Safet Oručević o Mostaru i Radončiću

Safet Oručević o Mostaru i Radončiću

Safet Oručević ekskluzivno za Dane: O Mostaru, Radončićevoj kampanji, austrijskim investitorima...

Safet Oručević
Safet Oručević

• Najveća prepreka ostvarenju velikohrvatskog projekta o Mostaru kao stolnom hrvatskom gradu, najvispreniji bošnjački političar koji se već godinama aktivno ne bavi politikom, najuspješniji poslijeratni mostarski gradonačelnik čiji povratak u politiku traži sve veći broj Mostaraca za Dane govori o paralizi i propasti grada na Neretvi, promjeni Statuta Mostara, o svom biznisu, optužbama muftije Smajkića, odnosima sa Harisom Silajdžićem, o Fahrudinu Radončiću...

Objavljeno: 18. dec 2009

:: Gospodine Oručeviću, kako komentirate odluku visokog predstavnika o promjeni Statuta Grada Mostara?

Pozdravljam Inzkovu odluku. Ne radi se o promjeni suštine Statuta već o preciziranju nedorečenosti za izbor gradonačelnika. Političke stranke u Mostaru nisu imale dovoljno odgovornosti da prekinu agoniju u kojoj se Mostar nalazi već više od godinu dana i da same riješe pitanje, ali razlozi za to nisu baš naivni. Mislim da su HDZ i dio SDA očekivali krah ovakvog statuta, jedni su priželjkivali ukidanje, a drugi vraćanje na stari Koschnikov statut koji im je davao nacionalni ekskluzivitet.

:: Vjerujete li da će ova odluka imati pozitivne efekte?

Ovo je dovoljno da Mostar dobije kakvu-takvu vlast, ali je daleko od toga da su problemi Mostara riješeni. Ja nisam optimist i jasno mi je da aktuelni odnosi i raspored snaga unutar Gradskog vijeća neće donijeti Mostaru ništa dobro. Inzkova odluka će rezultirati izborom gradonačelnika i, vjerovatno, usvajanjem gradskog budžeta jer je dopustio da gradonačelnik ipak sam donese budžet ako opstrukcije nacionalista unutar Gradskog vijeća i dalje budu postojale.

:: A kako komentirate odluku Valentina Inzka da ne produži mandate stranim sudijama i tužiteljima u Odjelu za organizirani kriminal Tužiteljstva i Suda BiH?

Slatko sam se nasmijao na onaj dobroćudni i tužni izraz Inzkovog lica i njegove rijeci da mu je to najteža odluka u životu. To mu je, ipak, trebala biti najlakša odluka u životu i morao je svoj stav nametnuti PIC-u: nema popuštanja, i tužioci i suci i je moraju ostati, stoje u skladu s njegovim izjavama od prije dva mjeseca. Na takvim stvarima nema kompromisa - ni po cijenu ostavke! Ova odluka rezultat je neprincipijelnog kompromisa unutar predstavnika zemalja članica PlC-a. Žalosno je, međutim, da su zemlje Članice PlC-a na posredan način stale u zaštitu kriminalaca. Jer kako drugačije tumačiti da nekome smetaju strani tužioci i sudije, a ne smetaju mu strani vojnici, strane banke, strane naftne kompanije, strani vlasnici telekoma... Eto, samo im tih nekoliko sudija i tužitelja smeta... Ovo praktično protjerivanje stranih tužitelja i sudija teška je izdaja principa o kojima su do jučer govorili - borbe protiv organiziranog kriminala, korupcije, nezavisnosti pravosuđa od utjecaja političkih moćnika.

:: Stanje u čitavoj Bosni i Hercegovini je daleko od sjajnog, ali se čini da je u Mostaru najgore. Zašto je tako, ko je kriv?

Mostar je grad čiji su građani doživjeli neviđenu kataklizmu i čija je demografska struktura izmijenjena nasilnim putem. Bošnjaci koji su prije rata bili u većini, kao i Srbi, dovedeni su u neravnopravan položaj s težnjom da budu majorizirani u hrvatskom stolnom gradu prema Tuđmanovom i Šuškovom projektu. Plan im nije uspio i sasvim sam siguran da nikada ni neće.

:: Znači li to da je ovaj statut mjera za zajednički Mostar?

