BH DANI: Slobodan Praljak u Haagu

BH DANI: Slobodan Praljak u Haagu

Pogrešna štela za Tutinu odbranu

Slobodan Praljak
Slobodan Praljak

• Slobodan Praljak: Pozvan da spasi Tutu i Štelu, režiser, inžinjer i sociolog, dvojicu optuženika još dublje je povukao u glib

• Praljkovo selektivno svjedočenje kao rijetko šta govori koliko o Tuđmanovoj "bosanskoj politici", toliko i o ljudima kojima se on služio da je provede u djelo

Objavljeno: 12. apr 2002 | Emir Suljagić, DANI br. 252

- "Gospodine Praljak, Vas su u BiH poslali HDZ, Franjo Tuđman i hrvatska vlada da radite na ostvarenju njihovog plana Velike Hrvatske, zar nije tako?" - bilo je to prvo pitanje koje je Kenneth Scott, tužitelj u procesu protiv Mladena Naletilića Tute i Vinka Martinovića Štele, uputio generalu HV i HVO Slobodanu Praljku, koji je prethodna dva dana, drugog i trećeg aprila, svjedočio u korist odbrane.

Bivši, usto i loš kazališni redatelj, inženjer elektrotehnike i sociolog (diplomska teza: "Sloboda i moral u Marxovoj filozofiji"), jedan je od svjedoka visokog profila čijim iskazima Tutin branitelj Krešimir Krsnik pokušava dokazati da u BiH, za početak, nije bilo međunarodnog sukoba.

I pored toga što bi to olakšalo njegovu odbranu (jer bi dijelovi optužnice koji se odnose na kršenje Ženevskih konvencija bili povučeni pošto se odnose samo na međunarodne sukobe), čini se da njegova odbrana ide i dalje od toga, braneći Tuđmanovu politiku u Bosni i Hercegovini. Međutim, ako je nešto nakon Praljkovog svjedočenje bilo jasno, onda je to da je Hrvatska bila duboko umiješana u rat koji je HVO vodio protiv BiH, i da svako poricanje toga najmanje koristi Tuti. Štaviše, sa svakim sličnim svjedočenjem, njegovi izgledi da se izvuče bit će razmjerno manji.

Mladen Naletilić Tuta
Mladen Naletilić Tuta

Samouvjerenost Na početku glavnog ispitivanja, Praljak, koji je svjedočio uz sporazum o "slobodnom prolazu", odnosno obećanje suda da, dok je god u Haagu po pozivu suda, ne može biti uhapšen, ukratko je prepričao svoj munjeviti uspon u hijerarhiji HV.

On je, naime, početkom februara 1991., kao dobrovoljac otišao u Sunju, da bi poslije samo petnaest dana preuzeo komandu nad cjelokupnim područjem. Po okončanju sukoba u Hrvatskoj, Praljak se već 10. aprila 1992. obreo u Hercegovini, kao zapovjednik operativne zone "Mostar". U to vrijeme, tvrdio je on, u Mostaru je vladao "nulti stupanj organiziranosti društva"; nije bilo struje, vode, policije, vojske, škole i trgovine nisu radile i tek je zahvaljujući određenom broju ljudi "koji su dragovoljno preuzeli odgovornost", zaustavljen srpski prodor.

Međutim, upravo ga je "pravac prodora" izdao: u jednom slučaju cilj je bio spriječiti srpski prodor preko Kupresa ka Splitu, a drugi dolinom Neretve ka Pločama, koji su, treba li spominjati, oba u Hrvatskoj. Krsnik je, još na početku glavnog ispitivanja, od njega zatražio da komentira zapovijed generala Janka Bobetka, komandanta Južne bojišnice HV, koju je u dokaze ranije uvelo tužiteljstvo, o imenovanju Miljenka Crnjca za zapovjednika Operativne zone "Duvno", odnosno Ante Rose na mjesto prvog čovjeka Operativne zone "Livno" - Praljak je na to, uz sveopći smijeh u galeriji, rekao:

Bobetko je star, jedan od prvih partizana u Drugom svjetskom ratu, i volio je biti ono što se kod Rusa zove "starosja".

