Kako smo počeli slaviti Novu Godinu

Kako smo počeli slaviti Novu Godinu

Nakon osvajanja Evrope, Rimljani su promijenili početak slavljenja nove godine na prvi januar/siječanj. Novu godinu su slavili kao simbol početka novog života i novih nada za budućnost

Spirit Of The Season by The Hamilton Collection
Nova Godina - Spirit Of The Season by The Hamilton Collection

Objavljeno: 01. jan 2015

Nova godina je jedno od najstarijih slavlja u ljudskoj povijesti. Otkako postoji ljudski rod slavi se Sunčev Obrat. Sunčev Obrat je momenat kada dani prestaju kraćati i polako počinju postajati dulji - a noć počinje da kraća. Taj momenat u godini zove se "suncostaj" ili zimski solisticij - vrijeme "povratka sunca", povratka dužih dana, početak "kraćanja noći".

Taj momenat dešava se u noći 22. decembra svake godine. Ni to ne znamo precizno - tek približno - jer se položaj nebeskih tijela stalno mijenja - a mijenja se i naš kalendar (ta promjena se koriguje svake prestupne godine).

Ni stare civilizicije nisu mogle tačno znati kada se dešava zimski solisticij - ali su znali vrlo dobro da se dešava u vrijeme oko Nove Godine - od katoličkog do pravoslavnog Božića. Mi ne znamo čak ni to pouzdano - kada su stare kulture tačno slavile zimski solisticij - jer se i naš kalendar vremenom mijenjao.

Zimski solisticij su slavili najstariji - stari Kinezi, stari Germani, Rimljani... i tako sve do danas. Stari Kinezi i Germani su se okupljali i veselili zbog obavljene žetve i predstojećeg zimskog odmora - od napornih zemljoradničkih poslova. Nakon osvajanja Evrope, Rimljani su - kao osvajači - promijenili početak slavljenja Nove Godine na prvi januar/siječanj. Novu Godinu su slavili kao simbol "početka novog života i novih nada" za budućnost. To značenje zadržalo se do današnjih dana.

Astronomska godina
Astronomska godina

Stari Slaveni (Rusi) su sve do 10. vijeka/stoljeća slavili Novu Godinu na 1. mart/ožujak - kao dolazak proljeća. I oni su slavili "u čast povratka Sunca". Suvremenici i dobri poznavaoci ruske i slavenske mitologije i simbologije - kažu da Nova godina simbolizira "regeneraciju univerzuma, obećanje novog rasta, čežnju za obnovom i počinjanje iznova".

Astronomska godina je period u kojem Zemlja obiđe putanju oko Sunca (revolucija) i traje približno 365 dana. Na bazi ove činjenice napravljeni su mnogobrojni kalendari: kineski, židovski, islamski, ruski, sijamski, etiopski, iranski, julijanski i gregorijanski (reformirani julijanski). Nova Godina je kraj - i novi početak - te revolucije, i bila je veoma važna prethodnim kulturama.

Proslava (ili obilježavanje) Nove Godine jedino je izraz nade u bolje i sretnije dane, a čestitanje na početku godine ima samo jedan značaj - odraz je uljudnosti, dobrog odgoja i suživota. Mnogi ljudi uz te događaje vezuju i neka svoja privatna praznovjerja - no, ta praznovjerja ne bi trebala spriječiti dobar odgoj i dobre namjere većine.

Proslava Nove Godine, kakva god, nije dakle ni "zapadni" ni "istočni" praznik, a pogotovo nije kršćanski - kršćani su ga samo dobro prihvatili. Crkva samo tolerira taj običaj - jer ne može spriječiti vjernike da obilježavaju - noć vječnog vraćanja, noć kada se priroda mijenja... noć kada se "rađaju nove nade".

