Ratni profiter Hasan Čengić

Ratni profiter Hasan Čengić

Vladimir Zagorec - Hasan Čengić: Princip je isti...

Ratni profiteri : Hrvatsko-bosanska logističarska tajna veza

Post-ratna logistička mafija u BiH i regionu

Hasan Čengić
Hasan Čengić - glavni logističar ABiH

Hrvatsko pravosuđe posljednjih je nedjelja pokrenulo nezapamćenu ofanzivu protiv generala VLADIMIRA ZAGORCA, višegodišnjeg glavnog logističara Hrvatske vojske, kojeg se tereti da je pokrao stotine miliona maraka s tajnih računa hrvatske države u Austriji; naši novinari uporedili su ovu hrvatsku aferu sa slučajem glavnog logističara Armije BiH HASANA ČENGIĆA i otkrili zapanjujuću podudarnost u njihovim "metodama rada" tokom rata, ali i nakon njega; razlika je tek u tome što je hrvatski general pobjegao u Austriju, dok je Čengić poslanik u Parlamentu BiH

Objavljeno: 05. apr 2007 | Suzana Mijatović i Mirsad Fazlić | Slobodna Bosna br. 542

Austrijsko Državno odvjetništvo otvorilo je nedavno istragu protiv umirovljenog generala Hrvatske vojske i bivšeg pomoćnika ministra obrane RH Vladimira Zagorca koji je polovinom prošlog mjeseca, uz jamčevinu od milijun eura, pušten iz pritvorske jedinice bečkog Zemaljskog suda. Istraga je otvorena ne samo na temelju zahtjeva Hrvatske za međunarodnu pravnu pomoć, nego i na osnovu saznanja do kojih su došli austrijski istražitelji koji sumnjaju da su u poslovima koje je Zagorec obavljao s austrijskim partnerima, bivšim direktorima u koruškoj Hypo Alpe Adria banci, oprane velike svote novca.

U Hrvatskoj se trenutno protiv Vladimira Zagorca vodi sudska istraga u slučaju nestalih dijamanata vrijednih pet milijuna američkih dolara, a Lazo Pajić, zamjenik glavnoga državnog odvjetnika, vodi predistražni postupak vezan za račune otvorene u inostranstvu za ilegalnu kupovinu oružja u čemu mu pomažu i austrijske kolege.

No, za razliku od naših susjeda koji su, kako se čini, odlučili krenuti u konačni obračun s vojno-logističkom (post)ratnom mafijom, Zagorčev bosanski pandan Hasan Čengić se kao aktuelni član Glavnog odbora SDA još uvijek bavi politikom, ali i privatnim biznisom koji je razvio zahvaljujući svom ratnom angažmanu koji se suštinski ni po čemu ne razlikuje od onoga čime se bavio odbjegli hrvatski general.

TKO JE TAJKUN ZAGOREC

Čermak i Zagorec / HRT
Čermak i Zagorec / HRT

Do početka rata u Hrvatskoj Vladimir Zagorec je bio posve anoniman pomoćni geodet i suvlasnik prodavnice s lovačkim oružjem u Velikoj Gorici kraj Zagreba. Njegov uspon započeo je kada se našao na mjestu vozača generala Ivana Čermaka, ratnog zamjenika ministra obrane Hrvatske Gojka Šuška. Vrlo brzo Zagorec je mjesto šofera zamijenio šefovom foteljom, a 1993. godine, kao pomoćnik ministra obrane Hrvatske, postao je prvi direktor kompanije RH Alan, čija je osnovna funkcija bila kupoprodaja oružja za vrijeme embarga.

Bankovni računi korišteni za te svrhe otvarani su u stranim bankama, a sredstvima je raspolagao vrlo mali broj odabranih među kojima su, pored Vladimira Zagorca, bili i bivši ministar obrane Gojko Šušak, te hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Zamjenik glavnog državnog odvjetnika Lazo Pajić, iznio je podatak kako je utvrđeno postojanje 77 računa u inostranstvu, s kojih je "za kupovinu oružja" potrošeno 360 milijuna dolara.

Gotovo istom je količinom novca, prema podacima austrijske Die Erste banke, u periodu od 1992 do '95. godine raspolagala i "humanitarna organizacija" TWRA (Third Word Relief Agency) koja je korištena kao paravan za kupovinu naoružanja i vojne opreme za potrebe Armije BiH. TWRA, na čelu sa Sudijcem Fatihom al Hassaneinom, bila je glavni posrednik u realizaciji nelegalnih i sumnjivih financijskih transakcija oko nabavke oružja i druge vojne opreme. Ključni ljudi ove "humanitarne organizacije" koji su raspolagali ogromnim količinama novca pored Hassaneina bili su:

  • Hasan Čengić
  • Husein Živalj
  • Irfan Ljevaković
  • Derviš Đurđević i
  • Salem Šabić

U poslovanje TWRA bio upućen i ratni ministar vanjskih poslova BiH, a danas član Državnog predsjedništva Haris Silajdžić. Silajdžić je, prema dostupnim dokumentima, u ljeto '92. na adrese brojnih, poglavito islamskih dužnosnika, poslao dopis kojim se potvrđuje da je TWRA ovlaštena za prikupljanje svih donacija za BiH.

