Mesud Čevra osnivač SDA za Hercegovinu

Mesud Čevra osnivač SDA za Hercegovinu

EKSKLUZIVNI INTERVJU: MESUD ČEVRA, OSNIVAČ SDA ZA MOSTAR I HERCEGOVINU

Ko misli da su Mladi muslimani mogli opstati bez saradnje sa UDBOM, dobro je naivan

Mesud Čevra
Mesud Čevra

• Mesud Čevra je osnivač SDA za Mostar i Hercegovinu za naš portal je pristao govoriti o svojim odnosima sa Nijazom Durakovićem, Atifom Purivatrom, Alijom Izetbegovićem, Omerom Behmenom, Miroslavom Toholjem, Radovanom Karadžićem, Marinom Topićem. Šta je sve znao o Sarajevskom procesu 1984., osnivanju SDA, odnosima sa SDS-om i HDZ-om, o rascjepu SDA i MBO, zbog čega je propao dogovor Zulfikarpašić-Milošević, kakve je prijetnje dobijao iz mostarskog HDZ i mnogim drugim kontroverznim temama naše nedavne istorije

Objavljeno: 29. apr 2016 | Vuk Bačanović

:: Gospodine Čevra, osnivač ste SDA u Hercegovini, tačnije u Mostaru. Recite nam, sada s vremenske distance, kakvo je to vrijeme bilo, zašto ste se odlučili da se pridružite upravo ideji SDA?

Bilo je to vrijeme novih nada. Sve komunističke ekonomije su pale, opljačkane im zemlje, demokratske snage su bujale na sve strane. Slovenija je uveliko krenula u tom pravcu, Hrvatska također, ali BiH je ostala tamni vilajet, kako je to Šešelj nazvao. I jeste bila tamni vilajet. Slažem se s tom činjenicom, a i danas se ništa nije promijenilo.

Vidite, Nijaz Duraković mi je bio asistent na sarajevskom Fakultetu političkih nauka. Inače, optužio me je za liberalizam poznat u partiji. On i profesor Atif Purivatra rekli su mi da sam bio povezan s beogradskom grupom profesora, Đorđevićem i ostalima 1974. godine. A nisam, nego je moj diplomski rad bio za njih previše liberalan, jer sam dokazao da bi KPJ trebalo da ode s političke scene i da se polako pretvara od rukovodeće u vodeću idejnopolitičku snagu. To je bilo tada problematično reći.

Ja sam bio veliki pobornik skidanja Komunističke partije s vlasti i uvođenja višepartijskog sistema. Dakle, bio sam za demokratizaciju Jugoslavije. Nisam bio protiv Jugoslavije sve dok Srbija nije izašla iz ustavnog poretka. Dakle, prva je Srbija izašla, onda Slovenija, pa Hrvatska. BiH je na petom mjestu. Ja sam smatrao da je došlo vrijeme da se i bh. muslimani u novim okolnostima izjasne i da konačno postanu politički narod, jer dugo smo na Balkanu živjeli bez ikakvih prava, iako smo bili treći narod po brojnosti. U toj novoj demokratizaciji vidio sam šansu.

:: Ko Vam je, prvobitno, pristupio s idejom SDA?

Dakle, pozvan sam od nekih intelektualaca, dr. Neimarlije i drugih, na Kongres u Sarajevo i odazvao sam se. Prije toga donesen mi je, u potpuno tajnoj atmosferi, spisak da ga potpišem i na njemu je pisalo da li se slažem da se osnuje SDA stranka ili nešto sličnoga imena. Ja sam potpisao, sjećam se. Bio sam na 28. mjestu.

Kasnije su neki rekli da ih je dan ranije svega bilo 40 koji su to potpisali. Alija Izetbegović je bio na prvom mjestu, pa Adil Zulfikarpašić. Poslije Kongresa odmah sam pokrenuo i osnovao inicijativni odbor u Mostaru, organizovao kampanju i krenuli smo otvoreno.

Seid ef. Smajkić
Seid ef. Smajkić

Kasnije sam saznao da je muftija Smajkić znao da nas je JNA prisluškivala u Džamiji na Tepi, ali ništa nismo krili. Spremni smo bili čak i umrijeti za ideje demokratskog društva.

