Ako je suditi po onoj staroj: Domovina ti je tamo gdje ti je dobro - Svetlana Broz je Bosanka Velikog Srca. Prvo: sama je preselila u Sarajevo - niko je nije zvao! Drugo: preselila je u Sarajevo usred ratnih razaranja, onda kada su svi bježali iz njega - da pomogne gladnim, ranjenim i unesrećenim. Pa sad - recite vi: nije li Bosanka Velikog Srca?

Svetlana Broz, Titova unuka, veliki kardiolog i veliki humanitarac, kćer Titovog sina Žarka, već deset godina živi i radi u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. U Sarajevo je došla da pomogne i tako je tamo i ostala. Nakon rata koji je doživljavala na bezbroj načina, odjednom, preko noći, postala je i književnik - sa potrebom da iskaže svoj doživljaj i svoje traume iz rata.

A kako je to Svetlana doživljavala bosanski rat?

Doživljavala je rat kroz sjećanja na djeda koji je rat poveo i dobio, sam bio progonjen i ranjavan, mučen, protjerivan... kroz patnje opsjednutog Sarajeva proživljavala je Titove patnje i imala priliku da ih napokon razumi na svojoj koži.

Doživljavala je rat kao žena, krhka i uplašena - bez ikakvog prethodnog iskustva, jer joj je djed omogućio sigurno i bezbrižno djetinjstvo.

Doživljavala je rat kao ljekar, kao stručnjak koji pokušava da pomogne bez pristrasnosti i svakome kome je pomoć potrebna.

Doživljavala je rat kao humanitarac lavljeg srca, neustrašiv kada je u pitanju pomoć slabijem.

I doživljavala je rat kao ljudsko biće koje mirno podnosi silu ali je u dubini duše prezire i nikada se neće pomiriti sa njom...

Nekim ljudima je jednostavno dato da vide više, da znaju više i da podnose više - možda je to njihova nesreća, ko zna; treba biti gore sa njima pa da vidiš sam za sebe.

Uglavnom, tokom opsade Sarajeva u Svetlaninom biću sazrijevala je knjiga: Dobri ljudi u vremenu zla. Svjedočenja Bosanaca o tome kako i u zlu pravi ljudi pomažu jedni druge ne gledajući na razlike i nacionalnosti... Knjiga je u kratkom roku prevedena na nekoliko svjetskih jezika, kupuje se, čita se i prepričava... Svetlana nije ostala na tome, uskoro je napisala zbirku eseja Imam petlju koja je ubrzo doživila 12 izdanja i koja je takođe prevedena na nekoliko svjetskih jezika. Htjela ili ne - sada je primorana da odgovara na pozive, da putuje po svijetu i da širom svijeta, na najuglednijim sveučilištima drži predavanja o bosanskim ratnim iskustvima, o bosanskim ljudima i o njihovoj ustrajnosti i hrabrosti.

Primorana je i da odgovara na bezbroj pitanja o Titu, pogotovo zbog velike fizičke sličnosti sa njim.

- Nikada nisam bila član ni jedne političke stranke. Nevladin sektor daje širinu rada i djelovanja koja je meni mnogo primjerenija nego angažman u nekoj političkoj stranci kojoj bi eventualno pripadala.

I ova novinrka je morala da pita za Tita, zar bi bilo moguće govoriti sa njegovom unukom a da ne upitate o njemu.

- Kud god se krećem, nailazim na ljude koji se sa  nostalgijom prisjećaju Titovog vremena.

Novinarka je pitala o čemu su ta predavanja koja drži širom svijeta?

- Moja predavanja su do sada uvijek bila fokusirana na moja iskustva iz BiH, ali su teme univerzalne, od građanske hrabrosti, nepristajanje na negativni autoritet bez obzira na to o kojemu je nivou riječ i o kome se radi.

Novinarka je osim tih pitanja pitala i neka đubretarska pitanja koja ćemo sa uživanjem ignori(r/s)ati - Glede & Unatoč.

credits: Slobodna Dalmacija, Svetlana Broz - Bosna ima problem s fašizmom

Eto - taj Tamni Vilajet, zbog nečega, jednostavno plijeni ljude dobre volje i tjera ih da čak rizikuju sopstveni život da bi bili tamo. Za Svetlanu Broz, Titovu unuku, Instant Karma - ocjena 10!

Svetlana Broz, pacifista i humanitarac... postidila je mnoge Sarajlije. Samo neki od njih još uvijek odbijaju da se pogledaju u ogledalu.