Lingvistički pičvajz na Neretvi

Lingvistički pičvajz na Neretvi

• Nije moglo bolje! Pičvajz na Neretvi objavio još jedan dekret o zaštiti bosanskog jezika, u Mostaru u kojem sasvim nesmetano postoje "dvije škole pod jednim krovom" - bravo pičvajz!

Objavljeno: 02. maj 2016 | Almir Methadžović

Upravo smo dobili još jednu deklaraciju o jeziku. Ovaj put su bosnisti na Neretvi odlučili dati svoj doprinos zaštiti, očuvanju i njegovanju bosanskog jezika, kao i njegovog istočnohercegovačkog dijalekta. Bravo! Jer nema boljeg mjesta za afirmaciju posebnog, to jeste, različitog jezika od srpskog i hrvatskog od grada Mostara, u kojem imamo fenomen "dvije škole pod jednim krovom".

Mostar je dakle najbolji primjer te sulude posebnosti i različitosti naših jezika.

Naime, ko god posjeti ovaj prelijepi grad, posjetiće, ili bi trebao da posjeti, njegov najveći simbol - Stari most. A kada naš posjetitelj krene prema mostu, nabasaće i na informativnu četvorojezičnu ploču, koja najbolje opisuje stanje našeg kolektivno-poremećenog uma.

Može se pretpostaviti da je neka tročlana delegacija naših polit-lingvista dekretom odobrila natpis na ovoj ploči:

Odbor za svjetsku baštinu upisao je PODRUČJE STAROG MOSTA STAROG GRADA MOSTARA na UNESCO-ovu listu svjetske baštine na 29. Sjednici u Durbanu, Južnoafrička Republika, 17.7.2005. godine

Odbor za svjetsku baštinu upisao je PODRUČJE STAROG MOSTA STAROG GRADA MOSTARA na UNESCO-ov popis popis svjetske baštine na 29. Sjednici u Durbanu, Južnoafrička Republika, 17.7.2005. godine

Одбор за свјетску баштину уписао је ПОДРУЧЈЕ СТАРОГ МОСТА СТАРОГ ГРАДА МОСТАРА на УНЕСЦО-ову листу свјетске баштине на 29. Сједници у Дурбану, Јужноафричка Република, 17.7.2005. године

The World Heritage Committee has inscribed OLD BRIDGE AREA OF THE OLD CITY OF MOSTAR on the UNESCO World Heritage List on 29th Session in Durban, Republic of South Africa, on 17th July 2005

Kako se može vidjeti iz gore podvučenih riječi, u ove tri rečenice, naša tri bogata jezika, postoji samo jedna različita riječ - lista u odnosu na popis, ili obrnuto. I sada se postavlja pitanje, kako saznati koji je čiji jezik na ploči?

Pa i nije teško.

Neuko ćemo pretpostaviti da je Ćirilica srpsko pismo, pa ćemo onda u opozitu na bilo koju srpsku riječ odrediti šta je hrvatsko. To su u našem slučaju već navedeni etno markeri, lista i popis. Onda ćemo vidjeti da je neki bošnjački lingvist odlučio da mi koristimo srpsku verziju. (Pardon! Srbi su od nas naučili tu riječ).

A možemo i pretpostaviti da su jezici postavljeni po abecednom redu koji nalaže B - H - S raspored. A šta ako je Azbuka? Onda je Б - С - Х. Ne može! Neće nama Srbi Azbukom određivati redosljed jezika! Ne trošimo mi džabe hiljade i tisuće KM na sprejeve kojima bi šarali ćirilične natpise na prometnim znakovima, dajući im tako do znanja ko je gazda i gdje im je mjesto.

A zašto Hrvati kažu popis umjesto lista? Da li su Hrvati gledali film Šindlerova lista ili su pak gledali Šindlerov popis? A čija je onda riječ "spisak"? E ta riječ mora da je svačija jer je sva tri naroda u Bosni i Hercegovini koriste za onu veliku psovku JLT sve po spisku!

Izvinite & oprostite na sarkazmu!

Sanjin Kodrić - Das letzte Aufgebot der Volkssturm
Sanjin Kodrić - Das letzte Aufgebot der Volkssturm

Sada ozbiljno. Kako riješiti jedan od naših najvećih i najsramotnijih problema? Kako zaustaviti, kako poništiti segregaciju djece? Drugim riječima, kako omogućiti djeci intelektualno formiranje u normalnim uslovima?

