Suđenje za otmicu Velimira Mandića

Suđenje za otmicu Velimira Mandića

Odbijanje ključnog svjedoka

Momčilo Mandić
Momčilo Mandić

Nema objašnjenja zašto je ovo označavanje izvršeno u Zenici kada je primopredaja pola miliona maraka bila zakazana u sarajevskom hotelu Holiday Inn. Jedini koji je tvrdio da je pola miliona maraka zaista i bilo u Zenici jeste Momčilo Mandić

Objavljeno: 22. feb 2002 | Esad Hećimović, DANI br. 245

Kantonalni tužilac u Sarajevu tereti osmoricu optuženih za otmicu Velimira Mandića, brata daleko poznatijih srpskih policajaca Momčila i Mladena. Iako je Momčilo Mandić, kontroverzni srpski biznismen, bivši policajac i jedan od najbogatijih Srba na Balkanu, bio glavni porodični pregovarač sa otmičarima, niti tužilac niti sudija nisu željeli njegovo svjedočenje u sarajevskoj sudnici. Zašto?

Nakon petnaest mjeseci pritvora, Sudsko vijeće Kantonalnog suda u Sarajevu ukinulo je pritvor Namiru Zuki (29), na prijedlog njegovog advokata Almina Dautbegovića. Zuka je bio posljednji na listi osmorice optuženih za otmicu Velimira Mandića radi otkupnine od 500.000 maraka. On i Denis Džananović (30), pretposljednji na listi optuženih, u trenutku hapšenja bili su aktivni pripadnici Armije BiH.

Obojica su tokom istrage i suđenja poricali izvršenje otmice, ali tužilac ih tereti da su osiguravali Midhata Purića Hadžiju prilikom dva pokušaja preuzimanja novca od porodice Velimira Mandića. Prema njihovom objašnjenju, oni su samo činili uslugu "svom ratnom komandantu", odvezavši ga da preuzme neki novac na ime "zaostalog ratnog duga".

Otmica Velimira Mandića, brata Momčila i Mladena Mandića, bivših visokih funkcionera MUP RS, uskoro će dobiti sudski epilog, ali posmatrači suđenja u Sarajevu su saznali samo "federalnu stranu" priče.

Nakon same otmice, Momčilo Mandić, bivši pomoćnik ministra policije Vlade tadašnje Republike BiH i kasnije visoki funkcioner vlasti RS, koji je bio stvarna meta otmičara zbog velikog bogatstva stečenog u toku i poslije rata, tvrdio je da ga ne interesuju ljudi koji su oteli i držali njegovog brata - nego stvarni, srpski nalogodavci.

Rekonstrukcija otmice

Momčilo Mandić
Momčilo Mandić

Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu tereti ukupno osam ljudi za ovu otmicu, ali i dalje ostaju nepoznate osobe koje su bile neposredni izvršitelji otmice u Bijeljini devetog novembra 2000. godine. Prema opisu same otmice, koju je davao oteti Velimir Mandić, njemu su otmičari pokazali policijske značke.

"Prvi put je moj izaslanik u Zenici pokazao novac otmičarima, ali nije došlo do preuzimanja jer on nije dao da se pare broje. Tada je još uvijek cijena otkupa bila tri miliona, a on je u torbi imao pola miliona" - kazao je Momčilo Mandić - "Vozio sam škodu oktaviju. Odjednom su mi put prepriječila dva golfa. Iz jednog su izašla tri lica, prišli su mom autu i pokazali mi policijske značke - Ti si diler droge. Truješ omladinu, fukaro. Zato ćeš poći sa nama! - kratko i grubo su procijedili kroz zube i izvukli me iz automobila. Uspio sam još da vidim da jedno lice iz drugog golfa sjeda u moju škodu i odvozi je" - govorio je Velimir Mandić, koji je kratko nakon oslobađanja umro.

Hapšenja osumnjičenih u ovom slučaju su izvršena u razmaku od godinu dana. Prvo su uhapšena dvojica koja su 28. novembra 2000. došla u sarajevski hotel Holiday Inn radi primopredaje novca za oslobađanje otetog Mandića. Potom su hapšeni i ostali, ali za otkrivanje i hapšenje glavnog "federalnog" organizatora otmice trebalo je godinu dana.

Ferid Okić (Salihi) uhapšen je tek osmog decembra 2001. godine i krajem decembra prošle godine optužen da je "organizirao skupinu u svrhu izvršenja otmice jednog člana porodice Mandić" - prema ovoj, posljednjoj verziji optužnice, skupinu otmičara su sačinjavali:

  • Pero Čović (42), državljanin BiH i Hrvatske, koji je bio zadužen za čuvanje otetog
  • Ekrem Mustafić i Džemil Hurić - vozači
  • Salem Jaranović, zadužen za smještaj otetog Mandića
  • Denis Džananović i Namir Zuka, kao obezbjeđenje prilikom primopredaje novca i
  • Midhat Purić, koji je bio posrednik u kontaktu sa obitelji Mandić i pri prijemu novca.

