Rusmir Mahmutćehajić "POSLJEDNJI MOHIKANAC" BOSANSTVA

Rusmir Mahmutćehajić "POSLJEDNJI MOHIKANAC" BOSANSTVA

Prof. dr. RUSMIR MAHMUĆEHAJIĆ - pisac, analitičar, bivši političar

Da bi imala vanjsku, BiH bi morala imati vlastitu, bosansku politiku koje nema

Rusmir Mahmutćehajić - Posljednji mohikanac BOSANSTVA

• Rusmir Mahmutćehajić je jedan od nosilaca ideje "bosanstva" koju promovira u svojim knjigama, naučnim radovima, kroz rad Međunarodnog foruma Bosna, te u svojim intervjuima. Jedan od najznačajnijih i najviše citiranih intelektualaca iz Bosne i Hercegovine, u intervjuu za Slobodnu Bosnu govori o promjenama, o svojoj novoj knjizi, bosanskoj politici, značaju Haškog tribunala...

Objavljeno: 25. sep 2014 | Slobodna Bosna br 933., Razgovarala: Nidžara Ahmetašević

Rusmir Mahmutćehajić je jedan od najznačajnijih intelektualaca iz Bosne i Hercegovine, čiji su članci i knjige prevedeni na više svjetskih jezika i citirani u velikom broju naučnih radova. Njegove knjige i članci objavljeni u međunarodnim naučnim časopisima obavezna su literatura za sve one koji izučavaju ove prostore, društvo i religiju.

Mahmutćehajić je i jedan od nositelja ideje "bosanstva", a Bosnu vidi kao zajednicu različitosti u kojoj se odnosi temelje na uzajamnom poštovanju svih članova grupe. Ove njegove ideje ogledaju se i u djelovanju Međunarodnog foruma Bosna, nevladine organizacije koju je osnovao 1997. godine, sa misijom "gradnje bosanskohercegovačke budućnosti kao skladnog i jedinstvenog društva, utemeljenog na dijalogu, povjerenju i poštovanju, te najboljim iskustvima u zaštiti ljudskih prava, vladavine zakona i demokracije".

Hval i Djeva - trilogija Bosanstva
Hval i Djeva - trilogija BOSANSTVA

Sredinom oktobra, nizozemska izdavač ka kuća Brill objavit će engleski prijevod Mahmutćehajićeve knjige "Hval i Djeva".

"To djelo je 2011. godine u tri toma objavio bosanski izdavač Dobra knjiga. Predgovor za englesko izdanje napisao je Gareth Jones, ugledni teolog i filozof. U tome djelu istraživana su i razmatrana najvažnija pitanja o mogućim utemeljenjima religijski pluralnih društava. A u taj istraživački okvir uključeni su i osvrti na bosansko iskustvo religijske pluralnosti" - kaže o ovoj knjizi autor.

Istovremeno, članak o "andrićevstvu", koji je objavio prošle godine u američkom naučnom časopisu "East European Politics and Societies and Cultures", izaziva reakcije javnosti u regionu, vrlo često pune kritike prema tvrdnjama koje je iznio u ovom tekstu.

POLITIKA

Rusmir Mahmutćehajić

Svako ograđivanje od politike je licemjerno. Iza njeg se uvijek skriva nezakonita politika. Jasan politički stav, odlučno političko djelovanje, i to u skladu s načelima odgovornosti prema slabijim ljudima i javnome dobru, politička je obveza svakog pojedinca i svih organiziranih subjekata društvenog poretka koje taj pojedinac svjesno i voljno prihvata kao oblike svog udruživanja -- Rusmir Mahmutćehajić

Andrićevstvo: Estetika za genocid

Mahmutćehajić kaže kako je studija "Andrićevstvo: Estetika za genocid", prvi od šest dijelova još neobjavljene knjige s naslovom "Andrićevstvo: Protiv etike sjećanja":

Nakon posljednjeg rata protiv Bosne nije moguće ustrajavati na nepromjenljivim vrijednostima političkog i kulturnog naslijeđa južnoslavenskog prostora i njegovog najšireg evropskog i svjetskog okvira. Valjalo bi iznova čitati sve što je već čitano, te nepoštedno mijenjati dogmatizirane estetske i logičke sudove.

Kako je jasno vidljivo, andrićevstvo - što može biti ime za nacijska estetiziranja politike, redovno prisutna u maskiranjima fašističkih i nacističkih sadržaja, i komunističko politiziranje estetike, s bitnim utjecanjem na uspostavljanje i održavanje sadašnjih pojedinačnih i kolektivnih identiteta u postkomunističkom prostoru Jugoistočne Evrope - jest kanonizirani sadržaj oba antibosanska nacionalizma, i srpskog i hrvatskog.