Snježana Kordić nudi rješenje dajući primjer austrijskog slučaja gdje su tijekom sedam godina njemački jezik nazivali "jezik nastave". Ali to su Austrijanci. Njima je trebalo sedam godina da pregore Hitlera i naciste, te prihvate realnost zajedničkog njemačkog jezika, dok mi tako nešto ne možemo da progutamo ni dvadeset godina od rata.

Jedan radikalniji prijedlog koji nam je svih ovih godina bio pred nosom je na gorenavedenoj tabli. Prihvatimo engleski kao službeni jezik. To jeste, počnimo koristiti engleski jezik u obrazovanju i administraciji. Tako bismo velikim dijelom riješili ovu (ne)ljudsku sramotu u bosanskohercegovačkom školstvu. To se može postići u razumnom roku a investicija bi bila vrlo opravdana. Forsiranjem engleskog jezika bi se u budućnosti povećala naša konkurentnost na tržištu rada i, generalno govoreći, pojačala bi se naša kompetentnost u svakom smislu. Na kraju krajeva, engleski je službeni jezik Europske unije, u koju i da nećemo - MORAMO!

Uvođenje engleskog jezika kao službenog nije bez presedana. Jedan dobar primjer je Singapur u kojem su, nakon raspada britanske Imperije, ostala tri jezika (koja se stvarno razlikuju): malajski, mandarin i tamilski. Singapurska vlada je riješila problem uvođenjem dvojezične politike po kojoj je engleski jezik preferencijalan. Singapurska djeca uče i studiraju na engleskom jeziku ne zapostavljajući time svoje maternje jezike. Usput rečeno, singapurska ekonomija cvijeta. Njihov BDP po glavi stanovnika je 55,182.48 $.; za par hiljada veći od američkog. Na takav BDP ćemo malo morati sačekati, ali to sada nije tema, a i nije nešto čime bi se trebali zamarati naši bosnisti.

Dobro je ustvrdila Snježana Kordić, umjesto da razgrađuju mitove, oni posežu za svojim nacionalizmom. To u svakom slučaju dokazuje da "naši" nisu ništa bolji od "njihovih". Tako se ne gradi sretnije društvo!

izvor: tacno.net

 

Deklaracija o jeziku

• Historijsko iskustvo nas uči: Treba biti oprezan kada se sastavljaju deklaracije o jeziku

Objavljeno: 03. maj 2016 | Muharem BAZDULJ

Početkom iduće godine navršiće se tačno pola stoljeća od objavljivanja Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.

Naime, 17. marta 1967. godine, na naslovnoj stranici nedjeljnika Telegram objavljena je deklaracija iza koje je stao niz institucija od Društva književnika Hrvatske preko nekoliko univerzitetskih katedri pa sve do pojedinih odjela i instituta Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti, a kojom je traženo da se iz ustava briše odredba o "srpskohrvatskom, odnosno hrvatskosrpskom jeziku" te da se ubuduće srpski i hrvatski tretiraju kao različiti književni i službeni jezici. Ima ozbiljnih ljudi koji smatraju da sa ovom Deklaracijom počinju zapravo procesi koji će četvrt vijeka kasnije dovesti do raspada Jugoslavije.

Jedna od najčuvenijih, najcitiranijih, najparafraziranijih i naj(zlo)upotrebljivanijih rečenica Karla Marxa jest ona o historiji koja se ponavlja, odvijajući se prvi put kao tragedija, a drugi put kao farsa. Teško je ne sjetiti se Marxa čitajući medijske izvještaje o skorašnjem usvajanju Neretvanske deklaracije o bosanskom jeziku. Saznali smo da je na ovoproljetnim "Susretima bosnista 2016." (a ova manifestacija je, vrijedi naglasiti jer se time potencira njena naučna ozbiljnost, zapravo dio programa 41. Dana mevluda i zikra) na Fakultetu humanističkih nauka u Mostaru predstavljena Neretvanska deklaracija o bosanskom jeziku. Deklaraciju su donijeli "Bosanska lingvistička akademija u Stocu, Matični odbor Bošnjačke zajednice kulture Preporod u Sarajevu i Odsjek za bosanski jezik i književnost Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta "Džemal Bijedić" u Mostaru".