Nezvanične procjene govore da je kroz ruke ključnih ljudi TWRA, od početka do kraja rata u BiH, prošlo više od 2,5 milijardi američkih dolara!!!

Samo u 1995. godini za "nabavku robe i neophodnih stvari za bosansku Armiju", što je krajnje širok pojam, sa računa TWRA, prema izvještaju Die Erste banke, utrošeno je preko 65,5 miliona dolara!

Premda je istraga protiv Fatiha al Hassaneina trajala najmanje dvije godine, prve konkretne dokaze o poslovanju šefa TWRA inspektori Odjela za borbu protiv terorizma austrijske policije zaplijenili su 5. septembra 1995., u njegovom stanu u bečkoj ulici Praterstrasse. Prema policijskom zapisniku, tada je pronađeno oko 300 video-kazeta, obimna pisana dokumentacija spremljena u više kartonskih kutija i najlonskih vreća, te 44 registratora s bankovnim izvodima.

U vrijeme policijske akcije Fatih al Hassanein bio je u Turskoj, zajedno s Hasanom Čengićem, ali je nakon pretresa priveden njegov brat Sukarno al Hassanein koji je saslušan u svojstvu svjedoka.

BOSANSKO-SUDANSKI MONOPOL NA MILIJARDE MARAKA

 Elfatih Hassanein
Elfatih Hassanein

U iskazu datom austrijskim istražiteljima Sukarno al Hassanein, u to vrijeme student informatike u Beču (?), kazao je da je kao blagajnik u TWRA počeo raditi 1992. godine. Objašnjavajući rukovodnu strukturu te "humanitarne organizacije", Sukarno je izjavio da je na mjestu direktora TWRA bio Fatih al Hassanein, funkciju njegovog zamjenika obavljao je Mohamed Hassan Mohamed Ahmed Imam, dok je za knjigovodstvo bio zadužen Amad El Din Abdel Rahman.

Zadaća organizacije je bila prikupljanje novčanih donacija za BiH, a izravno su surađivali s tadašnjom bosanskom vladom - "Od predsjednika Alije Izetbegovića dobijamo naloge da platimo razne račune, ili da kupujemo i za Bosnu šaljemo razne stvari. Protok novca kontrolira Komitet" - navodi se, između ostalog, u iskazu Sukarna al Hassaneina.

U Komitetu su, pored Fatiha al Hassaneina, bili Husein Živalj, Irfan Ljevaković, Derviš Đurđević i Hasan Čengić, s tim da je Hassanein, prema tvrdnjama njegovog brata, mogao bez konzultacija s ostalim članovima isplatiti samo manje novčane iznose, navodno, do tisuću američkih dolara.

- "Donatori su tačno popisani u dokumentima s naznakom ko je kada i koliko donirao novca. Isto važi i kod bankovnih doznaka, jer banke ne primaju anoniman novac, niti ja kao blagajnik smijem primati anonimne donacije. Do 6. septembra 1994. u TWRA u Austriji je prispjelo 50 milijuna američkih dolara".

Odgovarajući, nadalje, na pitanja inspektora Odjela za borbu protiv terorizma austrijske policije, Sukarno al Hassanein je kazao da su, prema Statutu TWRA, donacijama mogli raspolagati on i njegov brat, ali su odluke o korisnicima donacija donosili članovi Komiteta. Istodobno je Sukarno al Hassanein naglasio da je, kada su posrijedi bili veći novčani iznosi, odluke o isplatama novca donosio Alija Izetbegović koji je često osobno davao naloge ostalim članovima Komiteta. (Prema odluci tadašnjeg predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića koja je donesena 1. janura 1994., za svaku novčanu transakciju TWRA čiji iznos prelazi pola milijuna američkih dolara bila je potrebna Izetbegovićeva suglasnost).

Sudeći prema transkriptima sa saslušanja Sukarna al Hassaneina, osim aktivnosti TWRA u Austriji, tamošnja je policija intenzivno pratila kontakte koje su čelnici ove organizacije održavali s bošnjačkim političarima u Sarajevu i, naročito, s Uredom tadašnje Vlade BiH u Istanbulu. Cilj tajne operacije austrijske policije bio je, bez ikakve dvojbe, utvrditi načine na koje je u ratnim godinama obavljana kupovina i transport oružja u BiH, kao i iz čijih su se fondova ovi poslovi financirali.

Međutim, Sukarno al Hassanein je svaku eventualnu povezanost s trgovinom oružjem uporno negirao, pa čak i kada su mu predočeni materijalni dokazi, prebacujući odgovornost na Vladu u Sarajevu.

Kult sličnosti

I Čengić i Zagorec poslovali su sa liferantom oružja Zvonkom Zubakom

- "Jedan od ključnih razloga napada na mene mogao bi biti sudski proces koji se u Zagrebu vodi između Hrvatske i trgovca oružjem Zvonka Zubaka, koji od države potražuje 200 miliona dolara, jer tvrdi da nije isplaćen za nabavku raketnog sistema S-300. Ja sam ključni svjedok koji može potvrditi da su te rakete isporučene, a nikad nisu plaćene" - izjavio je Vladimir Zagorec koji je, kao i Čengić, tokom rata usko surađivao sa dilerom oružja Zubakom.

