Ivo Banac: Josip Manolić za mališane

Ivo Banac: Josip Manolić za mališane

Ivo Banac
Ivo Banac

Objavljeno: 24. okt 2015 | Ivo Banac

Na jednom mjestu u Manolićevoj zamašnoj knjizi "Politika i domovina: moja borba za suverenu i socijalnu Hrvatsku" (Zagreb, Golden marketing - Tehnička knjiga, 2015) spominje se i rasprava koju je Manolić ljeta 1942. navodno vodio s Vladom Popovićem, sekretarom CK KPH, na partizanskom teritoriju, u kordunaškom selu Bunić. Tema je bila status pionirske organizacije i njezine uloge. Popović je zastupao stajalište da je riječ o komunističkoj organizaciji, a Manolić da to "nije ispravan stav s obzirom na dob omladinaca".

Kako je Manolićeva knjiga namijenjena nepartijskim mališanima, mislim da je bio u pravu.

Manolićeva knjiga zapravo i nije memoarska, a po mnogo čemu se doimlje i okljaštrenom. Istina, ona slijedi stanovitu kronologiju, ali tek dijelom.

Manolić nam se ne želi povjeravati, a ima i vrlo velikih rupa u njegovu narativu. Što je radio od 1972. do 1989. osim što je šetao s Milivojem Rukavinom i Jankom Bobetkom? On priča onima koji ne znaju (zbog dobi omladinaca) ili ne žele znati (zbog ideološkog svrstavanja i komoditeta), ili pak onima koji znaju - ali koje Manolić želi demoralizirati.

To još ne znači da Manolić uvijek laže. Daleko od toga. On često govori istinu, ali ta njegova "istina" je parcijalna, strogo kontrolirana te uvijek usmjerena stvaranju dojma kako je pojedinac nevažan, zapravo suvišan.

U našem svijetu, svi su, baš svi, pod kontrolom neke nevidljive ruke, lutkara iz sjene ("obavještajci nikada ne rade bez svojega gospodara") ili tajne službe:

  • od 48 utemeljitelja HDZ na osnivačkoj skupštini u NK Borac na Jarunu, desetak su bili suradnici Udbe.
  • "Od 45 dužnosnika oko Tuđmana 38 su suradnici civilnih i vojnih obavještajnih službi starog režima"
  • "Deklaraciju nisu napisali književnici ni jezikoslovci, već djelatnici u tadašnjoj službi državne sigurnosti"
  • "Upozoravao sam Šibla kako imam spoznaje da KOS zapravo upravlja studentskim štrajkom"
  • "Ideja o dolasku nove političke snage okupljene oko Franje Tuđmana bila je ideja Mike Špiljka, ali i Steve Krajačića i Ivice Račana" - Špiljak je bio "američki čovjek", baš kao i Mate Meštrović
  • "Hrvatska Banovina nije izvorno zasluga vodstva HSS, već engleskih interesa"
  • "Kanalizacijska čvorišta u Zagrebu bila su najvjerojatnije baze za skrivanje i oružja i opreme" skupine Labrador, koju je po lojalnom psu nazvao dvojbeno lojalan Franjo Vugrinec
  • I, na kraju, od 98 imena hrvatskih emigranata, koji su radili za Udbu, a koje mu je povjerio Ernest Bauer, dugogodišnji agent zapadnonjemačkog BND, svi su također radili i za BND ili druge zapadne službe, a Bauer možda i za Udbu. U svijetu gdje su svi suradnici neke tajne službe, zašto bi baš Manolić nosio stigmu udbaša?
Josip Manolić
Josip Manolić

To je i razlog zašto se Manolić neprestano pravda i izmotava:

Moj je rad u Ozni u Bjelovaru trajao godinu dana, a u Zagrebu svega nekoliko mjeseci, ali će me tih nekoliko mjeseci trajno obilježiti kao "udbaša". Mnogi su moji drugovi dugi niz godina profesionalno radili u Udbi, ali ih javnost nije "nagradila" tim nazivom.

On kao da i ne zna što znači biti načelnik Ozne. To je tek obavještajna služba u kojoj se on osjećao "više kao politički komesar", jer je u obavještajnim poslovima bio "novajlija". Želio bi da mališani povjeruju kako se politička policija jedne totalitarne države bavila tek skupljanjem informacija, ali ponekad se ipak zaboravi. Njegov model, prijatelj i prvi susjed, Stevo Krajačić, "nije želio ići na fizičke likvidacije". Može li se zaključiti da je bilo onih koji su to itekako željeli? Stevo je bio čovjek "liberalnih stajališta" - jer je mislio da je ljude poput Lovre Matačića bilo dovoljno prognati u Makedoniju, a ne skratiti za glavu.

