Gospodo ustavni suci - zašto

Gospodo ustavni suci - zašto

Slavo Kukić
Slavo Kukić

Objavljeno: 29. nov 2015 | Slavo Kukić

Američki potpredsjednik Joe Biden nedavno izrazi zabrinutost zbog zastoja BiH na putu prema društvu europskih naroda i uprije prstom u one koji su tome kumovali - u političku klasu ove zemlje. Iako, ništa novo - jer to se i bez njega znalo. U prilog tome govore podaci o broju nezaposlenih, kojih je koncem kolovoza bilo preko 540 000, ali i podatak da je nezaposlenost mladih u BiH - koja je u isto vrijeme iznosila gotovo 58% - na samom europskom vrhu.

Na našu nesreću, upozoravajući pokazatelji u vezi s nezaposlenošću - koja sve naglašenije potiče na odluke, mladih ljudi posebice, da se spakiraju i zapute u bijeli svijet - nisu ni jedini, a ni oni zbog kojih bi nas glava najviše trebala boljeti. Dapače, i na njih se može gledati tek kao na posljedicu svega ostaloga što se prethodnih dvadesetak godina ovdje događa. A događa se, nema što nije, od kriminala i korupcije, po kojima je BiH u Evropi također među prvima, do sve otvorenijeg nepriznavanja države - i to, što je svojevrsni logički paradoks, od strane onih koji njome upravljaju i - tako je barem u ostatku svijeta - najodgovorniji bi trebali biti za njezino zdravlje.

Pogledajte, uostalom, najnoviju sagu u vezi s Ustavnim sudom BiH. Za političku klasu Republike Srpske, njezina prvog čovjeka posebice, Daytonski sporazum - pa i njegov Aneks 4, Ustav BiH dakle - je sveto slovo. Što bi, onda, imalo značiti da se u njega ne može ni dirati - ni sada ni ikada - želi li se BiH očuvati kao državu.

Sve to bi, evo, čovjek i mogao razumjeti. Problem je, međutim, što se na Daytonski sporazum gleda kao na švedski stol - pa, što ti odgovara, uzmeš, što ti ne odgovara, ignoriraš. A to je, ruku na srce, pristup kojeg u BiH - tko više, tko manje - najčešće i prakticiraju.

Priča, primjerice, u vezi s referendumom u Republici Srpskoj o državnom sudu i tužiteljstvu, ali i Uredu Visokoga predstavnika, u prilog takvoj tezi dosta zorno svjedoči. Jer, referendumom se hoće dobiti potvrda "volje naroda" da te institucije ne treba poštovati. A, u pitanju su institucije iz Ustava BiH - neke od njih, istina, naknadno, ali voljom svih u Ustav ugrađene, a neke bogme stare koliko i Daytonski sporazum sam.

Sada je svemu tome pridodana još jedna priča - i još jedan razlog sporenja - ona u vezi s odlukom Ustavnoga suda o neustavnosti 9. siječnja kao Dana RS. Odluke ustavnoga suda svugdje u svijetu su neupitne - i o njima se, pa što god privatno mislili, nigdje na svijetu ne razvija javna polemika. Ovdje se, međutim, svaki u Boga dan na račun institucije koja je u funkciji zaštite ustavnog poretka slijeva rijeka optužbi - a time i iskazuje nepoštivanje onog istog ustava kojega se, pod izgovorom kako samo takav, nepromijenjen, može biti jamac BiH i kao države i kao društva, ni za jotu nije spremno mijenjati.

Ne pomažu, nažalost, ni upozorenja iz institucija EU kako u samom Ustavu piše da su "odluke Ustavnoga suda konačne i obvezujuće" - i kako je njihovo nepoštivanje izravno kršenje i Ustava i Daytonskoga sporazuma u cjelini. Jer, politička se klasa i ovaj put ponaša po već oprobanom receptu - na ono što ti odgovara pozivaj se do iznemoglosti, ono što ti u prilog ne ide prešućuj ili napadaj kao urotu protiv vlastita ti naroda.

