Haris Hrle, ambasador BiH u SAD

Haris Hrle, ambasador BiH u SAD

U Washingtonu se sagovornik procjenjuje i ocjenjuje prema svom odnosu prema Bosni i Hercegovini

Haris Hrle
Haris Hrle

Objavljeno: 09. avg 2016 | Halil Šetka

Haris Hrle u Washington je stigao iz Saudijske Arabije - direktno, po zahtjevu Predsjedništva i prijevremeno - nakon pola mandata u Rijadu. Za novinare intrigantan premještaj i imenovanje. Teško je izvući informaciju o preuranjenom povlačenju Hrle s Bliskog istoka.

Isto je teško razaznati "čiji je" - poslao ga je Bakir Izetbegović, insistirao Željko Komšić. Hrlin mandat u Austriji obilježen je Siljadžićevim zahtjevom.

Znamo sigurno da nije Lagumdžijin.

Kulminacija austrijskog vođenja BiH ambasade obilježena je "Slučajem Divjak", o kome nakon okončanja nije progovorio. Svoje ambasadorovanje je pored SAD, Saudije i Austrije, kako vidimo na internetu, nerezidentno realizovao u Omanu, Brazilu i kao stalni ambasador pri Organizaciji islamske konferencije.

Hrle je rođeni Stočanin koji nije živio u Stocu, ali se usko-zavičajno uvijek dao označiti baš kao Stočanin. Protekli bajram, prošlomjesečni, proveo je u ovom hercegovačkom mjestu.

Otac mu je bio šef kabineta Džemala Bijedića, podsekretar Titove vlade i profesor na pravnom fakultetu. Poginuo je 1977. u avionu sa Bijedićem - krenuo je vidjeti kćerku i sina na zimskom raspustu u Stocu.

Majka je takođe Stočanka, do penzije je radila u Predsjedništvu BiH.

Hrle je advokat, osnovnu školu završio je u Beogradu, matematičku II Gimnaziju u Sarajevu. Svira klavir. Radioamater i vojni telegrafista - među najbržim je u telegrafskom kucanju morzea u BiH, što je posredno potvrdio.

Kolege iz gimnazije tvrde da je dobar poznavalac latinskog i logike, ali da je pao na popravni iz hemije - to nije potvrdio.

Pripadnik Armije BiH, član i šef državnih analitičkih službi Ministarstva odbrane i Ministarstva inostranih poslova.

I vrlo težak sagovornik, uvjerili smo se.

Tokom mandata u Saudiji Hrle je počašćen ulaskom u Kabu. Foto dokument je nedostupan i o tome ne govori. Kolege u MIP kažu da je čest gost u Ljubljani, gdje je radio sa tadašnjim bh ambasadorom u Sloveniji Mladenom Bosićem. Punica mu je SDA kadar Bisera Turković.

Hrle je autor većeg broja povjerljivih diplomatskih procjena vezanih za međunarodni položaj BiH, što ne poriče.

Teško smo uspjeli doći do Harisa Hrle. Osoblje Ambasade ga štiti, uvijek je na sastancima, službena najava je obavezna, privatni kontakti su skriveni, preko službenog FB Ambasade dobijali smo uopštene informacije od operatora koji se nije htio predstaviti. Upotrijebili smo posljednji adut - stolačku vezu, i uspjeli.

U osnovi, želili smo pozdraviti novog bosanskohercegovačkog ambasadora u SAD.

:: Je li ambasadora Hrlu u Washington poslao Željko Komšić?

Sljedeće pitanje!

:: U februaru ste zvanično preuzeli najznačajniju diplomatsku destinaciju naše zemlje. Pošto ste se sreli s čitavim nizom eminentnih ličnosti iz SAD i cijelog svijeta, recite nam ima li spremnosti da se naša zemlja konačno izvede na pravi put?

Naša zemlja na pravom je mjestu, stoljećima egzistira kao pluralno društvo u pravom, stvarnom vremenu i na pravom je putu. Iskreno, smatram da je BiH najvažnija država na Balkanu, ključna za stabilnost regiona i bitan faktor budućih političkih konfiguracija. Sve u jugoistočnoj Evropi počinje od Bosne i Hercegovine.

