Smije li neko ponoviti Mesićevu rečenicu

Smije li neko ponoviti Mesićevu rečenicu

Davor Gjenero
Davor Gjenero

Objavljeno: 09. jul 2016 | Davor Gjenero

Od današnjih političkih lidera u Hrvatskoj nitko, vjerojatno, ne bi izgovorio rečenicu upućenu Hrvatima u BiH, koju je predsjednik Mesić ponavljao tijekom cijeloga svog mandata, a rado će je ponoviti i danas - "Sarajevo je vaš glavni grad i svoje političke probleme morate rješavati u Sarajevu".

Međutim, njegov desetogodišnji mandat na položaju predsjednika Republike, i to u formativnom razdoblju demokratske Hrvatske, ostavio je dubok trag. Danas svi relevantni politički akteri u Hrvatskoj tu rečenicu podrazumijevaju, iako je se ne usuđuju javno izgovoriti.

Kad je riječ o odnosu Hrvatske prema BiH, nije paradoksalno samo to što se politički lideri ne usuđuju glasno iznositi racionalan stav prema susjednoj državi. Neobično je i to da su ključni donosioci političkih odluka, koji dolaze s desne strane političke arene, a politički im je background vezan uz HDZ, stranku uz koju se vezuje izvorni politički grijeh Hrvatske prema BiH, daleko dosljedniji u uvjerenju da Hrvati u BiH svoje odnose moraju urediti u Sarajevu - nego akteri s ljevice političke arene.

Koncept je dominantnog dijela današnje hrvatske desnice da Hrvati u BiH svoj politički položaj moraju definirati najprije u okviru Federacije, i to reguliranjem međusobnih odnosa s Bošnjacima u zajedničkome entitetu, a nakon toga na razini središnje države, u jasnoj političkoj suradnji s bošnjačkim političkim predstavnicima.

Zoran Milanović
Zoran Milanović

U vrijeme prethodne, Milanovićeve administracije, tiho se koketiralo s konceptom "trećeg entiteta", a neki od zagovornika te političke koncepcije sudjelovali su u kreiranju politike prema BiH, prije svega, unutar Državnog ureda za Hrvate izvan RH, koji je vodila Draganu Čoviću bliska Darija Krstičević - bivša bosansko-hercegovačka diplomatkinja i predstojnica Ureda hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Sarajevo glavni grad

Daria Krstičević
Daria Krstičević

Formiranje Ureda, kojem je na čelu bila Krstičević, koincidiralo je s iznenađujućom promjenom politike lijeve administracije u Hrvatskoj, koju je prvi naznačio bivši predsjednik Josipović "otvorenošću" prema Miloradu Dodiku, a na tu se politiku naslanjao i premijer Milanović (tolerirala ju je čak i Vesna Pusić, koja je nekoć bila jedna od najodlučnijih zagovornica Mesićeve politike, posve jasno definirane rečenicom o Sarajevu kao glavnom gradu BiH).

Milanović je u više navrata boravio u BiH, a da pritom nije niti zastao u Sarajevu, niti se kurtoazno sastao s predstavnicima središnjih vlasti BiH. Bilo je očito kako je njegova politika, od stvaranja kruga koji se okupio oko Državnog ureda za Hrvate izvan RH, do tihih političkih kombinacija s Čovićem i njegovom ekipom, usmjerena, prije svega, na to da postepeno oslabi HDZ-ovo političko uporište među Hrvatima iz BiH.

Naime, Hrvati, koji žive u BiH, su i hrvatski državljani i imaju pravo glasa na svim izborima u Hrvatskoj, a na parlamentarnima je zagarantirana i zaštita njihova pasivnog biračkog prava - unaprijed su garantirana tri zastupnička mjesta za hrvatske državljane koji nemaju prebivališta u Hrvatskoj, a to troje zastupnika redovito bude izabrano glasovima Hrvata iz BiH.

U uvjetima izjednačenosti dvaju političkih blokova, za Milanovića je "ulazak u HDZ-ovu utvrdu u BiH" bio strateški projekt, a zbog tog je projekta bio spreman žrtvovati i odnose sa službenim Sarajevom, i kontinuitet racionalne politike, koju je politička ljevica prije Milanovića vodila prema susjednoj državi.

Dragan Čović, kao umjetnik političkog preživljavanja, ove je okolnosti vješto iskoristio. Iako su na njega i na HDZ BiH često jednodimenzionalno gledali kao na oruđe "stranke majke" u Zagrebu, on je preživljavao i snažio svoju politiku iznenadnim obratima i igrama kojima je i stranku u Zagrebu i javne vlasti ondje (pogotovo onda kad je HDZ obnašao središnju vlast u zemlji) dovodio pred "svršen čin".