Znači. Godine teške političke i diplomatske bitke iza nas rezultirale su uređenjem Mostara, aktuelnim statutom koji garantira jednakopravnost i sprečava predstavnike bilo kojeg naroda da samostalno odlučuju i upravljaju gradom. To je bitka koju smo mudrošću i upornošću izborili i Mostarci više ne trebaju strahovati kada je u pitanju majorizacija. Naime, Statut može biti promijenjen na dva načina: dvotrećinskom većinom unutar Gradskog vijeća ili primjenom bonskih ovlasti od strane visokog predstavnika. I jedno i drugo je malo vjerovatno s obzirom da Bošnjaci nikada neće dići ruku za svoju neravnopravnost, a ni visoki predstavnik neće se koristiti bonskim ovlastima u tom pravcu, pogotovo kad znamo da ima toliko važnih i aktuelnih pitanja u kojima ih ne primjenjuje.

:: Ali, ekonomska situacija u Mostaru teško da može biti gora...

ORUČEVIČ: Tačno, radi se o gradu u kojem su svi postali građani drugog reda, a Bošnjaci i Srbi trećeg i četvrtog. Ovdje mislim na kvalitet života i standard građana koji je ispod svakog nivoa. To je bio grad koji je dobio veliki ekonomski zamah sa prisustvom EU administracije i šteta je što se to nije nastavilo. Istina, jedan dio Mostara i pored svega ima određeni napredak, mada i njegovi žitelji time nisu zadovoljni. Ali, istočni dio Mostara, da ga ponovo tako nazovem, pretvorio se u kasabu s veoma malim mogućnostima i nikakvom perspektivom. Kantonalna vlada ne radi ništa osim što raspoređuje pare na svoje plate i troškove. Pogledajte tragediju s mostarskim pozorištem, Univerzitet Džemal Bijedić nema riješen status, niti dugoročne izvore finansiranja, ekonomski potencijali su uništeni ili ostavljeni da propadaju. Mostarci svaki dan žive s ovim problemima i oni najbolje znaju kako im je, a odgovornost leži u onima koje su birali da ih predstavljaju, prvenstveno mislim na SDA i Stranku za BiH.

:: Znam da mnogi Mostarci prizivaju Vaš povratak u politiku. No, ima i onih, poput muftije Smajkića, koji Vas je ne tako davno teško optuživao.

Mostarci znaju cijeniti mojih deset godina mukotrpnog rada i sedam godina nerada i neznanja aktucinih viasti. Znam da ima takvih koji me prizivaju i to je normalno nakon deset teških godina koje smo proveli zajedno. U Mostaru nikada nisam izgubio izbore i znam da bih ih ponovo dobio... Hvala im. Hvala i ovim drugima koji me ne vole jer nije dobro kada čovjek ima apsolutnu podršku. Ja to najbolje znam, jer su ti kojima danas ne valjam bili nekada moji najveći fanovi u vrijeme dok sam bio gradonačelnik Mostara.

:: Zašto izbjegavate komentirati izjave muftije Smajkića?

Ja sam na njih odgovorio i nemam namjeru da polemiziram s muftijom, niti da govorim o svom angažmanu u odbrani Mostara. Svaki Mostarac zna moju ulogu i zato sam iz rata i izašao kao brigadir Armije BiH, nakon toga vodio tešku političku bitku kao gradonačelnik i imao divljenje i podršku i muftije i cijele Islamske zajednice. To što je on promijenio svoje stavove, to ide na njegov obraz.

Ja i dalje mislim da je muftija imao časnu ulogu u ratu, a da je njegova politička uloga donijela štetu i njemu i Mostaru. Znam da je muftija bio iskorišten u kampanji protiv mene i da je bio pod pritiskom iz Sarajeva. Seid Smajkić je samo čovjek i ja ga razumijem i ne zamjeram mu previše. Naši odnosi su naši - i neka tako i ostane.

:: Ali, muftija je nedavno ponovo optužio sve Hrvate da grade Herceg-Bosnu i stolni grad.