Drugim riječima, Bobetko se, ishlapio, petljao tamo gdje mu nije mjesto i pored toga što on nije mogao zapovijedati HVO-u, jer je zapovjednik HVO u to vrijeme bio Milivoj Petković.

Jednako lakonski, Praljak je komentirao i naredbu Željka Šiljega da "časnici HV koji su došli na teritorij RBiH ne mogu bez dopuštenja Ministarstva obrane RH napustiti te postrojbe. To je očajnička odluka čovjeka koji ne uspijeva odbraniti jednu crtu, broj dezertera u to vrijeme je veliki, vojska nije ustrojena (...), ovaj dokument nema pravne osnove".

Prema njegovom svjedočenju, HV je samo u dva navrata, po njegovom pozivu, bila na teritoriji BiH, i tada uz oštre prigovore američke vlade.

Jedanput je zapovjednik 4. gardijske brigade iz Splita, Mato Viduka, uputio svoju 4. bojnu u Međugorje da bi se zaustavio srpski napad pravcem Ljubuški-Vrgorac-Makarska.

Drugi put, krajem ljeta 1993, on je, tada kao zapovjednik HVO, zatražio od HV da zonu odbrane Dubrovnika proširi prema Stocu - ali se HV ubrzo povukla nakon još jednog protesta SAD.

Štaviše, HV je u to vrijeme, prema navodima odbrane, svesrdno pomagala odbrambene napore BiH. Predočavajući niz dokumenata o doturu oružja, municije i druge opreme za ABiH, odbrana se trudila da pokaže kako nije postojao plan o hrvatskom napadu na BiH; naprotiv, Hrvatska je naoružavala svoje saveznike, koji su isto to oružje kasnije upotrijebili da bi napali bosanskohercegovačke Hrvate.

Ono što u tim dokumentima ne stoji jeste koliki je dio oružja koji je za BiH stigao u Hrvatsku, i ostao u Hrvatskoj. U njima se, dijelom i zato što su nastali u tada svemoćnom MORH-u, ne vidi da je BiH od oružja namijenjenog za njenu odbranu dobivala samo mrvice. Zajedno sa oružjem, HVO je tada preko teritorija koji je kontrolirao, propuštao i konvoje sa mudžahedinima, čije je prisustvo, prema Praljkovim riječima, znatno ubrzalo početak rata između "HVO i muslimana".

Kroz Praljkovo svjedočenje dosljedno su se sve vrijeme protezale dvije, krajnje kontradiktorne stvari:

  • prvo - da "muslimani" (što je u njegovom rječniku sinonim za Bošnjake, Armiju BiH i tadašnje Predsjedništvo BiH), za razliku od Hrvata u BiH, nisu bili spremni za početak rata i da su prvu godinu rata bili jako pasivni
  • drugo - da su, nadmoćniji i brojniji, napali Hrvate

Treća stvar od koje nije odustao jeste da su on, kao i ko zna koliko još oficira i vojnika HV, u BiH bili - dragovoljno.

Bezobrazluk

Gojko Šušak i Franjo Tuđman
Gojko Šušak i Franjo Tuđman

Već u uvodu unakrsnog ispitivanja, tužiteljstvo je pred Praljka stavilo zapisnike razgovora koji su Tuđman i Gojko Šušak, tadašnji hrvatski ministar odbrane vodili sa predstavnicima HVO iz srednje Bosne, u prisustvu tadašnjeg predsjednika HZ HB Mate Bobana i člana Predsjedništva BiH Mire Lasića osmog marta 1993.

U jednom dijelu, Zoran Marić, predstavnik HVO iz Busovače, otvoreno traži od Šuška da Praljka vrati u srednju Bosnu jer se situacija pogoršala otkako je on otišao - jer "su neki zapovjednici preuzeli civilnu vlast". Tuđman mu je na to uzvratio: "Vratit ćemo Praljka i vidjet ćemo koga još možemo vratiti Hrvatima u BiH!"

