Miro Kovač je vrlo ugodan čovjek

Miro Kovač je vrlo ugodan čovjek

Komentar: Kovač je ugodan čovjek, ali ne razumije što Bosni treba

Novi šef hrvatske diplomacije za prvi je posjet izabrao BiH. Bez većeg uspjeha

Miro Kovač
Miro Kovač

• Još jedan hrvatski političar koji vjeruje da je Hrvatska centar svemira. Američki veleposlanik Rossin Račana i Piculu opisao je kao "nekompetentne političke kukavice", ali je Miro Kovač jedini hrvatski dužnosnik kojeg su u Americi odbili primiti. Ako se izjave novog šefa hrvatske diplomacije pažljivije čitaju, otkriva se da u njima nekakve nove politike nema. U izjavama Kovača ima formulacija koje po distanciranosti i neutralizmu frapantno podsjećaju na eurobirokratske mantre koje stalno slušamo

Objavljeno: 10. feb 2016 | Ivan Lovrenović

Novi ministar vanjskih poslova Hrvatske Miro Kovač još nije čestito ni zagrijao radnu fotelju, a već je obavio prvi inozemni posjet - Bosni i Hercegovini. Iako jednodnevan, bio je intenzivan i sadržajan. Toga dana ministar Kovač je u Sarajevu obavio službene susrete s članovima Predsjedništva BiH, s kolegom Igorom Crnadkom, ministrom vanjskih poslova BiH, s predsjednikom Vijeća ministara BiH Denisom Zvizdićem te neslužbeno s kardinalom Vinkom Puljićem.

Stigao je posjetiti i Mostar i Široki Brijeg te se tamo susresti s lokalnim političarima, s biskupom Ratkom Perićem, gvardijanom mostarskoga franjevačkog samostana fra Ikom Skokom, studentima mostarskoga Sveučilišta itd...

Tri poruke

Posjet je sav protekao u znaku izrazito prijateljskih poruka. Tri od njih, kolikogod kurtoazne i uobičajene, zavređuju posebnu pažnju s obzirom na političku prošlost, a još više blisku budućnost u objema zemljama - u Hrvatskoj s novom konzervativno-desnom Vladom, a u Bosni i Hercegovini s krizom koja se otvorila koji dan nakon Kovačeva posjeta s hapšenjem Fahrudina Radončića, lidera jedne od najjačih stranaka na vlasti.

Jedna od tih poruka jest ona o "kontinuitetu državne politike Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini".

Druga je ona o Bosni i Hercegovini kao o zemlji koja je za Hrvatsku najvažnija - "Ja ne znam zemlju s kojom je Hrvatska povezanija nego što je s Bosnom i Hercegovinom" - kaže Kovač.

Treća - o skrbi Hrvatske za Hrvate u BiH u pravcu postizanja njihove potpune ravnopravnosti kako bi se "u dijalogu s Bošnjacima i Srbima iznašlo rješenje za funkcioniranje države koje će sami dogovoriti".

U već četvrtstoljetnoj historiji odnosa dviju susjednih zemalja od početaka njihova osamostaljenja smjenjivale su se različite faze. U svakoj od njih u službenom i diplomatskom govoru figurirale su sve ove poruke, možda tek s neznatnim varijacijama, ali je stvarni politički sadržaj odnosa u tim fazama znao biti drastično različit pa mogućnost takvoga raskoraka između riječi i prakse nije loše imati na umu i danas.

Franjo Tuđman i Gojko Šušak
Franjo Tuđman i Gojko Šušak

Franji Tuđmanu, u prvoj fazi tih odnosa koja je trajala desetljeće, Bosna i Hercegovina bila je također "za Hrvatsku najvažnija" - dapače, njome je bio opsjednut, ali na takav poguban način da od toga nije bilo nikakve sreće ni za Hrvatsku, ni za Bosnu i Hercegovinu, a ni za Hrvate u njoj.