Ma, dobro jutro, muftija! Čak su i Hrvati umorni od tih parola i podvala njihovih lidera, nema od toga ništa. Za stanje u Mostaru su krivi kratkovidi i oholi hrvatski i bošnjački predstavnici. Bošnjaci u Mostaru imaju dva izbora: živjeti i sarađivati s ostala dva naroda na ravnopravnim osnovama uz puno međusobno uvažavanje iii živjeli u getu istočnog Mostara. Mi smo nakon rata, kad je bilo najteže, kao žrtva pružili ruku i krenuli u izgradnju jedinstvenog, zajedničkog Mostara. Smatram da je to jedini ispravan put i Mostar s malo kompromisa može imati jako velike rezultate i biti pravi ekonomski i politički centar Hercegovine.

:: Razmišljate li o povratku u politiku? Kako možete skrštenih ruku gledati na činjenicu da je Mostar danas, zahvaljujući prije svih Sulejmanu Tihiću i njegovim sporazumima s prudskim partnerima Dodikom i Čovićem, bliži "hrvatskom stolnom gradu", nego u najtežem periodu kada ste se uspjeli oduprijeti Tuđmanu, Šušku i Bobanu, s jedne, te Izetbegoviću i zvaničnom Sarajevu, s druge strane?

ORUČEVIČ: Ne razmišljam o povratku u politiku. Ja sada živim u potpuno drugom, poslovnom svijetu i radim za ugledne austrijske kompanije i taj angažman mi ne dozvoljava političko djelovanje. On je moguć samo u jednom slučaju: da budu ugroženi principi uređenja Mostara za koje smo se izborili. Ja sam se za dobro Mostara i Mostaraca sastajao s Clintonom, Chiracom. kraljem Fahdom i brojnim svjetskim liderima koji su prepoznali važnost uređenja Mostara, s druge strane s Tuđmanom, Šuškom i Bobanom. Miloševićcm, pa i s Tutom i s Mladićem. Zbog Mostara sam se svađao i s Izetbegovićem. I u politiku bih se vratio istog trena kada bi postojala realna opasnost da Mostar postane hrvatski stolni grad. I ne samo ja. Čitav jedan tim ljudi koji je deset godina svog života posvetio Mostaru i njegovoj borbi za ujedinjenje bi se ponovo okupio bez obzira na to šta danas ti ljudi rade i čime se bave. Neka Mostarci ne brinu, oni imaju reprezentaciju kojoj ni Banski dvori nisu mogli ništa. U međuvremenu, poručujem im da biraju one koji će ih povesti u bolju budućnost, prije svega ekonomsku, na principima ravnopravnosti koju smo zajedno izborili. A ja ću u Mostar dolaziti s investitorima i to mu je najbolja pomoć.

:: lako se godinama ne bavite aktivno politikom, u velikom dijelu javnosti postoji ubjeđenje o Vašem velikom utjecaju na političke prilike u Bosni i Hercegovini. Kako to tumačite i da li je Vaša općepoznata bliskost s Harisom Silajdžićem izvor takve percepcije?

Mislim daje percepcija o mom utjecaju na politička zbivanja potpuno neutemeljena. Tačno je da ja volim i podržavam Silajdžićevu principijelnu politiku i jako cijenim to što odgovorno radi svoj posao pritisnut neprijateljima Bosne i Hercegovine, domaćim izdajnicima i neprincipijelnim strancima. Mi se ne viđamo često, ali kad se sretnemo, obično to bude u krugu zajedničkih prijatelja, kada evociramo uspomene iz rata. A što se tiče mog utjecaja na njega, kad su investicije u pitanju, ne morate lobirati: kod njega su za svakoga vrata otvorena ako je nešto dobro za BiH. Ponekad mi je žao i što nemam veći utjecaj na njega - možda Austrijanci ne bi bili tek trećerangirani investitor: u elektroenergetski sektor, a volio bih da imam utjecaja i na njegova kadrovska rješenja i promjenu kursa kad je Mostar u pitanju, gdje su baš njegovi stranački prvaci napravih brojne greške.

Radončić se strankom pokušava spasiti od finansijske propasti

:: Gospodine Oručeviću, jedna ste od meta najbrutalnije i najprljavije poslijeratne kampanje koju protiv Vas vode mediji u vlasništvu tajkuna i novopečenog političara Fahrudina Radončića. Kako to komentirate?

