Željko Komšić za hrvatski Nacional

Željko Komšić za hrvatski Nacional

Željko Komšić za hrvatski tjednik "Nacional" (26.4.2016.)

Željko Komšić
Željko Komšić

• Dodik ima moćne ruske zaštitnike i strateško partnerstvo s Čovićem

Objavljeno: 27. apr 2016 | Zrinka Vrabec Mojzeš

Rođeni Sarajlija Željko Komšić bosanskohercegovački je političar koji se prije svega zalaže za cjelovitu i građansku Bosnu i Hercegovinu i zbog takvih svojih stavova nije omiljen među nacionalno obojenim strankama na političkoj sceni u susjednoj državi. Iza njega su bogata politička karijera i ratno iskustvo u redovima Armije BiH, kojoj se priključio odmah nakon prvih napada srpske vojske na Sarajevo. Za iskazanu hrabrost odlikovan je najvišim vojnim odlikovanjem Armije BiH, Zlatnim ljiljanom.

Kao visoki dužnosnik i potpredsjednik SDP BiH, na općim izborima 2006. i 2010. dva puta je biran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Na toj dužnosti ostao je do 2014., a u međuvremenu je 2012. napustio SDP BiH i osnovao svoju stranku Demokratsku frontu, kojoj je predsjednik. Budući da je u Predsjedništvo BiH biran glasovima Bošnjaka, hrvatski birači u Hercegovini, koji su skloniji HDZ BiH, nisu ga smatrali svojim legitimnim predstavnikom.

Od prosinca 2014. zastupnik je u Zastupničkom domu PS BiH. Intervju Nacionalu dao je tjedan dana nakon usvajanja Rezolucije Europskog Parlamenta o BiH.

:: Prošloga tjedna usvojena je rezolucija Europskog parlamenta o BiH u kojoj se, između ostalog, poziva na ustavnu reformu koja će garantirati ravnopravnost konstitutivnih naroda. Koliko je realno da će BiH ispuniti te zahtjeve u dogledno vrijeme?

Ja bih zaista volio da je BiH već ispunio te zahtjeve ili da barem postoji izvjesnost da će se to dogoditi, kako kažete, u dogledno vrijeme. Nažalost, poprilično sam siguran da se to neće dogoditi. Do ustavne reforme nismo mogli doći ni u nekom ranijem vremenu, kada su uvjeti za tu reform bili daleko povoljniji. U ovom vremenu i trenutnim političkim okolnostima i odnosima, kada se sporadično i otvori priča o reformi Ustava BiH, ne samo da se ne nazire mogućnost šireg konsenzusa o tom suštinskom pitanju za BiH, nego i tako sporadično i površno otvorena priča ide u sasvim pogrešnom pravcu - pravcu realizacije ratnih ciljeva političkim putem.

Potpuno se odustaje od priče o osnovnim ljudskim pravima pojedinca koja su povrijeđena važećim ustavnim sustavom, a što je već konstatirano u presudi Suda za ljudska prava u Strasbourgu u slučaju Sejdić-Finci. Naprotiv, kroz "ustavno-političku maglu" priče o pravima kolektiviteta, nastoji se doći do realizacije ratnih ciljeva.

Prava kolektiviteta ili, preciznije "konstitutivnih naroda" u važećem ustavnom sistemu, ugrožena su kod izbora delegata u klubove naroda u državnom parlamentu i kod izbora člana Predsjedništva BiH, ali ne onako kako to predstavljaju Čović i HDZ BiH. Ustav BiH tu propisuje da svi delegati Srbi u Domu naroda dolaze iz RS, a delegati Bošnjaci i Hrvati iz Federacije BiH. Dakle, ni Srbi iz Federacije niti Bošnjaci i Hrvati iz RS, po važećem Ustavu, ne mogu biti članovi Doma naroda državnog parlamenta.

Kod izbora člana Predsjedništva ta prava ugrožena su tako da Srbin iz Federacije ne može biti član Predsjedništva BiH, kao što to ne mogu biti Bošnjak ili Hrvat iz RS. Naravno, Čović i HDZ BiH nikada to nisu spomenuli kao diskriminaciju naroda u BiH. Njih to ne zanima!