Ovaj bizarni dokument ima petnaest tačaka, a sastavljen u poznatom birokratskom maniru "više pažnje raznim pitanjima". Već prva tačka je, recimo, vrlo zanimljiva: "Okosnice naučnog rada u okviru lingvističke i književne bosnistike posebno su vezane za bosanskohercegovačko južno podneblje. U skladu sa svojim nazivom, Deklaracija govori o bosanskom jeziku u dolini Neretve i za cilj ima to da afirmira bosanskohercegovački jug kroz bosanski jezik, i obratno - bosanski jezik kroz bosanskohercegovački jug." U idućih četrnaest tačaka se uglavnom nabrajaju različiti Hercegovci značajni za bosanski jezik: od Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka preko Maka Dizdara do Asima Pece i Elbise Ustamujić. Kad bismo, uz trunku zlobe, svodili ovu Deklaraciju na format SMS poruke, to bi izgledalo otprilike ovako: Iako se ne zove hercegovački, bosanski jezik je više hercegovački, nego bosanski, i nemoj da neko u to slučajno posumnja.

Srećom, na ovu Deklaraciju je vrlo brzo stigla reakcija, i to od najpozvanije osobe. Svjetski uvažena lingvistica Snježana Kordić, autorka knjige "Jezik i nacionalizam" koja je najdirektnije raskrinkala politikantske motive kojim se jedan jezik pokušava "podijeliti" na četiri različita, vispreno je primijetila kako se "autori Neretvanske deklaracije umjesto razgrađivanja nacionalističkih mitova, suprotstavljaju hrvatskom nacionalizmu tako što posežu za bošnjačkim nacionalizmom te plešu sa svojim protivnicima u zajedničkom nacionalističkom kolu." Ona takođe postavlja racionalno pitanje zašto bošnjački, crnogorski, hrvatski i srpski lingvisti ne donesu deklaraciju kojom bi pokazali da su svjesni notorne istine da je jezik koji danas u četiri države ima četiri različita imena zapravo jedan jezik, a da se različita nominacija tog jezika, naročito u etnički mješovitim sredinama, koristi da bi djeca bivala "razdvojena po nacionalnoj osnovi u školama pod izgovorom da govore različitim jezicima uslijed postojanja četiri različita naziva."

Ideja profesorice Kordić je, naravno, kako sada stvari stoje, potpuno utopijska. Da su ovdašnji lingvisti i intelektualci generalno, naročito oni što djeluju po institutima, univerzitetskim katedrama i sličnim institucijama, imali profesionalne etike makar i u tragovima, ne bismo danas bili tu gdje jesmo. Ako je nešto u svemu ovome utješno, onda je to baš činjenica farsičnosti cijele situacije. Neretvanska deklaracija o bosanskom jeziku, usprkos svom pompeznom nazivu neće i ne može imati nikakve posljedice na društvo i na stvarnost. To je kratkotrajna razbibriga za malu skupinu ljudi koji su odlučili da se igraju nacionalno svjesnih intelektualaca i kvaziozbiljan sadržaj za njihovu otužnu medijsku logistiku. Ima zaista nečeg tugaljivog u tom bošnjačkom zakasnjelom ponavljanju nacionalističkih zabluda drugih južnoslovenskih naroda.

To je kao kod onih štrebera koji u pubertetu ne piju pivo s društvom i ne rade slične tinejdžerske gluposti, pa se pod stare dane ludiraju kao da su klinci.

Njima je to vjerovatno zabavno, ali gledano sa strane više je nekako kukavno. Smiješne su već na nivou jezika te pseudouzvišene formulacije kao što je ona u Deklaraciji često ponovljena o "bosanskohercegovačkom južnom podneblju".

Više je dostojanstva, autentičnosti i brige za jezik u svakoj usputnoj dosjetci ili šali nekog lokalnog mangupa, neke "mostarske liske" nego u ovakvim parainstitucionalnim deklarativnim intelektualnim abortusima.

izvor: oslobodjenje.ba-169164

Pretraga: 7771 - Lingvistički pičvajz na Neretvi
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=7771