Kremaljski dečki Balkan preuzimaju uspješnije nego što su ikad sanjali

Kremaljski dečki Balkan preuzimaju uspješnije nego što su ikad sanjali

Denis Kuljiš
Denis Kuljiš

• Rusi su najveći strani investitor u hrvatski turizam. Najveći kreditor Todorićeva Agrokora je ruska Sberbanka. Prisutni su u distribuciji plina, poljoprivredi... Postoji li neki sektor koji još nisu penetrirali?

Objavljeno: 12. jun 2016 | Denis Kuljiš

Sjedimo u riječnom paviljonu Savanova na beogradskoj promenadi što se uređuje na obali rijeke gdje će niknuti prvi luksuzni kondominijum Beograda na vodi. U tom trenutku, željezničkom prugom koja još nije uklonjena opsežnom rekonstrukcijom cijelog obalskog područja, protutnji beskonačna kompozicija cisterni na kojima piše Gazprom. Voze sibirsku naftu u pančevačku rafineriju koju je, kao i cijelu srpsku nacionalnu petrokemijsku kompaniju NIS kupila ista megakorporacija - najveća na svijetu, u potpunom vlasništvu ruske države i pod neposrednom kontrolom Kremlja.

Iza Savanove postojala je cijela ulica zapuštenih prizemnica s kafanama i noćnim lokalima koje je - na dan parlamentarnih izbora - srušilo nekoliko teških bagera koje su osiguravali tipovi pod fantomkama. To je i sad glavna politička afera. Ulica se mobilizira protiv režima. Kako se cijeli "građanski" Beograd protivi gradnji "oblakoderskog" Beograda na vodi, uključujući toranj od 250 metara, jer smatra da je po srijedi nepronični aranžman države sa stranim, arapskim kapitalom - incident se pretvorio u cause celebre za permanentno opoziciono zborovanje.

Čini se da građanski prosvjedi uživaju potporu zapadne diplomacije.

Zašto?

Vlast premijera Vučića toliko je premoćna da je nitko ne može osporiti u političkoj areni, pa je pokušavaju izbalansirati događanjima naroda, s tim što je pojam "narod", s obzirom na negativnu konotaciju iz doba miloševićevskog masovnog pokreta, zamijenjen imenicom "građani" - što upućuje da nije riječ o brutalnim desničarima, nego o ljevičarskim aktivistima i retroscijalistima.

Zapravo dihotomija desno/lijevo tu ne funkcionira, jer su vlast i opozicija u Srbiji uvijek bile dvije etatističke narodnjačke opcije, a jedina je razlika što je vlast prozapadna, a opozicija socijalističkom retorikom zagovara ponosnu nacionalnu samosvijest, ali bez nacionalizma.

To je kao pivo bez alkohola, komunistička boza kojom ne možeš opiti masu, ali možeš zadovoljiti "građane" - alternativce i omladinu.

I vlast i "građanska" opozicija već su odustali od Kosova, ali od Rusije još nisu - i tu je temeljni problem.

Aleksandar Vučić
Aleksandar Vučić

Premijer Vučić pokušava zadržati neutralnu poziciju u vanjskoj politici, iako je jasno na koju stranu on kao i "građani" više naginje - ali problem je "narod", kojemu se tu novu orijentaciju još nitko ne usuđuje razjasniti.

Crkva, uostalom, druka za "jednokrvnu i jednovernu" braću s Istoka, dok su preostali komunisti, jaki u književnom i akademskom životu, poslije nacionalne preobrazbe - postali najveći neprijatelji "mondijalizma", globalizacije i kapitalizma. Stoga je politički utjecaj Rusije koji se širi kroz stranke i samu državnu vlast i dalje prisutan, iako se ne deklarira.

Takva ekvidistanca je neprihvatljiva za američku diplomaciju. Ona očekuje da se Srbija jasno odredi, poput Crne Gore, koja je ušla u NATO. Zato amorfna "građanska" oporba dobiva određenu podršku, to je rezervna varijanta i ujedno sredstvo pritiska na premijera i njegovu vlast koja se osniva na percepciji da uživa međunarodnu potporu. Kad se pokazalo da je Đinđić nema, ubrzo je bio mrtav.

No, ekonomski, Srbija se već emancipirala, glavni investitori u infrastrukturu su Kinezi, a u napredne telekomunikacije uložio je milijardu američki superfond koji je zastupao bivši šef CIA David Petraeus, koji će možda biti državni sekretar pobijedili li Hillary Clinton.

