Lagumdžija je sve pogrešno procijenio

Intervju Dana: Lagumdžija je sve pogrešno procijenio

Kako je Haris Silajdžić lažima progurao Sarajevski sporazum

Izetbegović je to fino i lukavo odradio, a onda su onu budaletinu i kriminalca Šaćirbegovića poslali u Ženevu i on je potpisao taj papir

Nijaz Duraković
Nijaz Duraković

• Utemeljitelj i član Predsjedništva Socijaldemokratske partije BiH, profesor Sarajevskog univerziteta Nijaz Duraković nalazi se na liječenju noge u fojničkom "Reumalu", gdje sa velikom pažnjom prati aktuelne događaje u BiH i svijetu. U svojoj sobi primio je ekipu Dana, gdje je iznio svoje viđenje farse od pregovora o implementaciji odluka Ustavnog suda BiH. U razgovoru za naš magazin profesor Duraković govori i o tome kako su Alija Izetbegović i Haris Silajdžić kumovali priznanju Republike Srpske, o ulozi međunarodne zajednice i sijelima kod Petritscha, o čudnoj situaciji u kojoj više podržava stavove SDA nego vlastite partije, o Marlboru Dodiku, koji mu ukida maternji jezik, o mogućnostima osnivanja nove partije, o izraelskom teroru nad Palestincima...

Objavljeno: 12. apr 2002 | Senad Pećanin, DANI br. 252

:: Kako gledate na pat-poziciju nastalu odlukom Narodne skupštine Republike Srpske da usvoji amandmane na Ustav ovog entiteta koji su gotovo podjednako daleko kako od Odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda, tako i od sporazuma usvojenog u OHR?

Najveća politička greška napravljena je odmah po donošenju odluke Ustavnog suda jer je ova vladajuća politička garnitura dozvolila da se o tome polemizira i otvara politička rasprava, što je pravni nonsens. Odluka Ustavnoga suda se provodi ili ne provodi, o njoj se nema šta raspravljati, niti politički pogađati i cjenkati.

Mislim da se trebalo insistirati i prema međunarodnoj zajednici da se ta odluka jednostavno provede i da bude obavezujuća, kao što to Ustav i propisuje.

:: Tim prije što je gospodin Petritsch formirao ustavne komisije...

I one su završile svoj posao. Ja sam u više navrata, u raspravama na Predsjedništvu SDP, upravo upozoravao da ne dolazimo u takvu situaciju, da ne raspravljamo o tome, već da se povede politička akcija da se ta odluka neprikosnoveno provede - a to znači da sva tri naroda budu ravnopravna na cijelom prostoru BiH.

Posve je drugi problem što je napravljena opća zbrka: svako se poziva na Dejtonski sporazum, a da mnogi uopće ne znaju samu suštinu. Svi su zaboravili da upravo u Dejtonskom sporazumu stoji rok od četiri mjeseca u kojem se entitetski ustavi moraju usaglasiti sa Ustavom BiH.

Od Daytona je skoro sedam godina.

:: Dakle, to je sve praktično trebalo da bude urađeno do marta '96?

Tačno, no već od tada je pravo pitanje zašto oni koji odlučuju o tome to nisu postavili kao primarni zadatak. Tada je, ustvari, i napravljena greška i došlo se do ove situacije.

Sljedeća kapitalna greška je, po meni, što se pristalo na razgovore ove vrste kod Petritscha, na ta njegova politička sijela: čelnici nekoliko stranaka su preuzeli posao ogromne odgovornosti i najveće pitanje Bosne - mislim da je to bio katastrofalan potez jer je to ponovo otvorilo proces političke rasprave o nečemu o čemu se raspravljati ne smije.

:: Kako je moguće da SDP učestvuje u tim razgovorima? SDP sam doskora držao najozbiljnijom, politički najzrelijom, najodgovornijom strankom: utoliko mi je neshvatljiviji diletantizam ispoljen samim prihvatanjem pregovora, a zatim i ispoljeni stavovi. U svome tekstu, u jednim banjalučkim novinama, Mladen Ivanić piše da je bio sretan kada je prvo Petritsch pristao na njegov prijedlog o pregovorima, a naročito onda kada su na to pristale stranke iz Federacije, jer je, kako kaže, znao da tim činom pristaju i na kompromise. Kako je, dakle, moguće da SDP to ne prepozna i da vam političari iz RS očitaju lekciju iz pragmatike?