Slijedilo je novo desetljeće u kojemu je na Pantovčaku sjedio Stjepan Mesić, a u Banskim dvorima se smijenile dvije Vlade - lijeva Račanova i desna Sanaderova. To je faza koju u politici Hrvatske prema BiH karakterizira odsutnost aktivnoga odnosa.

Povijest teških odnosa

Ivo Sanader
Ivo Sanader

Opečene prethodnim razdobljem i svim teškim računima koji su Hrvatskoj ispostavljani zbog Tuđmanove politike, i Račanova i Sanaderova Vlada prema Bosni su izabrale nezainteresiranost kao poželjan oblik političke korektnosti.

Jedino bi se kod Sanadera oko izbora probudila iznenadna briga za Hrvate u BiH, kada bi mu ustrebali i njihovi glasovi.

Mesićev odnos bio je verbalno proaktivan: koristio je svaku priliku da iznosi svoje stavove o Bosni i dijeli savjete - kako ta zemlja ima da bude uređena, što u njoj mora da uradi međunarodna zajednica, kako se problem mora riješiti organiziranjem tzv. Daytona 2, itd.

Iza svih tih bezbrojnih izjava nije stajala nikakva ozbiljna politika, od njih nije bilo nikakve konkretne koristi (sva su, recimo, neriješena pitanja između Hrvatske i BiH kroz cijelo to vrijeme ostala neriješena - pitanje bosanske državne imovine u Hrvatskoj, luka Ploče, sporazum o granicama itd.).

Ali zato jest bilo štete.

Kod Bošnjaka je stvarao praznu iluziju da će svojim djelovanjem i utjecajem pomoći da se BiH konsolidira, i to na onim političkim osnovama koje su njima poželjne (jedinstvena država, bez entiteta i podjela). Ispraznom i neozbiljnom antisrpskom retorikom (išla je čak do bizarnih i smiješnih prijetnji da će on "vojnim sredstvima prekinuti koridor u Posavini") mnogo je pomagao Miloradu Dodiku da produbi i učvrsti nacionalističku argumentaciju i vlast zasnovanu na njoj.

Hrvate u Hercegovini napravio je ljutim neprijateljima, jer je sve hrvatske političke zahtjeve dijabolizirao kroz vizuru političkoga Sarajeva, kao separatističke i antidržavne.

Sikter politika

Zoran Milanović
Zoran Milanović

Razdoblje Milanovićeve Vlade i Josipovićeva predsjednikovanja koincidiralo je u početku s prijevarnim dolaskom na vlast Zlatka Lagumdžije i famozne Platforme u Federaciji BiH te drugim mandatom Lagumdžijina pijuna Željka Komšića u Predsjedništvu države.

S tipičnim neudubljivanjem i ignorancijom, hrvatski SDP u početku daje podršku Lagumdžiji kao "svome", "lijevom", pa kada progledaju i uvide svu laž Lagumdžijine i Komšićeve socijaldemokracije i zalaganja za "građanski koncept", Milanović s opečenim prstima izabire stav za koji misli da je pragmatičan: odnos prema Sarajevu hladi i spušta na razinu nužno pristojnoga, a pojačava odnos prema Hercegovini, očigledno priklanjajući se realpolitičkoj logici da je tamo koncentriran politički život Hrvata.

Tako je onomad zaradio i onaj uličarski "sikter" iz usta fine sarajevske građanke i umjetnice: "M'rš kući!" (Zanimljivo, Miro Kovač, iako hadezeovac i "desni", nije iz Sarajeva dobio nikakvu sličnu poruku nakon što je bio i u zapadnom Mostaru i na Širokome).

Fahrudin Radončić
Fahrudin Radončić

Kako će se proces protiv Fahrudina Radončića odraziti na stabilnost vlasti u Federaciji BiH pa posredno i na razini države, i na ionako klimave i tek započete reforme kojima bi bio čvršće trasiran put Bosne i Hercegovine k Evropi - na ta pitanja nitko nema odgovora.