U Washingtonu se sagovornik procjenjuje i ocjenjuje prema svom odnosu prema Bosni i Hercegovini. Toliko puta smo slušali priče o velikim-ovim i velikim-onim. Velika je zapravo Bosna i Hercegovina. I žilava, vrlo žilava.

Oni koji ruše BiH kad-tad se počnu stiditi. Ili postaju potpuno izolirani.

A odgovor na vaše pitanje jeste:

Izvođenje na pravi put je trajni posao, znate to i po sebi.

:: U jednom od vaših prvih intervju ovdje u Washingtonu, neposredno nakon preuzimanja dužnosti ste kazali da BiH stoji odlično što je obradovalo i ohrabrilo mnoge Bosance i Hercegovce. To znamo pouzdano pošto je i Kliker preuzeo pomenuti intervju na koji su reakcije bile više nego pozitivne. Interesuje nas na čemu ste gradili svoj optimizam i da li se nešto u međuvremernu promijenilo?

Nije se promijenilo. Optimizam sam gradio na izjavama i stavovima čelnih ljudi američke administracije.

:: I predsjednika Obame?

Pa da.

:: Znaju li svjetski ambasadori, američki dužnosnici i predstavnici međunarodnih organizacija, institucija i raznoraznih agencija bit bosanskog problema, naše specifičnosti i osnovni kontekst naših nesporazuma i sukoba. Ovo Vas pitamo zbog činjenice da i danas u BiH postoje najmanje tri istine i sijaset nijansi u okviru od svake ponaosob?

Jutros u prolazu, na nekoj razglednici, vidjeh dosjetku: "Ništa zabavnije od slušanja laži kad već znate istinu".

Tri istine ne postoje i - nemoguće je. Isto kao što nisu moguće tri lopte u terenu, sve gubi smisao. Ubacivanjem dodatnih lopti u teren tokom redovnog političkog toka, prekida se igra, a zapravo razvoj, normalan život i jasan rezultat. Isto kao u fudbalu ili tenisu. Ekonomski, socijalni i politički razvojni tok prekida se namjernim fauliranjem, igranjem rukom, prenemaganjima.

:: "Diplomatija je aktivna i jasna djelatnost koja mora ispuniti cilj. Ja sam pripadnik dinamične diplomatske škole". Ovo ste, ako smo dobro citirali, kazali prije par godina, pa nas interesuje šta su osnovni ciljevi ambasadora Hrle u Washingtonu?

Odakle ovo izvukoste? Morao sam biti dinamičan, tjerali me događaji, nekako je tako dato - u Austriji, u Saudiji, Jemenu. Ambasadori moraju biti menadžeri, to je osnov današnje dinamike. Trebaju biti elastični i ubjedljivi pregovarači. Ciljevi su određeni sadržajem, dakle konkretnom funkcijom.

Bosanskohercegovači ambasador u Washingtonu treba svaki dan, i tako tokom cijelog mandata, štititi državne interese. Na drugom kraju, kao ključni oblik ravnoteže i međudržavne saradnje, u cilju dodatnog razvoja izvanrednih međudržavnih odnosa, nalazi se Ambasada Sjedinjenih Država u Sarajevu. Diplomatski yin i yang.

:: Šta to konkretno znači?

Ako treba, svaki dan diplomatskoj, akademskoj i široj publici objašnjavati kakav je stav Bosne i Hercegovine u konkretnom slučaju, kakva joj je kultura, šta je osobenost bh pluralizma, koliko ima jezera i stećaka, zašto su stećci stavljeni na UNESCO listu, šta znači kredibilnost Aplikacije, koliko kilometara granice bh je na plovnim rijekama a koliko na moru - i zašto je to važno, gdje je Neum i šta je Brčko distrikt itd.

Dakle, poenta je da se o Bosni i Hercegovini na najvažnijem, ali i najširem nivou saznaje na izvoru, a ne podmetnutim čitanjima i urokljivim gledanjima. Na kraju, ciljevi su dokazati vitalnost, pravi put, savezništvo i samoodrživost, uz stalnu etičku, demokratsku i dimenziju uvažavanja. Da li je to teško? Mislim da nije.