Kako smo počeli slaviti Djeda Mraza

Djed Mraz - Kurt Adler Coke Santa with Coke Bottles
Djed Mraz - Kurt Adler Coke Santa with Coke Bottles

Isto kao i Nova Godina, i Djed Mraz postoji otkako postoje ljudi. Djeda Mraza su, kao i rogatu i zlu Kuči-baku, izmislile mame u svrhu discipliniranja djece. Kuči-baba, zla i ružna vještica, doći će djeci na kraju godine da ih kazni ako ne budu dobra. Dobra vila će doći da ih nagradi ako budu dobra. Trgovci su kasnije otkrili da se dobro trguje na kraju godine, kada dolaze dobre vile, pa su malo modifikovali cijelu tu magiju. Dobra vila postala je muškog roda a Nova Godina čisti komercijalizam.

Sve se to desilo puno prije naših religija i besmisleno je tvrditi da su Djed Mraza, i njegovu pratilju Novu Godinu, izmislili kršćani ili nekakav "zapad". Kršćani i Zapad jesu, na kraju, oboje iskoristili za čisti biznis - novogodišnji.

Stari Rimljani su, između mnogo drugih bogova, vjerovali u boga Janusa - koji se brinuo za sretnu novu godinu. Da bi ga odobrovoljili - vjerovali su da se mogu nekako provući ako budu dobri barem zadnji mjesec u godini - pa bi rodbini kupovali poklone i "pravili se da su fini". Kasnije je čak u rimske zakone unesena odredba da se - kao vrsta poreza - na kraju godine mora darivati svoja rodbina i rimski car.

Otuda i naš običaj darivanja i posjećivanja najbližih na dan Nove godine.

Rimljani su - kako znamo bili smrtni neprijatelji kršćana i kršćanstva - pa običaj fakat nije i ne može nikako biti kršćanski.

Stari ljudi - pogotovo Slaveni - vjerovali su da opasne divlje životinje, pa i zle duhove, iz svojih naselja mogu otjerati pravljenjem velike larme. Tako su lupali loncima i moćnim bubnjevima i puhali u rog do kasno u noć - i tako napravili običaj da se zadnju noć u godini, prije dolaska nove godine, svira i pjeva i pleše do kasno u noć. Ponegdje čak i do zore.

Još i danas u mnogim krajevima svijeta postoji običaj da se lupa kašikama po loncima dok se odbrojava zadnjih deset sekundi stare godine.

Stari anglosaksonci su to radili puno suptilnije - kuckali su čašama uz dugotrajne zdravice u kojima se satima nabrajalo šta se sve želi u novoj godini. Moralo se nazdravljati isključivo punim čašama. Nazdravljalo se čašama u kojima nije bio alkohol već slatka medovina - alkohol smo izmislili puno kasnije.

U Japanu je tradicija da se na otkucaje Nove Godine moraju glasno smijati - tako će im Nova Godina biti puna zdravlja i sreće. Smijeh jeste zdrav. Danas se puno smijemo na Novu Godinu i trudimo se da budemo pozitivni i sretni - pa makar i glumili. Takva je tradicija. I dobar takt.

Nizozemci na ulicama pred Novu Godinu tradicionalno kite jelke - ali ih na Novu Godinu zapale - kako bi "otjerali zle duhove".

Švicarci slave pod maskama, oblačeći kostime koji simboliziraju dobre i zle duhove, od kojih bi trebali ostati samo oni dobri u Novoj godini.

U Španjolskoj je tradicionalno konzumiranje grožđa prije nego otkuca ponoć, Španjolci pripreme 12 grozdova, koje pojedu zajedno u trenutku ispraćanja stare i dočeka Nove godine - svaki grozd za jedan mjesec u novoj godini.

U Velikoj Britaniji se vjeruje da prva osoba koja u Novoj godini uđe u kuću donosi sreću, tako tu osobu treba darivati novcem ili slatkišima. Nema sumnje da su se mladi trudili da obiđu što više susjeda - ne bi li kod mnogih ušli baš prvi.

Nova godina, bez obzira kada je slavili ili s kojim običajima dočekivali, uvijek je simbol novog početka, novih mogućnosti i prilika koje želimo u životu za nas i naše bliže - i nema ama baš nikakve veze sa bilo kojom religijom.