Šušak, koji je na sastanak došao kasnije, objasnio je zašto je Praljak odsustvovao iz BiH: "Dvije stvari, Praljak me upozorio na to (...) Mi nismo povukli Praljka, on je bio na seminaru u Holandiji, koji je dogovoren prije šest mjeseci (...) On je napravio listu nekoliko pukovnika i majora, uključujući i mladog Luburića, koji će biti poslani dolje. Praljak se vraća u srijedu i već će u četvrtak ujutro biti dolje. On je stalan dolje".

U nečemu što je iz unakrsnog ispitivanja postalo unakrsno optuživanje, odbrana je prigovorila autentičnosti transkripta, dok je Praljak, sve defanzivniji, rekao kako nije bio na tom sastanku, i ne zna o čemu se tamo govorilo.

Zločini u Stocu - Ne znam ništa o tome!

Slobodan Praljak
Slobodan Praljak

Dovodeći u pitanje kako svjedočenje, tako i kredibilitet Praljka samog, tužiteljstvo je potom predočilo novi dokument; riječ je o zapovijedi o podizanju borbene gotovosti jedinicama HVO u Stocu, koju je Praljak izdao 28. jula 1993.

U danima nakon toga, svi bošnjački muškarci u Stocu su pohapšeni, a žene i djeca deportovani iz grada. Ne obazirući se na njegov zahtjev da pogleda dokument, Scott je nastavio:

- "Da li je tačno da su akcije započele prvog augusta, kada su uništene četiri džamije u Stocu, a kamioni HVO su se vozili po gradu i sakupljali žene i djecu i odvezli ih negdje. Datum zapovijedi je 27. juli, a akcija je trajala do petog augusta?"

- "Ne znam ništa o tome" - odgovorio je Praljak, u to vrijeme zapovjednik HVO u cijeloj BiH. Na svako naredno pitanje koje se odnosilo na Stolac, odgovorio je istim riječima.

- "Gospodine Praljak, 25. aprila '92. dobili ste zapovijed od generala Bobetka, zar nije tako?"

- "Nisam dobijao zapovijedi od generala Bobetka i nisam mu bio podređeni" - još jednom je ponovio Praljak.

Sudski poslužitelj tada je Praljku predao spomenutu zapovijed, a tužitelj je upitao:

- "Vi ste general-bojnik Praljak koji se spominje u ovom naređenju, zar ne?"

Praljak je ne trepnuvši uzvratio:

- "Da. Ne znam da li je ovo zapovijed generala Bobetka, ali s punim osjećajem govorenja istine tvrdim da nisam bio podređen generalu Bobetku?"

- "Ovdje stoji da ste general-bojnik. U kojoj vojsci?"

- "U HV-u" - odgovorio je Praljak.

- "Pa ipak ste zapovjednik sektora Jugoistok u HVO-u?"

- "Tamo to nije vrijedilo!"

Potom je uslijedio još jedan šamar:

- "Franjo Tuđman vas je 10. septembra 1992. imenovao za člana Vijeća za nacionalnu sigurnost, čiji su članovi bili Janko Bobetko, Gojko Šušak, Ivan Čermak... U kojem svojstvu ste Vi bili član VONS ako ste tada bili zapovjednik u Širokom Brijegu?"

Praljak je, opet ne uviđajući nikakvu nedosljednost u onome što govori, rekao:

- "Ja sam povremeno išao dolje".

Željko Šiljeg
Željko Šiljeg

Tužitelj je, među ostalim dokumentima, predočio i Praljkovo pismo Ivanu Čermaku, zamjeniku hrvatskog ministra odbrane, upućeno 12. februara 1993, u kojem ga obavještava da će njegov potčinjeni, pukovnik Željko Šiljeg, koordinirati isplatu plaća, i traži isplatu preostalog novca.

Praljak je na to odgovorio da u potpisu tog dokumenta stoji rječica "za", što znači da je to pismo u njegovo ime potpisao neko drugi, pa on ne može imati nikakve veze s tim, iako je pismo poslano iz Glavnog stožera HVO, čiji je on tada bio komandant.

Kada je tužitelj, skoro u nevjerici, upitao:

- "Hoćete da kažete da svaki dokument izdan u vaše ime ali koji je potpisao neki drugi za vas, nije validan?" - Praljak je, mrtav-hladan, odvratio:

- "Da!"

