Afera Delimustafić

Afera Delimustafić

Bruka vlasti u Beogradu - Alija i kako ga upotrijebiti

Dok Delimustafić sjedi u Padinskoj Skeli - Beograd ganja sitne kriminalce u BiH

Alija Delimustafić
Alija Delimustafić

• Policija u Srbiji ustanovila je da se oko beogradsko-paljanskog biznismena, koji sam sebe naziva "karadžićevcem", okuplja jedna ekipa koja radi na švercu nafte iz RS u Srbiju

• Ne treba nikog da čudi ako u narednih nekoliko nedjelja, kada uslijedi serija hapšenja pripadnika - bosanskog klana - u Beogradu ne bude lako biti Bosanac. Utješno je samo što se Bosanci, za promjenu, neće dijeliti po nacionalnoj liniji jer Vlada Srbije u duhu političke korektnosti ne vidi razliku između Momčila Mandića i Alije Delimustafića (oba su tu da bi za račun Bosne destabilizovali Srbiju), što je u redu, ali ni među svima onima koji postave pitanje krajnjeg smisla jedne u osnovi prljave medijske kampanje - što nikako nije u redu

Objavljeno: 08. feb 2002 | Željko Cvijanović, DANI br. 243

Afera Delimustafić više "nije pitanje pojedinca ili više ljudi" - tvrdi potpredsjednik Vlade Srbije Žarko Korać i dodaje - "To je vrlo krupno političko pitanje i veliki ispit za novu vlast u našoj zemlji".

Oficijelni zaključak Vlade u Beogradu - a Korać je njen disciplinovan propagandni vojnik - jeste, dakle, da Alija Delimustafić nije važan kao pojedinac, već da se glavno matursko pitanje srpske vlade lomi na temi - "Alija i kako ga upotrijebiti". I, naravno, sve dok Delimustafić ponovo ne postane pojedinac, ima da sjedi u Padinskoj Skeli (zatvor u jednom od beogradskih predgrađa), bez obzira što je pravosudni postupak za njegovo izručenje već počeo. Ali, umjesto da ponovo postane pojedinac, što za njega i ne bi bilo najgore, Delimustafić ni tri nedjelje poslije hapšenja ne prestaje da nadrasta pojedinca u sebi, pod dejstvom nevjerovatnog propagandnog kvasca koji mu dodaju funkcioneri vladajuće koalicije u Srbiji.

Taman kada potpisnik ovih redova pomisli da je inspiracija aktera afere iscrpljena na konstatacijama o Delimustafiću kao udarnoj pesnici islamskog fundamentalizma i pripadniku karadžićevsko-miloševićevske mafije, već u sljedećoj akciji ga demantuju propagandni centri Vlade Srbije i Milošević, ako prati njihov učinak u Haagu, može mirno da spava, makar i pod reflektorom, jer njegov obrazac živi li živi.

Ako čitalac misli da je riječ o pretjerivanju, vrijedi se podsjetiti posljednjih dometa propagandnih učesnika u aferi Delimustafić.

Kako je Delimustafić platio srebrenički masakr

Alija Delimustafić
Alija Delimustafić

Ni po jada što je Delimustafić islamski fundamentalista, ni što je učestvovao u masakru nad kolonom vojnika JNA u Dobrovoljačkoj, pa ni što je iz užičkog Prvog partizana uoči rata nabavljao municiju za BiH (što je, za promjenu, tačno), nego je sada postao i važan stub u bošnjačko-hrvatskoj špijunskoj mreži.

Dakle, Delimustafić je u Beogradu bio "na špijunskom zadatku rušenja srpske vlasti i likvidacije lidera DOS" za račun Bosne i Hrvatske. Ima još - "Sve je to samo dio velikog plana koji bi Srbiju trebalo da predstavi kao nestabilnu zemlju opterećenu kriminalom i korupcijom i da nas spriječi da budemo vodeća sila na Balkanu".

Ni to nije sve: Alija Delimustafić je najodgovorniji za masakr u Srebrenici. Naime, zajedno sa "muslimanskim predstavnicima, predstavnicima francuske obavještajne službe i srpskim izdajnicima" Delimustafić je 1995. dogovorio pad Srebrenice bez otpora i naručio masakr nad Bošnjacima koji su ostali u gradu, da bi opravdao bombardovanje RS, oslabio srpsku pregovaračku poziciju i izdejstvovao hašku optužnicu protiv generala Ratka Mladića. Navodno:

Nagrada ("srpskim izdajnicima") za akciju i masakr je dva miliona njemačkih maraka koje je obezbijedio Delimustafić preko muslimanske vlade u Sarajevu.

