Raspada li se zločinačka organizacija Fahrudina Radončića
Objavljeno: 09. jan 2016 | Šejla Turković
Put do 15. sprata hotela Radon Plaze, koji je, usput u vlasništvu Nasera Kelmendija, a ne moralnog kepeca Fahrudina Radončića, zapravo je put do pakla.
I nije popločan dobrim namjerama.
Nakon ubistva Selvera Lekića, Fahrudinovog vjenčanog kuma, njegova zločinačka organizacija u likovima Ekrema Lekića, Nasera Keljimendija i drugih, nedvojbeno je krivila ratnog komandanta Ramiza Delalića za to.
Sve učestalije se govorilo “ne može se više s njim, razvaljuje nam poslove (misleći na poslove s drogom) u kojima je Radončić posredno učestvovao tako što je Lekićima posuđivao novac, na što je na kraju Radončić, gospodar života i smrti, kazao “treba završiti s njim, vidite koliko se osilio da nas je počeo ubijati!”
Potom su krenuli razgovori o pripremama za ubistvo Ramiza Delalića. Kako skupiti pare, za koji novčani iznos, koga angažirati… U opticaju su bili i neki albanci iz Peći, ali se od njih brzo odustalo. Sastanci tog “tipa” uglavnom su se odvijali u automobilu – gdje bismo bili Fahro, Ekrem, ja i Fahrin vozač Armin Cibra. Na 15. spratu, također. Sjedili smo u restoranu svakodnevo. Inače, Fahro je praktikovao boraviti u tom restoranu jer nema kamera.
Dakle, u konačnici, dogovoreno je da Delalića likvidiraju Strahinja Rašeta i Milan Mitić. Fahro je Naseru rekao da im obezbjedi stan, što je ovaj, svojim vezama i uradio. Iznajmljen je stan u Hrasnom, čiji vlasnik je bio neki Srbin s Pala. Fahro je također insistirao da lično Naser odnese novac.
Do Rašete i Mitića došlo se preko izvjesnog Čumeta koji ga je povezao s izvjesnom osobom pod nazivom Krv. Mislim da je Krcko iz Loznice, jer je, nakon što su prikipljene pare Naser sa svojom suprugom i novcem otputovao u Loznicu, a potom u jednom beogradskom hotelu predao novac egzekutorima Rašeti i Mitiću.
Osoba po nadimku Četnik je također sudjelovala, ali je njegova uloga bila da zvizne ili klapne rukama nakon što ugleda Ramiza.
Skupljeno je 200.000 maraka, odnosno 100.000 eura, Sjedili smo za jednim stolom u blizini lifta u jutarnjim satima, kada su Naser Keljimendi i Naser Orić došli, noseći mali tamni kofer.
Potom je došao Ekrem Lekić, noseći manju “samsonite” torbicu i zatim su sjeli za sto za kojim smo sjedili Fahro i ja.
Inače, da napomenem, a što znaju svi uposlenici Avaza, ali i drugi, bila sam njegova desna ruka. Savjetovala ga o svemu, bio je neobično otvoren sa mnom i često je govorio da me cijeni jer sam jedina koja mu kontrira – dok ostali samo klimaju glavom.
Dakle, nakon što su se svi okupili, Naser Keljimendi je otvorio kofer u kojem su bili euri i neki papiri, kazavši “evo mi smo donijeli pare”. Ekrem je izvadio iz “samsonite” torbe novac, ne mogu se tačno sjetiti jesu li u pitanju euri ili KM-ovi, te je Fahro nakon toga otišao u kabinet i u zelenoj pvc-kesi donio novac, nakon čega je Keljimendi sve stavio u kofer. Fahro mu je ponovno naglasio da želi da isključivo on odnese novac.
Dakle, sve je obavljeno i egzekutori su došli nepunih mjesec dana u izviđanje terena. Mitića sam srela ispred svoje kuće.
