Vildana Selimbegović: Bakir i(li) Fahro

Vildana Selimbegović: Bakir i(li) Fahro

Vildana Selimbegović
Vildana Selimbegović

Objavljeno: 12. okt 2015 | Vildana Selimbegović

Prvo se u petak sastao Glavni odbor SDA i dao punu podršku nastavku razgovora predsjednika svoje stranke Bakira Izetbegovića sa liderom SBB Fahrudinom Radončićem, a onda se u subotu sastao Glavni odbor SBB i podržao svog predsjednika Radončića u daljem razgovoru sa predsjednikom SDA Izetbegovićem.

U međuvremenu su se manje-više sastali svi sa svima, no osim velikog unutarbošnjačkog pomirenja o kome slušamo još od drugog dana Bajrama, konkretnih fizionomija vlasti još nema. Očekuju se ove sedmice, kada i jedna i druga partija najavljuju nastavak skoro pa svakodnevnih razgovora svojih lidera. Najzanimljivijim se, ipak, doima državni nivo.

Hoće li doći do rekonstrukcije Vijeća ministara BiH?

SBB je i javno zahvalio Izetbegoviću na susretljivosti i ponudi da ova partija uđe na sve nivoe vlasti; Izetbegović pak o rekonstrukciji najčešće govori otvarajući mogućnost da se Savez za promjene predomisli i odstupi od svog rezolutnog stava da je suradnja sa SBB-om neprihvatljiva "sve dok je ova stranka advokat Milorada Dodika"; Dragan Čović nema dilema - rekonstrukcija je neminovna i dogodit će se već u novembru; a Vijeće ministara - priznaje to i GO SDA - trenutno je najstabilniji dio vlasti i ekipa koja donosi rezultate.

Tajkunizacija
Tajkunizacija

I najveći skeptici odaju priznanje kako predsjedatelju Denisu Zvizdiću, tako i ostatku ministara, među kojima su najagilniji upravo iz Saveza za promjene, a posljednjih desetak dana svjedočimo i do jučer skoro pa nevjerovatnoj vijesti kako bi ova zemlja - Bosna i Hercegovina, dakle - već početkom naredne, 2016. godine mogla aplicirati za kandidatski status u Evropskoj uniji.

Treba li mijenjati dobitnu kombinaciju?

Odluku je - ako ćemo vjerovati Fehimu Škaljiću, predsjedniku GO SBB, a niko ga nije demantirao - već donijela SDA, svojom velikodušnom ponudom SBB. Teoretski i (samo) matematički gledano, za realizaciju ove odluke SDA ima i dovoljno ruku u državnom Parlamentu, a za svaki slučaj GO ove stranke je odaslao i poruku svojoj pobunjenoj četvorki: u Klubu poslanika se mora poštivati volja stranke.

Čak i da četvorka - koja odbija okupljanje pod dirigentskom palicom davitelja Asima Sarajlića - odbije glasati za promjene Vijeća ministara - ostaje dovoljno ruku (šest poslanika SDA, četiri SBB, četiri HDZ i jedan iz A SDA, koji čine entitetsku većinu) za smjenu DF-ovog ministra Slavka Matanovića, ali pod uvjetom da za to glasa sedam poslanika SNSD.

Jer, ako Savez za promjene ostane protiv -- Matanovića mogu smijeniti 22 ruke, ali je to onda nova parlamentarna većina.

Slavko Matanović
Slavko Matanović

Matematika je - što bi rekao Zlatko Lagumdžija - neumoljiva - i ako se SDA za nju odluči (ima ih koji tvrde da je Lagumdžija najvažniji Izetbegovićev savjetnik 😶), onda to više nije nikakva rekonstrukcija, već ispunjenje svih snova Dragana Čovića - o velikom povratku SNSD na državni nivo.

Milorad Dodik, koji je od proevropskog lidera, skovanog pod američkim čekićem, postao svjetski putnik zagledan u Moskvu i Vladimira Putina, bez sumnje bi ispunio želju svom prijatelju Čoviću s kojim dijeli viziju budućnosti BiH. U to ne treba sumnjati.

No, šta to znači za ujedinjene Bošnjake?

Različite su pozicije SDA i SBB-a u ovoj priči: dok Izetbegović jednako ponavlja da se neće odreći Saveza za promjene, SBB je puno bolje - ne traži ništa, do fotelja im nije stalo, Izetbegović je taj koji nudi.

A i Škaljić je mudro prozborio: SNSD je neprihvatljiv partner sve dok zagovara referendum.

Što će reći da SBB nudi Dodiku dobru ispričnicu da odustane od referenduma.