Tužilac je mijenjao optužnicu, precizirajući optužbe protiv pojedinih osoba, ali oni koji su izvršili otmicu su sve vrijeme neidentifikovani. Samo je jedan od otmičara opisan kao "Dragan". Za njega se sumnja da je bio tjelohranitelj Radovana Karadžića. I ništa više. Niti istraga, niti suđenje nisu otkrili ništa više o lokalnoj, srpskoj vezi nepoznatih otmičara. Bez toga nije moguće u potpunosti razumjeti motive i način izvršenja same otmice.

Radovan Karadžić
Radovan Karadžić

Halo, tata

Iako je Momčilo Mandić nesumnjivo bio glavni cilj ove otmice i glavni pregovarač sa otmičarima, niti u jednoj verziji optužnice se ne daje niti jedan njegov iskaz. Tužilac u prvoj verziji optužnice citira iskaz njegovog sina Aleksandra Mandića, za kojeg se vjerovalo da je bio prva meta otmičara, ali da njegovu otmicu nepoznati kidnaperi nisu uspjeli da izvrše.

U svom iskazu Aleksandar Mandić je naveo da ga je telefonom obavijestio nepoznati čovjek da je njegov stric Velimir Mandić otet. Otmičar je tražio od Aleksandra da, ako želi da njegov stric ostane u životu, ne obavještava policiju, niti bilo koga drugog. Aleksandar je ipak obavijestio oca Momčila, "tako da su svi kasniji pregovori vođeni sa njegovim ocem". Aleksandru su otmičari rekli da je on trebao biti otet, ali da je do zabune došlo "jer je Velimir Mandić koristio njegov automobil".

Svjedoci otmice u Bijeljini nisu bili svjesni šta se događa: da li SFOR hapsi nekoga ili neko nekoga otima. Oni su vidjeli kako tri čovjeka vade jednu osobu iz automobila. Plašili su se da će neko pucati, ili da se neko tuče, ali nisu ni pomišljali da se umiješaju. U to vrijeme "talas otmica je zapljusnuo Srbiju" i novine su izvještavale o novom biznisu srbijanske mafije.

Na federalnoj strani, međutim, nema niti jednog drugog slučaja otmice radi novca.

Za ovaj "federalni" dio priče o otmici Velimira Mandića ključni lik je Ferid Okić. U njegovom stanu u ulici Veljka Lukića br. C4 u Lukavcu, u kome je boravio, policajci su pronašli jedan puškomitraljez marke M84 cal. 7,62 milimetara, sa optičkim nišanom, 96 metaka i tri ručne odbrambene bombe. Pravni izvori terete ga da je svojim ličnim vezama okupio ostale osumnjičene u grupu i podijelio im uloge.

Navodni Okićevi saradnici, pak, poriču da su znali, odnosno da su svjesno učestvovali u otmici. Tužilac tvrdi da takve odbrane nisu osnovane, jer sam način izvršenja krivičnih djela ukazuje na logičku i djelatnu uvezanost svih suizvršitelja, koji su svaki ponaosob dužili "svoj dio zadatka". "Tek po sagledavanju njihova postupanja u cjelini, može se steći i značenje pojedinih radnji okrivljenih" - tvrdio je tužilac.

Usluga u dječijoj sobi

Prema optužnici, nakon otmice u Bijeljini Velimir Mandić je prebačen u jednu vikendicu u selu Prokosovići, na području općine Lukavac. Potom su otmičari od porodice Mandić za razmjenu tražili otkupninu od tri miliona maraka. Tužilac tereti Ekrema Mustafića i Džemila Hurića da su nakon toga, 18. novembra 2000, prebacili otetog Velimira Mandića iz ove vikendice u Lukavcu u kuću Salema Jaranovića, u Jablanici, u ulici Bokulje broj 55.

Džemil Hurić u svojoj odbrani poriče izvršenje otmice, tvrdeći da je na molbu Ferida Okića, za koga je i prethodno obavljao usluge prevoza svojim osobnim vozilom, pristao da ode iz Lukavca do Jablanice i natrag u Sarajevo. Rekao je tokom istrage da u tome nije vidio ništa "neregularno", iako je ispred vikendice u Lukavcu primijetio "dvojicu momaka" koji su bili naoružani i sa lisicama za vezivanje. Jedan od "momaka" je imao na glavi kapuljaču sa prorezima za oči. Hurić je rekao da se zadovoljio objašnjenjem Ferida Okića "da se radi o tajnom zadatku u vezi bezbjednosti države". Hurić je tvrdio da niti u jednom momentu nije vidio otetu osobu i da je za otmicu saznao iz novina.

I osumnjičeni Salem Jaranović, u čiju kuću u Jablanici je Mandić prebačen iz Lukavca, poricao je učešće u otmici. "Na njegovu molbu (Ferida Okića, op.a.) primio sam njegove prijatelje na spavanje noć-dvije." Opisujući osobe koje su se predstavile imenima "Pero" i "Dragan", osumnjičeni Jaranović je naveo da su se oni smjestili u dječiju sobu njegove kuće. Rekao je da su tu sobu stalno držali zaključanu i da su se sami tu hranili.

