Crno-crveni rat i hrvatske pljačke

Crno-crveni rat i hrvatske pljačke

Damir Petranović
Damir Petranović

• Kad se narod zakači za ideološke obračune, obično se iza brda valja nešto puno veće i važnije

Objavljeno: 14. maj 2016 | Damir Petranović

Dramatično kršeći rukama, radeći dugačke teatralne pauze i koncentrirano čitajući tekst i prateći upute s blesimetra, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović javno je zavapila protiv podjela u društvu, protiv veličanja propalih ideologija, protiv mržnje i za jedinstvo naroda hrvatskog i svih "ostalih građana".

Njen apel dogodio se na vrhuncu nove runde beskrajnog obračuna ustaša i partizana, netom nakon što je i ona sama bila prisiljena ući u javnu polemiku s nekakvim splitskim katoličkim svećenikom koji je s oltara - i to u izravnom prijenosu na nacionalnoj televiziji - u svom stilu nešto trkeljao o Nezavisnoj državi Hrvatskoj.

Predsjednička poslanica po očekivanju je samo dodatno zamutila vodu jer je u Hrvatskoj danas malo onih koji će u isto vrijeme osuditi ustaštvo i fašizam, potom odati priznanje antifašistima i borcima za slobodu u Drugom svjetskom ratu - ali opet kristalno jasno ograditi se i od komunističkog režima koji je uslijedio nakon toga.

Kolinda Grabar-Kitarović
Kolinda Grabar-Kitarović

Ona je to ovaj put učinila u govoru kojemu se teoretski ne može pronaći nijedna zamjerka: poziv da se sinovi ustaša i partizana konačno pomire i da kao u kakvoj utopiji krenu graditi budućnost zajedno, te upozorenje hrvatskoj vladi da se "trgne" i konačno počne raditi svoj posao, sasvim je na mjestu samo da nije dvije notorne činjenice:

Upravo Kolinda Grabar-Kitarović, naime, osvojila je vlast vješto jašući na valu konzervativne revolucije koja se s vremenom izrodila u ultradesničarski pokret koji je dobio puno pravo javnosti. Doduše, protukandidat joj je bio Ivo Josipović, koji je još vještije jahao na temi fašizacije društva, i to u trenutku kada ona realno nije bila zahuktala. Dvije suprotnosti međusobno se privlače i hrane.

Josipović - Nikolić
Josipović - Nikolić

Nešto puno važnije

I drugo, koliko god predsjednička dramatična poslanica bila nominalno pogođena, toliko je zakašnjela - tek kad je duh izašao iz ideološke boce i debelo je nadrastao da se u nju više ne može nagurati.

Uglavnom, kad se većina Hrvatske zakači na virtualno crno-crveno ratovanje i kada se s Facebooka ono krene prelijevati u televizijske dnevnike, na ulicu i u kafiće - onda znaš da se iza brda valja nešto puno veće i važnije.

Kad se zakačiš na ideološke obračune, onda znaj da ti iza leđa netko krade lovu iz džepa.

U zemlji ionako potpuno sluđenoj političkom kakofonijom i kaotičnom situacijom u kojoj nitko sa sigurnošću ne može reći tko je uopće na vlasti - a da ne govorimo o broju onih koji podmeću klipove i pokušavaju izazvati preslagivanje - ovog tjedna tako je otkrivena afera dosta neugodna po Tomislava Karamarka, šefa HDZ i potpredsjednika vlade.

Ukratko, dok se nacija valja u ustaško-partizanskom glibu, ovaj gospodin direktno radi kako bi se Hrvatsku osakatilo za značajan dio nacionalnog bogatstva.

Riječ je o INA, naftnoj kompaniji koja je već godinama predmet političke trgovine, sumnjivih dealova, zakulisnih igara i po svemu sudeći najobičnije pljačke.

Jedan njen dio prodan je Mađarima još početkom dvijetisućitih, u doba pokojnog SDP-ovog premijera Ivice Račana, dok su u doba Ive Sanadera istim klijentima predana upravljačka prava nad tvrtkom. Uz mito ili ne, još je službeno misterija za zakržljalo hrvatsko pravosuđe, no bjelodano je da hrvatski sjeverni susjedi godinama polako rastaču nekad najveću kompaniju na ovim prostorima i polako je pretvaraju u svoj servisni centar i puki zbroj benzinskih crpki na kojima će plasirati vlastito gorivo.

Puno je interesa ovdje u igri, ali stvari bi se za neupućene mogla sažeti u nekoliko ključnih stavki:

Najprije, u Ini je godinama, sve donedavno, na vlasti bila ista klika - naravno, nadpolitička i nadstranačka, ali najčešće vezana uz desni HDZ ili mali, liberalni i "energetski" HNS. Sve dok nije krenulo veliko raščišćavanje odnosa u sklopu kojega je izbio mali hrvatsko-mađarski rat - a sive eminencije krenule su izlaziti iz sjene.

Jozo Petrović
Jozo Petrović

Jedna od njih je stanoviti Jozo Petrović, Hrvat kojega su susjedi angažirali za industrijsku špijunažu u vlastitoj zemlji. A on je - ispostavit će se ovih dana - supruzi vicepremijera Karamarka isplatio preko 80 tisuća eura za navodne konzultanske usluge i medijsko savjetovanje.

Efektna zabava

Konzultantica
Konzultantica

Otkriće je, kažemo, za šefa HDZ dosta uznemirujuće jer dolazi usred javne i otvorene bitke u kojoj on poprilično neobično stoji na mađarskoj strani:

Zalaže se za prekid međunarodne arbitraže oko ove tvrtke i vrlo upadljivo propušta naglasiti da ona mora ostati u hrvatskim rukama.

Zločesti će reći da samo dovršava Sanaderov posao i da su tek sada mnogo jasniji njegovi česti tajnoviti posjeti Mađarskoj uoči izbora. Čovjek, izgleda, traga za nekom rekreacijom slavne hrvatsko-ugarske nagodbe.

Ruši ga opozicija, buše ga koalicijski partneri, noge mu podmeće čak i polovica njegove vlastite stranke - no Karamarko ne odustaje.

A jedva su prošla tri mjeseca od izbora.

A gdje su tu ustaše i partizani?

Tomislav Karamarko
Tomislav Karamarko

Tamo gdje trebaju biti: u izlogu, kao efektna zabava za narod kojemu je upravo ovih dana predloženo da se u osnovne škole umjesto informatike uvede predmet - domaćinstvo.

Netko se zbilja trudi držati ga na istoj razini zaostalosti.

Samo što se, eto, čini da i sama hrvatska predsjednica nije daleko odmakla: na njenu jednako jasnu poslanicu o energetici, nacionalnim interesima i naznakama veleizdaje još dugo, dugo ćemo čekati.

izvor: balkans.aljazeera.net