Ni u Federaciji nije baš tako sjajno kako se doima na prvi pogled. I nije riječ o Milanu Dunoviću, koji će - više puta je to ponovio Željko Komšić, lider DF - s radošću potpisati nova imenovanja u Vladi Federacije. DF i ne krije da jedva čeka razrješenje još dva preostala federalna ministra koji su davno, skupa sa Reufom Bajrovićem i Snježanom Soldat podnijeli ostavke.

Problem je u novootkrivenom bošnjačkom jedinstvu koje na entitetskoj razini, po stavovima SDA, čine osim dvije najjače bošnjačke partije (i po broju ruku u Parlamentu FBiH) još i Stranka za BiH i A SDA. Sjećamo se: SBiH je obećano upražnjeno ministarsko mjesto u resoru rudarstva, energije i industrije, te još neke pozicije, što direktorske, što u nadzornim odborima. I A SDA je obećano ministarsko mjesto, što će reći da SDA može SBB-u ponuditi maksimalno dva ministarska mjesta u Vladi FBiH.

SBB ima 16 poslanika u Parlamentu FBiH i sve da i prihvati takav raspored snaga u Vladi, ostaje pitanje odgovornosti: može li SBB ponijeti odgovornost za rad Vlade u kojoj tako participira? I zašto bi?

Gostujući kod Senada Hadžifejzovića, Željko Komšić je na ovo pitanje odgovorio u svjetlu Izetbegovićevih najava dugoročne suradnje sa SBB-om - "od tri ili sedam godina".

Po njemu, to je opcija koja široko otvara vrata Fahrudinu Radončiću da 2018. uz podršku dijela SDA uđe u Predsjedništvo države.

Radončićev rezultat je i na prošlim izborima bio respektabilan, objasnio je Komšić, i malo mu nedostaje. To malo - što nedostaje - bi mogla dati SDA, koja je već jednom (podsjetio je na 2006.) između svog predsjednika i Harisa Silajdžića u Predsjedništvo BiH izabrala Silajdžića.

Ne sporim Komšićevu tezu baziranu - kako je objasnio - na ličnim ambicijama lidera, no nekako mi i ne drži odveć vodu: zašto bi Radončić - koji dijeli biračko tijelo sa SDA - pomagao spašavanje koalicionog kapaciteta SDA da bi zauzvrat, za tri godine, računao na eventualnu biračku zahvalnost?

Izuzev ako SDA i SBB već ne razmišljaju o zajedničkim kandidatima za lokalne izbore?

Lagumdžija - Dodik
Lagumdžija - Dodik

Ljevica ima neki plan: DF i SDP - uprkos Zlatku Lagumdžiji - ne kriju da su spremni već naredne godine izaći sa zajedničkim kandidatima za načelnike, ali i odvojenim listama na lokalnim izborima.

Taj se plan doima realnim iz više razloga. SDP je partija koja je podvukla crtu, kako ispod vlastitih rezultata, tako i sa članstvom. Prebrojali su se, izabrali predsjednika i Glavni odbor i, iako se javno ne hvale, suradnja sa DF-om svjedoči da žive proces delagumdžizacije.

Komšićevo razmišljanje da na narednim općim izborima izađe na megdan Draganu Čoviću jeste zaista ono što je i sam rekao - ostvarenje najgorih noćnih mora lidera HDZ BiH, ali i prilika DF da sredi vlastite redove i dokaže se kao stranka Ostalih. I tu se zapravo vraćamo suštini ujedinjenih Bošnjaka: kako će se SDA i SBB postaviti u Parlamentu BiH spram mehanizma koordinacije i izmjena Izbornog zakona?

Hoće li združenim snagama podržati Čovićeve ambicije za izbornom jedinicom i tako priznati da politiku i države i Federacije vodi lider HDZ BiH i to u pravcu teritorijalnog razgraničenja?

Dragan Čović i Bakir Izetbegović
Dragan Čović i Bakir Izetbegović

Meni se, recimo, daleko važnijim čine ova dva pitanja od promjene vlasti u dva kantona u kojima je DF (čak bih se usudila reći kako nemam dilema da SBB ima kvalitetnije kadrove od izvjesnog Rešidata), a iskreno - identičan odnos imam i spram izbora bošnjačkog lidera.

Izetbegović i(li) Radončić uopće i nije dilema.

Prava se dilema krije u mudrosti da se Bosna i Hercegovina združenim snagama povede ka EU. A ako se tako posmatra, onda je Mirko Šarović lider koji podjednako radi za dobro svih.

izvor: oslobodjenje.ba

Pretraga: 5964 - Vildana Selimbegović: Bakir i(li) Fahro
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=5964