Ulazak u NATO gasi snove o velikoj Srbiji

Ulazak u NATO gasi snove o velikoj Srbiji

Ulazak Crne Gore u NATO ukida mogućnost stvaranja - velike Srbije i presudnog uticaja Srbije

Andrej Nikolaidis
Andrej Nikolaidis

Objavljeno: 03. dec 2015 | Andrej Nikolaidis

Na kraju se desilo ono što su ozbiljni politički analitičari najavljivali: Crna Gora je i službeno dobila poziv da pristupi NATO. Taj je dan u Crnoj Gori bilo svečano. Govori zvaničnika, puni bolje budućnosti i zadovoljstva zbog postignutog, prijem kod Đukanovića, pa saopštenje Ambasade SAD u Podgorici, u kojem je rečeno kako je skori ulazak Crne Gore u NATO važan za stabilnost regiona, pa veselo saopštenje britanske ambasade. Da ne zaboravimo i spontane izlive nježnosti između Crne Gore i zapadnih sila. Američka ambasada u Podgorici bila je, u čast pozivnice za NATO, ofarbana u boje crnogorske zastave, dok su se na ulazu u Cetinje, srce Crne Gore, vijorile zastave NATO i EU.

Za to vrijeme, u proruskom dijelu crnogorske političke scene, atmosfera kao na sahrani mladog sina-jedinca. Što bi rekli beogradski tabloidi "tuga, neverica" i  korotna crnina.

Za podizanje borbenog duha crnogorskih partija koje su propalu velikosrpsku agendu zamijenile sa (unaprijed propalom) panpravoslavnom agendom pobrinuli su se - braća Rusi. Najprije se javio ruski senator da poruči kako će Rusija prekinuti sve projekte sa Crnom Gorom. Nakon svih prijetnji koje je Crna Gora u prethodnih godinu i po dobila od Rusije - prijetnji koje su uključivale i poruku da "ulaskom u NATO Crna Gora postaje legitimna meta ruskog nuklearnog oružja - to mu je došlo kao "kako je, komšija?": na to se niko nije ni osvrnuo.

A takoreći koliko juče, u ponedjeljak zapravo, činilo se da proruska opozicija ima takozvanu proaktivnu poziciju... U ponedjeljak su momci gostovali u Moskvi, gdje su na poziv ruske Dume mudrovali o tome zašto je nezamislivo da Crna Gora uđe u NATO.

I dok su oni saborovali u Moskvi, pitanje NATO-pozivnice za Crnu Goru bilo je odavno riješeno. Crnogorski državnici su o tome od američkih saveznika obaviješteni još u septembru.

Upravo nakon toga počinju protesti proruske opozicije koji, kako nas je pokušala ubijediti ta opozicija i mediji koji su je servisirali, sa ulaskom države u Sjevernoatlantski savez nisu imali ništa...

Još jednom, po ko zna koji put u zadnjih dvadeset godina, prisustvovali smo javnom poricanju realnosti koje gotovo pa ritualno izvodi opozicija koja je slike Slobodana Miloševića zamijenila slikama Vladimira Putina.

Vladimir Putin
Vladimir Putin

Samo dan prije nego je poziv u NATO ozvaničen, Miodrag Lekić je - sa pozom mudrog starca sa planine - saopštio kako su crnogorske vlasti požurile i prerano proglasile diplomatsku pobjedu. Tako je procijenio ovaj iskusni diplomata, koji je kao Miloševićev ambasador u Rimu, svojom odbranom Sloba-slobode u italijanskim medijima tokom NATO bombarovanja Srbije i Crne Gore, postao istinska zvijezda patriotske javnosti sa oba oka u glavi.

Demantovan je već sutradan ujutro. No ništa zato. Opet je, jednako mudro, zatražio referendum o ulasku Crne Gore u NATO. Poručio je i da ministarski skup NATO crnogorskoj javnosti, i njemu kao dijelu te javnosti, duguje objašnjenje zašto su u klub pozvale i Crnu Goru. Nije precizirao hoće li da mu NATO to dostavi pismeno, ili može i usmeno?