Priznanje

Praljak je potvrdio da je Kažnjenička bojna bila jedna od "postrojbi za posebne namjene" u okviru HVO, ali ostao je dosljedan tvrdnji da zapovjednik KB nije bio Tuta, nego Ivan Andabak.

Kada mu je Scott predočio još jedan dokument, dozvolu za slobodno kretanje pripadnika KB Gorana Andrića, koju su potpisali tadašnji ministar odbrane HR HB, Bruno Stojić i Mladen Naletilić, Praljak nije umio objasniti kako se Tutin potpis našao na tom dokumentu:

- "Da li se sjećate da je 25. aprila 1993. bila akcija HVO u Doljanima?" - pitao je tužitelj.

- "Nisam u to vrijeme bio u BiH i mogao bih o tome pričati samo po čuvenju".

- "Koliko ste vremena bili u BiH u proljeće 1993?" - insistirao je tužitelj jer je bilo jasno da se Praljak jasno sjeća kada je bio u BiH onda kada mu to odgovara, odnosno ne sjeća kada ga to kompromituje.

- "Trebao bih umjesto mozga imati IBM-ov kompjuter da se poslije deset godina sjetim kada sam bio u BiH!"

Scott ga je, a imao sam osjećaj da više ne može skriti prezir koji gaji prema njemu, upozorio:

- "Vrlo detaljno ste na to pitanje odgovorili u glavnom svjedočenju!"

Sve što je Praljak imao da kaže bilo je:

- "Mozak ima selektivno pamćenje!"

Tada se u ispitivanje umiješala sutkinja Maureen Clark:

- "Gospodine Praljak, ako kažete da bi vam umjesto mozga trebao IBM-ov kompjuter da se sjetite kada ste sve bili u BiH, možete li mi reći kako ste se odmah sjetili da niste bili u BiH 25. aprila 1993?"

Nakon što je počeo davati još jedno opsežno i po svemu nemušto objašnjenje, tužitelj ga je prekinuo:

- "Gospodine, Vi ste bili tamo u to vrijeme, zar ne? Bili ste na sahrani Marija Hrkača Ćikote, zar nije tako? Pokazat ću vam i sliku!"

Na slici koju je sudski poslužitelj zatim stavio na grafoskop, nalazila su se trojica muškaraca, u maskirnim uniformama: Praljak, u društvu Ivana Andabaka i Tute.

- "Vi ste bili tamo, zar ne?"

- "Bio sam na dan kada je sahranjen Ćikota" - priznao je Praljak na kraju.

Jadranko Prlić, Milivoj Petković, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Valentin Ćorić i Berislav Pušić u sudnici Tribunala
Jadranko Prlić, Milivoj Petković, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Valentin Ćorić i Berislav Pušić u sudnici Tribunala

Praljkovo svjedočenje koje se proteglo i u svoju drugu sedmicu, kao rijetko šta govori koliko o Tuđmanovoj "bosanskoj politici", toliko i o ljudima kojima se on služio da je provede u djelo.

Praljak, čovjek koji je iz JNA otpušten kao nesposoban za službu poslije tri mjeseca, za samo godinu dana se u HV uspeo do čina general-majora. Ne zato što je u Tuđmanovoj vojsci, kako je to Praljak smjelo kazao u unakrsnom ispitivanju, napredovao kao u Napoleonovoj, nego zato što je vrhovniku bio do kraja odan.

Nesuvislosti kojima je njegovo svjedočenje obilovalo nastale su u "bespućima" između potpunog kraha te politike, čiji najveći teret danas podnose upravo bosanski Hrvati i povijesnih pretenzija njenih izvršitelja, što Praljak zasigurno jeste.

Potpuno odvojen od stvarnosti, on nije u stanju prihvatiti drugačiju interpretaciju skorije historije bivše Jugoslavije od one, krajnje karikirane, koju nudi on. A ako mu činjenice ne idu u prilog, tim gore po njih.

izvor: bhdani.ba-t25201

Pretraga: 8214 - BH DANI: Slobodan Praljak u Haagu
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=8214