:: Traži se i implementacija reformske agende, kao i adaptacija Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Kako BiH napreduje na tom planu?

Što se tiče implementacije tzv. Reformske agende, zahtjevi EU su minimalni i relativno lako ostvarivi. Na samom početku tog procesa bio je vidljiv optimizam, čak i neka vrsta euforije kod veleposlanika europskih zemalja u pogledu tog procesa. Međutim, kako vrijeme odmiče, oni počinju uviđati s kim imaju posla pa se sve češće mogu čuti ljutiti prigovori aktualnoj vlasti.

U početku su ti prigovori bili iznošeni u neformalnim razgovorima, ali sada su već postali javni. Ono što je bilo jasno svakom Bosancu i Hercegovcu od samog početka, kada je riječ o ponašanju vlasti u pogledu "reformske agende", to tek sada postaje jasno i pojedinim diplomatima koji službuju u Sarajevu. Oni su tek sada vidjeli da aktualna vlast "reformsku agendu" koristi kao "paravan" za ovladavanje resursima i realizaciju svoje klijentelističke politike.

Ima tu i nekih pomalo bizarnih, ali istinitih primjera klasičnih "balkanskih prevara" kojima su diplomatski predstavnici europskih zemalja svjedočili. Na primjer, iz jedne europske ambasade tražili su konkretne pokazatelje smanjenja broja nezaposlenih od naših zavoda za zapošljavanje, a koje su domaće vlasti predstavljale kao rezultat uspješnog provođenja "reformske agende". Iz jednog od naših zavoda naveli su brojku od otprilike 4000 ljudi koji su skinuti s evidencija nezaposlenih i koji su dobili posao. I sve bi prošlo sasvim dobro i nitko ništa ne bi primijetio, samo da u toj ambasadi nisu imali precizne podatke o tome koliko su oni dozvola za rad izdali u svojoj zemlji, a za područje koje pokriva taj zavod za zapošljavanje.

Naravno, taj broj poklapao se s brojem onih koji su skinuti s evidencije spomenutog zavoda za zapošljavanje. Na pitanje diplomata te ambasade zašto to prikazuju kao smanjenje nezaposlenosti, kada su se ti ljudi zapravo iselili u tu europsku zemlju, službenici našeg zavoda odgovorili su da u formularima koji se vode u zavodu ne postoji rubrika - iseljavanje. Toliko o "reformskoj agendi" na "balkanski način".

Adaptacija Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju predmet je trenutnih pregovora s Europskom komisijom. Svima je već poznato da je tu jedno od najspornijih pitanja, pitanje tzv. "tradicionalne trgovine" s Republikom Hrvatskom. Možda vam zvuči čudno, ali ja sam optimist i mislim da će tu doći do napretka. I to samo iz jednog razloga: Europska komisija će nam "progledati kroz prste" i kod ustavnih reformi i kod "reformske agende", ali kod adaptacije Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, sigurno neće. Zato mislim da bi BiH tu mogla napraviti pomak. Istina, pritisak na pregovarače u BiH bit će ogroman. Pogotovo pritisak koji će dolaziti od naših poljoprivrednih proizvođača, ali mislim da bi tu, u dogledno vrijeme, moglo doći do napretka.

:: U prvom Izvješću EU Komisije o BiH kao jedan od najvećih problema spominje se korupcija, i to na najvišoj razini, kao i ugrožena neovisnost pravosuđa zbog političkih pritisaka. Zvuči slično kao u Republici Hrvatskoj. Postoji li politička volja da se to riješi, osobito ako se zna da su među osumnjičenima za korupciju najviši dužnosnici na federalnoj i nacionalnim razinama?