:: Bili ste u kontaktu i s grupom koja je osuđena u Sarajevskom procesu 1984?

Da. Interesantno da je prije samog hapšenja Alije i grupe "mladih muslimana", moj daidža bio s njim u kontaktu, s Omerom Behmenom i ostalima, i svake godine su kod njega klali kurban.

Ja to nisam znao, ali s obzirom na to da sam bio izvan KPJ i udbaških formacija, iako sam imao u UDBI na visokim položajima neke prijatelje prvo u Hercegovini, taj moj prijatelj iz UDBE došao je da me pita da li bih se ja ljutio da oni posjete moga daidžu, jer je kod njega ta grupa uzimala i klala kurban.

Ja sam rekao da nema problema, ali odmah sam shvatio ako su došli kod mene, a ja sam bio zadnji nivo informacija, onda im slijedi sutra, ili za koji mjesec, hapšenje. Otišao sam kod daidže i napao ga za to što je nesmotren. Uhapsit će ga. Ako je do mene došlo, onda su svi, za mjesec, uhapšeni i da toj grupi, Aliji, Omeru i ostalima, kaže da ih prati UDBA i da ću im napraviti divlje pasoše da bježe.

Za nekoliko dana, oni su meni javili da im ne treba, da neće bježati vani. Tako sam kasnije shvatio da je to bila igra za naivne.

:: Kako to mislite?

Pa volio bih vidjeti neku organizaciju koja se tajno držala pored UDBE u našoj zemlji pedeset godina. Taj, ko misli da je to bilo moguće bez saradnje, dobro je naivan.

:: Pa ipak, nova stranka je imala više struja, Vi ste se priklonili Zulfikarpašićevoj?

Da. Posebno smo bili impresionirani Adilom Zulfikarpašićem i njegovom borbom za demokratizaciju društva i nacionaliziranje bošnjačkog pitanja. Bilo nas je, na tom bošnjačkom fonu, čitava jedna mlada generacija intelektualaca. Posebno treba istaći advokaticu Adisu Žilić, njenog brata Medu, kao i druge dr. Abida Prgudu, filozofa Muhameda Filipovića. Tako, sve su to bile ukomponovane duše koje su bile u to vrijeme spremne da se bore za daljnju demokratizaciju našega društva i otvaranje novog poglavlja bošnjačkog naroda.

Meni je dato da vodim kampanju i biram kadrove u Hercegovini odmah na početku. Omer Behmen se sukobio sa mnom jer je postavljao kriterije pripadnosti nekoj od klasa begovata, aga i njima sličnih, tako da me to malo odmah udaljilo i imalo je sličnosti s KPJ, samo obrnuto.

Dakle, krenuli smo u kampanju i na završnoj smotri, na stadionu pod Bijelim brijegom, bilo je negdje oko 40.000 muslimana. Alija Izetbegović mi je čestitao veličanstvenu završnicu i besprijekornu atmosferu i organizaciju i rekao da misli da niko nikada prije, a ni poslije, u Hercegovini nije skupio na jednom mjestu muslimane i rekao da obavezno dođem u Sarajevo, jer im trebam u Sarajevu.

Adil Zulfikarpašić
Adil Zulfikarpašić

Za nekoliko dana došlo je do tzv. diferencijacije na MBO i SDA, tako da sam i ja otišao s Tunjom, Adilom i s drugim intelektualcima, iako me nikada niko nije smijenio s mjesta sekretara SDA Mostara i Hercegovine, nego sam ja dao ostavku.

:: Da li ste ikada bili u komunikaciji s Alijom Izetbegovićem? Da li ste komunicirali s njim mimo javnih susreta? Kakvi su, isprva, bili odnosi njega i Adila Zulfikarpašića?

S Alijom sam se sreo nekoliko puta. On je bio veoma tih čovjek, uglađen i malo je pričao, ali pametno. Uvijek je nastojao da bude filozof, da njegove riječi odišu nekom vrstom mistike američke diplomatije kao da je tamo nešto studirao.

Adil je bio, vidjelo se to jasno, vrlo smiren. Na Zapadu nije imao straha od UDBE, iako su ga, kako je govorio, proganjali. Ali to je za mene bilo pod upitnikom. Inače, ja sam bio veoma dobar prijatelj s Adilom i sve dok nije umro ostali smo dobri prijatelji, iako sam otišao u Ameriku.