Ako država ponovo potone u stanje političke i ekonomske regresije u kakvome je provela proteklo desetljeće, hoćeš-nećeš bit će to problem i u odnosima između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Uzdah birokrata

S druge strane, nova hrvatska vlast, puna hadezeovskih i tuđmanovskih političkih resantimana, sentimenata i aspiracija, u velikoj je mjeri nepoznanica s obzirom na kontinuitet politike prema Bosni i Hercegovini.

Prekid kontinuiteta i uspostavljanje nekih drukčijih, novih osnova mnogo bi više obećavao. Ministar Kovač potrudio se da mu cijeli boravak u Bosni i Hercegovini protekne u izrazima dobre volje i u prijateljskom tonu. To je dobro i lijepo, i njegov dolazak svakako ima pozitivno diplomatsko značenje.

Ali ako se njegove izjave malo pažljivije čitaju, otkriva se da u njima nekakve nove politike nema ni u naznakama. Dapače, u njima ima formulacija koje po distanciranosti i neutralizmu frapantno podsjećaju na eurobirokratske mantre koje slušamo godinama.

Takva je i ona u kojoj Kovač, očito sasvim promišljeno, poručuje da Hrvati, Bošnjaci i Srbi rješenje za funkcioniranje države moraju sami dogovoriti.

Proteklih dvadeset godina to kao narodi nisu uspjeli; pošto su odnosi i ciljevi u tom pogledu i danas jednako zakovani, teško je vjerovati da će se uspjeti sami dogovoriti i u sljedećih dvadeset.

izvor: telegram.hr

 

OBRUKAO SE HRVATSKI ŠEF DIPLOMACIJE: Miro Kovač ne zna da Izrael nije postojao u 2. svjetskom ratu

Ante Pavelić - Poglavnik
Ante Pavelić - Poglavnik

• "Hrvatska i Izrael imaju vrlo dobre odnose osim razdoblja Drugog svjetskog rata, što je bio rezultat velike igre, ali mi prihvaćamo odgovornost" - rekao je Kovač Izraelcima

Objavljeno: 30. maj 2016

Ministar vanjskih i europskih poslova HDZ-ov Miro Kovač opet se uspio osramotiti, ovaj put u službenom posjetu Izraelu.

Novu sramotu izgovorio je u Jeruzalemu gdje je održao predavanje članovima Izraelskog vijeća za vanjske odnose i Svjetskog židovsog kongresa u kojem je govorio o odnosima Hrvatske i Izraela.

"Hrvatska i Izrael imaju vrlo dobre odnose osim razdoblja Drugog svjetskog rata, što je bio rezultat velike igre, ali mi prihvaćamo odgovornost", rekao je Kovač Izraelcima.

Problem je u tome što Izrael i Hrvatska u Drugom svjetskom ratu, a ni ranije ni kasnije, nisu imali nikakve odnose jer tada Izrael nije ni postojao.

Država Izrael osnovana je, naime, tek 1948. godine, a još važnije, u doba Drugog svjetskog rata rasne zakone je imala nepriznata kvinsliška tvorevina NDH, dok su istovremeno upravo brojni

Židovi zajedno s Hrvatima sudjelovali u hrvatskom antifašističkom pokretu.

Kovaču je ovo samo najnoviji u nizu sramotnih istupa. Prije nekoliko tjedana javio se u Dnevnik HRT i govorio usporeno i nepovezeno zbog čega su se gledatelji pitali je li pijan.

Prije nekoliko mjeseci, notornog je neofašistu i dilera kokaina Bujanca, gostujući u njegovoj emisiji, nazvao prosvjetiteljem i enciklopedistom, što sada kada vidimo kakvo je Kovačevo poznavanje povijesti, i nije toliko čudno.

Kovač je, inače, i na nedavnom općem saboru HDZ doživio fijasko. Stranački kolege ga, naime, nisu izabrali za potpredsjednika stranke, piše Index.hr.

izvor: slobodna-bosna.ba-32632

Pretraga: 8030 - Miro Kovač je vrlo ugodan čovjek
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=8030