Majstor stambenih efekata i Umalo Kandidat

Majstor stambenih efekata i Umalo Kandidat

Kafanska-politika iz jeftinih špageti-kaubojaca

Vildana Selimbegović
Vildana Selimbegović

Objavljeno: 04. jul 2016 | Vildana Selimbegović

Na marginama rasprava o popisu, sve izraženijih političkih sukoba - a zapravo zauzimanja pozicija za predstojeće lokalne izbore - ostala je skoro pa nezabilježena jedna velika umalo realizirana ambicija. Vrijedi joj se posvetiti samo zato što zorno oslikava stanje svijesti političara na ovaj naš, nazovimo ga domaći način. One svijesti koja bi se najplastičnije dala opisati jezikom western-filmova: pobij sve i nastavi sam.

Glavni lik ove naše ž-western kategorije je dr. domaćih političkih manipulacija Zlatko Lagumdžija. Kojem je malo ono jada što je Bosni i Hercegovini nanio, pa se odlučio za juriš valjda ne bi li pomeo i planetarne učinke.

Nije šala, naš se ubica socijaldemokracije, oduvijek duboko uvjeren u plitko ovdašnje pamćenje, nakon skoro godinu i po ilegale osmislio vratiti na velika vrata: kao kandidat za generalnog sekretara Ujedinjenih nacija u ime Bosne i Hercegovine. Nisu važne šanse, važno je učestvovati, makar radi onog čaršijskog: halo, kandidat! A i još koječega. No, šta se zapravo dogodilo?

Zlatko Lagumdžija
Zlatko Lagumdžija

Prvo je bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, uoči sjednice Predsjedništva SDA, najavio za prošlosedmičnu sjednicu državnog Predsjedništva odluku naše zemlje o prijedlogu za generalnog sekretara UN "i ime kandidata ako se članovi Predsjedništva BiH dogovore".

Gotovo istovremeno u dvije dnevne novine - bliske koaliciji na vlasti - pojavilo se ime (ne)suđenog kandidata: Zlatko Lagumdžija.

Nije majstor manipulacija mogao potvrditi ovu informaciju, ali je naravno iznio svoj stav:

BiH treba imati kandidata i to treba biti neko kredibilan i ozbiljan da može obavljati tu funkciju. Kandidati su obično bivši šefovi država, ministri vanjskih poslova i najveći broj njih nije iz vladajućih struktura - ispalio je iz svog topa Lagumdžija.

Novinari k'o novinari, odmah su ga prepoznali te konstatiraše kako baš on, gle čuda, ispunjava svoje uvjete, a Lagumdžija - skroman kakvim ga svi znamo, važno odgovori:

Ima još takvih osoba! - al se nijedne nije sjetio.

Zato su se kolege razmilile makar da prikupe nezvanične informacije. Pa se ispostavilo da SDA nije na svom Predsjedništvu raspravljala o mogućem vanstranačkom kandidatu te vrste, možda i zato što Lagumdžiju u ovoj stranci gledaju skoro kao pridruženog člana.

sdap

Onda se saznalo kako je niko drugi do "umalo kandidat" lobirao kod lidera SDA Bakira Izetbegovića, ali i kod srpskog člana Mladena Ivanića da baš on bude predložen, sve uz obrazloženje kako samo BiH nema svog kandidata, pa da se po nečemu izjednačimo s Hrvatskom i Srbijom?! Tipičan lagumdžijski argument.

No, čim je svanuo ponedjeljak, Predsjedništvo BiH je skinulo s dnevnog reda svaku raspravu ove vrste: nije bilo saglasnosti.

Dragan Čović, hrvatski član Predsjedništva BiH, nije htio ni da čuje za kandidata Lagumdžiju, pa je Izetbegović novinarima kazao da su zajednički odlučili da BiH ne ide sa kandidatom, priznavši da su se pominjala određena imena. Izvori bliski Čoviću, pak, jasno su definirali bivšeg lidera SDP BiH precizirajući razlog za odbacivanje njegovih ambicija: Lagumdžija je čovjek konflikta.