Mislim da je, s ove distance gledajući, Alija u svakom slučaju jedna istorijska ličnost koja je pokušala na demokratski način riješiti jednu od najvećih kriza dvadesetog stoljeća. Dakle, bio je demokrata, siguran sam. Mislim da se mnogo plašio JNA i oko sebe i u Armiji BiH postavio JNA ljude, što je bila greška odnosno znak da je rat bio planiran i vođen sofisticirano u BiH, po unaprijed naznačenom planu.

:: O kakvom se naznačenom planu radilo? Da li je to imalo veze s podjelom SDA - MBO?

Doći ćemo do toga. Radilo se o tome kome će Fikret Abdić prići, da li MBO ili SDA. Kome on priđe, taj ima vlast u Sarajevu. Tako je bar Alija na jednom sastanku rekao. Kad smo prebrojavali gustoću muslimana, odnosno biračkog tijela, s obzirom na to da smo bili najmanje zastupljeni u gustoći - u Hercegovini je bilo samo oko 5 posto od ukupnog broja muslimana u BiH - zato smo preskočeni u razmatranjima, jer kome treba pet posto za glasove - ali već 18 posto, koliko je Fikret držao pod kontrolom, bilo je mnogo i ko je to imao, imao je vlast.

Slučajno sam se zatekao kod Adila ujutro kad je došao Fikret Abdić da mu saopšti hoće li ili neće s MBO. Ja sam pokušao da izađem, ali Adil mi je rekao da ostanem. Fika mu je rekao: "Adilbeže, ja sam ipak odlučio da idem sa svojim narodom". Dakle, bilo je to dovoljno da mu Adil kaže: "Ok, slobodan si!"

On se našao u neugodnoj situaciji. Izašao je odmah. Adil ljut k'o ris. Ali na samom izlasku, Adil mu reče: "Samo slušaj! Sad si stavio sebi omču oko vrata, ali je pitanje samo k'o će ti stolicu izmaknuti, a izmaknut će".

:: Poznato je da ste bili pristalica tzv. istorijskog sporazuma Zulfikarpašić-Milošević, o ostanku BiH u Jugoslaviji. Tu je podjela između Zulfikarpašića i Izetbegovića konačno produbljena. Zbog čega je došlo do odbacivanja sporazuma?

Sporazum je nastao u specifičnim okolnostima, kad je SDA već imala apsolutnu vlast. Znalo se da će je dobiti i svako sporazumijevanje značilo bi da je MBO preuzela inicijativu. Zato ga je SDA odbacila jer nije htjela sjeći granu na kojoj sjedi.

Ja jesam bio za sporazum. Kako ne bih bio. To je najveća historijska šansa koja je ikada bila ponuđena Bošnjacima od strane Srba. Čitao sam ga. To je nevjerovatno šta je Milošević bio spreman da potpiše. Mi smo sve imali, kao drugi narod u Jugoslaviji. BiH bi ušla u konfederalnu zajednicu sa Srbijom, Crnom Gorom i Makedonijom.

Problem je ispao s bosanskim Hrvatima jer se namjerno htjelo reći, kao mi smo sa Srbima, jer nije bilo popularno biti Srbin i s njima u to vrijeme, jer su Milošević i srpska propaganda sve uradili da tako bude. Dakle, s jedne strane ponudili su sve, a s druge strane radili na tome da se porobe drugi i stave pod apsolutnu kontrolu.

:: Znači, po Vašem mišljenju, rat se mogao izbjeći?

Ma kako da ne, ali očito je da je JNA izvršila vojni puč u svim demokratskim strankama, tako da je rat mogao početi.

To je ono što sam vam govorio. Ovamo su raspoređeni generali JNA u narode da odrade posao i tako je, u političkom smislu, sve pokriveno. Bilo je vrijeme da se krene s ratom i progonom, da se optužuje demokratija za sve i da se naravno sve opljačka. Dakle, sve je bila, za mene, borba za vlast, dok su nacije bile samo jedan dobar izgovor za rat i pljačku. To se i pokazalo tačnim.