Evo, za koji dan će dvije pune godine kako Radončić i Dnevni avaz vode prljavu kampanju protiv mene. Toliko puta do sada sam u medijima naglasio da iza svega stoji lični interes Radončića i njegovih prijatelja koji su u projektu izgradnje elektroenergetskih objekata vidjeli smetnju za ostvarivanje lične finansijske koristi u ovoj oblasti. Radončić je egzekutor svih ovih razvojnih projekata. I ništa on ne bi mogao uraditi svojim lažima i pisanjem da nije postojala politička volja u SDA da se to uradi. Nažalost, podržan je od strane političara koji su se uplašili da će historijska investicija od preko sedam milijardi maraka u elektroenergetski sektor Federacije biti uknjižena kao uspjeh Harisu Silajdžiću i njegovoj stranci. Tako je formirana osovina zla koja je uništila jedan ovako dobar projekt. Ali, nakon javnog odbacivanja prijave upućene tužilaštvu, otvoren je put da se ispita ko je i zašto promijenio jednoglasnu odluku Vlade i koja je to sprega medija i političara kojaje uništila ovaj projekt i nanijela štetu Federaciji koja se mjeri milijardama maraka. Za to neko mora biti sankcioniran.

:: Kako objašnjavate Radončićevu kampanju s obzirom na činjenicu da ste godinama bili bliski prijatelji?

Što se mog odnosa s Radončićem tiče, on je sličan odnosu koji je imao s Lagumdžijom, Bičakčićem i brojnim njegovim "prijateljima"... Dakle, od vrha do dna. To govori o Radončiću, a ne o nama. Isto kao što je nekada afirmativno u Dnevnom avazu pisao o APET Grupi i velikim investicijama, na stranici svog lista protekle dvije godine sistematski na sve načine nastoji uvjeriti javnost da - ona ne postoji!? Uoči prvog napada na mene poslao mi je poruku: "Proći ćeš kao Lagumdžija." Teško mi je vjerovati da će Radončić političar biti dosljedniji od Radončića novinara i tajkuna. Ali, na ulazak u politiku je bio primoran jer je Dnevni avaz izgubio kredibilitet i nije više dovoljan "kišobran" iza kojeg se može sakriti i demonstrirati svoju moć. Nekada su mu se odupirali samo hrabri i odvažni, ali sada ga se niko ne boji, osim političkih i ljudskih bijednika koji se još boje njegove odvratne novinarske odmazde.

:: Dobro ga znate, pa me zanima jeste ii bili iznenađeni odlukom da i formalno uđe u politiku?

Morate znati da se radi o čovjeku koji je fanatično opsjednut svojom moći. A ona počiva na mediju koji je stvorio uz otvorenu podršku svake vlasti kojoj je prvo služio, a onda je iskorištavao za svoje interese. Megalomanske betonske simbole svoje moći izgradio je novcima građana, kako kroz ugovore s državnim kompanijama, tako i kroz desetine miliona maraka kredita Razvojne banke Federacije BiH. Pare je potrošio u megalomanske i tržišno neuspjele projekte, kredite ipak mora vraćati, simbole megalomanije ne može nikome prodati i od izgledne finansijske propasti ga još jedino može spasiti direktno učešće u vlasti. On je taj koji bez skrupula ruši i uništava sve uspješno u ovoj zemlji ako to nije direktno pod njegovom kontrolom. Spreman je na savez i posao i sa crnim đavolom samo ako vidi neku korist. Nažalost, pun je bolesnih ambicija i rob je tragikomične slike o sebi o kojoj govori u javnosti. Vidjeli ste da i po nekoliko puta u istom intervjuu o sebi govori kao "superrealiziranoj osobi"... Ili, šta reći o čovjeku koji za sebe tvrdi da je najznačajnija ličnost u historiji Sarajeva nakon Gazi Husrev-bega?!

:: Kako gledate na njegovo napadno pozivanje na interese Bošnjaka i pokušaje da se nametne kao beskompromisni branitelj bošnjačkih interesa?