Kada ste već spomenuli Republiku Hrvatsku, moram reći da smo mi u BiH, pomalo sa zavišću, ali i s nadom, promatrali "slučaj Sanader". S nadom jer se, napokon, na ovim prostorima dogodilo da se najviši dužnosnici i sigurno vrlo moćni ljudi mogu naći pred licem pravde. Sa zavišću jer se to ne događa i neće se još dugo dogoditi u BiH. Istina, kod nas "Sanadere" morate pomnožiti barem s brojem tri, jer ako se to ne dogodi, priča o korupciji i kriminalu uvijek se može predstaviti kao zavjera protiv nekog od konstitutivnih naroda, ili kao zavjera protiv entiteta, ili kao slučaj majorizacije i slično, a ne kao, što bi zaista i bila, borba protiv kriminala i korupcije.

Policijskog i pravosudnog materijala protiv naših Sanadera koji često nastupaju i kao "udruženi Sanaderi" ima i više nego dovoljno. Nažalost, moram se složiti s konstatacijom iz Izvještaja EK.

Pravosuđe u BiH jest pod velikim političkim pritiskom. Samo se postavlja pitanje čija je podrška pravosuđu u BiH potrebna da bi se oduprlo tom pritisku. Medijska podrška svodi se na rijetke časne izuzetke. Većina medija, vođeni interesima svojih vlasnika, ne želi se "petljati" u konkretne slučajeve, eventualno se prenesu šture informacije. Kada opozicija da podršku pravosuđu, onda se to predstavlja kao "očigledan dokaz" da opozicija upravlja pravosuđem, što je glupost samo po sebi.

Međunarodna zajednica daje načelnu podršku, ali kada policajcima, tužiteljima ili sucima treba njihova konkretna i javna podrška - oni to radije prepuste domaćim institucijama i demokraciji. U BiH definitivno nije lako, a često je i vrlo opasno, biti hrabar, beskompromisan policajac, tužitelj ili sudac. Lakše je prikloniti se moćnicima! Na žalost!

:: Američko veleposlanstvo u BiH počelo je koristiti sintagmu "korumpirani režim" za Republiku Srpsku i njezina predsjednika Milorada Dodika, kojeg se istražuje u brojnim korupcijskim aferama. Radi se o kriminalnim pljačkaškim aferama u kojima je putem banaka, raznih privatizacija i pranja novca, ukradeno stotine milijuna. Vjerujete li da će međunarodni pritisak utjecati na njegovo odstupanje?

Dodik - Putin
Dodik - Putin

Nemojte zaboraviti da i Dodik ima moćne međunarodne zaštitnike, kako u nekim krugovima u Beogradu, tako i među nekima od najmoćnijih zemalja svijeta, npr. u Rusiji. Naravno, ne štite oni njega zbog eventualne zajedničke umiješanosti u kriminal. Iako, istini za volju, neki krugovi u Beogradu rade upravo to. On uživa njihovu zaštitu kao politički faktor u BiH, ali i u regiji.

Bit će jako teško Dodika eventualno procesuirati ili prinuditi na odstupanje. Pravosuđe u BiH će, možda, krenuti raspetljavati te slučajeve. Ali fizički njemu neće moći prići. Da ga međunarodna zajednica natjera na odstupanje dok je on, iako mali po važnosti, politički faktor u Ruskom nadmudrivanju i potkusurivanju sa Zapadom, također će biti teško.

U tom smislu ne treba zanemariti ni njegovo strateško unutarnje partnerstvo s Čovićem, koje tu priču dodatno komplicira. To je još jedan faktor u cijeloj toj slagalici.

Hoće li ga narod u RS prisiliti na odstupanje? Sumnjam, sve dok on uspijeva, skoro pa svakog tjedna, lansirati neki novi besmisleni referendum koji se nikada neće održati, a narod slijepo vjeruje da hoće.

Možda vam to zvuči kao nešto što je pregrubo rečeno, ali tako stvari stoje.

:: Postoji teza da će se Amerikanci ovoga puta angažirati na tome da svi nacionalni vođe umiješani u korupciju odstupe. Kako to komentirate?

Ne vjerujem u to. Pogotovo ne tako energično, a ni tako brzo.

:: Bila sam u Sarajevu kada je Haaški sud donio sramotnu oslobađajuću presudu Vojislavu Šešelju. Kako ste vi to doživjeli?