Ako se žele otkriti i objasniti pravi razlozi i moguće posljedice tog političkog antibosanstva, nužno je preispitivati sva ideologijska tumačenja tog književnog djela. A upravo ona preovlađuju u opasnim maskiranjima nacijskih antibosanstava.

U provedenim istraživanjima pokazao sam da uzdizanje pričanja Ive Andrića "o Turcima i o našima" na razinu "apsolutne nulte estetske vrijednosti" i "jedinog čvrstog i sigurnog mjesta kompleksnoga bosanskohercegovačkoga identiteta" nije ništa drugo do srpsko-hrvatsko ideologijsko antibosanstvo s neosporivim sadržajima nacionalizma, rasizma i orijentalizma -- obrazlaže svoje stavove Mahmutćehajić.

PROMJENE SU NEIZBJEŽNE

:: Za manje od mjesec dana u BiH će biti održani opći izbori. Za godina koja je na isteku može se reći da je bila prilično burna; protesti, ostavke, vrlo oštre kritike predstavnika međunarodne zajednice za domaće lidere, nove konferencije na kojima se priča o budućnosti BiH... Sa svime što je iza nas, promjene su očito potrebne, ali da li su i moguće u BiH? I ako jesu, šta je potrebno za promjene?

Ne samo da su promjene moguće. Tu su i neizbježne. Za svakoga je važno pitanje kamo su usmjerene i koji ih činitelji određuju. U predviđanju na koje me podstičete svojim pitanjem, opravdano je pretpostaviti obje mogućnosti - i onu prema gorem i onu prema boljem.

Ako na bosanskoj političkoj pozornici ostanu politički činitelji jednaki sadašnjim, promjene nužno vode prema gorem od tog u čemu smo sada. Takvu mogućnost niko ne može isključiti. Ali, teško je pretpostaviti da postoji čak i pojedinac koji bi ravnodušno pristao na nužnost tog što je tako predviđeno.

Da bi bile ispunjene želje ljudi da se iz sadašnjeg stanja uzađe na neko bolje, nužna je promjena ili smjena glavnih činitelja sadašnjeg političkog poretka. Jasno je da politički poredak nikada nije moguće odvojiti od stanja u ljudskim pojedinačnostima. Kakav bi god logički nacrt nekog drukčijeg stanja od sadašnjeg bio napravljen - promjena postojećih ustavnih rješenja, preuređenje stupnjevanja i raspodjele vlasti, usklađivanje zakonskih rješenja s evropskim, primjena međunarodnih konvencija i tako dalje - realna promjena će ovisiti o mogućem osvješćenju bosanske politike, povezivanju predvidljivog i poželjnog stanja u budućnosti s političkom filozofijom koja uvažava to što Bosna jeste.

A ona je dugotrajući i mučni pothvat branjenja političkog društva koje nije ozbiljivo u politici osnovanoj na onim istim nacijskim principima koji su svojstveni za integrističko srpstvo i integrističko hrvatstvo.

MEÐUNARODNI FORUM BOSNA

Međunarodni forum BOSNA

Otvoreni intelektualni pothvat u kojem svaki stav ima pravo na saopćenje drugima, uz uvjet da njegov autor ili zastupnik to učini na način koji ne ugrožava dostojanstvo nijednog drugog čovjeka, te uz prihvatanje da niko - ama baš niko! - nema pravo na konačno presuđivanje

U ovoj tvrdnji nikako ne bi trebalo vidjeti bilo kakav negativan stav prema srpskom i hrvatskom narodu u Bosni izvan nje. Tim narodima ova zemlja i sve njeno neopozivo pripadaju, i to sve dok iz nacijskih politika - a ne treba zaboraviti da su nacijske politike ideologijske konstrukcije koje su često usmjerene protiv onih čije interese navodno predstavljaju - ne proistječu različiti oblici antibosanstva, što znači poricanja i razaranja, to jeste ideologijskog negiranja bosanske idejne cjelovitosti s nužnom potvrdom u postojanju bosanskog političkog naroda.

Uz to, valja odmah dodati da su preovlađujući oblici ideologijskog bošnjaštva, kao reakcijsko konstruiranje bošnjačkog nacijstva koje je posljedica djelovanja srpskih i hrvatskih nacijskih programa, jednako antibosanski, a možda još i više.

