Blažo Stevović : MOJI KRUGOVI 3

Blažo Stevović : MOJI KRUGOVI 3

Blažo Stevović
Blažo Stevović

Objavljeno: 29. apr 2016 | Blažo Stevović

U Foči sam osjetio tu četničku zluradost, taj kikot policajaca, koji piju u policijskoj stanici i dime cigarete pred ikonom Svetog Vasilija, dok ja krvarim i bivam bezbroj puta pitan "za koga radim?"

Strašno je bilo to udaranje po bubrezima sa rječima ovo ti je od Božidara Vučurevića, ovo od Grigorija, ovo od Dodika, ovo od Petrovića i tako redom.

Preživio sam Foču.

Jedva se dokotrljao do Trebinja, smrzavao se u 4-5 sati ujutro, kraj mene trebinjski kerovi što traže meso laju, niko od zavrbovanih komšija da se probudi. Ključ mi je bio kod jednog komšije. Ipak sam razmišljao, ako mi se šta desi eto ti ključa pa uništite kuću kada ste već mene uništili.

Žalosno je da su zavrbovali moje komšije.

To jutro našao sam u kući kroz vanjska vrata ubačeno pismo u kome su pozivali da se selim iz Trebinja, nazvavši me "balijom". To pismo je slikano od strane Eufora, imama Benjamina i Centra javne bezbjednosti Trebinje.

Na kući su osvanuli grafiti sa četiri S. Policiji sam u stanici rekao da optužujem za ta nedjela vrh RS, Grigorija, Zubca, Petrovića... i zamolio ih da me više ne tretiraju kao Srbina, već kao Bošnjaka, jer će svaki pucanj u mene ili napad na moju imovinu imati veće značenje ako je tako. Taj dan sam u Centru Javne Bezbjednosti rekao da je MUP RS genocidna, teroristička organizacija i da očekujem njegov raspad.

Naravno da im je zasmetalo što sam prkosno poslijepodne nosao po gradu majicu "Srebrenica, da se ne zaboravi". Policija je bila poludjela, tražio sam Grigorija u njegovom hotelu, konobari su mi rekli da je pobjegao, jer sam ga zvao na telefon hotela da izravnamo račune. Utekao je! Mislio sam ga ubiti i spasiti ovaj narod od najvećeg Pravoslavnog izroda!

Taj dan sam poslao izvještaj sa tajne lokacije mom izvoru u Američkoj ambasadi sa imenima ljudi koji su mi išarali kuću, pisali pismo i radili zapisnik u Centru javne bezbjednosti. Naime, ćušnuo sam mladom inspektoru stotku i dobio izvještaj da je inspektor Slavko Drapić sve organizovao.

Krenuo sam, kod zubara. Zove me Bojana Crnobrnja Milaković, Dodikova novinarka i počinje preko telefona da mi biva nejasna. Taj telefonski razgovor je bio i ostao enigma. Šta je htjela ni danas ne znam? Znam da je glumica Vanja Milačić petljala neke stvari preko telefona isto taj dan, a iz tog poziva sam izvukao da je to ustvari maslo Bože Prelevića, advokata iz Srbije, koga nakon toga zamalo tri puta moji ljudi nisu ubili. Preklinjao sam ih ne, i još je živ. Smetao je i nekim mojim izvorima iz Srbijanske Vojne Bezbjednosti. Bio je sigurna meta. Kako je ostao živ, samo ja znam.

Ne volim nikoga nositi na duši, mada je nakon incidenta sa mnom jedan Fočanski policajac ubijen. Da li to ima veze sa mnom ili ne, ne znam, baš kao što ne znam da li je Zijo Hadžijahić bivši američki bezbjednjak pao zbog mene ili njegovog traljavog posla, koji nije u poslednje vrijeme obavljao dobro, barem sa mnom, ili je dojadilo ljudima u tužilaštvu da dolazi i komanduje, pa su ga strpali u koš sa Fahrudinom, jedinim čovjekom, koji nije shvatio moje poruke, koje su bile tačne.

Mensud Čevra je svjedok, ako će istinu da zbori! Dobro se sjećam šta sam im u Tešanjskoj rekao. Ali još bolje se sjećam šta sam naredio Džuvinom igraču u Trebinju, kada su počele demonstracije u Federaciji. Rekao sam mu - čovjek mi je rekao, čitaj Bodo Weber, da se u socijalnom buntu u BiH ne smiju dirati samo tri čovjeka. To su bili Radončić, Zubac i Salihović. Ta informacija je bila tačna i da Fahrudin nije igrao na Zubca, a Zubac na Fahrudina sada bi bili na funkcijama isto kao Goran Salihović.