Ramiz u to vrijeme nije živio sa suprugom i nisu se viđali, nego je živio sa Azrom Sarić.
Dok se dogovaralo ubistvo i predavao novac za šankom je stajao Armin Cibra. Inače, uvijek je neko od Fahrinih vozača ili tjelohranitelja morao biti u blizini – u slučaju da malom kompleksašu nešto zatreba. Ne znam da li su Cibra ili neki od konobara vidjeli novac. Mislim da jesu ali da to ne smiju reći.
Ujutro kada sam ustala uključila sam telefon i ugledala Fahrinu poruku – “Neko ubio Ramiza Ćelu”. To je bilo svojevrsno upozorenje, jer je znao da je Delalić jedan od mojih izvora, te je vjerovao da će me i policija kontaktirati.
To se zaista i desilo. Nakon što sam došla na posao, ušla sam u njego kabinet gdje je sjedila njegova sekretarica Belma Lekić (žena koja je mijenjala njegovu stalnu sekretaricu). Nedugo zatim pojavio se Fahro sa svojim vozačem Cibrom Arminom, a nakon par minuta pojavio se i Ekrem Lekić potpuno obezglavljen.
Tada se oglasio Fahro, mafijaš vrhunskoh ranga, klepćući rukama – “Jeba mu tata majku, riješi smo ga se”. Okrenuo se prema Belmi i kazao joj “Jesam ti rekao da ću ga završiti!” – i potom nas pozvao na piće.
Ja sam rekla da imam obaveza, da ću navratiti kasnije, na što me on upitao “ovi njegovi pričaju da je umro nasmijan. Jest, al’ u kurcu, ovjeren je u glavu”.
Razlog zašto sam otišla na Kosovo da svjedočim ono što sam znala i vidjela o ubistvu Delalića, između ostalog, bio je i da ohrabrim druge da istupe, i da im, iako sam sama s djetetom, dokažem da ih se ne bojim.
Došavši u Sud u Prištini, s obzirom na priče koje sam čula, okrenula sam se Keljimendiju i rekla mu – “Bude li mi djetetu dlaka s glave falila, sjeme ću vam zatrijeti!”
Planirali su mi oteti dijete i tako me spriječiti da svjedočim. Bilo je i drugih pokušaja kako bi me spriječili da svjedočim, ali, nije im uspjelo i nadam se da neće.
Ono čime sam ostala zapanjena jeste insistiranje advokata Nasera Keljimendija – po kojem su motiv imali Lekić i Senad Šahinpašić, a nikako Radončić ili Keljimendi. Jasno sam pitala – “je li pokušavate reći da je Šaja imao motiv”, na što je Beriša kategorično kazao “DA”.
Rekla sam da to nije tačno. Potom je pitao “Zar i Lekići nisu radili s drogom, i oni su imali motiv”, na što sam odgovorila “svi oni su vojnici Fahrudina radončića i niko od njih ne bi smio ni mrava zgaziti bez odobrenja Fahrudina Radončića. Moje svjedočenje možete zatražiti od EULEX-a, te se i na taj način uvjeriti da je Radončić, spletkaroš koji bi prodao vlastitu majku samo da sebe izvuče iz ove priče. Dok Lekićima i Šaji izigrava prijatelja, u ‘visokim krugovima’ već govori ‘znao sam da će Ramiz biti ubijen, ali ja nemam veze s tim, to su uradili Naser i Lekić’. Nisu! Mafijaš s falsifikovanom diplomom nastavnika likovnog koji sjedi u izvršnoj vlasti – nakon, odlaska Keljimendija jasno je rekao – ‘Šipci jesu zajebani, ali moraju prvo pitati Fakija koga smiju ubiti’. Nakon ubistva Ramiza rekao je ‘treba ubiti i Ramizovog sina Benju, narast će pa će se osvetiti’. Benjina majka mu se odužila”.