Doživio sam to kao farsu, potpunu pravosudnu farsu za koju najveću odgovornost nosi tužilaštvo Tribunala. Nisam siguran zašto je gotovo sve vezano za suđenje Šešelju izgledalo, a na kraju i ispalo, kao farsa. Je li u pitanju diletantizam ili neka nečasna namjera, zaista ne znam.

Onaj tko je mogao malo pomnije pratiti taj višegodišnji postupak, od hapšenja pa sve do njegova puštanja i povratka u Srbiju, nikako se nije mogao oteti dojmu da sve oko tog slučaja sliči na jedan političko-pravosudni cirkus. Cirkus u kojem se izgubio svaki odnos pijeteta prema žrtvama, a glavna zvijezda cirkusa Šešelj zabavlja publiku, uključujući i tužitelje i suce. Sramota, prava sramota!

:: Kakav je odnos međunarodne zajednice prema BiH danas? Ipak je Dayton bio njihov recept za zaustavljanje rata. Kakve su šanse da se promijeni?

Kada spomenete međunarodnu zajednicu u BiH, morate biti svjesni da je riječ o nečemu vrlo kompleksnom. Prošlo je vrijeme "jedinstva" međunarodne zajednice u BiH. Multilateralni oblik prisustva međunarodne zajednice jest OHR i njegov visoki predstavnik. U okviru tog multilateralnog djelovanja ne postoji jedinstvo zemalja koje čine Vijeće za implementaciju mira, a koje je jedna vrsta "šefa" visokom predstavniku u BiH. Rusija tu ima svoje stavove, Turska svoje, SAD svoje, zemlje EU i članice PIC svoje. To je vrlo vidljivo čak i pored želje diplomata da prikažu neku vrstu jedinstva i međunarodne solidarnost kada je u pitanju BiH. To jedinstvo definitivno ne postoji, čak se "vide pukotine" u mišljenju i stavovima zemalja koje slove kao već tradicionalni saveznici i dijele slične stavove o nekim drugim pitanjima u svijetu.

Zbog svega toga, od funkcije visokog predstavnika u BiH je napravljena jedna poprilično bespomoćna, a usuđujem se reći čak i nevažna funkcija. "Zasluge" za to pripadaju Rusiji i njenoj direktnoj ulozi moćnog Dodikova zaštitnika, a kroz Dodika i indirektnog zaštitnika Čovića, preciznije, njihovih politika i ličnosti.

Zaista, visoki predstavnik i njegov Ured nekada djeluju kao dobro plaćena nevladina organizacija koja ima dobre namjere, ali nema moći da bilo što promijeni.

Naravno, postoji i tzv. Bilateralno djelovanje pojedinih zemalja u BiH, koje se odvija službenim, ponekad i neslužbenim diplomatskim kanalima. Takva vrsta prisustva međunarodne zajednice u BiH ima veće efekte od već spomenutog multilateralnog djelovanja.

Postoje i primjeri zajedničkog djelovanja pojedinih zemalja, npr. "reformska agenda" kao originalni plan Njemačke i Velike Britanije koji, barem službeno, prate i ostale zemlje članice EU te podržavaju SAD. U svoj toj kompleksnosti djelovanja međunarodne zajednice izgubila se svaka vrsta odgovornosti za Dayton i sve ono što je iz njega proizašlo. Da sada ne spominjem cijele anekse Daytonskog sporazuma, poput aneksa VII, koji nikada nisu i nikada neće ni biti provedeni. To se gotovo više i ne spominje. Međunarodna zajednica se tu ponaša kao da je Daytonski sporazum izvorni i demokratski dogovor političkih i društvenih subjekata u BiH, a ne ono što zaista u svojoj suštini i jest - rješenje, u dobroj mjeri nametnuto, koje je doneseno samo iz potrebe da se zaustavi rat, rješenje koje nije omogućilo upravljivu državu, rješenje s puno mana kada je riječ o poštivanju osnovnih ljudskih prava, rješenje koje je upravo zbog svog sadržaja punog nedostataka samo po sebi trebalo biti privremena karaktera.