Sve ovo, međutim, ne piše Ribarski glasnik iz Stepojevca, već prijestoni Nedeljni telegraf, najtiražniji srpski nedjeljnik i nezvanični glasnik srpske vlade koji za 16 mjeseci dosovske vlasti nije još propustio da svakoga koga, prema mišljenju propagandnog štaba Zorana Đinđića, treba zasuti blatom - zaspe govnima.

Pitanje je, međutim, kakav je krajnji smisao ove besmislene propagandne igre srpske vlasti, koja u svojim rukama drži sasvim relevantnog kriminalca - ali joj to nije dovoljno, nego od njega pravi mitsku figuru arhi-neprijatelja.

Riječ je o pitanju Haaga i ratnih zločina. Krenimo redom.

Mandićev atentat na Velju Ilića

Momčilo Mandić
Momčilo Mandić

Kada je srpska vlast prije pola godine na prvom programu nacionalne televizije na nagovor iz Haaga prikazala "Krik iz groba", film o Srebrenici u produkciji BBC, bilo je to prvo istinsko suočavanje nacije sa razmjerama počinjenog zločina. Logično, većina građana koja je živjela u uvjerenju da je sve to izmišljotina stranaca i podlost južnoslavenske razbraće - držala je nekoliko dana linije Radio-televizije Srbije usijanim od protesta. Umjesto da nastavi sa terapijom ili da sama pomogne snimanje poštene srpske verzije filma na tu temu, vlast je ustuknula. Tadašnji zaključak da se govorom o zločinima Ratko Mladić i Radovan Karadžić ne mogu ogaditi Srbima - a da se ova dvojica ipak moraju izručiti Haagu - proizveo je jednu strategiju u kojoj je Alija Delimustafić upao kao kocka leda u čašu viskija.

Naime, srpska policija počela je da ispituje firme, poslovanja i račune Karadžićevih i Mladićevih prijatelja po Srbiji, što je, naravno, legitimno u svakom slučaju osim kao medijsko-propagandna priprema za njihovo izručenje. Oko Mladićevih ljudi se, prema informacijama kojima raspolažu Dani, baš i nisu ovajdili, dok se u Karadžićevoj okolini našlo koječega. Policija u Srbiji ustanovila je da se oko beogradsko-paljanskog biznismena Momčila Mandića, koji sam sebe naziva "karadžićevcem" - okuplja jedna ekipa koja radi na švercu nafte iz Republike Srpske u Srbiju.

Pravi trenutak da se startuje Mandić bila je prijava Velimira Ilića, jednog od lidera DOS, da mu ovaj prijeti atentatom. Riječ je bila o jednom muljanju sa naftom iz novembra 2000. godine između Milorada Dodika i Ilića, koji je, obasjan oreolom Miloševićevog rušitelja, učestvovao u neuspješnoj izbornoj kampanji tadašnjeg premijera RS. Mandiću, Dodikovom zakletom protivniku, ta se stvar nije dopala, pa je preko posrednika zaprijetio i jednom i drugom. Galamu je, međutim, podigao samo Ilić.

Rat protiv bosanskog klana

Momčilo Mandić
Momčilo Mandić

Nekako u isto vrijeme (novembar 2000) otet je i ucijenjen Mandićev brat, a ovaj je za otmicu optužio Dodika, Biljanu Plavšić i njima bliskog policajca Dragana Andana. Kada su, međutim, u okolini Sarajeva, na teritoriji Federacije BiH, otmičari pohvatani, ispostavilo se da je glavni organizator otmice bio Mandićev bivši vozač Dejan Marković.

Policija se nije nešto pretrgla da juri Markovića (Mandić tvrdi da ga je štitio prošlog novembra smijenjeni šef DB Srbije Goran Petrović). Desilo se, međutim, da je Marković u svom automobilu dobio prostrjelnu ranu od metka koji mu je prošao kroz grudi i koju je preživio pukom srećom.