To je logika koja se, primjerice, prethodnih dana ponovo svakodnevno može čuti iz usta predsjednika RS. Odluka Ustavnoga suda je, poručuje on, apsolutno srozala povjerenje u ovu instituciju, treba je odbaciti, a Izetbegoviću ostaje jedino da je - uzvrati mu Mile - "okači mačku o rep".

Ni pol muke, dakako, da to misli samo Dodik. Ali, s njim se slažu i mnogi drugi, čak i srpski član državnoga predsjedništva. Odluka Ustavnoga suda je, veli ovih dana Ivanić "nepoštena, nekorektna, donijelo ju je nelegalno vijeće" i nije realno očekivati da bude provedena - a kao građanin je, pa i član kolektivnog šefa, poštivati neće ni on sam.

Ivanić, istina, ne pojašnjava i zašto je ustavni sud nelegitiman - a, ruku na srce, to se ne može iščitati ni iz Ustava BiH. Jer, u njemu piše da tri člana suda "bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava", da, potom, suci, koji će biti imenovani nakon prvog petogodišnjeg saziva, na tom mjestu ostaju do navršenih 70 godina života te, na koncu, da "za imenovanja koja se budu vršila nakon isteka perioda od pet godina od prvih imenovanja, Parlamentarna skupština može zakonom predvidjeti drugačiji način izbora troje sudaca koje bira predsjednik Evropskoga suda za ljudska prava".

Jasno da jasnije ne može biti - i što od ovoga nedostaje u funkcioniranju današnjega Ustavnog suda da bi bio nelegitiman? Ja, recimo, ne znam. A Ivanić? Ako nešto ima, dužnost člana kolektivnog šefa ga obvezuje da to podijeli i s građanima ove zemlje. U protivnom on i sam čini nasilje nad jednom od ustavnih odredbi - a to u demokratskom svijetu podrazumijeva i političke reperkusije.

Odluka Ustavnog suda, kako stvari stoje, još će dizati prašinu. Uostalom, predsjednik RS je sazvao sastanak svih dužnosnika iz manjeg bh. entiteta u državnim institucijama. I, potvrdi to i u razgovoru za Centralni dnevnik Senada Hadžifeizovića, predložit će njihovo povlačenje dok god ta odluka ne bude povučena. A to bi, dogodi li se, moglo proizvesti i nove muke za ovu zemlju - i samo Svevišnji znade kako bi sve to moglo završiti.

Kako, međutim, završilo da završilo, odluka Ustavnog suda je - ma koliko se u vezi s njom osjećao pobjednikom, i ma koliko likovao Bakir Izetbegović - došla k'o kec na deset lideru SNSD. Jer, barem što se obična svijeta u ovom dijelu BiH tiče, na snazi dodatno dobivaju njegove teze o "specijalnom ratu" protiv Republike Srpske - a on dodatno učvršćuje uvjerenje kod prosječnog Srbina kako je opstanak ovog entiteta u izravnoj vezi s potporom njemu.

S druge strane, što bi za Dodika moglo biti i važnije, barem privremeno će otkloniti pritiske zbog, kako opozicija u RS tvrdi, kriminala kojeg čini, i pažnju usmjeriti na pitanja tobožnjeg kolektivnog opstanka.

Da je za takvu odluku Ustavnoga suda i sam molio Boga, i da je ona odagnala nemir koji se u njemu sve opasnije gomilao, tako lijepo se dalo vidjeti i u već spominjanom razgovoru s uglednim sarajevskim novinarom. Umjesto Dodika, kakva je narod godinama navikao i gledati i slušati - agresivna, nepristojna bez ustezanja da negira državu u kojoj je najmoćniji političar i da izdajnicima naziva sve koji ne misle kao on - moglo se vidjeti političara sasvim drugog, evropskoga kova. Tih, miran, staložen, razuman, kooperativan, gotovo poželjan tip političara za društvo kakvo je bosansko i hercegovačko.