:: Krajem prošle i početkom ove godine obilježena je 20-godišnjica Daytonskog sporazuma. I sami ste bili učesnik na više značajnih skupova širom Amerike. Interesuje nas Vaše mišljenje postoji li spremnost američke administracije da se pristupi radikalnijoj izmjeni dokumenta kojeg većina Bosanaca i Hercegovaca smatra luđačkom košuljom koja je državi BiH navučena prije 20 godina?

Dakle, odgovor po segmentima bi trebao ovako izgledati. Radikalna izmjena nije dobra floskula i treba je izbjegavati. Drugo, ja nisam protivnik Dejtona, jer bi to bila kontradikcija - Aneks 4. Dejtona je Ustav, pod kojim služim državi. I treće, košulja štiti, grije, daje formu. Svaka košulja može postati luđačka, produžite rukave, svežite ih na leđima i...

:: Onda nije trebalo dozvolit produživanje rukava?

I vezivanje na leđima. Protiv toga se treba boriti - rukavi su produženi ali nisu svezani. Malo je neelegantno, gotovo šlampavo, ali se držimo, imamo gard.

:: Pa ima li kraja Dejtonskom političkom modelu?

Bilo je težih ustavnih rješenja za našu državu. Vidovdanski je Bosni i Hercegovini pokušao ukinuti granice, Oktroisani - politički pluralitet, pa se sve preživilo.

:: Gospodine Ambasadore, živimo u burnom, hirovitom i poganom vremenu koji je državu BiH i njene narode i građane izložio orkanskim vjetrovima olujama. Gdje će nas otpuhati i imamo li mi sami ikakve odbrambene mehanizme i mirne luke gdje možemo pristat ili ćemo ponovo biti kusur velikih sila?

Luka je EU, vez je NATO. Savremeno bezgotovinsko plaćanje izbacuje i tu slikovitu mogućnost - kusura. Mi trebamo razumjeti bit i obim globalizma te funkciju i odbrambene mehanizme evropskih nacionalnih država. To je kao dodir dva okeana, treba pažljivo pratiti ishod.

Francuski ambasador u Washingtonu preko twittera iskazuje stav da se suočavamo s pobunom protiv globalizacije.

:: Možete li malo pojasniti?

Treba stalno preispitivati i raspravljati pitanja univerzalnih prava građanina i nacionalnog državnog prava, te njihove pravne i političke interakcije. Tu svakako spada cijeli univerzum prava čovjeka, u smislu političkog shvatanja i realizacije. Smisao svakog demokratskog ustava je da štiti. Koga? Oni koji nisu pravnici po pravilu će pogriješti.

Smisao ustava, u izvornom, staroengleskom smislu, je da štiti čovjeka od države. Od države koja ima tendenciju da bude kontrolor i regulator svega, pa i da vodi živote svojih građana. U našem jeziku, bosanskom, ustav potiče od pojma - ustava - brana, prepreka. Dakle brana od svemoći birokratije, administracije, službi itd.

Tvrdim vam da BiH historijski i politički to bolje osjeća i razumijeva nego bilo ko drugi u regionu.

:: Na području SAD prema procjenama trenutno živi 300.000? Bosanaca i Hercegovaca koji su za ovih dvadesetak godina formirali brojne institucije, organizacije, agencije, udruženja i klubove. Da li ste uspostavili saradnju i kakav vid predlažete našim ljudima, pošto se ova populacija osjeća poprilično izdanom od svoje matične domovine?

Nikakav pojam "poprilične izdanosti" ne mogu prihvatiti, to ne može stajati na ovom mjestu. Bosanskohercegovačka dijaspora u SAD je najbrojnija, najsposobnija i najobrazovanija. Razgovor na ovu temu je dug i nije prilika da to radimo putem medija. Vaše pitanje bih preformulisao na ovaj način - Da li je dijaspora, koja je morala napustiti svoju domovinu i roditeljski dom, svjesna da ona sada može pomoći više BiH, nego domovina njima?

Odgovor bi bio - mora biti svjesna. U jednom trenutku, nakon bolnog napuštanja doma, prognaništva, izgnanici postaju svjesniji, jači, odlučniji i obrazovaniji.