Za promjene o kojima pitate potrebno je, smatram, nepoštedno dekonstruiranje velike laži da je nemoguć bosanski politički narod, a koja je u vladajućim nacijskim teleologijama predstavljena velikom istinom. Zato je potrebno odlučno raspravljanje o svemu znanom u vezi s osvješćenjem razmjera političke krize, te gradnja u njoj i iz nje tog što može biti opravdano nazvano bosanskom političkom filozofijom.

BOSANSKA POLITIKA

Rusmir Mahmutćehajić

Rusmir Mahmutćehajić smatra da nijednu od postojećih politika danas nije moguće nazvati bosanskom

:: Šta Vi vidite kao najveći problem u današnjoj BiH?

Opću psihološku, pa posljedično i političku pometenost ljudi, u kojoj se ne prepoznaje djelujuća prisutnost fašističkih i komunističkih sadržaja, iz čega proistječu procesi orijentaliziranja i samoorijentaliziranja političkih surogata bosanstva protiv kojih se kao utvara usmjeravaju nacijski i nacistički, fašistički, komunistički žreci pseudoprosvjetiteljstva i pseudonapretka.

Brojni oblici prevara, krađa i obmanjivanja samo su posljedica tog psihosocijalnog stanja priviknutosti na antibosanstvo.

OGRAĐIVANJE OD POLITIKE

:: Često ste u svojim javnim istupima upozoravali kako u BiH nedostaje povjerenja, između etničkih i religijskih zajednica, unutar tih zajednica, između različitih grupa. Puno ste i radili na vraćanju povjerenja, prije svega kroz Međunarodni forum Bosne. Šta ostaju najveće prepreke za izgradnju povjerenja u BiH?

Povjerenje je društveni kapital koji u velikoj mjeri određuje održivost i unutarnju dinamiku svakog društva. Njega u sadašnjim reduciranjima bosanske politike i kulture na njihove proste ideologijske sadržaje - a mislim da je prvenstveno riječ o pseudopolitikama - očito nema u onoj mjeri iz koje bi proistekle pouzdane usmjerenosti prema poželjnoj budućnosti.

Na stotinama naučnih skupova i hiljadama objavljenih stranica, organiziranih i nastalih u okviru Međunarodnog foruma Bosne, jasno je pokazano da u tome što jeste bosansko političko i kulturno naslijeđe postoje dragocjeni resursi za otkrivanje, razumijevanje i snaženje društvenog povjerenja, i to u svim sadržajima te kulture - i jevrejskim i kršćanskim, u svim njenim konfesijskim iskazima, i muslimanskim, i svim onim rubnim ili prijelaznim stanjima svake od njih,
koji bosansku cjelinu čine nerastavljivom.

Ali u modernome dobu te kulture su svedene na organizacije u kojima vladaju patrijarhski principi. Tako da su zapriječene izbaviteljske mogućnosti iznošenja stava, i uzvraćanja na preispitivanja. Od svih uključenih u ta ustrojstva očekuje se poslušnost, pa makar i protiv etičkog principa: nema poslušnosti do u dobru. Tek s takvim iznevjerenjem etičke odgovornosti zaslužuju se plaća i nagrada, pri čemu se ne shvata njihov kad-tad aktivirajući otrovni učinak.

:: Puno ste radili na međureligijskom dijalogu. Koliko je u toj oblasti postignut napredak i koliko ste uspijevali sarađivati u Vašem radu sa religijskim zajednicama?

Međureligijski dijalog je kontroverzna paradigma. Jednostavno je pokazati da dijalog među religijama nije moguć. Nema ni religija ni nacija koje govore. Govore ljudi, ali uvijek uz dug da nakon govorenja saslušaju onoga kojem su govorili.

Svođenje te očitosti na fantaziju o utjelovljenjima religija, nacija ili politika sa svojstvima govorenja i negovorenja, dolaženja i odlaženja, napredovanja i nazadovanja jest ideologijska konstrukcija s pogubnim posljedicama. Nijednog pojedinca nije moguće svesti na religiju, organizaciju, zajednicu, narod ili naciju. Kada god neki pojedinac govori u ime religije, organizacije, zajednice, naroda ili nacije, valja se upitati: Ko i šta ga za to legitimira?

Ako je saslušan neko ko govori u ime nekog kolektiva, uvijek je nejasno s kojim će pojedincem tog istog kolektiva slušatelji uspostaviti odnos da bi realizirati svoje temeljno pravo da mu odgovore?

Ne kriju li se iza govorenja kolektiva, kabineta i religija - nepravde i nasilja?