Kada danas razgovarate sa strancima o svim tim nedostacima u Daytonu, osobito u domeni osnovnih ljudskih prava, oni otprilike kažu "riješite to sami", kao da oni ništa nemaju s tim rješenjima iz Daytona. Tu se krije i odgovor na pitanje kakve su mogućnosti promjene Daytona. Za sada - gotovo nikakve!

:: U kakvim ste odnosima s političarima u Hrvatskoj? Kako komentirate našu novu koalicijsku vladu i njenu politiku prema BiH i regiji?

Pratim vašu političku scenu u smislu svega onoga što je vezano za BiH i odnose u regiji. Meni je bilo i logično i očekivano da će Hrvatska iskoristiti poziciju zemlje članice EU kako bi ojačala svoje interese u regiji. Vidim da se sada neki i bune zbog toga, ali meni je takva politika Hrvatske bila sasvim očekivana. Sve države su ipak vrlo "sebične" organizacije. Altruizam i empatija nisu baš omiljene kategorije u diplomaciji i međusobnim odnosima država.

Kada je riječ o odnosu prema BiH, zapravo tu i nema baš neke promjene. Od dolaska Milanovića na čelo SDP Hrvatske, kasnije na čelo Vlade RH pa sve do danas i ove nove koalicijske vlade predvođene HDZ-om, nema nikakve promjene. Pojednostavljeno rečeno, nama u BiH je svejedno je li u Hrvatskoj na vlasti ljevica ili desnica, sve je isto u politici prema BiH. Neko je tu možda šarmantniji, a neko odurniji u svojoj politici, nastupu ili izjavama vezanim za BiH, ali suštinski sve je isto.

Osobno nisam neki fan vaše nove predsjednice, ali moram pohvaliti njezin, barem za javnost, mudar diplomatski nastup prilikom susreta s Predsjedništvom BiH. Pogotovo što se nije dala "upecati", ponavljam, barem za javnost jer van toga ne znam što se stvarno događa, na trikove Dragana Čovića na koje je vrlo efikasno "pecao" Josipovića.

:: Kakav je status hrvatskog naroda u BiH? Je li Sarajevo glavni grad svih građana BiH i je li multikulturalno središte kakvo je nekada bilo?

Hrvatski narod je ravnopravan narod u BiH. U smislu kolektivnih prava, oštećen je daytonskim rješenjima koliko i druga dva konstitutivna naroda. O tome sam već ranije nešto rekao. Kada pogledate efektivnu moć upravljanja institucijama BiH, kao i institucijama entiteta Federacije BiH te procesima koji se tu odvijaju, vidjet ćete da HDZ i Čović, kao najglasniji zagovornici teze o "neravnopravnosti Hrvata u BiH", drže gotovo sve konce u svojim rukama. Osobito kada nastupaju s Dodikom. Vidjet ćete da brojnost pojedinih konstitutivnih naroda tu ne znači ništa. Jer da znači, kako bismo objasnili činjenicu da Čović s nekih 115.000 glasova drži u šaci i Izetbegovića, koji sa svojom SDA ima daleko više glasova, i sve procese kako u Federaciji BiH, tako i u državnim institucijama.

Točna je činjenica da je "hrvatski politički faktor" izražen kroz izborne rezultate HDZ uvijek nezaobilazan faktor političke scene u BiH, s ogromnim političkim i društvenim utjecajem, dok svi drugi to nisu. Uključujući čak i Izetbegovića i SDA te Dodika i njegov SNSD. Svi su oni u vlasti i držanju moći promjenjivi, samo HDZ nije.

To što bi Čović želio Ustavom BiH biti definiran kao doživotni član Predsjedništva BiH, kao i to što bi najviše volio, kada biologija uradi svoje, vlastitim testamentom odrediti svog nasljednika, zapravo nema veze s pravima, ravnopravnošću, neravnopravnošću, majorizacijom itd. hrvatskog naroda. To ima veze s borbom za moć i novac. Kao i s upotrebom, odnosno, zloupotrebom te moći. Samo s tim i ničim više!