Poslije toga se policija još više zainteresovala za Mandića i izvjesnog Okuku, njegovog čovjeka i bivšeg policajca RS. Sredinom prošle godine počinju Mandićeve teškoće: policija se sve indiskretnije zanima za njega, pograničnoj policiji stiže nalog da ne može da izađe iz zemlje, saslušavaju se njegovi poslovni prijatelji, privode tjelohranitelji, a, kako sam tvrdi, policajci su njegovom sinu, inače poznatom rukometašu beogradskog Partizana, držali "hekler" uperen u glavu pitajući ga gdje mu je otac.

Zato bi trebalo da bude logično upozorenje Žarka Koraća da se "afera Delimustafić ne svodi na pitanje jednog čovjeka, nego cijelog karadžićevsko-miloševićevskog lobija, koji se bavi nelegalnim biznisom, mimo poreza, legalnog toka novca i ekonomije". Stvar bi bila logična da bosanski klan u Beogradu, sa Delimustafićem i bez njega, ne bi u raspoloživom redu veličina bio minorna ekipa i da neki mnogo moćniji klanovi, poput surčinskog, u Srbiji ne uživaju zaštitu vlasti i ne lješkare u hladovini sa legalnim uvozničkim dozvolama i koncesijama za poslove iza kojih stoji Vlada.

Koliko vas plaća

Momčilo Krajišnik
Momčilo Krajišnik

Jasno je da obračun sa mafijom nije motiv zbog kojeg su Đinđić i njegov ministar policije Dušan Mihajlović odučili da Mandić i Delimustafić izađu iz priče kao donji. Takođe je jasno da će Đinđićev dio vlasti u Beogradu biti u problemima kada dođe trenutak da se stavi tačka na priču o Karadžiću i Mladiću, s jedne, i Haagu, s druge strane.

Ista ta vlast nije mogla da prevaziđe atmosferu u kojoj još uvijek ne može glasno da kaže da nije patriotski ubiti hiljade ljudi u Srebrenici, ali može da kaže da je "mučno i otužno gledati kako se tzv. patrioti i prijatelji naroda na sve tri zaraćene strane u BiH sada pojavljuju kao bogataši, koji od sirotinje hoće da pokupe i ono malo što imaju" (Korać) ili da je "teško osloboditi se ostataka miloševićevsko-karadžićevske mafije, koja se, posebno ovaj drugi dio, previše komotno baškari u svom novom skloništu u Srbiji" (Mihajlović).

I Karadžić i Mladić će, ako odu, u Haag, jasno je, otići kao predstavnici, vođe ili bar dopisni članovi bosanske mafije, koja se - pogledajte Delimustafića i Mandića - "previše komotno baškari u svom novom skloništu u Srbiji".

Još jedan problem je, međutim, što vlada u Beogradu, valjda da bi dala na značaju sopstvenoj operaciji "mafiju u Haag", podzemlje vidi i tamo gdje ga ima i tamo gdje ga nema. Tako je Mihajlović u intervjuu za beogradski dnevnik Blic, na pitanje novinarke, slučajno rođene u Hercegovini, ima li dokaze za svoju optužbu da je Mandić davao novac stranci Vojislava Koštunice, odgovorio neviđeno drsko i paranoično - "Nisam znao da ste i vi na platnom spisku najbogatijeg Srbina iz Bosne? Kad mi kažete koliko ste vi dobili, odgovoriću vam na vaše pitanje".

Istovremeno, tvrdi Nedeljni telegraf rukopisom svog policijskog izvora, dio bočnih udaraca velikog plana destabilizacije Srbije su i "afere koje posljednjih godinu dana plasiraju neki zagrebački i sarajevski nedjeljnici (nešto mi govori da će se tu kao dio karadžićevsko-miloševićevske mafije pojaviti i Dani).

Strateški raspored Bosanaca

Sve u svemu, ne treba nikog da čudi ako u narednih nekoliko nedjelja, kada uslijedi serija hapšenja pripadnika bosanskog klana, u Beogradu ne bude lako biti Bosanac. Utješno je samo što se Bosanci, za promjenu, neće dijeliti po nacionalnoj liniji jer Vlada Srbije u duhu političke korektnosti ne vidi razliku između Mandića i Delimustafića (oba su tu da bi za račun Bosne destabilizovali Srbiju), što je u redu, ali ni među svima onima koji postave pitanje krajnjeg smisla jedne u osnovi prljave medijske kampanje - što nikako nije u redu.

