Stocem i danas šeću ratni zločinci

Stocem i danas šeću ratni zločinci

Stolac - Alan Grant
Stolac - Alan Grant

Objavljeno: 28. avg 2011 | Tina Jelin - Dizdar

I nakon 18 godina još su bolna sjećanja na torture u logoru Koštana bolnica. Ne zna se tačan broj Bošnjaka Stoca koji su prošli kroz taj logor. No najmanje ih je sedam ubijeno, kažu preživjeli logoraši. Mnogi bivši logoraši i njihove porodice, posebno ubijenih, i danas nerado govore o torturama u Koštanoj bolnici.

Osman Eminović nerado se sjeća ljeta 1993. godine kada su muškarci bošnjačke nacionalnosti masovno hapšeni i zatvarani u prostorije Koštane bolnice u Stocu, a žene i djeca protjerivani s tog područja. Pokupljeni iz svojih domova, sedam Stočana nije preživjelo mučenja i torture kojima su bili podrgnuti tri dana, koliko su zadržani u Koštanoj:

"Nevjerovatna su događanja bila u Koštanoj bolnici, ono što kažu - krv tekla do koljena u podrumima ove zgrade. Ovdje su dovođeni ljudi, prebijani i slati u Dretelj, Heliodrom, Gabelu, ali ovdje je bio cilj što više ga prebiti, ubiti".

Sličnu sudbinu doživjeli su Ismet Ovčina i Kenan Joldžo. Kažu uhapšeni od komšija u augustu 1993. godine i dovedeni u Koštanu bolnicu:

"Komšije, Hrvati, poznanici naši, dugogodišnji saradnici, oni su vršili torturu nad nama u logorima, bilo Gabela, bilo Dretelj, bilo Heliodrom. Ma grozno je bilo, nikako. Bili smo u podrumu dole dva dana. Izvodili su pojedince i premlaćivali".

Koštana bolnica Stolac
Koštana bolnica Stolac

Koštana bolnica u Stocu sve do maja 1993. godine pružala je medicinsku pomoć osobama koje su imale koštana oboljenja. Kako se navodi u haškoj optužnici protiv šest bivših dužnosnika takozvane Herceg-Bosne na čelu sa Jadrankom Prlićem, 10. maja 1993., ili približno tog datuma, "organi vlasti Herceg-Bosne/Hrvatskog vijeća obrane HVO" iz tog objekta iselili su bolesnike i pretvorili ga u zgradu vojne policije.

Koštana bolnica je potom upotrijebljena za "kraća zatvaranja muškaraca Bošnjaka". Uslijed maltretiranja mnogi zatočeni su umrli ili zadobili teške povrede, tvrdi Tužilaštvo u Haagu.

Podjele i danas na svakom koraku

Milovan Rupar stanovao je blizu logora Koštana bolnica. Po noći se nije moglo spavati od jauka koji su dopirali iz bolnice. Milovan se i sam krio, kako kaže, od istih ljudi koje ponekad i danas sretne u Stocu:

"Ja sam odmah ovdje zgrada i stan do Koštane. Nijesmo mogli spavati od jauka i prebijanja".

Kad neko treba da bude uhapšen, njemu se dojavi iz određenih izvora i on preko noći nestane -- Amer Medar

Članovi Udruženja logoraša Stolac početkom avgusta po četvrti put postavili su spomen ploču u znak sjećanja na žrtve Koštane bolnice. Ova ploča je u proteklim godinama uništavana već tri puta. Amer Medar, presjednik Udruženja za obnovu građanskog povjerenja Stolac, kaže kako Stocem i danas šeću ratni zločinci:

"Kad neko treba da bude uhapšen, njemu se dojavi iz određenih izvora i on preko noći nestane. Gdje je Pero Marković? Gdje je čovjek koji je Tuđmanu raportirao: 'Predsjedniče, u Stocu nema više nijednog muslimana', ili doktor Anđelko Marković, rođeni brat lokalnog katoličkog svećenika? Evo ga tu, on slobodno hoda gradom."

Pero Marković 19. apr 1994
Pero Marković 19. apr 1994

Prije rata u Stocu je živjelo oko 19.000 stanovnika. Bošnjaci su činili nešto manje od polovine, trećina su bili Hrvati, a petina Srbi. Tokom posljednjeg rata više hiljada Bošnjaka, ali i Srba, uključujući i žene i djecu odvedeno je u logore Herceg-Bosne. Unatoč brojnim napadima na bošnjačke povratnike, u Stolac se nakon rata vratila polovina predratnih Bošnjaka. U stolačkoj općini danas živi i radi i veliki broj Hrvata srednje Bosne, i tek jedan posto prijeratnog srpskog stanovništva.

Podjele u gradu vidljive su na svakom koraku - od odvojenih škola, zdravstevnih ustanova do kafića u kojima se okuplja stolačka omladina. Ratni zločini su tabu temu o kojoj se rijetko govori.

Medar kaže:

"Te priče teku normalno u određenim, zatvorenim krugovima. Kad treba istupiti javno, kad se treba ograditi, ljudi neće: Nemoj, ne diraj ratne rane... Ali te ratne rane su još uvijek svježe, friške. Ovdje ljudi još uvijek traže svoje ubijene, svoje mrtve."

Za zločine u Koštanoj bolnici prije dva mjeseca počelo je suđenje Vlatku Jarku, zvanom Doktor. Optuženog pripadnika Prve brigade HVO "Knez Domagoj" tereti se da je sudjelovao u zastrašivanju i prisilnom zatvaranju civila bošnjačke nacionalnosti u Koštanu bolnicu u Stocu, da bi potom neke od njih slao u logor Gabela u Čapljini, gdje su proveli i do pet mjeseci.

Podsjetimo, ranije su osuđeni i Petar Matić i Ante Krešić na po dvije i po godine zatvora. Nakon žalbe Vrhovnom sudu, presuda je preinačena na po dvije godine zatvora.

Niko Obradović, također bivši pripadnik HVO, osuđen je pravomoćno na tri godine zatvora u februaru 2007. godine.

Koštana bolnica u Stocu danas je napušten objekat.

izvor: slobodnaevropa.org-24308260