Bakir Izetbegović
Bakir Izetbegović

No, odluka Ustavnoga suda, pa što god tko o tome mislio, može pojačati neke trendove kojih BiH ni danas nije oslobođena a, vjerovali ili ne, može otvoriti i neke nove, za državu čak i opasnije. I stoga, osobno me muči pitanje zašto Ustavni sud odluku o neustavnosti postojećeg Dana RS donosi baš sada? Gospodo ustavni suci, doista, zašto? Jer, ako se čekalo sve ovo vrijeme, zar se nije moglo sačekati još - pa, koliko-toliko? Radi li se,hoću reći, o pukoj slučajnosti ili, ne daj Bože, smišljenom činu kojem ni sami niste uspjeli odoljeti? I jeste li svjesni kakva se grudva vašom odlukom može zakotrljati?

Što se, dakle, vas tiče - iako, ni na kraj mi pameti da vam odluku komentiram - ovu vrstu pitanja postavljaju mnogi. Radi li se, pak, o meni, ruku u vatru ne bih stavio ni za što - pa ni za mogućnost kako je najnovija odluka Ustavnog suda posljedica temeljito isplaniranog scenarija izvan njegovih vlastitih zidina.

No, pođe li se od takve mogućnosti čak i kao hipotetske, kako izbjeći pitanje tko bi iza sve te ujdurme mogao stajati? Nema dvojbi, recimo, da mozak operacije ne može biti sam Dodik - koliko god on sam to i želio. Ali, da bi se mozak takve operacije mogao kriti u najvišim krugovima politike, e to već ne treba isključivati.

Pođe li se od toga, izbjeći je nemoguće još jedno pitanje. Čiji je, naime, interes da se Dodika vraća iz mrtvih - i to na način da mu se moć preko noći multiplicirano uvećava? Neke mi se ideje, priznajem, vrte po glavi. Ali, bojim se da je s njima izlaziti u javnost i prerano i prerizično.

No, ako sam na dobrom tragu, sve bi se u ne tako dugom vremenu moglo pokazati i u puno jasnijoj formi nego danas.

izvor: iskorak.ba

 

Ustavni sud BiH - Samoubistvo s predumišljajem

Slobodan Vasković
Slobodan Vasković

Objavljeno: 28. nov 2015 | Slobodan Vasković

Besmislenom odlukom o ukidanju Datuma Dana Republike Srpske, Ustavni sud BiH nanio je najveću štetu Ustavnom sudu BiH, a potom i BiH, jer je opečatio sopstvenu ulogu "vila" koje po noći razgrade ono što se po danu na "Skadru" izgradi.

Ova ocjena bila bi ne samo preoštra, već i nepotrebna, da se Ustavni sud BiH u pomenutom odlučivanju bavio bar djelimično pravom. Umjesto pravom bavili su se Načinom obilježavanja, čak neizrečenim, što je nonsens i odvratno politikantstvo koje je doprinijelo isključivo rušenju "Skadra" i ojačavanju Načina na koji je udareno. Samim tim i daljem urušavanju Ustavnog suda, čiji način (kad smo već kod načina) rada je, pokazalo se, velika prepreka funkcionisanju BiH.

Propagandisti "zaraćenih" strana iskoristili su "ustavno" bezumlje i počeli sa proglašavanjem "pobjednika" i "žrtava", koji su daleko, baš daleko, od pozicija koje sami sebi dodjeljuju.

Bakir Izetbegović, podnosilac apelacije za ukidanje Dana i Datuma Dana Republike, nije nikakav pobjednik. Dapače. Još prije konačne sudijske odluke, shvatio je apsurdnost sopstvene apelacije pa je odustao od zahtjeva za ukidanje Dana Republike. Sve karte stavio je na ukidanje Datuma Dana, što je potpuno besmisleno, jer nema Dana u Kalendaru da nije neki Svetac ili da ratne institucije RS, do potpisivanja Dejtona, nisu donijele neku odluku. Koju adekvatna propagandna aktivnost može u vrlo kratkom roku, posebno u emotivno nabijenom ambijentu, proglasiti istorijskom. I napadnuti Način Obilježavanja transferisati na bilo koji Datum.