Rukovodstvo SDP nije vodilo ozbiljnu raspravu o tom pitanju, barem ja na njoj nisam učestvovao: bio sam kada se o tome raspravljalo na Predsjedništvu, no mislim da je u pitanju Lagumdžijina inicijativa i da je on, zapravo, sve to pogrešno procijenio.

Mene to i ne iznenađuje jer Lagumdžija voli koketirati sa međunarodnom zajednicom, pa često ne zna pravilno ocijeniti šta gubi a šta dobija. Ali mene iznenađuje moj prijatelj Safet Halilović, jer je upravo Stranka za BiH učešće u Alijansi uslovila time da se konsekventno i dosljedno provede odluka Ustavnog suda.

Haris Silajdžić je diljem svijeta papagajski ponavljao da Dayton treba revidirati, da RS treba ukinuti, da je ona rezultat zločina i genocida, da je nonsens...

Ne vjerujem da je Halilović svoj potpis stavio bez konsultacije sa Harisom Silajdžićem i to me čudi od obojice.

Argumentaciju i obrazloženje koje je dao Tihić, mislim upravo u intervjuu Danima, u potpunosti prihvatam, jer ovaj Sarajevski sporazum jeste svojevrsna katastrofa, i njegov je rezultat ono što se desilo u Banjoj Luci: zapravo, dalo se prognozirati da će tako biti jer je, po Sarajevskom sporazumu, napravljena apsolutna diskriminacija i neravnopravnost po mnogim pitanjima. Faktički, Bošnjaci i Hrvati su u Republici Srpskoj opet ostali građani drugog reda, uloga predsjednika je drugačija, vijeće naroda potpuno drugačije od doma naroda, lista pitanja vitalnih nacionalnih interesa je sužena i reducirana, data je ogromna koncesija RS i zapravo je RS ponovo pečatiran, a Dayton je uskrsnuo u najgorem obliku.

Mislim da je trebalo povesti opću raspravu, animirati javno mnijenje i organizirati savjetovanja, a ne da se sastane grupa na sijelu kod Petritscha i da za pet-šest dana nagodbi, koncesija i jeftinih kompromisa dođe do papira koji se zove Sarajevski sporazum, a čiji se rezultati već sada vide.

Smatram da treba povesti političku akciju da se u Parlamentu Federacije i u oba doma ovo odbije. Pogledajte Lagumdžijine apsurde iz današnje štampe:

Sarajevski sporazum se mora posmatrati kao paket i mora se sprovesti u potpunosti!

Pa, on je već doživio svoju nakaradu u amandmanima na Ustav RS koji je još dalje produbio tu krizu i učinio još neizvjesnijom budućnost BiH, te zapravo eliminirao šansu da se ona ikada reintegrira na način kako je to bilo očekivano!

Čak se uvodi mogućnost referenduma u RS: što znači da sutra može NS RS raspisati referendum, na kome će se postaviti pitanje da li da RS ostane unutar BiH ili ne, a, po raspoloženju kakvo je tamo i po ovoj indoktrinaciji sasvim je izvjesno da bi većina građana u RS bila za otcjepljenje.

Neću da nabrajam sve detalje skandaloznosti u usvojenim amandmanima - dovoljan je podatak da za razliku od Federacije, gdje Dom naroda daje puna prava i Srbima i Hrvatima i Bošnjacima, gdje je riješeno pitanje predsjednika, reizbor, gdje je obezbijeđena nacionalna zastupljenost u svim oblastima, u Republici Srpskoj predsjednik se bira neposrednim izborima, potpredsjednike bira Skupština i to na prijedlog kluba zastupnika, dakle SDS, i ta dva potpredsjednika zapravo su ikebane koje nemaju nikakve ovlasti i nemaju rotacije.