Isto je - referendum - zatražio i Nebojša Medojević. Posebna je sorta Medojević - taj je formalno za ulazak Crne Gore u NATO, protiv čega organizuje nasilne demonstracije. Svojevremeno je tako bio i za nezavisnost Crne Gore, za koju se borio tako što je sa svojim saveznicima iz unionističkog bloka činio sve što može da do te nezavisnosti ne dođe. Na primjer, putovao je u Ameriku da tamo objasni kako bi crnogorska nezavisnost produbila podjele u državi i izazvala opasnu nestabilnost. Gle čuda, protivnici članstva u NATO isto ponavljaju i sada, dok verglaju kako "pozivnica u NATO dijeli crnogorsko društvo i gura ga u nestabilnost". Iz Demokratskog fronta već poručuju kako bi sve osim referenduma o članstvu u NATO moglo imati nesagledive posljedice po mir u Crnoj Gori.

Srđan Milić iz Socijalističke narodne partije, koja je Slobodanu Miloševiću bila vjerna sve do njegovog odlaska na vječni počinak u jednom požarevačkom dvorištu, konstatovao je kako je 28 država NATO-članica napravilo ozbiljnu grešku. Dugogodišnji predsjednik njegove partije, Momir Bulatović, baš je prije neki dan objašnjavao kako je i sud u Hagu napravio grešku - Slobodan Milošević nije bio ratni zločinac, pojasnio je.

Momir Bulatović
Momir Bulatović

Ali svi su oni samo popunjavali prazninu, dok se čekalo da se oglasi četnički vojvoda Andrija Mandić, istinski lider proruske opozicije.

I javio se.

Njegova Nova srpska demokratija "oštro se protivi ulasku Crne Gore u NATO, zato što je taj savez izvršio zločinačku agresiju na SRJ, zato što je njegova politika direktno usmjerena protiv naše vjekovne zaštitnice Rusije i u pravcu otimanja teritorija bratske Srbije, a koji u kontinuitetu ugrožava mir u svijetu".

Dalje...

"Predsjedništvo Nove srpske demokratije je donijelo odluku da koalicionim partnerima, drugim parlamentarnim opozicionim subjektima i NVO koji se protive učlanjenju Crne Gore u NATO, predloži da u najkraćem roku organizujemo veliki protestni skup protiv učlanjenja Crne Gore u NATO, istovremeno zahtijevajući da se odluka o tome može jedino donijeti na poštenom i pravičnom referendum".

Andrija Mandić
Andrija Mandić

Dakle, opet demonstracije, ali ovoga puta nema više sakrivanja iza priče o demokratiji, prelaznoj vladi, izbornim zakonima... Istinski cilj protesta sada je jasno saopšten.

"Dakle, crnogorska marionetska vlast želi da nas dovede do jedne morbidne i neodržive situacije u kojoj bi bili dio vojnog saveza sa Turskom i Albanijom, a direktno suprotstavljeni Rusiji i Srbiji. Ta situacija, osim što sadrži elemente izdaje, graniči se sa političkim ludilom jer, uvažavajući sve države, od građana Crne Gore se traži da Tursku i Albaniju prihvate kao saveznike, a da se konfrontiramo sa Rusijom i Srbijom", rekli su još.

Mandić i njegovi kipte od bijesa. Imaju i zašto. Ulazak Crne Gore u NATO ukida mogućnost ostvarenja svakog od ciljeva njihove politike koja je moderna verzija politike njihovog ideološkog oca, Draže Mihailovića. Ukida se mogućnost stvaranja - velike Srbije. Ukida se mogućnost presudnog uticaja Srbije na unutrašnje prilike u Crnoj Gori. Dugoročno se poništava značaj antizapadnog i antievropskog djelovanja Srpske pravoslavne Crkve u Crnoj Gori. Fantazam o zajednici pravoslavnih naroda pod vođstvom Rusije biva osuđen da ostane fantazam, van bilo kakve mogućnosti da postane dijelom real-politike. Umjesto Srbije i Rusije vojni, politički i na koncu i kulturološki saveznici postaju NATO članice. Da, između ostalih i omražene Turska, Albanija i Hrvatska.

Pa ipak, nema razloga za očajanje, jer i Srbija će, na koncu, postati NATO-članica. Kao što će to postati i Bosna i Hercegovina, dakle i Republika Srpska. Tako će Crna Gora i Srbija ponovo biti zajedno. I ne samo to: tada će, doduše malo izmijenjen, biti realizovan i Mandićev, Slobin i Dražin velikosrpski projekat - tada će svi Srbi, i oni iz Srbije, i oni iz Hrvatske, i oni iz Bosne, i oni iz Crne Gore, biti zajedno, pod istom zastavom.

Zastavom Sjevernoatlantskog saveza.

izvor: balkans.aljazeera.net

Pretraga: 6617 - Ulazak u NATO gasi snove o velikoj Srbiji
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=6617