Umjesto noć-dvije, ostali su kod njega od sedam do deset dana. Na polasku, tražili su navodno od njega i njegove supruge da ne izlaze iz sobe u kojoj su se nalazili. Osumnjičeni Jaranović je tvrdio da njemu, za razliku od njegove supruge, nije bilo ništa sumnjivo u ponašanju osoba koje su bile gosti u njegovoj kući.

"Federalni" dio otmičara je, za sve posmatrače suđenja, bio nevjerovatno naivan zbog pristanka na primopredaju novca u sarajevskom hotelu Holiday Inn. Primopredaja je bila prvo dogovorena za 26, a potom za 28. novembar 2000. godine. U preciziranoj optužnici se Midhat Purić Hadžija, kontroverzni travnički islamski dobrovoljac tokom rata, tereti kao osoba koja je preko Ferida Okića održavala kontakte sa porodicom Mandić i imala zadatak prijema novca za otkupninu.

Hadžija poriče učešće u otmici, tvrdeći da ga je Okić samo zamolio da preuzme novac za neki dug iz njegovih poslova. Za dvije pokušane primopredaje novca, prema optužnici, Purić je angažovao dvojicu aktivnih pripadnika Vojske Federacije i svojih ratnih saboraca.

Osumnjičeni Denis Džananović u svojoj odbrani poriče izvršenje otmice, tvrdeći da je samo na molbu svog ratnog komandanta njemu činio uslugu. Odvezao ga je svojim putničkim automobilom 26. novembra 2000. godine do Sarajeva, zajedno sa osumnjičenim Namirom Zukom - "Hadžija je trebao preuzeti neki novac na ime duga zaostalog još od rata" - rekao je Džananović, koji tvrdi da je prilikom prvog pokušaja primopredaje samo čekao ispred hotela.

Kada su Purić i Zuka izašli, Purić je navodno rekao da nešto nije u redu i da nije preuzeo novac. Dva dana kasnije, ponovo je dovezao Purića i ovaj put ušao zajedno sa njim u hotel. U hotelskoj sobi čekali su specijalci Federalnog MUP, koji su pustili Purića da prebroji označeni novac.

Trag srebra

Novac u iznosu od 500.000 maraka je bio označen u prostorijama MUP Zeničko-dobojskog kantona - Odjela za kriminalističku tehniku i KDZ. Dio novčanica je bio označen metodom slučajnog uzorka i povlačenjem po dva para paralelnih crtica na krajevima dijela novčanica gdje se nalazi vodeni žig. Osim toga, po novcu je izvršeno posipanje srebro-nitrata, koji na koži, u kontaktu sa vlagom, ostavlja smeđe tačkice koje se zadržavaju do 15 dana, sa nemogućnošću njihovog odstranjivanja. Vještaci-dermatolozi su rekli da je na dermatološkim preparatima uzetim sa ruku osumnjičenog Purića, utvrđena prisutnost srebra, koje je u vidu srebro-nitrata korišteno kao marker na novčanicama.

Međutim, nema objašnjenja zašto je ovo označavanje izvršeno u Zenici kada je primopredaja pola miliona maraka bila zakazana u sarajevskom hotelu Holiday Inn. Jedini koji je tvrdio da je pola miliona maraka zaista i bilo u Zenici jeste Momčilo Mandić. U jednom svom javnom intervjuu o otmici svog brata, Mandić je rekao da "nije samo putem telefona komunicirao sa otmičarima, nego im je tri puta slao izaslanike".

"Prvi put je moj izaslanik u Zenici pokazao novac otmičarima, ali nije došlo do preuzimanja, jer on nije dao da se pare broje. Tada je još uvijek cijena otkupa bila tri miliona, a on je u torbi imao pola miliona" - rekao je Mandić. Takve verzije o ranijim kontaktima između otmičara i porodice u Zenici nema u sudskom procesu.

Advokat Faruk Balijagić je tražio da se kao svjedok na suđenju pozove i sam Momčilo Mandić, ali sudsko vijeće kome predsjedava sudija Goran Orašanin nije prihvatilo ovaj prijedlog. Niti tužilac Miroslav Marković nije bio zainteresiran za svjedočenje Momčila Mandića, mada navodi iskaz Aleksandra Mandića da je njegov otac Momčilo Mandić bio glavni pregovarač porodice.

Bez njegovog svjedočenja nije moguće do kraja shvatiti ovu otmicu.

Momčilo Mandić je kao iskusni policajac precizirao da se cijela organizacija sastojala iz četiri segmenta: nalogodavci - organizatori - otmičari - operativci. Prema njegovim ranijim objašnjenjima, nalogodavci i glavni organizator cijelog posla su iz RS.

Za tužioca, pak, glavni i jedini organizator je Ferid Okić, neposredni izvršioci otimice su nepoznate osobe, a svi ostali osumnjičeni su samo odrađivali "svoj dio zadatka".

izvor: bhdani.ba-t24511

Pretraga: 6535 - Suđenje za otmicu Velimira Mandića
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=6535