Vitalni interes je sveden samo na nekoliko pitanja i to su ona nebulozna, a ono što je naročito važno jeste da Vijeće naroda u RS ima tek 10 posto ovlasti u odnosu na Dom naroda u Federaciji, a da bi se potvrdilo da je ugrožen vitalni nacionalni interes, sada je potrebno osigurati tri četvrtine iako su i po Sarajevskom sporazumu bile dvije trećine...

Čak nam i jezik mijenjaju

"Molim vas, čak nam i jezik mijenjaju?! Zamislite tog nonsensa: nije više bosanski! Da bi onaj gospodin Marlboro pisao u Reporteru svoje viđenje: kaže Dodik da ne može jezik biti bosanski i da je to uzurpacija jer na njega imaju pravo i Srbi i Hrvati, a Srbi ga zovu srpskim, a Hrvati hrvatskim?! Otkud im onda pravo da nama ne daju da ga zovemo bosanskim, kad je uvijek bio bosanski: imali smo gramatiku bosanskog jezika za vrijeme Austro-Ugarske, koja je štampana 1888. godine i to ćirilicom u Zagrebu, a sada ti RS mijenja ime maternjeg jezika?!"

:: A nemoguće je čak ni sa dvije trećine. Profesore, kako Vi ocjenjujete ponašanje međunarodne zajednice?

Duboko sam rezigniran, razočaran sam, ogorčen... Ne može čovjek da shvati... Ja, ustvari, nisam nikada mogao shvatiti ni zašto se pristalo na RS. Jutros sam razmišljao: u ljeto '95. bio sam hitno pozvan na neki sastanak kod Alije Izetbegovića u Predsjedništvo. Mislio sam da je to sastanak Predsjedništva, ali, kad sam došao, zatekao sam tamo Izetbegovića, Ganića, Silajdžića, Šaćirbegovića, mislim da je tu bio general Delić, Bakir Alispahić, mislim da je bio i rahmetli profesor Atif Purivatra i još neki ljudi... Šaroliko društvo, kao neki konsultantski sastanak...

Haris Silajdžić
Haris Silajdžić

Prvo što mi je palo u oči je da nema niti jednoga Srbina ni Hrvata, nema drugih članova Predsjedništva. Onda mi je Silajdžić dao jedan papir na engleskom, u nekih 10 tačaka. Naslov: State of BiH, a već treća tačka Republic of Srpska?! Šta je ovo sad?

Brzo sam to pogledao, vidim: ukida se faktički država BiH i formira se RS. Ja sam pitao:

Jeste li poludjeli? Prvo, činite protuustavno djelo, jer nema niko pravo, ama baš niko, da ukida međunarodno priznatu državu pod nazivom RBiH. I dokle davati te koncesije?

Obrazloženje je bilo da se to mora učiniti, da to traže Amerikanci!?

A poslije se ispostavilo da to Amerikanci nikada nisu ni tražili.

:: Čije je to bilo obrazloženje?

Silajdžić je najviše bio zagrijan za tu ideju, govoreći otprilike da smo mi pred biološkim nestankom, da se ratovati više ne može, da je međunarodna zajednica odlučila da to presiječe po principu "poljubi ili ostavi" i da smo pritisnuti, da moramo dati te koncesije, da je važno da država ipak ostane cjelovita u međunarodno priznatim granicama...

Ja sam stvarno bio revoltiran i rekao sam da nema šanse da će to proći na Predsjedništvu i da ja nikad ne bih stavio potpis pod to: to je za mene veleizdaja.

Ali, Izetbegović je to fino i lukavo odradio: onda su oni onu budaletinu i kriminalca Šaćirbegovića poslali u Ženevu i on je potpisao taj papir.

To je bilo nekoliko mjeseci prije Daytona.

:: U vrijeme kad je Holbrooke boravio ovdje?

E, tad - da bi kasnije Holbrooke rekao da mu je najžalije što je instalirao RS, da je to njegov životni promašaj, ali da on nije insistirao kod bosanske vlade.

Tad sam sve povezao.