Uostalom donedavni predsjednik HDZ u Hrvatskoj, Tomislav Karamarko, bio je fokusiran na to da Čovića potisne iz igre, da se objedine dva podijeljena bosansko-hercegovačka HDZ-a (HDZ BiH i HDZ 1990.) U svom planu uspio je "samo djelomice", jer se Božo Ljubić povukao, kako bi otvorio mogućnost integracije dviju stranaka i stvorio prostor djelovanja političaru drukčijeg kova, kakav je Martin Raguž - međutim, ono što mu je bilo najvažnije, da potisne Čovića - nije uspio.

Dodik - Čović
Dodik - Čović

Čović se nikad nije libio suradnje s Miloradom Dodikom, ali i svima drugima koji su igrali na kartu rastakanja BiH. Karamarkov HDZ uporno ga je upozoravao da se od njega iz Hrvatske očekuje da prioritetno rješava probleme Hrvata u dijalogu s bošnjačkim vodstvom, a ne da se poigrava dogovorima s onima kojima je cilj rastakanje BiH.

S hrvatske pozicije, pitanje jedinstvene BiH je i geopolitičko pitanje.

Naime, jedina solucija europske i euroatlantske perspektive BiH zasnovana je na konceptu jedinstvene države, a bilo kakvo njeno rastakanje otvara prostor za dramatičnu geopolitičku promjenu. Samo ako je BiH dio EU i NATO, Hrvatska može biti sigurna da neće postati "geopolitičkom granicom svjetova", a bilo kakvo otvaranje šansi za samostalno opredjeljivanje bosansko-hercegovačkih entiteta Hrvatsku suočava s time da na velikom dijelu svoje granice više ne bi graničila s BiH nego s "Republikom Srpskom", a to bi značilo da bi od Dubrovnika do granice na Savi, Hrvatska ponovno postala "predziđem", ovoga puta EU i NATO.

Koncept "trećeg entiteta"

Iako unutar HDZ u Hrvatskoj i danas postoji skupina sklona konceptu "Herceg-Bosne", odnosno "trećeg entiteta", zbog snažnog europskog i euroatlantskog identiteta na kome insistiraju u HDZ, (a predsjednica Grabar-Kitarović najbolji je primjer tog usmjerenja) Čovićeva koncepcija "zamućivanja vode" tajnim dogovorima s Dodikom u konzervativnom Zagrebu nije prihvaćena sa simpatijama.

Savjetnički krugovi predsjednice Grabar-Kitarović osmislili su alternativu konceptu "trećeg entiteta", i njen je cilj Hrvate u BiH uvjeriti da se politički koncentriraju na promjenu izbornog zakona i na taj način osiguraju svoju političku zastupljenost i unutar Federacije, i na razini središnje države u BiH.

Zato su Predsjednici potrebni savezništvo Hrvata i Bošnjaka, njihov međusobni dogovor i spremnost na konsenzualno odlučivanje.

U tim krugovima policy planera posve je jasno kakva je politička uloga Dragana Čovića, ali kao što Karamarko, koji ga je htio eliminirati, za to nije imao dovoljno snage, tako će biti i sada. Štoviše, u narednih nekoliko mjeseci Čovićev utjecaj na politiku u Zagrebu bit će i veći nego što je obično. Naime, u rujnu su pred Hrvatskom parlamentarni izbori, na njih HDZ izlazi bitno oslabljen, a tri mandata koja "dolaze" iz BiH bit će od vitalne važnosti kao pretpostavka da poslije izbora ova stranka uopće može započeti razgovore o formiranju parlamentarne većine.

Kao što je na predsjedničkim izborima 2015. Kolindu Grabar-Kitarović između dva izborna kruga doveo u pat poziciju i prisilio je da "pokaže razumijevanje" za njegovu politiku, jer u protivnom ne bi mogla računati na glasove biračkog tijela u BiH, u vrlo tijesnoj borbi s bivšim predsjednikom Josipovićem, tako će i ovog puta Čović pokušati "dovesti pod kontrolu" svoju matičnu stranku.

Konkurenti iz SDP, doduše, još ne govore o svojim javnim politikama, ali to ne znači da "međusobno razumijevanje" Čovića i Milanovića, koje je već bilo pokazano u vrijeme dok je Darija Krstičević u Milanovićevo ima kreirala znatan dio hrvatske politike prema Hrvatima u BiH, a time i prema državi Bosni i Hercegovini, uskoro ne bi moglo biti "osnaženo".

Kad nema odlučnosti da se jasno definira politika, kao što je u slučaju odnosa prema BiH to činio Mesić - politički rizik raste. U takvim uvjetima akteri, koji dovode u pitanje širu europsku i euroatlantsku perspektivu BiH, snažno profitiraju i jačaju svoj položaj.

Dobre namjere u politici su važne - ali važno je o njima i precizno i jasno govoriti - pa makar se time kratkotrajno riskira i pokoji glas na izborima ili parlamentarni mandat.

izvor: balkans.aljazeera.net

Pretraga: 9168 - Smije li neko ponoviti Mesićevu rečenicu
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=9168