Da, to je možda i najbolji opis dr. Zlatka Lagumdžije u politici, još od vremena kad ga je dr. Nijaz Duraković svojim autoritetom izabrao za predsjednika SDP BiH. Nije Zlatko čestito ni sjeo - krenuo je u konflikte, kako s Nijazom Durakovićem, tako i sa cijelom ekipom njegovih prvih suradnika, a da bi ih protjerao iz partije.

Tokom svoje dugogodišnje strahovlade u SDP konflikt je bio jedina konstanta - morao je Lagumdžija ratovati s nekim, da bi mogao čistiti partijske redove od svih onih koji bi se drznuli da razmišljaju svojom glavom - umjesto da uzgajaju klimoglavstvo koje je bio Lagumdžijin politički ideal.

U dva je navrata SDP bio na vlasti i oba puta je Lagumdžija uspijevao zemlju vratiti deceniju unatrag - a socijaldemokraciji zadati takav udarac da se oporavlja narednu deceniju.

I ne smije se zaboraviti: u oba navrata sebi je davao mjesta kakva je u ogledalu odlučivao da mu pripadaju - ministra spoljnih poslova koji se bavio unutrašnjim kontrolama.

Niti jedan tender nije prošao bez njegova aminovanja! Ništa, zapravo, gdje se obrtala lova, nije moglo mimo njega. Možda nije najilustrativniji primjer, ali svakako jeste najsvježiji: Tužiteljstvo BiH vodi istragu u vezi sa spornim ugovorom za izradu ličnih karata i pasoša, teškim oko 130 miliona maraka, a tužitelji slažu kockice ne bi li ustanovili koliko je miliona završilo u privatnim džepovima. I čijim, naravno.

Zbog ovog ugovora je dr. Umalo Kandidat nedavno i ispitan. Koliko je sličnih?

Zlatko Milbauer Lagumdžija
Zlatko Milbauer Lagumdžija

Njegovo vladanje ovom zemljom nepogrešivo se prepoznaje po njegovim poslovnim i privatnim partnerima koji su vedrili i oblačili finansijskim nebom i poslovima vezanim za budžete u Bosni i Hercegovini.

Sam dr. Lagumdžija majstor je "stambenih efekata": zlobnici tvrde da je osvojio milion kvadrata, sve poštenim radom i političkim zalaganjem. Više detalja do javnosti je doprlo u jeku afere Reket, koja je od udruženog korupcijskog poduhvata, prenosom nadležnosti i struganjem optužnice završila kao i brojne druge afere u čijim su središtima bili domaći političari.

I to je razlog zbog kojeg je dobro što je Lagumdžija ostao Umalo Kandidat.

Bosna i Hercegovina, kakva god da je, ne zaslužuje da je na svjetskoj sceni predstavljaju likovi iz istraga. Ne zaslužuje ni da je predstavljaju političari koji su ubili svoje partije. Lagumdžija je trostruki ubica: očajni rezultat SDP na prošlim općim izborima zorno ga predstavlja ne samo kao partijskog i egzekutora partije već i kao ubicu ideje socijaldemokracije. No čak i od tog ima gore: umjesto pomirenja i dogovora, zbog svojih je ambicija pravio konflikte u BiH.

Dok je gradio vlastiti probitak, hvalio se kako je Milorada Dodika i SNSD prognao iz evropske socijaldemokratske porodice, a kad se dočepao vlasti, s Dodikom se pogađao kao s najdražim poslovnim partnerom. Rat sa HDZ-om doveo je do granice usijanja pa su cijenu platili oni političari iz hrvatskog naroda koji su počeli razvijati drugačije opcije.

U bošnjačkom je političkom korpusu skoro do savršenstva doveo princip zavadi pa vladaj, čineći sve da zatuče i posljednji trag bilo kakve opće vrijednosti.

Istina je, u ovoj se zemlji sigurno može naći i gorih primjeraka u politici od Lagumdžije, ali je teško naći primjere veće štetočine. Baš zato valja zabilježiti trenutak kada je dr. Umalo Kandidat valjda i konačno ispraćen u političku penziju. A nema sumnje, ima u čemu uživati. Namirio se.

izvor: oslobodjenje.ba-174309

Pretraga: 9073 - Majstor stambenih efekata i Umalo Kandidat
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=9073