Ali ta je koncesija, nažalost, data, i to pogrešnom politikom, i to je sad tako.

Ali da se vratim na ponašanje međunarodne zajednice: oni se kunu da Bosnu vode u Evropu, a ovo što su sad predložili nema apsolutno nigdje u svijetu - ne samo u Evropi nego ni u Aziji, Latinskoj Americi, Africi, nigdje.

Bavim se političkim sistemima, ali takav galimatijas od ustavnih rješenja kojim se dva naroda u jednom dijelu iste države potpuno segregiraju i dovode u poziciju apartheida - to nisam nigdje vidio.

Tamo stoji da će se ova rješenja primjenjivati dok se ne riješi pitanje Aneksa 7: a kako će se riješiti pitanje Aneksa 7, dakle povratak izbjeglica, kada je jedva tri-četiri procenta Hrvata i Bošnjaka ostvarilo svoje pravo na povrat imovine i kada su i oni koji su se jedva vratili tamo i dalje građani drugog reda?

Molim vas, čak nam i jezik mijenjaju?!

Zamislite tog nonsensa: nije više bosanski! Da bi onaj gospodin Marlboro pisao u Reporteru svoje viđenje: kaže Dodik da ne može jezik biti bosanski i da je to uzurpacija jer na njega imaju pravo i Srbi i Hrvati, a Srbi ga zovu srpskim, a Hrvati hrvatskim?! Otkud im onda pravo da nama ne daju da ga zovemo bosanskim, kad je uvijek bio bosanski: imali smo gramatiku bosanskog jezika za vrijeme Austro-Ugarske, koja je štampana 1888. godine i to ćirilicom u Zagrebu, a sada ti RS mijenja ime maternjeg jezika?!

Zašto to međunarodna zajednica tolerira, veliko je pitanje, ali ja ne mislim da je to samo do Petritscha: nije se ništa promijenilo ni za vrijeme Westendorpa, pa ni Bildta, pa ni dalje. Je li doista nekom stalo da od ove Bosne načini neko čudovište?

Ja uopće ne mogu da shvatim koji sve sad politički moćnici i snage stoje iza takvih poteza, kada su puna usta demokracije, ljudskih prava, sloboda, građanskog civilnog društva, ako smo već primljeni u Vijeće Evrope i sutra hoćemo u Partnerstvo za mir i hoćemo da uhvatimo zadnji priključak Evropi.

Pa nećemo valjda na ovaj način da se ponovo betoniraju podjele i instalira nacionalna i vjerska segregacija?!

:: Šta dalje?

Mislim da treba dići veliku političku pompu i mobilizirati javno mnijenje, jer se ovo jednostavno ne smije prihvatiti u federalnom parlamentu. Zašto, recimo, Petritsch, ako je već htio nešto učiniti, nije sad dao rok od sedam dana da se Ustav RS promijeni i usaglasi sa Ustavom BiH?

Treba, naravno, procijeniti i Sarajevski sporazum: je li on valjana osnova? Očito nije - ne bi ga onako velikodušno prihvatili svi prononsirani nacionalisti u RS, koji su takvo zadovoljstvo iskazali jer su unaprijed napravili igranku.

Svaki se potez dao predvidjeti: našli su se svi na istom fonu, od Dodika do Kalinića, od Ivanića do Đokića i Poplašena i svih onih koji su trijumfovali na zadnjem zasjedanju Skupštine.

U tom je smislu sada velika odgovornost: da li će Petritsch htjeti da to uradi ili ne, ili će se taj vrući kesten prebaciti Ashdownu kao primaran posao.

:: Jeste li Vi svjesni da u SDP-u nema stavova kakve Vi sada iznosite?

Lagumdžija - Dodik
Lagumdžija - Dodik

Ne znam... Stvorena je jedna atmosfera: ono što kaže Lagumdžija postane neko sveto pravilo. Mnogo je punoglavaca, a nema otvorenog demokratskog dijaloga i atmosfere u kojoj bi se otvoreno razmatrala sudbinska rješenja. Ovo je pitanje biti ili ne biti za BiH i nema ništa u politici značajnije u ovom času. Zato i mislim da je tu zatajio i Glavni odbor i Predsjedništvo.