Tu veče sam nakon zubara, koji mi je pričao misteriozne priče - sumnjive - na poziv Ane Ćapin završio na kafi u Intereksu. To je djevojka, koju prosječno znam, koja se udala za sina negdašnjeg fudbalera Leotara Izeta Ćapina, i nije bilo sporno piti kafu s njom.

Naravno, pričali smo o demonstracijama.

Sjedili smo za stolom tako okrenuti da ja vidim cjelu unutrašnjost Intereksa. Pridružio nam se direktor, šef tog Interksa neki Miško Ninković, koji je sa Ćapinušom krenuo unutra, ja sam ostao sam, kupili su neke sitnice, nageli se ispod šanka i zajedno sa nekakvim Batinićem, radnikom AWG obezbjeđenja usipali nešto u moju kafu. Ja sam sumnjao, ali nisam vjerovao da će me Ana, kojoj nikada ništa nisam nažao uradio, i taj Miško kome isto nikada ništa nažao nisam uradio, o radniku obezbjeđenja da ne pričam - otrovati.

U bašti je sjedao sitni Dodikov lopovčić, perač para u Domu mladih, a sada u Elektroprivredi Tihomir Delić sa još par sumnjivih likova, gazda, opa-bato što bi rekli Srbijanci. Otkud ovoliko poznatih na jednom mjestu.

Popio sam kafu, otišao da kupim surutku i još par stvari, na surutki je pisalo Veternik, poruka od mog daljnjeg rođaka koji se udao u Vojvodinu za Mađaricu i radi za Orbanovu stranku i Mađarske desničare, a na kasi me čekala Kinder čokolada.

To nisam htio uzeti. To je bila igranka, koju su mi smjestili, jer sam ja obećao onako javno da ću častiti Kinder jajetom onoga koji skonta ko sam ja? Zeznuli su se, nisu skontali. Brljali su svašta po gradu. Pripadnik CIA, FBI, francuske vojne službe, BND, SOA, MOSAD, MASON, nema šta nisu brljali, i pokušavali da me još više - pod znacima navoda - osramote zato što javno govorim da je SNSD kriminalna, fašistička organizacija; da je Dodik genocidni fašista; Grigorije sve to pa i lopov; Luka Petrović isto, s tim što je Albanska vojna služba u mjesecu maju 2014-te htjela zbog mene, postoje svjedoci, pobiti svu familiju Luke Petrovića. Tu akciju je na moje insistiranje zaustavila žena bliska Fondu za humanitarno pravo! Eto toliko o tome!

Kući sam došao sa taksistom Slobodanom Popadićem, kome sam kupio dva auta od para koje sam mu dao za vožnje, ali čovjekom koji me je izdao. Naravno Ćeranićima, tim lokalnim srpskim paramilitarnim službama, koje ja sve zovem "Ćeranići" po Predragu Ćeraniću - Dodikovom majstoru za terorizam, obavještajne poslove, ma za sve.

Ne bi me čudilo da Dodik kod njega vodi ženu na ginekološke preglede.

Taj Slobodan Popadić je za 5000 KM dao informacije o meni. Nudili su se ljudi da mu dignu auto u vazduh, pa opet ja nisam dao. Kontam ima dvoje djece, valja ih hraniti.

Inače, tih dana se u krugovima žestokih ljudi BH patriota, ali i zeznutih ljudi u regionu dosta pričalo o meni. Tražili su me. Dolazili pred kuću. Snimali moju priču. Nisu htjeli ulaziti u kuću. Znam da je s Kosova moj prijatelj Jeton doveo najjače momke u regionu. Isto tako znam da su ti momci taj isti dan u hotelu Crna Gora pili do kasno u noć sa ljudima iz Crnogorske tajne policije.

Uveče dođoh kući, kada proliv, povraćanje, otrovali me Ana, Miško i Batinić. Nestajem. Zovem kuma i naređujem mu da me vozi za Titograd.

Kum me vozi. Budim se pred Kliničkim centrom, gdje me neki muškarci šamaraju, stavljaju mi kiseonik... Bili su to medicinski tehničari, koji su započeli bitku za moj život nakon trovanja.

Nastaviće se

izvor: nadzor.ba

Pretraga: 7748 - Blažo Stevović : MOJI KRUGOVI 3
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=7748