Što se tiče vašeg pitanja o Sarajevu, a mogli ste me isto pitati i za cijelu BiH, moj odgovor je vrlo subjektivan i uvijek isti - ja ih volim i moji su, bez obzira na to kakvi su.

:: Prije tri godine napustili ste SDP BiH i osnovali Demokratsku frontu, stranku lijevog centra koja se trebala bazirati na novoj generaciji političara, s obzirom na to da su, kako ste rekli, političari vaše generacije "uprskali" svoju političku šansu da povedu BiH putem stabilnosti i eurointegracija. Koliko ste u tome uspjeli?

Mislim da jesmo. Naravno, još ne u tolikoj mjeri u kojoj mislim da je potrebno BiH. Ali uspjeli smo "izbaciti na scenu" neke nove ljude drugačijeg poimanja i politike i političkog djelovanja. Zapravo sam samo ja "stari" u toj grupi novih lica DF-a i političke scene.

:: U kakvim ste odnosima s SDP-om BiH danas?

Iskrenim, prije svega. Nekada boljim, nekada lošijim, ali definitivno s moje strane iskrenim.

:: Smatraju li vas predstavnici HDZ i pripadnici hrvatskog dijela BiH izdajicom? Vas su prije na poziciju člana Predsjedništva BiH birali Bošnjaci?

Mene su na poziciju člana Predsjedništva BiH birali ljudi ove zemlje. Tko su i što su, kako se zovu, kojem se bogu mole, ako se uopće mole, kojeg su spola, koje i kakve su škole završili ili ih uopće nisu završili, ja nikada nisam brojao. Za mene su to ljudi ove zemlje. I ne vidim ništa loše u tome što ih tako doživljavam jer ipak mislim, a zvuči mi i logično, da smo svi mi prije svega ljudi pa sve ostalo.

Onome tko ima problema s tom logikom ja zaista ne mogu pomoći i znam da takvima teško mogu promijeniti mišljenje o ljudskom rodu uopće. Kada spominjete HDZ, ja s njima nikada nisam imao problema. Oni imaju problema sa mnom. HDZ doživljavam kao političku opciju za koju glasa dio birača ove zemlje i ja to poštujem jer poštujem izbor ljudi ove zemlje. Samo, čini se da previše očekujem od HDZ jer očekujem da i oni poštuju ljude koji misle slično kao ja pa glasaju za mene. To je suština njihova nesporazuma sa mnom.

Ja poštujem i razumijem i njih i njihove glasače, a oni neće ni da pokušaju razumjeti, poštovati još manje, moj način razmišljanja i viziju BiH.

:: Hoćete li se opet kandidirati za člana Predsjedništva BiH 2018.? Negdje sam pročitala da je to noćna mora Dragana Čovića.

Neka i dalje nemirno spava...

:: Kakav je vaš stav o formiranju trećeg entiteta?

Apsolutno sam protiv. Pokušat ću maksimalno pojednostaviti zašto sam protiv. Poslije onako krvavog rata u BiH, koji je imao za cilj podijeliti BiH i izbrisati ovu zemlju kao državu, geografsku činjenicu, kao pojam, pitam se kako bilo tko može misliti da, kada to već u ratu, na zločinu, nožu, tenku, uz pomoć topova, sile, istrebljenja i genocida nije uspjelo, pitam se kako bilo tko normalan uz prosječan koeficijent inteligencije može misliti da će se to desiti mirnim putem.

U BiH, čim dirneš neku granicu, pa bila to i čak obična međa na nekoj livadi, riskiraš problem i konflikt. Dakle, hoćemo li se okrenuti reintegraciji ove zemlje, što isključuje mogućnosti konflikta, ili ćemo se okrenuti realizaciji neostvarenih krvavih ratnih ciljeva, čime neupitno idemo u konflikt? Ne treba biti baš posebno pametan da bi se ispravno odgovorilo na to pitanje.

:: Ima li šanse da se BiH prestane dijeliti u svim segmentima po nacionalnim linijama? Raste li nova generacija građana BiH ili su mladi još rigidniji od starijih generacija?

