Blažo Stevović : MOJI KRUGOVI 1

Blažo Stevović : MOJI KRUGOVI 1

Blažo Stevović
Blažo Stevović

Objavljeno: 27. apr 2016 | Blažo Stevović

S jedne strane vreba Darko Trifunović, koga sam 98-godine po dogovoru sa vojnim bezbjednjacima Srbije Vučkovićem i Maksom upitao što se zbilo u Srebrenici i kakva je njegova uloga u tome. Prebacivao je pogledom na zanosnu plavušu sa Vojno medicinske akademije, koja je pričala o Nenadu Baštincu i Dodiku.

Bilo je hladno. Večerali smo i pili rujno vino u Manježu. Vučković i Maks su bili u kontaktu sa Koštunicom. Više ih je interesovala prava istina o Srebrenici i ulozi Trifunovića u njoj nego mnoge ljude iz bezbjedonosnog miljea Srbije koje sam sretao.

Darko je bio gospodin u crnom kaputu, sjajnog izgleda, ćutljiv, a na moja propitkivanja vezana za njegovu misiju pri UN, kontaktima sa Radovanom, Ratkom, bošnjačkim i hrvatskim liderima odgovarao je šturo, slabo, nikako.

Bježao je od Maksa, Vučkovića, a kasnije i od mene. Shvatio je da Maks i Vučković i ja nismo dva tima. Naprotiv, bili smo jedan strogo uigran tim, koji je imao misiju da otvori Darka Trifunovića. Darko se otvorio koliko je smio, i nismo ga poslije molili ni za kakav odgovor. Počeo je vremenom sam da priča.

Darko Trifunović
Darko Trifunović

Mnogo godina poslije Darko je bio namješten Hilari Klinton prilikom njene posjete Beogradu, ali ljutito to negira i svojoj ljubavnici, izvjesnoj Nađi, govori da on s Hilari nema ništa. Darko je veliki spiner, dobro obučen obavještajac, inteligentan, načitan, jednom rječju perfektan.

U februaru 2014-te godine rasplamsao sam s par ljudi Bosnu i Hercegovinu. Digli smo Federaciju na noge. Izuzetno jaki pritisci na mene od strane Darka sada kao osvetnika, te njegove ljubavnice, ali i Dodikovog prvog prstena - sa Zubcem na čelu - odradili su me informaciono, fizički, neutralisali, a ja sam na sve telefonske pozive medija odgovarao sa - neću.

Nisam htio. Saznao sam da je Fahro ubacio momke da socijalni bunt rasplamsa u nacionalistički. Ni Bakir se nije bolje ponašao sa izjavama. Pitali su me novinari šta je, gdje si, hoćeš bježati za Sarajevo, Mostar, a ja sam svima odgovarao ljudi ovo više nije socijalni bunt, ovdje ima elemenata nacionalizma i otvorenog poziva da se u RS napravi haos - u čemu ja ne želim da učestvujem.

Preuzeli su me Kos-ovci, pravili budalom, i tako mi vratili što nisam dozvolio međunacionalne tenzije u RS, ali i u cjeloj BiH. Moju korektnost zloupotrijebili su mnogi, a najviše Milorad Dodik. On ni danas ne zna da bi i on i zgrada vlade gorili da nije bilo mog razgovora sa mojim bivšim telohraniteljem Cigom Ivkovićem, uposlenikom Sipe koji je nezahvalnom Zubcu prenio da će RS ostati mirna. I tako je i bilo!

Tada umjesto da dobijem nekakvu nagradu za mir, dobijam KOS-ovu igranku, koja je trajala dugo i dugo. Naravno, moja osnovna greška je bila sada iz ove perspektive što nisam oteo demonstracije pred zgradom vlade Dušku Vukotiću i sa svojim ljudima uništio zgradu i izazvao Dodika na crtu.

To sam tek poslije skontao, kada su Dodikovi jastrebovi krenuli žestoko na mene. Onda sam se pokajao što sam tražio mir, što sam odvraćao Sretka Kalinića od zgrade OHR-a, gdje su moji ljudi, stranci naravno sačuvali glavu Dodiku, i još u par navrata kada smo tog Dodika čuvali misleći da je on zaista dašak ne samo za Amere, nego za sve nas.

Dodik je u februaru 2014-te dobro prošao zahvaljujući amortizaciji nereda nešto od Vlada Trišića direktora TVBN (kojem će poslje psovati mrtvu majku), nešto od sjajnih momaka i djevojaka iz Banja Luke, i jedne sjajne ekipe iz Trebinja. Ništa se nije desilo u RS, osim protesta veterana, koji su kasnije kupljeni za jeftine pare, a Domagoj Margetić i Darko Trifunović su zatrpali Vladimira Vukčevića papirinama u kojim se dokazuje da je Milorad Dodik kriminalac.

Domagoj Margetić
Domagoj Margetić

Taj Trifunović je kasnije ućutao, ali ne treba zaboraviti da je s Dodikom više bio dobar nego loš. Preko laserskog praćenja i ozvučene kuće, a naročito telefona - pripadnik KOS Zoran Tomašević aktivni specijalac Vojske Crne Gore odrađuje me po nalogu Srbijanskog KOS, Zubca, Grigorija, Dodika, Petrovića i mnogo onih karika koje su neophodne da rasture, neutrališu čovjeka.

Upotrebljavani su neurolozi, psihijatri i oficiri koji su na VMA bili obučavani za psihički udar na čovjeka. Uspjevali su, ja sam bio sam, tražio šansu za izlaz, i našao je, ne odmah, kasnije...

