U međuvremenu je tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown s dužnosti direktora FOSS smijenio Munira Alibabića, dok je prvi čovjek federalne policije Dragan Lukač raspoređen u novoformiranu Državnu agenciju za istrage i zaštitu SIPA, u to vrijeme bez ikakvih policijskih ovlasti.
Kaznena prijava protiv ratnoprofiterske bošnjačke elite ostala je konzervirana u federalnom Tužiteljstvu, negdje u ladicama glavnog federalnog tužitelja Zdravka Kneževića, koji u proteklih dvanaest godina, koliko se nalazi na toj poziciji, nije učinio ništa da se procesuira kriminal težak stotine milijuna maraka.
JEDNA VREĆA ZLATA ZA MOG BAKIRA
Mada je kompromitirajući prilog premijerno emitiran u vrijeme predizborne kampanje na Radončićevoj Televiziji Alfa i portalu Dnevnog avaza, čini se da bi uskoro mogao poslužiti i kao "dokazni materijal" u pokušaju lidera SBB da se s Izetbegovićem i sudski razračuna:
Tačno je da sam na zahtjev Fahrudina Radončića pripremio krivičnu prijavu protiv Bakira Izetbegovića i njegove supruge Sebije, kao i protiv sestara Sabine Berberović i Lejle Akšamije - potvrdio je u kratkom razgovoru za Slobodnu Bosnu odvjetnik Faruk Balijagić - Prikupio sam i brojne dokaze, dokumente i izjave svjedoka, koji potvrđuju da se radi o milionskoj pljački, odnosno, ratnom profiterstvu. Materijal će, zajedno s krivičnom prijavom, biti predati Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu - kaže Balijagić.
Balijagić napominje da bi kaznenu prijavu već podnio da u njegov ured u Tuzli nije u petak navečer bačena eksplozivna naprava.
No, ostavimo li po strani dnevnopolitičke obračune bivših stranačkih kolega i poslovnih partnera i njihovo posezanje za skrivenim (po)ratnim arhivama i prijetnje inkriminirajućim dokumentima - činjenica je da su obavještajne i policijske službe još prije trinaest godina završile istragu o financijskim malverzacijama i kriminalom utrošku milijunske novčane pomoći za BiH.
Kaznena prijava koju su tadašnji direktori Federalne obavještajno-sigurnosne službe FOSS i federalnog MUP Munir Alibabić i Dragan Lukač 2002. godine podnijeli Tužiteljstvu Federacije BiH protiv dvadesetak "uglednih" bosanskih političara, biznismena, policijskih i vjerskih službenika, među kojima je nekolicina svoja poslovna carstva izgradila u (po)ratnim godinama nije, međutim, nikada procesuirana.
Da jeste, priča o ratnom profiterstvu, preusmjeravanju milijuna maraka koji su u ratnim godinama pristizali Fondu za pomoć muslimanima u BiH, odnosno humanitarnoj organizaciji TWRA na privatne račune privilegirane bošnjačke elite, bila bi davno završena, a taj logistički punkt u Beču jednom zasvagda demaskiran.
Diplomatski pritiska iz Amerike
Istraga o utrošku ratnih donacija započela je 2001. godine, nakon što je vlast preuzela Alijansa za promjene, ali su istražitelje FOSS i federalnog MUP već na samom startu dočekale brojne prepreke. Budući da se sva financijska dokumentacija (podaci o korisnicima i stanju bankovnih računa, transakcijama novca) nalazila u Austriji, čelnici federalne policije i tajne službe najprije su morali tražiti pomoć austrijskih vlasti. No, ubrzo se ispostavilo da ni austrijska policija, a ni predstavnici financijskih institucija nisu bili voljni predati tražene dokumente, koji su u Sarajevo dostavljeni tek dvije godine kasnije, nakon diplomatskog pritiska iz SAD.
izvor: slobodna-bosna.ba-36829