Osveta ponižene udovice
Koliko košta da lažno svjedočite u korist ubica vašeg muža – ja ne znam, ali zna Ehlimana Delalić, koju su platili upravo oni koji su ubili Ramiza i koja je svjedočila u korist njegovih ubica. Svima nama, svjedocima u ovom predmetu – od Fahre i Keljimendijevih sinova – nuđen je novac da ne svjedočimo.
Amir Pašić Faćo poručio im je da ne bi uzeo feninga taman da imaju vlastitu štampariju novca.
Kada je na FTV objavljeno da se druže Delalići i Keljimendiji, čitav grad je bio zgrožen, ali neko više voli pare nego čist obraz. Doduše, Ehlimana je na suđenju zaboravila reći da joj je Oleg Čavka, one noći kada je Ramiz ubijen, bez ikakve zabilješke dao svo Ramizovo zlato i pare – samo da “šuti i ne čačka”.
Koliko je bosanskom Al Caponeu Fahrudinu Radončiću važan ovaj predmet, najbolje ilustrira činjenica da se svake sedmice sastaje sa advokatom Berišom. Naser jeste mudar, ali ni blizu kao Radončić. Radončić po svaku cijenu sebe želi izvući iz ove priče – za ostale ga nije briga.
Fahrudin Radončić ljude javno laže da je svjedok – a na jednom od snimaka svjedočenja svjedok je upitao “u kojem svojstvu se Radončić tretira u ovom predmetu”, na što je predsjedavajuća Vijeća odgovorila “u svojstvu osumnjičenog”.
Dakle, Radončić se nalazi u 2-j tački optužnice kao najbliži saradnik Nasera Keljimendija i tereti se za organizovani kriminal i organizaciju ubistva Ramiza Delalića. Ne može mu se suditi na Kosovu, ali može i hoće u BiH. Inače, zašto bi se pokušavao riješiti svjedoka.
Za mene je rekao “ona je principijelna, već smo s njom pokušali (nudili mi novac), nju treba završiti. Dva puta mi je provaljeno u kuću od strane njegovih ljudi, jer zna da posjedujem CD koji nedvojbeno dokazuje njegovu ulogu u ubistvu Ramiza Delalića. Potom mi je uništen video nadzor (očito nešto sprema), a nedavno je planirano da mi se ispali zolju u kuću na novogodišnju noć, gdje sam bila s djetetom. Sve je prijavljeno policiji.
Neka Fahrudin Radončić prijeti i obmanjuje javnost, ali od zatvora neće pobjeći. Svi su me pravili budalom kada sam izjavljivala da mu je Darko Šarić i njegova elita spavala u hotelu, pa se pokazalo tačnim. Svi su me ismijavali kada sam rekla da je Keljimendi u Crnu Goru odnio 500.000 eura u kešu, te prenio preko granice uz pomoć jednog visokog zvaničnika, pa se pokazalo tačnim. Na YouTube izađe baš taj snimak. Mnogo je toga što znam, i što još nisam rekla, dokumenata koje sam prikupila. Ne postoji nikakva sila koja će me zaustaviti. Odgovaraće za ubistvo Delalića.
Zamajavanje naroda kako je on prošao sve provjere, pa i za NATO – su sulude. Prošao ih je dok je Zubac bio na čelu SIPA. Neka sada preda SIPA dokumentaciju – pa da vidimo hoće li proći ili će ga odvući u zatvor.
Drskost kojom napada državnog tužioca Čamparu, njegovog brata ministra FMUP, mene, Armina Cibru i ostale svjedoke, samo pokazuje koliko je obezglavljen ovom istragom. Nije mu Čampara napisao optužnicu. Nisam ni ja. Napisao ju je respektabilni tužilac EULEX Andrew Hughes. A znamo da su Amerikanci vrlo oprezni u optuživanju bilo koga i da ne pišu optužnice kao on tekstove u Avazu. Oni se oslanjaju na dokaze. A tužilac Hughes ih ima više nego dovoljno.
izvor: balkanbreakingnews.com