Da se ne bi dogodilo da druga strana iz hajke na Bosance profitira, Vlada se i dalje utrkuje da u Koštuničinom taboru pronađe što više ljudi koji su imali kontakte sa Delimustafićem. I Koštunica se trudi da prihvati igru, tražeći Bosance u suprotstavljenom Đinđićevom taboru. I tu se, ruku na srce, pokazalo da je moć beogradskih Bosanaca u tome što su dobro strateški postavljeni. Ima ih na svim stranama.

Istraga Bosanaca otkrila je i Zorana Janjuševića, nekadašnjeg Sarajliju, sada na dužnosti Đinđićevog savjetnika za privredu i člana Savjeta za nacionalnu bezbjednost Srbije, moćne institucije koja kontroliše rad Državne bezbjednosti. Janjuševića je provalio sam Koštunica tvrdeći da je kao predratni pripadnik policije BiH svojevremeno bio pod Delimustafićevom komandom.

Tako je otkrio toplu vodu kao da pod tom komandom nisu bili i svi Srbi u predratnoj bosanskoj policiji. Janjušević je predsjedniku SRJ odgovorio da je "za Srbe učinio više nego cio Koštuničin kabinet".

Telegraf tvrdi da se Janjuševićev visoki učinak odnosi na njegove "aktivnosti na početku rata kada je 'riječima i oružjem' uspio da oslobodi nekoliko stotina srpskih civila iz muslimanskih enklava". Bilo je to dovoljno da se prouči biografija novog lika u priči, za koga beogradski provladin nedjeljnik tvrdi da je s početka rata u BiH u policiji RS pod komandom tadašnjeg ministra Miće Stanišića "bio zadužen za uspostavljanje informacionog sistema - sistema računskih mreža i sistema repetitora".

Novi Bosanac u priči

Iz nekog razloga list nije želio da objavi prevod ekskluzivne informacije koji glasi: Janjušević, inženjer elektrotehnike, majstor je za opremu za prisluškivanje. Kao takav, s početka rata je, kao pripadnik Državne bezbjednosti RS pod komandom Dragana Kijca na Vracama instalirao jedan prislušni centar, čiji zadatak je bio da pokriva telefonske veze u gradu. U drugoj godini rata našao se u Beogradu, gdje kao svi debeovci od stila otvara privatnu firmu, a jedno vrijeme drži i predstavništvo "Motorole" za Srbiju. Na kraju ga Đinđiću preporučuje njegovo hermetično znanje. Netačno, iako ne treba vjerovati da je srpski premijer od Janjuševića, kad ga je primio u službu, zahtijevao da zaboravi vještine iz svog prethodnog života.

Prosto, Janjušević je imao i boljih preporuka: naprimjer, Filipa Ceptera (alias Milana Jankovića iz Dubice), najbogatijeg i najmutnijeg Bosanca u priči, čiji direktor za Njemačku je rođeni Janjuševićev brat. Odatle je Đinđićev ekspert za prisluškivanje dobio posao savjetnika za privredu.

Hajka na Bosance u Beogradu možda bi bila još glasnija (Mihajlović je stari zastupnik teze da u Srbiji može da vlada samo onaj ko je rodom iz iste) da ne postoji mogućnost da bude pogrešno shvaćena jer je Bosanac i sam Đinđić, porijeklom iz Travnika, rodom iz Šamca, tradicionalno najjačeg rasadnika političkih talenata u BiH.

Ali priča o Janjuševiću, s jedne, i Mandiću, s druge strane, govori da će Bosanci u ovom srbijanskom dvoboju svakako biti donji, ali i gornji. Ali to je manje važno. Važno je da će i među donjim i među gornjim biti i pripadnici podzemlja, čak i onog koje Mihajlović zove "karadžićevsko-miloševićevskim".

Na kraju, čitaoca možda zanima šta će biti sa Delimustafićem. Ne, ovaj tekst nije samo jedna velika digresija o aferi Delimustafić. On trenutno u srpskoj vladi ni u jugoslavenskoj vlasti ne zanima nikoga, sve dok radi posao i raste pod djelovanjem srpskog propagandnog kvasca.

Jasno je, međutim, nešto drugo: bez obzira na njegov nesumnjivi kriminalni profil, što Delimustafić bude manje važan kao pojedinac, a više kao "krupno političko pitanje" - bruka vlasti u Beogradu s njim će na kraju biti veća.

izvor: bhdani.ba-t24308

Pretraga: 6538 - Afera Delimustafić
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=6538