Osim u Srbiji, ruski energetski interesi prisutni su i na svim eksjugoslavenskim tržištima. Ruski Lukoil, čudan bastard državnog i privatnog interesa, globalna firma koju je utemeljio Jurij Primakov, bivši šef KGB, distribuira benzin posvuda po regiji, od Istre do Đevđelije. U Republici Srpskoj jedna druga, čisto državna ruska naftna tvrtka kupila je nekoć najveću jugoslavensku rafineriju, ali joj ne ide naročito, jer nema tržišta - najveća joj je smetnja Ina.

Tomislav Karamarko
Tomislav Karamarko

U Hrvatskoj, Rusi su zagospodarili distribucijom plina preko poduzeća PPD iz Osijeka, koje je za samo tri godine nečuveno ekspandiralo i ostvarilo milijardski promet pa investiralo u gradnju terminala u Pločama. Ploče su ključna mediteranska baza tog pothvata nesagledivih razmjera. Plin daje, naravno, Gazprom. Njima se opskrbljuju kutinska Petrokemija i HEP. Prevozi se iz Ploča cisternama privatnog željezničkog poduzeća koje je također kupio PPD. Objavljeno je da bi Gazprom od HEP-a preuzeo njihove termocentrale.

Istodobno, ruski investitor (s hrvatskim pasošem) kupio je cijelu hrvatsku građevinsku operativu - i Hidroelektru i Dalekovod i IGH. Rusi su najveći strani investitor u hrvatski turizam - grade resorte, kupuju hotele. Najveći kreditor Todorićeva Agrokora je ruska Sberbanka.

Postoji li neki sektor koji još nisu penetrirali?

Prisutni su u distribuciji plina, poljoprivredi (kutinsko gnojivo), građevini, bankarstvu, turizmu, trgovini...

Još nemaju jedino medije.

Ne znači da ih s vremenom neće početi kupovati.

U nafti, koja je s padom cijena postala prilično loš biznis, ostali su još MOL i Ina povezani nesretnim brakom u kojem ne vlada povjerenje, jer ljubomorni mađarski muž vidi da ga nevjesta ne voli, dok njen otac stalno traži novac jer je dao bogat miraz, pa misli da mu to pripada.

MOL i Ina ipak su velika smetnja širenju ruskih energetskih interesa, a to bi se sad možda moglo riješiti na način koji bi za Moskvu bio povoljan intervencijom preko Sirije. MOL-Ina imaju sirijske koncesije koje ne mogu realizirati zbog rata, ali bi sad možda i mogli ako se za to založe Rusi koji imaju utjecaj na Asada - budući da je Bašar njihova marioneta. Održavaju ga na vlasti intervencijom svojih specijalnih i zračnih snaga.

Znači, ustupak u Siriji mogao bi omogućiti neki ustupak u Hrvatskoj. Ali, prepuštanje petrokemijskog i energetskog tržišta ruskom monopolu, protivno je politici Europske unije, samo što se EU uvijek povinuje ruskim pritiscima ako je riječ o energiji. Jedino što u Hrvatskoj, zapravo, nije riječ o energiji nego o dominaciji, i ako se još i taj resurs prepusti dečkima iz Kremlja, preuzet će Balkan uspješnije nego što su ikad sanjali da bi to bilo moguće.

Vladimir Putin - Hassan Rouhani
Vladimir Putin - Hassan Rouhani

Uostalom, zašto je Hrvatska uopće ulazila u EU ako treba postati ekonomski satelit nekog novog "euroazijskog partnerstva" u koje još nitko nije ušao od svoje volje ili u tom aranžmanu našao kakvu sreću?

U Hrvatskoj, međutim, nema nikakve idejne polarizacije oko ovog problema. On, naime, ne postoji. Ne deklarira se. Konkurencija MOL-Ina i Gazproma naprosto je normalna tržišna utakmica, iako je prva firma hrvatska i mađarska, a to znači europska, a druga, kremaljski Behemot.

Ali, glavno je pitanje zašto se Amerika bavi jačanjem opozicije proeuropskom srpskom premijeru dok on teži da se prebaci na Zapad, zašto u Bosni njihova diplomacija toliko nastoji da održi status quo umjesto da ubrza procese koji će dovesti do ulaska zemlja u NATO?

Nadasve, zašto nisu glasni i suportivni oko vrhunskog hrvatskog nacionalnog prioriteta - otvaranja LNG-kapaciteta na sjevernom Jadranu kojim će američki i zaljevski energent poteći preko Mađarske, Jadranskim plinovodom, ili nizinskom prugom, u Srednju Europu, te promijeniti temeljni odnos snaga u zemljama "prve linije" koje razvijaju demokraciju i kapitalizam, najveću prijetnju ruskom samodržavlju?

Liberalni kapitalizam na taj rusko-azijski kompleks djeluje poput polonija-210 na živi organizam.

izvor: jutarnji.hr-4425102

Pretraga: 8542 - Kremaljski dečki Balkan preuzimaju uspješnije nego što su ikad sanjali
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=8542