Naime, tokom trajanja agresije na našu zemlju Zubak je za potrebe Armije BiH nabavljao oružje. To se jasno vidi i iz pozajmica koje je u tu svrhu primao. Tako je prema jednoj potvrdi Zvonko Zubak od humanitarne organizacije TWRA pozajmio iznos od 350 hiljada američkih dolara na deset dana bez kamate uz jamstvo pokretne i nepokretne imovine. Pozajmicu je odobrio direktor TWRA Hassanein.

Drugu pozajmicu od 150 hiljada dolara Zubak je uzeo polovinom juna 1993. godine na osnovu potpisanog Ugovora o nabavci i isporuci oružja. Kao svjedok u drugom slučaju naveden je Hasan Čengić. Uz ove, "SB" posjeduje i preslik Ugovora o kupovini dva rabljena transportna helikoptera koje je Hasan Čengić, kao zastupnik TWRA, sklopio s Ivanom Hudoletnjakom, direktorom hrvatske tvrtke Hemerson. Prema Ugovoru koji je potpisan 8. januara 1993., za dva rabljena helikoptera plaćeno je više od milijun američkih dolara.

Generali iz sjene

Tužiteljstvo BiH čeka da Austrija dostavi ključne financijske dokaze protiv Čengića

Baš kao i Vladimir Zagorec, i Hasan Čengić je kraj rata dočekao s činom generala Armije BiH i na mjestu zamjenika federalnog ministra obrane. S te je pozicije smijenjen na inzistiranje Amerikanaca, nakon čega je nastavio svoju političko-poslovnu karijeru.

Istragu protiv Hasana Čengića proteklih godina su vodili MUP Federacije, federalna Finacijska policija, Kantonalno Tužiteljstvo u Sarajevu i Tužiteljstvo BiH koje je protiv njega, koncem januara 2005., podiglo optužnicu. Međutim, premda je raspolagao obiljem dokaznog materijala, američki tužitelj Jonathan Schmidt koji je vodio istragu protiv jednog od najmoćnih bosanskih poratnih tajkuna, optužio je Hasana Čengića tek za kazneno djelo zlouporabe službenog položaja ili ovlasti, u vrijeme dok je bio na dužnosti federalnog doministra obrane.

Čengić se teretio da je u augustu 1996. potpisao odluku kojom je svojoj tvrtki BIO-u dao saglasnost za proizvodnju eksploziva, oružja i municije. Budući da Schmidtov nasljednik, tužitelj Drew Engel, za trajanja sudskog procesa, nije uspio dokazati ključne navode iz ionako traljavo sastavljene optužnice, Čengić je koncem juna 2005. oslobođen.

Drago naše kamenje

Gdje je nestao nakit koji je prikupio "Merhamet"

Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu sumnjiči generala Vladimira Zagorca da je zloporabom službenog položaja ili ovlaštenja oštetio proračun za pet milijuna američkih dolara. Taj novac Zagorec je dao Josefu Rothaichneru kao predujam za kupovinu raketnog sistema S-300, a njemački trgovac oružjem predao mu je dvije pilotske torbe s dijamantima kao zalog, kojima se kasnije izgubio svaki trag.

Jednako je tako u (po)ratnim godinama nestao nakit i novac koji su građani BiH davali kao dobrovoljni prilog za obranu BiH, a čuvan je u "sehari" humanitornog bošnjačkog društva Merhameta. Na osnovu dokumenta iz februara 1993., vidljivo je da se do tog datuma prikupilo oko 130 hiljada njemačkih maraka, te blizu 25 hiljada maraka vrijednog nakita. Sredstva i nakit su preuzeli Nazim Numanagić, tada direktor Merhameta i njegov pomoćnik za finansije Muris Bilalagić. Šta se desilo i kakva je sudbina tih dragocjenosti odgovoriti može samo vječiti predsjednik ovog humanitarnog društva Edah Bećirbegović.

Let 3-4

Kako je Čengić nakon rata pomoć BiH "privatizirao"

Hasan Čengić je nakon rata svu imovinu i sredstva TWRA prvo prebacio na novoosnovanu humanitarnu organizaciju "Fondacija za pomoć muslimanima BiH" koja će zatim osnovati Bosansku investicionu organizaciju (BIO) na čijem je čelu BIO i ostao Čengić. U sastavu ove firme našao se aerodrom Visoko, Bosanski transportni servis, BIO Oil, BIO Turs, BIO Air...

U sastavu BIO Aira, pored aerodroma u Visokom, bila je flota od nekoliko aviona među kojima su bili Antonov AN74, te Antonov AN12 čija je konačna destinacija aerodrom Birispol u blizini glavnog ukrajinskog grada Kijeva.

Slobodna Bosna br. 542 | Mirsad Fazlić, Suzana Mijatović

Pretraga: 7630 - Ratni profiter Hasan Čengić
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=7630