Međunarodni forum Bosne je zamišljen kao otvoreni intelektualni pothvat u kojem svaki stav ima pravo na saopćenje drugima, uz uvjet da njegov autor ili zastupnik to učini na način koji ne ugrožava dostojanstvo nijednog drugog čovjeka, te uz prihvatanje da niko - ama baš niko! - nema pravo na konačno presuđivanje.

Na osnovi iskustva iz sedamnaest godina takvog djelovanja, moguće je pokazati da postoje pojedinci u svim zajednicama s osjećanjem odgovornosti prema sebi neodvojivome o stanju bosanske društvene ukupnosti. Zato je opravdano reći da niko ne može razloge sadašnjeg stanja tražiti u religijskim učenjima. Razlozi su u stanjima ljudi, i to bez obzira na to kako se predstavljaju i na kakve tradicijske ili netradicijske pologe svojih pripadanja se pozivaju.

I OGRAĐIVANJE OD POLITIKE JE - POLITIKA

Rusmir Mahmutćehajić
Rusmir Mahmutćehajić

:: Nedavno je reis Husein Kavazović upozorio sve stranke da džamije nisu objekti za njihovo djelovanje. Slične poruke, možda ne tako izričite, mogle su se čuti i ranije. Koliko je ova njegova poruka nešto novo i šta znači u ovom trenutku? Koliko je uopće bitno da se na ovakav način religijske zajednice ograde od politike?

Nije li to, kako vi kažete, ograđivanje od politike, zapravo politika? I zašto bi se bilo ko ograđivao od politike. Je li to uopće moguće? Podučavani smo da postoje politika i nepolitička, propolitička i antipolitička područja života. A ta je poduka, smatram, opasno naslijeđe agresivnih ideologijskih programa.

Ta zajednica u čije ime govori gospodin Husein Kavazović nastala je kao potreba politike, trajala u punoj ovisnosti o njoj i najčešće, nažalost, u funkciji antibosanskih programa. Sada kada se bosanska politika pokazuje u svoj svojoj malignoj pometenosti, ponavlja se stav izdvojenosti i neovisnosti o politici. A, zapravo, potreban je jasan politički stav o politici, nasuprot njenom reduciranju na opasne kartele koji sebe predstavljaju politikama i političkim strankama. Oni jesu politike i političke stranke jedino uz uvjet da bude prihvaćena očitost njihovog bivanja u sebi tiranijama i oligarhijama, onim oblicima vlasti koje Platon određuje nezakonitima.

Za koju bi to organiziranu strukturu u današnjim bosanskim prilikama bilo opravdano reći da je u sebi demokratska, i pored grlatih predstavljanja u javnosti takvom? Prema tome, svako ograđivanje od politike je licemjerno. Iza njeg se uvijek skriva nezakonita politika.

Jasan politički stav, odlučno političko djelovanje, i to u skladu s načelima odgovornosti prema slabijim ljudima i javnome dobru, politička je obveza svakog pojedinca i svih organiziranih subjekata društvenog poretka koje taj pojedinac svjesno i voljno prihvata kao oblike svog udruživanja.

:: U brojnim analizama koje su se pojavile u domaćim, ali i stranim medijima posljednjih se godina navodi da je BiH postala neka vrsta poligona na kojem se natječe uticaj iz nekih arapskih zemalja i Turske. Koliko su ovi trendovi snažni i značajni i koliko utiču na građane i život u BiH?

U vašem pitanju sadržane su naznake o položaju Bosne u međunarodnim odnosima. Politički poredak svijeta izgrađen je na principu postojanja i povezanosti suverenih političkih subjekata, a prije svega suverenih država. Da bi neka država osvijestila svoj položaj u odnosu na druge, potrebna je njena politička svijest o sebi. Ako te svijesti nema, takva država je slab ili nikakav partner drugim državama.

Opravdano je, smatram, reći da danas ne postoji političko određenje Bosne u svijetu, određenje koje proistječe iz državne politike. I to je prvenstveno posljedica stanja svijesti većine bosanskih ljudi. Zato nije čudno da tu političku slabost koriste svi koji to mogu, i oni u samoj državi i oni izvan nje. Kome bi današnja bosanska država mogla biti ozbiljan politički partner?

Moje je mišljenje da ona to ne može biti nikome. Zato se umnožavaju sažaljenja, tutorstva i propovijedanja drugih prema toj slabosti. U tome valja vidjeti razloge za brojne oblike društvenih bolesti, pri čemu se one slabije od njih koriste za maskiranje većih.

Nema izlaska iz tog stanja bez jasnog određenja bosanske unutarnje i vanjske politike. Takvo
određenje može nastati jedino u radikaliziranju razgovora o političkoj krizi, i to u okviru nepoštednog raspravljanja o svemu što ugrožava budućnost bosanskih ljudi.