To je kao kad dijete mora zbog neke nevolje napustiti roditeljski dom - ono je samo, preplašeno, nesnađeno, očekuje opet pomoć, ali već u sljedećem životnom momentu, ono je jače, sposobnije i na neki način slobodnije. Taj momenat, taj osjetljivi momenat kada se više ne zna ko kome treba pomoći, roditelj djetetu ili djete roditelju je ono o čemu raspravljamo - domovina je paradigma roditeljstva, dijaspora djece.

Ja moram pohvaliti patriotsku i emotivnu dimenziju naše dijaspore, njenu obrazovanost, plemenitost i stalnu potrebu da se vraća izvoru. Bolja organiziranost, snažnije veze sa Ambasadom i smjena generacija na čelu udruženja je ono što nas čeka.

:: Ameriku u ovo predizborno vrijeme potresaju povampireni rasizam, islamofobija, trumpizam, strah od terorizma i strah od nepoznatog i drukčijeg. Šta u tom kontekst savjetujete i preporučujete građanima BiH i Amerikancima bosanskog porijekla u SAD?

Nikakvu izjavu na tu temu ne mogu dati. Strpljivo čekamo novembarsku odluku Amerikanaca. Samo da dodam - ova zemlja nema problema sa Islamom. Neke druge da, ali Amerika ne.

:: Recite nam ide li ambasador Hrle često van Washingtona? Ovdje mislimo na posjete našim komunama kojih ima širom Amerike. Ovo pitamo zbog činjenice da Bosanci i Hercegovci u SAD diplomatska predstavništva svoje zemlje smatraju dalekim, nepristupačnim, birokratizovanim i otuđenim centrima moći koje kontaktiraju jedino kada zapadnu u nevolju.

Washington slabo napuštam - dosadašnja linija kretanja je na sjever do Chicaga i Bostona, na jug do Charllota, dakle sve u okviru auto-dostupnosti. BiH državljani, kažete, Ambasadu doživljavaju kao daleku, ali to je geografska istina. Do naših zajednica u Los Angelesu, Phoenixu, San Francisku ili Seattlu, avionom se putuje 5-6 sati. To jeste daleko, ali je i skupo, često izvan naših finansijskih mogućnosti.

Ambasada mora stalno biti prisutna u Washingtonu, tu joj je mjesto, to je alfa i omega našeg djelovanja. Trudimo se biti na potpunom raspologanja našim državljanima, konzularnu zaštitu provodimo iz Washingtona i Chicaga, organiziramo konzularne dane... i uvjeravam Vas da osoblje daje sve od sebe da profesionalno odgovori na sve konzularne, kulturne, obrazovne pa čak i emotivne zahtjeve naših državljana.

:: U Washington ste došli iz Rijada gdje ste također obavljali dužnost ambasadora BiH. Recite nam kakve su sličnosti, a koje razlike između života i rada u Saudijskoj Arabiji i Americi?

Između te dvije tačke je cijeli spektar: apsolutna monarhija, plemenski i običajni svjetonazor s jedne, i liberalni kapitalistički model zasnovan na ličnoj slobodi i inicijativnosti s druge strane. Privilegija je imati ta dva iskustva, privilegija je predstavljati BiH u te dvije zemlje.

:: To je sve? Pa niste baš elastičan sagovornik.

(Smijeh)

:: Gospodine ambasadore, upravo je završena Nacionalna konvencija demokrata na kojoj je predsjedničku nominaciju preuzela Hillary Clinton. Prije par dan je to uradio i Donald Trump u ime Republikanaca. Vaš komentar?

Pažljivo i puni optimizma čekamo odluku američkih građana.

:: Jedno pitanje lične prirode: Recite nam šta su interesovanja, želje i planovi Harisa Hrle izvan diplomatskih okvira? Koga imate od porodice?

To kad postanete portal pod imenom "Porodica i zdravlje".

:: Mislili smo da će ovaj intervju biti malo jednostavniji.

Da ste došli redovno, službeno, a ne preko štele, svakako bi bio.

:: Ipak ste nam dali intervju.

Zbog imena. Svidja mi se ime Kliker, vraća me u djetinjstvo, na Grbavicu. Uostalom, vi ste jedan fini i angažirani američki portal na bosanskom jeziku.

izvor: kliker.info

Pretraga: 9870 - Haris Hrle, ambasador BiH u SAD
Trajni link: http://sanela.info/blog/stolac_bola/?p=9870