Tajno sam se sastao sa nekim bitnim ljudima u dvorištu trebinjskog medžlisa, a među njima sa Flo Artman i Flo Lasar. Bila je to brzinska koorespondencija. Muslimanski KOS-ovci su me tu noć držali odlično. Rekli su mi nastavi. Znamo šta je bilo. Vjerujemo ti!

Ja sam im rekao ok ljudi, nastavićemo. Stvarno sam pokušavao moju fragmentiranu i tešku životnu priču da pokažem ljudima, ne Srbima, Srbi su me odavno proglasili izdajnikom. Sjećam se komentara Marka Aleksića "bježi iz Trebinja, provaljen si!"

Mislim se u sebi, jesam provaljen, ali sam i bez provaljivanja bio isti. Patriota Bosne i Hercegovine! Znači demaskiran sam. Ništa više. Moji Srpski izvori su postali neprijateljski. Vidio sam da ne mogu izdržatri teror Trebinja, sakupio nešto novaca i počeo da se pojavljujem u par Sarajevskih ambasada, te s porukama na određenim medijima, i nekim centrima za koje ne smijem reći ništa drugo nego da su mi u tim prvim krugovima spasili život.

Nikada neću zaboraviti ispijanje kafe Sredoja Novića, koje je trajalo 2 sata u hotelu u kome sam bio. Srećom bio sam zakatančen u sobi. Inače sa Sredojem sam bio ok. Cjenio sam ga kao jednog od najboljih Jugoslovenskih obavještajaca. Bio sam nekada sa njim super. Volio sam se ispričati onako srdačno. Sada je bilo sve obratno.

Trebinjski uposlenik u Osi izvjesni Vučković poznatiji kao Šmit mi je tih dana remetio koncepciju, pozivajući me na kafe, koje su mi oduzimale značajno vrijeme. Postavljao bi mi par pitanja, na koje sam ja odgovarao onako marginalno, ali mi je dao par informacija - tipa da Dragoslava Kosmajca čuva i štiti trebinjska ekspozitura KOS na čelu sa izvjesnim Draganom i direktorom SIPE Goranom Zubcem.

I stvarno je bilo tako. Kosmajac je imao ličnu izdatu od strane trebinjskog Centra javne bezbjednosti. Enes Zeković šifra apaurin, oficirčina Fahrova, me poslao kući ne željevši da ulazi u informacije vrijedne para i para. Kasnije sam shvatio da je popularni Zeka sa izvjesnim Tubićem i Džemom rasturao moju koncepciju svugdje osim u Američkoj ambasadi. Tu sam bio prejak za njega.

U Američkoj ambasadi u vojnom odjelu sam ostavio informacije dovoljne da ta ambasada malo više povede računa o meni, i dobio neke darove, koji su mi bili izuzetno važni u tom trenutku. Znam da je moj ulazak u ambasadu fotografisala jedna osoba, za koju će se ispostaviti da je to uradila po nalogu Gorana Zubca. Ta fotografija je trebala biti dokaz Dodiku i RS da sam krenuo u osvetu. I tako je i bilo.

Kada su oni mene izdali, neutralisali, ne rekavši hvala što ne gori RS, idem ja da se svetim. Kako sam se svetio i na koji način čuvao i sačuvao živu glavu znam samo ja i par iznenadnih prijatelja, koji su vidjeli da sam u problemu, ali ni slutili nisu u kakvom! Kako reče Dragan G. KOS-ovac iz Trebinja - "čekaće te teško vrijeme, drži se Mileta i Fahrudina, ako misliš da preživiš. Inače, moguće je da te ubiju"

Nisu me ubili, malo je falilo, a prvi metak onako malo žešći desio se u naselju Sokolović kolonija kada je jedan k'o fol svat, ispostaviće se Goran J., bivši uposlenik Radovanovog DB prisustvovao svadbi, na kojoj sam i ja bio prisutan, namamio ga moj mobitel, moj lokator, greška, i koji će sa svatovima krenuti u istu džamiju u koju ću krenuti i ja. Uspio je da glumi muslimana, ja sam znao muslimanske običaje, i niko u tom trenutku nije posumnjao na mene, a ja jesam na njega. Ista svadba, različiti Srbi!

Inače, lov na mene je tada praktično tek započeo. Ono najgore, a tiče se neposrednog kontakta sa specijalcima MUP RS desiće se kasnije, dok je otmica izvršena sa ljudima čiji identitet zna Božidar Vučurević, pokojni Nikola Sekulović i ja, nešto kasnije još par ljudi .To su bili najbolji operativci Radomira Jovičića, koji su često čuvali Emira Kusturicu, koji mi je nešto ranije napravio pakao oko mog scenarija za film Kamen rediteljke Flo Lasar.

Suština je bila ta da su moje kidnapovanje i batinanje u Foči uradili ljudi koji su se pozivali na Božidara Vučurevića, Milorada Dodika i nekakvog Blaža Bajčetića! Tu moju priču iz Foče posebno ću opisati, ali niko živi osim dva čovjeka nije u početku vjerovao da mi se i to desilo.

Najbolji Srbijanski DB-ovac u penziji izvjesni Boža saznao je svaki detalj preko mog kontakta u Sarajevu i nazvao me čudom, jer sam živ, nudeći mi zaštitu kod kako je rekao stare ekipe na Surčinu. Ta stara ekipa je bila ona ekipa koja me čuvala, kada sam u Beogradu trebao biti ubijen kao član koordinacionog odbora Otpora.

Nastaviće se

izvor: nadzor.ba

Pretraga: 7744 - Blažo Stevović : MOJI KRUGOVI 1
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=7744