A i Manolić je, zapravo, "liberal". Rukovoditelj diverzantskih akcija u okupiranom Zagrebu, kojima je stotinjak SKOJ-evskih udarnih trojki provodilo krvavu urbanu gerilu, drug Crni kao da se nije bavio "mokrim poslovima". U Bjelovaru je identificirao naredbodavce i odgovorne za zločine, dakako ustaške, te otkrivao agenture UNS, Gestapa i Abwehra.

Nije on pobio onih desetak "križara", koji mu se pripisuju, nego Srbi u bjelovarskoj Ozni. Tražio je istragu i istjerao ocjenu oznaškog inspektora Mate Rajkovića da se previše zaštitnički odnosio prema "križarskim" jatacima, nakon čega je uslijedila njegova smjena.

U zagrebačkoj je Udbi bio tek kadrovik i orgsekretar KPJ Udbe za Hrvatsku. Ništa posebno. Kad je 1948. bio raspoređen u MUP Hrvatske na mjesto načelnika za provedbu kaznenih sankcija, tek onda počinje njegov humanitarni rad. Bio je optužen "za nedovoljno represivno postupanje", jer je doista težio reformiranju zatvorskog sustava "uzimajući u obzir i struku i spoznaje zapadnoga penološkog sustava".

Borio se protiv "psihološke barijere" da su osuđenici "građani drugog reda, posebice oni politički" - pri čemu su mu pomagali psiholozi poput Mladena Zvonarevića. Manolić, naravno, računa da mališani ne znaju tko je bio Zvonarević niti da će se zapitati kako je zatvorenike mogao hraniti guščjim mesom na užas stare dogmatičarke Anke Berus.

Naglašava da nije imao nikakve veze s Golim otokom, koji je zapravo bio nepotreban. (Zanimljivo, Manolić nije tako glup da upotrijebi onu izlizanu apologetsku svinjariju: "Da nije bilo Golog otoka, čitava Jugoslavija bi bila Goli otok". On zna da je ona to i bila: "Donošenjem Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države, ukinuti su revolucionarni sudovi za zaštitu ugleda i časti Hrvata i Srba. Nije šija nego vrat! Ta je faza nastanka novog prava nesumnjivo bila protkana dubokim ideološkim zabludama i donijela golem broj također nepravednih presuda").

Radio je "prečesto... neshvaćen... na dobrobit zatvorenika". Premda se nikad nije vidio kao vođu bilo kojeg projekta, navlastito HDZ, on želi da se zna kako je upravo on, postolar iz Bjelovara, kasnije specijaliziran za gojzerice, diplomirao na Pravnom fakultetu, doveo Šibla na čelo SUBNOR, da je HDZ bio njegova zamisao, da je uredio statut HDZ, jedini kritizirao Tuđmanovu bosansku politiku i mnogo drugih lijepih stvari...

Josip Manolić
Josip Manolić

Zato je zanimljivo primijetiti da je Manolićeva lakirovka u neskladu s tvrdo dogmatskim uvodom priređivača dr. Franje Maletića, trenutno docenta informacijskih i komunikacijskih znanosti na Sveučilištu Sjever u Koprivnici, koji je naslagao mnogo bivših funkcija - od direktora podružnice JAT u Torontu (hmm?), vlasnika Golden Marketinga - Tehničke knjige, koja je specijalizirana za udbaške memoare - do direktora Vjesnika. Nesklad se vidi u promišljanju starog režima.

Premda Manolić tvrdi da je u HDZ želio nametnuti tezu "da i dalje gradimo samoupravni socijalizam" te da je bio za izgradnju "nove socijalističke Hrvatske", on ipak vidi prijevaru u Socijalističkom savezu SSRNJ, te želi da mu HDZ još 1989. okrene leđa, jer je taj ostatak Narodne fronte po starom Kardeljevu modelu zagovarao nekakav nestranački "pluralizam samoupravnih interesa", što je kontroverzno u samoj srži, a i politički odavno potrošeno.

Za Maletića, međutim, Kardeljev "nestranački pluralizam" dio je velike tradicije participacije i odlučivanja što je napuštena priključivanjem zapadnom svijetu, "opredjeljujući se za liberalnu demokraciju, često nekritički prihvaćajući neoliberalizam". Drug Crni zna da takvo što ni mališani više s maslom ne bi pojeli. To je razlika između starih udbaša i junoša.

S uzbuđenjem čekamo novi svezak ovog šarmantnog štiva.

Tko zna što će nam striček Joža još ispričati?

izvor: jutarnji.hr-1443429

Pretraga: 6097 - Ivo Banac: Josip Manolić za mališane
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=6097