Mene je strah iskrenog odgovora na ta pitanja. Znam samo da ću se, do kada god budem mogao, boriti protiv podjela koje neumitno prati, blago rečeno, primitivizam svake vrste.

:: Niste pristali na koaliciju sa strankama koje su željele rušiti SDA. Zašto?

Zato što SDA ima legitimitet koji su mu dali građani ove zemlje na demokratskim izborima. S legitimitetom, ostvarenim demokratskim putem ne igra se. Da smo pristali na takvu vrstu igre, igrali bismo protiv demokracije. A demokracija je važnija i od SDA i od DF. Osim toga, gledano krajnje politički pragmatično, to bi samo ojačalo SDA, a dodatno devastiralo i ovo malo demokratskih procesa koje imamo u BiH. Šteta bi bila daleko veća od trenutne i samo prividne koristi.

:: Kako tumačite odluku da se BHTV-u ukida pretplata i da će biti financirana isključivo iz proračuna federacije? Djelatnici Televizije smatraju to korakom prema potpunom marginaliziranju tog javnog servisa...

BHRTV je žrtva Dodikova nasrtaja na sve što u sebi sadrži ta dva slova "BH", Čovićeve namjere da dobije "treći kanal" i SDA-ove klijentelističke politike u svim segmentima društva, pa i u medijskoj politici.

:: Brinu li vas islamizacija i radikalizacija bošnjačkog stanovništva, kao i odlazak stotina mladih muslimana u rat u Siriji?

Mislim da se možemo složiti da izvorište i uzroci tog problema nisu u BiH. Oni su daleko krupniji, globalni i prelaze značaj ne samo BiH, nego i nekih drugih, većih i za svjetski poredak bitnijih zemalja.

Također, nikako se ne mogu složiti s tezom o radikalizaciji bošnjačkog stanovništva. Naprotiv, muslimani među Bošnjacima sve su samo ne radikalni. Naravno, govorim o većini tih ljudi, a ne o izuzecima. Jer ako sudove o narodima i religijama donosite na osnovu izuzetaka, teško da ćete pobjeći od zaključka da su svaki narod i svaka religija na ovoj planeti radikalni.

Mladi muslimani odlaze na ratišta u Siriji. Većina ih je iz arapskih zemalja i zemalja EU, tako da mislim da oni imaju veći problem s tim nego što ga ima BiH.

Nije mi namjera relativizirati opasnost od radikalizma u BiH, ali moje životno iskustvo govori mi da u BiH ne postoji jedan od glavnih faktora koji jača radikalizam - podrška lokalnog stanovništava tom radikalizmu. Radikalizam te vrste u BiH je predmet osude i netrpeljivosti pa čak i nekada otvorenog suprotstavljanja i sukobljavanja BH muslimana s takvim radikalizmom.

Dok je tako, neće biti jačanja tog radikalizma u BiH. Terorizma može biti, ali terorizam kao nasilni i oružani akt uperen protiv dominantno civila i nedužnih, predmet je rada sigurnosnih agencija. Njih treba maksimalno ojačati i pripremiti za borbu protiv terorizma.

Zaključio bih da Bosna i Hercegovina može imati problema s terorizmom, ali s radikalizmom religije ili čak naroda, pogotovo širih razmjera, neće imati.

:: Vjerujete li da bi moglo doći do širenja terorizma u BiH i Hrvatskoj?

Može doći do terorističkih akcija.

:: Kako bi Republika Hrvatska mogla pomoći BiH na putu u EU integracije?

Čini mi se da su naši EU parlamentarci, bez obzira na političku pripadnost, bili vrlo angažirani oko izglasavanja rezolucija i prihvaćanja zahtjeva za članstvo BiH u Europskoj uniji.

:: Jeste li u kontaktu s nekima od njih?

Nisam u kontaktu s njima. (Nacional)

izvor: demokratskafronta.ba-4519

Pretraga: 7569 - Željko Komšić za hrvatski Nacional
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=7569