Slično je i sa Božićima

bozic christmas

U "svetim knjigama" nigdje ne postoji tačan datum rođenja Isusa. Božić se mijenjao kroz povijest kao i ostali blagdani, razne su ga kulture prilagođavale sebi na raznorazne načine. Tako su mnoge religije rođenje svojih poslanika najprije slavile u proljeće "kada se sve rađa". Prvi hrišćani su vjerovali tako - zaključujući na temelju šturog opisa vremenskih prilika u Bibliji.

Papa Julije I je bio vrlo pronicljiv pa je primijetio da ljudi radije slave zimski solisticij (kada se obnavlja Sunce) nego rano proljeće (kada se sve rađa). Julije I je skontao da bi to bila sjajna stvar za privlačenje vjernika - kada bi Isus bio rođen baš na dan zimskog solisticija. Odlučio je da jednostavno pomjeri proslavu sa proljeća na zimu - i tako malo podvali ljudima - da nehtijući slave vjerske praznike slaveći svoje svjetovne slave.

25. decembar/prosinac bio je dan proslave pred-hrišćanskih rimskih - paganskih - Saturnalija. To je bilo vrijeme teškog alkoholiziranja koje je trajalo danima i sedmicama. Julije I je odredio da baš to bude dan proslave rođenja monoteizma. Vjernici su morali ujutro doći u crkvu. Da bi to mogli - prethodnu noć nisu smjeli puno popiti. Tako su prestale razuzdane Saturnalije. Bilo je to puno bolje od zabrane - jer je nemoguće zabraniti tradiciju.

Ne postoji zakon koji može obuzdati tradiciju.

santa gear

Od 1659. do 1681. godine u Bostonu (Amerika) je proslava Božića bila zabranjena! Prekršitelji su plaćali visoku kaznu od 5 šilinga. Božić u ta doba stvarno nije imao neko posebno značenje, pa je i prva sjednica Kongresa sazvana 1789. godine na Božić, bez ikakvog prazničnog raspoloženja.

Naravno, sada je Božić u Americi vrijeme kad trgovci rade dobar dio godišnjeg prometa. Ali to je stvar trgovaca - i nikako stvar Amerike kao države.

Amerikanci su pokušali sa još jednom zabranom - zabranili su javno točenje alkohola - Prohibicija. Ko je htio piti - morao je piti kod svoje kuće. Ispali su teški problemi sa švercom, kriminal je porastao i Amerikanci su jednom zauvijek shvatili - ne postoji zakon koji može obuzdati tradiciju.

Djed Mraz ili Božićnjak koji leti na sanjkama prvi put spomenut je u seriji kratkih priča Washingtona Irvinga "The Sketch Book of Geoffrey Crayon", gdje u snu glavnog junaka sv. Nikola leti nebom u kolima. Priča je postala jako popularna i poslužila Charlesu Dickensu kao inspiracija za Božićnu priču. Tako je i moderna verzija Nove Godine nastala u narodu i njegovim pričama.

Vjerojatno već svi znaju da je Djed Božićnjak u crvenom odijelu smišljen u glavama marketinških stručnjaka popularne Coca-Cole, a potpuno ista je stvar i s jelenom crvenog nosa, Rudolfom kojeg je u reklamu stavio Robert L. Maya 1939. godine kako bi privukao kupce u jednu robnu kuću.

Prve jaslice napravio je daleke 1224. godine sv. Franjo Asiški kako bi priču o Isusovom rođenju približio sljedbenicima i objasnio im značenje blagdana. Ali hrišćanstvo nigdje i ničim ne zahtjeva niti propisuje izradu jaslica. Niti propisuje čestitanje Božića. Niti muziku ni ples - na bilo kojim slavljima.

Fakat, Nova Godina, Djed Mraz i Božić imaju najmanje sa "hrišćanstvom" i "zapadom" - mada su se religije uspješno nametnule na stare civilizacijske običaje i dobro ih koriste u svojim reklamama.

izvor: metro-portal.hr-95785

Pretraga: 6876 - Kako smo počeli slaviti Novu Godinu
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=6876