Smiješan je. On je majstor laži, smutnji i svađa među Bošnjacima. Koristi ljudske slabosti, bolesne političare, sujetne vjerske vođe... i na kraju ih je sve uspio posvađati. I svi koji danas govore za njegove novine, koje su bilten njegove stranke, ili na bilo koji način sarađuju s njim, moraju znati da će biti beskrupulozno popljuvani čim to bude odgovaralo njegovim trenutnim interesima. Nažalost, samo u ovoj zemlji može neko ovako brutalno i nekažnjeno blatiti sve i svakoga ko se nađe na putu njegovim bolesnim ambicijama. No, to vrijeme polako postaje prošlo svršeno, on to osjeća i zato spas traži u politici i smiješnom pokušaju da sebe promovira u bošnjačkog nacionalnog lidera. Koliko mu to polazi za rukom, najbolje pokazuje činjenica da niko ko drži do svog obraza nije prihvatio ponudu da se uključi u njegovu stranku.

Austrija je velika šansa Bosne i Hercegovine

:: Vi ste godinama angažirani u kompaniji PORR iz Beča. Zašto je PORR učestvovao kao dio konzorcija APET, spremnog da investira u BiH?

Radi se o grupi koju su formirale najveće kompanije Austrije. APET je vladina agencija koja je okupljala taj konzorcij, to je bio njihov izbor a ja sam angažiran samo za jednu članicu te grupe. Sam PORR je kompanija koja ima nekoliko velikih firmi u svom koncernu, a ja sam angažiran u dvije. Grupa se javila na međunarodni poziv Vlade Federacije i uz podršku Vlade Austrije ponudila je investicije od 2 - 2,5 milijardi eura. To je bila velika i kristalno čista ponuda i našli smo se među četiri ponuđača koja su pristala na sve uslove Vlade Federacije. A ona je kao najvažniji uslov postavila odustajanje strateških partnera, to jest investitora, od bilo kakvog vlasničkog udjela, prodaje ili koncesije na izgrađene elektrane. To je bilo jako racionalno sa stanovišta Federacije BiH. S obzirom na to da je Dodikova vlada investitorima u Republiku Srpsku dala vlasništvo nad rudnicima i elektranama, nijednom investitoru, pa ni austrijskim, nije bilo lako pristati na te uslove. Vlada Federacije BiH je donijela jednoglasnu odluku o izboru strateških partnera, potpisan je protokol o spremnosti da se investira i dalje dogovara o detaljima. No, nakon toga došlo je do užasne političke i medijske kampanje koja je, nažalost, blokiraia najveće direktne strane investicije u historiji Bosne i Hercegovine.

:: Odnos naših političara prema austrijskim investicijama je bio katastrofalan, spominjalo se zahladnjenje bilateralnih odnosa...

Tačno, ali veze naše zemlje s Austrijom su dublje. I bez obzira na jednu ružnu epizodu u kojoj smo kao država dobro izblamirani u ozbiljnim evropskim poslovnim krugovima, preduboka je prijateljska tradicija. I novi austrijski ambasador je jasno poručio da imamo pruženu ruku Austrije.

:: Vas često vezuju za lobiranje austrijskih kompanija?

Ja sam sretan što radim za austrijske kompanije. Ili, još bolje rečeno: ako to neko naziva lobiranjem, onda sam sretan što za njih lobiram. Biti lobista je najnormalnija stvar zato što ja već osam godina nisam u politici, niti u organima vlasti na bilo kojem nivou.

:: Mislite li da je Bosna i Hercegovina dovoljno iskoristila Austriju kao svog političkog prijatelja?

Nismo, i to je šteta. Austrija treba da bude naš veliki politički partner, kao što je to Hrvatskoj. Ona je odigrala ogromnu ulogu u priznanju naše zemlje, bila nam je veliki prijatelj u ratu, a vjerujem da se svi sjećamo ogromne uloge i angažmana vicekancelara Mocka. Nije slučajno što je Austrija i najveći investitor u Bosni i Hercegovini. Mogu vam odmah nabrojati deset većih država od Austrije iz kojih nema nijedne investicije u našoj zemlji. Zašto? Zato što nemaju interes za nas i imaju druge zemlje u koje ulažu. Pametna politika mora čuvati one koji su spremni zajedno s nama unaprijediti BIH. I zato mislim da je bila strašna politička, osim što je i ekonomski katastrofalna greška što je ispolitiziran jedan ovako veliki investicioni poduhvat. (BH DANI)

izvor: 24sata.info-22267

Pretraga: 5993 - Safet Oručević o Mostaru i Radončiću
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=5993