Karadžić umjesto da Srbe vodi u demokratsku borbu, kao što to danas radi Dodik, on je počeo da terorom rješava srpsko pitanje i, eto, vrlo interesantno: isplatilo mu se. On jeste politički mrtav, ali njegovo djelo živi.

:: Kakvi su bili Vaši kontakti s Karadžićem?

Sjećam se kad smo išli na promociju Istorijskog sporazuma u Trebinje, Adil je držao govor na stadionu. Zajedno smo bili sa svima iz rukovodstva SDS-a, na čelu s Karadžićem. Bili smo Zulfikarpašić i ja od MBO, a Tunjo i ostali iz odbora ostali su kod Safeta Isovića u kući. Tunjo je ostao, bolje reći zaostao, nije htio da ide tamo. Ali, otišli smo Adil i ja i poslije smo, navečer, bili s kompletnim rukovodstvom SDS-a.

U jednom momentu vidio sam i čuo kako Adil prijeti Karadžiću na večeri i kaže mu: "Brojat ćeš grobove Srba, ako kreneš u rat. Ne znaš ti šta je Bosna".

Znam da je Koljević bio veoma tolerantan i bio je protiv rata. Zato je i nestao.

Karadžić je samo onako pričao: "Ma nismo mi za rat. Ti sredi Aliju i nema problema". Adil kaže: "U vašim je rukama, srpskim, sudbina rata, pa vi samo nastavite tako, ne zna se dokle će to doći".

Znam da je uvijek bio slobodan da Srbima svašta kaže.

:: Sporazum je, međutim, propao, iz razloga koji ste već naveli. Međutim, kakvu je ulogu u svemu imalo hrvatsko političko organizovanje?

Sjedio sam s književnikom Miroslavom Toholjem i on je pozdravio Marina Topića, kaže da su kumovi bili. Kad sam se vratio u Mostar, u Tropikani smo, kao i obično sjedili ja, dr. Pantić, Slobodan Kotlica, predsjednik izvršnog odbora grada, Prlić bi se prikačio. Pijemo kafu, pričamo, naravno, kad Marin Topić meni kaže: "A Čevra, bio si na promociji Istorijskog sporazuma, ha ha, znamo mi sve. Protiv Hrvata radiš". Ja kažem: "Niko protiv Hrvata ne radi ništa. Mi smo napravili sporazum s onima s kojima imamo nesporazume, a s Hrvatima, kol'ko znam, mi nemamo nesporazuma, tako da mi to malo smiješno zvuči".

On meni prijetećim tonom kaže: "Ja ću potpisivati ko će izaći iz grada. Pakao će ovdje biti". Ja ga gledam, užas jedan šta priča, ali za samo tri mjeseca njegove su se riječi obistinile. Ja sam morao da odem do mora, tamo mi je bila familija. Kažu mi: "Ne može. Za sve odlaske iz Mostara moraš kod Topića".

Ja se sjetih, bože dragi, pa da li je moguće? Znači, ljudi su sve znali, čitav scenario je pripreman dugo, a mi smo de fakto bili izvan svega.

:: Kakva je, na kraju, Vaša rekapitulacija svih događaja?

Mnogima je odgovaralo da Adil politički propadne jer je smetalo svim komunistima i udbašima da on bude na vlasti - jer u tom slučaju ne bi bilo rata. Adil je često upozoravao Aliju da otjera ekstremiste iz stranke. Tu su se mnogo svađali. Oko Hasana Čengića, Behmena i sličnih, za koje je Adil smatrao da ih drže KOS i UDBA i da namjerno ubacuju ekstremizam u SDA kako bi se muslimani optužili za rat. A već su u to vrijeme izvršeni brojni vojni pučevi od strane JNA i komunističkih tajnih službi u nacionalnim demokratskim strankama.

Da smo mi ostali u SDA, sve bi bilo drugačije. Ne bi se mogao Alija tako deformisati, niti stranka otići u neku krajnost. Mi smo imali drugačiji pogled na svijet: demokratski, a onda ni Karadžić ne bi mogao toliko da buja, kao ni srpski nacionalizam.

izvor: novi.ba-67354

Pretraga: 7624 - Mesud Čevra osnivač SDA za Hercegovinu
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=7624