Možda smo svi podjednako krivi - i ja - ovo što sad govorim možda sam trebao galamiti mnogo prije, bar pisanim tekstom. Nekako mi sve to postaje sumnjivo: bio sam pozvan u emisiju Bakira Hadžiomerovića na ovu temu i sve je bilo dogovoreno; onda se odjednom otkazala emisija?

U čudnoj sam situaciji: u ovom slučaju više podržavam stavove SDA nego svoje partije.

:: Pojavile su se špekulacije da pravite novu stranku?

Ma, kakvu stranku. Što bih pravio novu stranku: ja sam ovu napravio, meni je dosta jedna. Ja sam joj ime nadio i program prvi napisao, i to u ono pakleno vrijeme, 27. 12. 1992. godine, što su mnogi zaboravili. A i teško je stranku praviti, treba dosta para, treba imati institucije iza sebe, kadrove, a ionako ima previše stranaka.

:: Palestina i Izrael su tema dana u svijetu: čak se i u Americi održavaju demonstracije, neki su dan bile i na Kosovu, a Bosna šuti. Zašto?

Postoji bojazan da ako se time počnete baviti, odmah budete svrstani u fundamentaliste, panislamiste. Ta je hipoteka odavno, još iz komunističkih vremena, i to je jedan problem.

Drugo: očito je ovdje američka politika postala alfa i omega svega. U ovom nesretnom svijetu i planskoj borbi protiv međunarodnog terorizma podstiče se zapravo najveći terorizam u modernoj povijesti kojeg provodi Izrael još od 1947. godine. Amerika legalno brani ova ubistva i zločine, a tamo drže čovjeka usred njegove Palestine u jednoj bijednoj poziciji zarobljenika i ubijaju dnevno desetine ljudi. Ovo je samo državni terorizam institucionaliziran i podržan od najmoćnije sile svijeta i mislim da je tu dio odgovora zašto Bosna šuti. A to šta palestinski narod doživljava od '47. godine, pa okupacija '48, pa nova okupacija '67, pa sve do dana današnjega, to je sramno i sramno je što svijet šuti, što inteligencija šuti, što i mi šutimo.

U Titovo smo vrijeme hiljadu puta više podržavali opravdanu borbu palestinskog naroda, a danas podržavamo faktički terorizam kakav smo mi doživjeli na svojoj koži.

Nijedna se oficijelna institucija nije oglasila: ne vidim ni od Vlade ni od Predsjedništva ni znaka osude ni u jednom ni u drugom parlamentu - i to je stvarno sramno.

:: Kako doći do rješenja izraelsko-palestinskog pitanja?

Jednostavno: palestinsku državu treba priznati na onoj teritoriji koja je dogovorena, Zapadna obala i područje Gaze. Možda je sporno pitanje Jerusalema: glavni grad ili otvoren grad za sve, ali s obzirom da su sveta mjesta sve tri religije tamo, bliža je varijanta otvorenog grada.

Zatim treba proširiti plan koji je ponudila Saudijska Arabija: da svi Arapi priznaju Izrael i da se uspostavi dobrosusjedska saradnja, a da se Izrael povuče sa okupiranih područja i da se uspostavi zajednički život: u samom je Izraelu preko milion Arapa.

Ja drugo rješenje ne vidim, ali treba dobra volja: cionizam u najbrutalnijem obliku ne odustaje od sna o velikom Izraelu i on nikada nije ni odustao, a sad je došla garnitura najcrnje desnice koja te cionističke planove nastoji da realizira.

To jednostavno neće ići tako, to je najbolji način da se doista podstiče svjetski terorizam jer će očajnika biti desetine hiljada. Kad jedna djevojka od 17 godina na sebe stavi 12 kila eksploziva i napravi to što napravi - to je već zadnji očaj, nema dalje.

izvor: bhdani.ba-252

Pretraga: 8218 - Lagumdžija je sve pogrešno procijenio
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=8218