Vrijeme je da se popusti s kardinalom Stepincem

Vrijeme je da se popusti s kardinalom Stepincem

Alojzije Stepinac
Alojzije Stepinac

• Nijedno suđenje provedeno 1946. godine u komunističkoj Jugoslaviji nije bilo "suđenje" u korisnom smislu te riječi

• Naizgled beskrajni argumenti oko života i djelovanja kardinala Stepinca su depresivni podsjetnik da Drugi svjetski rat ostaje nedovršena stvar u nekim dijelovima bivše Jugoslavije

Objavljeno: 25. jul 2016 | Marcus Tanner

Kad će se Hrvati i Srbi prestati raspravljati oko kardinala Stepinca?

Ne uskoro, kako stvari stoje!

Ostatak Europe i svijeta davno je ostavio 1945. iza sebe, dok su Hrvati i Srbi zaglavili u tom vremenu, kao da je sat prestao da kuca, još uvijek vodeći bitku oko montiranih sudskih procesa iz doba komunizma, oko fašizma, antifašizma i još mnogo toga.

Najmanje kontroverzni dio najnovije sage Stepinac jest - ili bi trebala biti - presuda kojom je prošlog petka Županijski sud u Zagrebu oslobodio Stepinca optužbe za kolaboraciju. Da li je ili nije surađivao s nacističkom Njemačkom - za početak treba definirati "surađivao" - očito je da nijedno suđenje provedeno 1946. godine u komunističkoj Jugoslaviji nije bilo "suđenje" u korisnom smislu te riječi.

Tokom pravog suđenja, nakon što dokazi budu promatrani na sudu, optuženik ima stalnu šansu za oslobađajuću presudu - ali nijedan od montiranih procesa provedenih u satelitskim režimima istočne Europe ni izdaleka nije ispunio te kriterije. Ono što se htjelo postići s tim suđenjima je poniziti i zastrašiti preostale protivnike novih komunističkih režima. Presude su prethodno dogovorene.

Alojzije Stepinac: Bio bih ništarija kad ne bih osjetio bilo hrvatskoga naroda
Alojzije Stepinac: Bio bih ništarija kad ne bih osjetio bilo hrvatskoga naroda

Stepinac je relativno imao sreće. Njegov je srpski alter ego, Draža Mihailović, pogubljen, baš kao i bezbroj drugih. Čak i prema standardima sovjetskog bloka, jugoslavenski režim je 1940-ih bio izuzetno brz na obaraču. Pored bolje dokumentiranih masakra, on je egzekutirao tisuće ljudi u i oko Trsta 1944-5., tijekom kratke jugoslavenske okupacije tog grada - a to je bio masakr koji je gotovo zaboravljen izvan Italije.

Zbog kompleksnih razloga, sovjetski režim je bio oprezniji sa egzekucijom nadbiskupa nego Talijana u Trstu ili političkih vođa poput Mihailovića. Ipak, Stepinac se pridružio grupi nadbiskupa iz Istočnog bloka koji su bili bačeni u zatvor, među njima i Mindszenty iz Mađarske, zatvoren 1949. godine, i Wyszinski iz Poljske, koji se u zatvorskoj ćeliji našao 1953. godine.

Sva trojica su zatvorena zbog nejasnih zločina - kolaboracija i antidržavne aktivnosti i tako dalje - na koje su se komunisti uvijek pozivali. Ono što je zanimljivo o Stepincu je da ga je pobjednički jugoslavenski komunistički vođa, Tito, zapravo primio u prijateljski javni posjet 1945. - neobična gesta prema poznatom kolaboratoru. Ali, iduće godine, Tito je otkrio karte kada je u govoru 26. rujna 1946. godine rekao - "Uhitili smo Stepinca, i uhititi ćemo svakoga tko se opire sadašnjem stanju stvari, sviđalo mu se to ili ne!"

Milovan Đilas
Milovan Đilas

I tadašnja je Titova desna ruka, Crnogorac Milovan Đilas, potencirao to isto. Kasnije je napisao da Stepinac "sigurno ne bi bio izveden pred sud zbog njegova ponašanja tijekom rata... da se nije nastavio opirati novom komunističkom režimu".

Eto, to je to.

Šteta što to pitanje nije ostalo tamo. Umjesto toga, kao dodatak apsurda, legija poklonika pokojnog kardinala nadbiskupa i dalje je podgrijavala situaciju i vukla na drugu stranu lobirajući za njegovu kanonizaciju.

Dio nas koji nisu katolici, naravno, nemaju pravo da kažu koga Katolička crkva treba proglasiti blaženim i kanonizirati. Ali, ne možemo ne pitati nije li proces proglašenja svetim devalviran takvom inicijativom. Možda je bio hrabar ostavši na svojoj poziciji 1945. godine, kada je mogao pobjeći u Španjolsku ili Argentinu, kao što su brojne ustaše to uradile. Ali on je bio manje hrabar u ljeto 1941. godine - do kada je bio dobro upoznat s masovnim ubojstvima Srba i mnogih drugih koja su počinili ustaše.

Znamo da je bio svjestan jer je pisao nekim svojim kolegama biskupima osuđujući ih - ali nije učinio ništa u javnosti sem pasivnog izbjegavanja kontakta s ustaškim čelnicima i održavanja nekoliko propovijedi u svojoj katedrali.

Stepinac na suđenju
Stepinac na suđenju

Netko može reći da bi on riskirao život kada bi osudio ubojstva u javnosti - ali zar dio poente postati svecem nije i spremnost uzdići se prigodi i staviti svoj život na kocku?

Također je očito da za razliku od svog njemačkog i poljskog prethodnika, sadašnji argentinski papa nije toliko uvjeren u kampanju koja se vodi za proglašenje Stepinca svecem, jer inače Franjo ne bi formirao novo povjerenstvo koje treba da ispita stvar, u koje je uključeno i svještenstvo Srpske pravoslavne crkve. Čineći to, on je jasno pokazao svoju namjeru da stvar oko svetog Alojzija stavi na mirovanje.

Njega očito više zanima kanonizacija Oscara Romera, pokojnog nadbiskupa El Salvadora, koji je za svoje javne osude desničarskih odreda smrti 1980. zaplatio metkom atentatora.

Bez obzira da li se slažete sa politikama Romera ili ne, on se izgleda uklapa u sliku "mučenika za vjeru". Što se tiče Stepinca, vrijeme je da svi puste cijelu neproduktivnu, iscrpljujuću, sterilnu temu.

Dileme Stepinca, njegovi izbori i preokupacije jesu dio određenog vremena i mjesta, te nemaju gotovo nikakvu relevantnost za moderni svijet ili za potrebe suvremene Katoličke crkve.

Ni demon, ni svetac, vrijeme je da počiva u miru.

I zaboga, hajmo da svi krenemo naprijed.

izvor: balkaninsight.com

Pretraga: 9618 - Vrijeme je da se popusti s kardinalom Stepincem
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=9618