Izetbegović se "ponudio" da predloži 21. novembar za Dan Republike, premda takvu njegovu "pirueticu" treba razumjeti kao Danajski dar - prijedlog da upravo taj dan, kada je Aranđelovdan, ne bude izabran, ako bi se biralo. Jer bi opet, u hipotetici, uslijedio već pomenuti Način Obilježavanja Dana Republike; Način koji opet nikako ne može biti prihvatljiv svim građanima RS. Što je i razumljivo, kao što je razumljivo i jedino razumno bilo da je o cijelom ovom slučaju trebalo voditi politički dijalog, a ne pravosudni koji se bavio apsurdnim.

Izetbegović nije odnio nikakvu pobjedu. Čak ni Pirovu i njegovo trogodišnje insistiranje na odluci o besmislenom - nanijelo je veliku štetu BiH i njenim institucijama i nikakvu štetu RS, uprkos naricanju koje iz ovog entiteta dolazi. Posebno zbog činjenice da su svi srpski politički lideri saglasni u jednom: Dan Republike nastaviće da se obilježava kao i dosad.

Šah-mat u Beogradu, Aleksandar Vučić i Bakir Izetbegović 22. jul 2015
Šah-mat u Beogradu, Aleksandar Vučić i Bakir Izetbegović 22. jul 2015

Ustavni sud BiH nije udario ni na kakve temelje Republike Srpske, već na sopstvene i, ako je neka korist od njihove glupe odluke, onda je to obznanjivanje neophodnosti promjene njihovog sastava i načina rada; Neophodnost dovođenja Ustavnog suda BiH u zakonske okvire, koji će biti usklađeni sa svim evropskim i svjetskim standardima.

Čemu onda drama? Čemu pozivi za napuštanje srpskih pozicija u BiH, odnosno pozivi za njihovo prepuštanje drugima? Nije li to bježanje od odgovornosti, linija manjeg otpora i lažna viktimizacija, koja ima sasvim druge ciljeve; nikako odbranu prava na Dan Republike?! Koje, izvan svake razumne sumnje, nije ni ugroženo.

Datum jeste osporen, ali je osporeno i osporavanje datuma, pa je i ta stvar riješena.

Neće ovo biti ni prva, nažalost, ni poslednja odluka Ustavnog suda koja nije sprovedena, što opet govori mnogo toga, nimalo pohvalnog, o samom tom Sudu, ali, Bogami, i o tome da RS nije ni dosada bila, a ni odsada neće biti, subjekt koji je sebi pribavio ekskluzivitet nepoštivanja odluka. Tek je jedan od subjekata u nizu.

Srpsko političko vođstvo trebalo bi ovaj slučaj iskoristiti da demonstrira privrženost civilizacijskim vrijednostima i predložiti načine uspostavljanja efikasnog Ustavnog suda BiH, istrajavati na njima u vremenu koje dolazi i političkim dijalogom se izboriti za sopstvene stavove. Koliko god taj dijalog trajao. Samo takav pristup znači kvalitetan iskorak iz krizne situacije koju srpski političari nisu ni na koji način uzrokovali.

Bio bi to veliki šamar onim političkim snagama koje pokušavaju održati stanje "Zamrznutog rata" svjesno raskopavajući nemale rane sopstvenog naroda, tako ne dozvoljavajući ni da drugima njihove zacijele.

Prihvatanje odbranaške pozicije, značilo bi potvrdu validnosti besmislene, glupe i nepotrebne odluke Ustavnog suda i poklanjanje pobjede političkom protivniku, koji je već poražen u utakmici što je sam započeo.

Prihvatanje odbranaške pozicije, insistiranje na žrtvi, pokazalo bi i da ciljevi predlagača takvih projekata nemaju ama baš nikakve veze sa odlukom Ustavnog suda BiH, već isključivo sa njihovim ličnim interesima. Koji nikako ne korespondiraju sa narodnim/nacionalnim.

Pozive na izlazak iz zajedničkih institucija nepotrebno je i komentarisati; Samo bi izlazak iz bh. institucija bio štetniji po srpske nacionalne interese od poziva na izlazak.

izvor: slobodanvaskovic.blogspot.com

Pretraga: 6576 - Gospodo ustavni suci - zašto
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=6576