ZNAČAJ HAŠKOG TRIBUNALA

Haški tribunal doprinosi rehabilitaciji poricanog i uništavanog bosanstva

Radovan Karadžić
Radovan Karadžić

• Suđenja pred Tribunalom, i pored kontroverzi koje ih prate, Mahmutćehajić vidi kao izuzetno bitna za izgradnju bosanstva

:: Suđenja Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću već su u nekim završnim fazama. Ovdašnja javnost, čini se, ustvari vrlo malo prati šta se sada dešava u haškim sudnicama. Istovremeno, sve više je onih koji smatraju da je Tribunal izgubio na ugledu tokom godina, kako zbog nekih kontroverznih odluka tako i zbog nedovoljne otvorenosti prema ovdašnjoj javnosti, ili kaznene politike. Kako Vi vidite danas Haški tribunal i njegov značaj za proces suočavanja sa prošlošću u regionu?

Historijska drama koju nazivamo ratovima u bivšoj Jugoslaviji zapravo je rat protiv Bosne kao principa realnosti. Taj rat dugo traje. Nije shvatljiv bez evropskih iskustava s fašizmom, nacizmom i komunizmom. Antibosanstvo je temeljni sadržaj nacionalizama u Bosni i oko nje. U središtu tih ideologijskih pothvata je bosanska religijska pluralnost, koja je u etnonacionalizmima, kulturnim nacionalizmima i religionacionalizmima svođena na tuđost bosanskog muslimanstva. Toj tuđosti ustrajno je dodjeljivano ime Turaka kao teološkog i političkog neprijatelja cijele nacijske našosti. Tako je nastala apsolutizirana estetika, a zapravo kultura anesteziranja bosanskog političkog naroda.

Suđenja i presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju su presedan kojim se koliko-toliko obrću nacijska epska herojstva u općeprepoznatljive zločine pojedinaca u okviru genocidnih nacijskih projekata, zločine koji su mogući uz postojanje zločinačke elite, zločinačke ideologije, zločinačke organizacije i neposrednih izvršitelja zločina.

Ništa u novijoj historiji nije, smatram, toliko važno za štićenje i razvoj politike bosanstva koliko ta suđenja i te osude zločincima u ratu protiv Bosne. Nema posve pravednih sudova, ali ni ljudskosti bez pristajanja uz nužnost sudova. Tako Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, sa svime što jest i što nije učinio, bitno doprinosi rehabilitaciji poricanog i uništavanog bosanstva, što je presudan uvjet za novu i bolju političku arhitekturu u Jugoistočnoj Evropi.

IZAĆI, ILI NE IZAĆI NA IZBORE

Mahmutċehajiċ Rusmir

:: Razgovarali smo prije nekoliko godina i tada ste mi rekli da u BiH politika ne postoji. To je bilo skoro prije 10 godina. Ima li je danas?

Ne sjećam se konteksta u kojem sam to rekao, ali i danas bez kolebanja mogu reći da nijednu od postojećih politika u Bosni nije opravdano nazvati bosanskom. Pojam "bosanska politika" je, u mome govorenju, onaj politički pothvat koji u društvenoj pluralnosti, kao neizmjenljivoj realnosti svakog društva, nalazi bitne razloge za štićenje i razvoj političkog društva u kojem religijske razlike među njegovim članovima nisu njegova slabost već potencijal dobra na
kojem je moguće temeljiti viziju poželjne političke budućnosti.

:: I, na kraju, da Vas još jednom vratim na izbore. Da li ćete Vi izaći na izbore i šta uopće glasanje može promijeniti s obzirom da su manje više ne samo iste stranke nego i isti kandidati na listama već skoro dvije decenije?

I izlaženje i neizlaženje odražavaju politički stav pojedinca. Ako su tiranija i oligarhija, a to su stanja u postojećim političkim strankama ove zemlje, gore od demokracije, na svakome od nas je da odluči hoće li podržati to što je gore, makar se takve stranke zaklinjale vrijednošću demokratskog legitimiranja njihovog otimanja vlasti od onog kojem izvorno pripada.

Ako zlo nije moguće spriječiti rukom, nužno ga je spriječiti govorom; a ako nije moguće ni govorom, valja ga odbaciti šutnjom. Tako je izlaženje ili neizlaženje - odgovornost svakog od nas.

izvor: facebook.com-692350914180967

Gallery

Pretraga: 6479 - Rusmir Mahmutćehajić "POSLJEDNJI MOHIKANAC" BOSANSTVA
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=6479